Tečajevi/radionice likovne kulture i osobe starije od 50 godina

Abstract

Cilj ovoga rada bio je vidjeti koliko određena poimanja o tečajevima/radionicama likovne kulture donekle mogu u osoba starijih od 50 godina potvrditi Lefebvreovu misao: „Mi treba da živimo u svakidašnjici; nju valja preobraziti“. Ovim istraživanjem nasumice su obuhvaćene osobe zatečene na različitim mjestima tijekom listopada i studenog 2021. godine. Za potrebe ovog istraživanja strukturiran je kraći vlastiti upitnik sastavljen od 6 pitanja. Dodatne pribilježbe ukazuju da su anketi pristupile 33 osobe, da je glavnina ispitanika bila u dobi od 51. do 70. godine života (21 ili 63 %), uglavnom rođenih u hrvatskim urbanijim sredinama, intelektualnih odnosno službeničkih zanimanja (17 ili 51 %), podosta umirovljenih (napose muškaraca) te onih s dvoje djece (16 ili 48 %), sa stanom ili kućom u srednjem ili manjem gradu u Hrvatskoj (21 ili 61 %), većinom religioznog svjetonazora (27 ili 82 %). Glede ciljane problematike većina je odgovorila da joj je donekle poznata likovna umjetnost (17 ili 52 %), da ih ona zanima ili donekle zanima, da ih nešto više interesira slikarstvo odnosno kiparstvo/keramika, da im je stručnije znati gledati likovno djelo (20 ili 61 %), da im je stalo i do druženja (25 ili 71 %), ali da im je važna i cijena tečaja/radionice (17 ili 52 %). Za raspraviti je ili umjesto zaključka ustvrditi da i ove pokusne studije ukazuju da osobe starije od 50 godina žele promjene u svojoj svakidašnjici, ali da su im važni i troškovi realizacije takvih preobrazbi.