S onu stranu okrutnosti. Opasni prijatelj zastrašujuće psihoanalize

U ovom radu predlažemo izvjesno ‘čitanje izbliza’ izlaganja koje je Jacques Derrida imao na međunarodnom skupu psihoanalitičara, koji je pod naslovom Les États généraux de Psychanalyse održan u srpnju 2000. godine. Slaveći stogodišnjicu objave Freudova Tumačenja snova, ovaj reprezentativni skup upriličen je pod okriljem ‘političke metafore’ sugerirane njegovim povijesno bremenitim naslovom i datumima održavanja. U Derridainu obraćanju metafora revolucije bila je mnogo više nego tek blještavi amblem skupa koji izražava volju organizatora da se naglasi revolucionarni karakter Freudova ‘izuma’ ili da se pobudi entuzijazam sudionika za rješavanje aktualne krize njihove profesije po uzoru na Opće staleže iz 1789. godine. Tek je u svome kasnom radu, a posebice u ovom uvodnom predavanju posvećenom ljudskoj okrutnosti i njezinim novijim povijesnim preobrazbama, Derrida počeo istraživati dekonstruktivne političke potencijale psihoanalize. Njegova hipoteza o nadmoći psihoanalize nad svim drugim diskursima u bavljenju ovim nadasve političkim pitanjem pretpostavlja da postoji, iako još ne sasvim priznata ili čak izložena velikim otporima, politika inherentna Freudovoj teoriji. Naznačena u njegovim kasnim spisima, Freudova ‘progresivna politika’, već angažirana u podrivanju principa državnog suvereniteta, budući da se pokazala sposobnom da ukaže na strategiju prolaska ‘s onu stranu nagona smrti’, poziva na stvaranje nove revolucionarne psihoanalize s onu stranu svih principa. U ovom će radu posebno biti važno iznijeti na vidjelo da Derridaino politički usmjereno čitanje Freudove ostavštine bitno ovisi o njegovoj posebnoj i jedinstvenoj poziciji „prijatelja psihoanalize“.