Gubitak sadržaja u suvremenoj humanističkoj i filozofijskoj misli kroz prikaz razvoja škole kritičkog ontologizma

U ovom se radu kriza humanistike promatra kroz prizmu aktualnog stanja filozofijske misli s kritičke pozicije talijanskog ontologizma. Utemeljujući status filozofije za cjeloviti pristup mogućnosti, dosega i sadržaja ljudske spoznaje opravdava se dvjema polaznim premisama: s povijesno-znanstvenog gledišta filozofijom se dugo vremena smatrala cjelovitost ljudskog znanja bez zasebnog disciplinarnog dijeljenja te posljedičnog ograničavanja na specifičnu domenu njegove metode i argumenta istraživanja, dok je filozofija danas pojmljena tek kao jedno od znanstvenih područja humanističke deklinacije. Sa spekulativno-sadržajnog, pak, stajališta filozofija je doživjela istu evolucijsku sudbinu grananja k vlastitim specifičnostima, analognu progresivnom razvoju prirodnih znanosti i njihovih spoznajnih prodiranja u strukture stvarnosti. Filozofija je, dakle, i kao disciplina doživjela sistemsko cijepanje ovisno o argumentu njezina istraživanja: filozofija povijesti, filozofija uma, estetika, logika, ontologija, filozofija prava itd., gubeći tako iz vida činjenicu da jedino humanističko područje u kojem se promišlja jedinstvenost svakog specifičnog argumenta This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License. Ovaj rad dostupan je za upotrebu pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna.