The development of human civilization is a continuous process of imitation and creation based on exchange. Most historical research is performed qualitatively, so consequently, historical interpretations tend to be biased with personal or subjective viewpoints. In this context, Bible is the most-read book in history and comparative studies are steadily conducted owing to its similarities with the myths of ancient civilizations. This study combines qualitative and quantitative analysis to analyze the interrelationship between a myth and the Bible. Specifically, intertextuality analysis was performed around the great flood episode in Mesopotamia’s Epic of Gilgamesh and the Bible’s Genesis. Text mining–based association rule analysis and word cloud analysis were combined to verify this. Intertextuality analysis revealed the interrelationship between the Epic of Gilgamesh and the Bible; moreover, text mining helped verify the association in intertextuality analysis. Through this, the study proposes a research method for civilization exchange studies by objectively approaching the flow and directionality of exchanges among civilizations in the ancient Mediterranean regions. Furthermore, along with civilization exchange studies, a practical convergent research method for studies in the areas of humanities, regional studies, and history was suggested.
{"title":"A Study on the Analysis of the Interrelationship between the Epic of Gilgamesh and the Bible Using Text Mining","authors":"Jin-A Kang, Sujung Kim","doi":"10.21860/j.13.2.9","DOIUrl":"https://doi.org/10.21860/j.13.2.9","url":null,"abstract":"The development of human civilization is a continuous process of imitation and creation based on exchange. Most historical research is performed qualitatively, so consequently, historical interpretations tend to be biased with personal or subjective viewpoints. In this context, Bible is the most-read book in history and comparative studies are steadily conducted owing to its similarities with the myths of ancient civilizations. This study combines qualitative and quantitative analysis to analyze the interrelationship between a myth and the Bible. Specifically, intertextuality analysis was performed around the great flood episode in Mesopotamia’s Epic of Gilgamesh and the Bible’s Genesis. Text mining–based association rule analysis and word cloud analysis were combined to verify this. Intertextuality analysis revealed the interrelationship between the Epic of Gilgamesh and the Bible; moreover, text mining helped verify the association in intertextuality analysis. Through this, the study proposes a research method for civilization exchange studies by objectively approaching the flow and directionality of exchanges among civilizations in the ancient Mediterranean regions. Furthermore, along with civilization exchange studies, a practical convergent research method for studies in the areas of humanities, regional studies, and history was suggested.","PeriodicalId":37490,"journal":{"name":"Jahr","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"72493447","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U suvremenom se društvu samoprocjena i socijalna recepcija tjelesne manifestacije u osoba s invaliditetom nalazi u vrlo zahtjevnom i izazovnom području. Iz tog se razloga nastoji promovirati „estetika invaliditeta“ s namjerom naglašavanja potrebe prihvaćanja onih „tijela“ različitih od poželjne, socijalno uvjetovane, estetske reprezentacije. U tom bi se pokušaju i umjetnost trebala razmatrati kao zanimljiv medij, budući da kroz proigravanje s prihvatljivim elementima forme može promicati univerzalnost estetike i otkrivati ljepotu u njezinoj nesavršenosti i nedovršenosti. Jer upravo ono drugačije i neshvatljivo u povezanosti s prihvatljivom estetskom formom izražava jedinstvo suprotnosti i omogućuje doživljaj cjelokupne raznolikosti i raskoši ljudske tjelesnosti. U tom se smislu ne potiče samo socijalna senzibilizaciju prema tjelesnoj nesavršenosti, već i pozitivna tjelesna kateksa koja ima jednu od presudnih uloga u definiranju doživljaja sebe, kao i u formiranju vlastitih emocija, predodžbi i ponašanja. Na tom tragu, upravo bi interdisciplinarna suradnja trebala biti osnova za poticanje usvajanja novih paradigmi i estetskih kriterija prema kojima bi svaki pojedinac, usprkos „nepotpunoj ljepoti“, bio metafora posebnog, neponovljivog i jedinstvenog. U svojoj konačnici, takvo uvjerenje može pomoći u postizanju osjećaja samozadovoljstva i samoostvarenja, kao dijela temeljnih dostignuća vlastite egzistencije.
{"title":"Bioetika, umjetnost i tjelesna kateksa u osoba s invaliditetom","authors":"Renata Martinec","doi":"10.21860/j.13.2.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.21860/j.13.2.1","url":null,"abstract":"U suvremenom se društvu samoprocjena i socijalna recepcija tjelesne manifestacije u osoba s invaliditetom nalazi u vrlo zahtjevnom i izazovnom području. Iz tog se razloga nastoji promovirati „estetika invaliditeta“ s namjerom naglašavanja potrebe prihvaćanja onih „tijela“ različitih od poželjne, socijalno uvjetovane, estetske reprezentacije. U tom bi se pokušaju i umjetnost trebala razmatrati kao zanimljiv medij, budući da kroz proigravanje s prihvatljivim elementima forme može promicati univerzalnost estetike i otkrivati ljepotu u njezinoj nesavršenosti i nedovršenosti. Jer upravo ono drugačije i neshvatljivo u povezanosti s prihvatljivom estetskom formom izražava jedinstvo suprotnosti i omogućuje doživljaj cjelokupne raznolikosti i raskoši ljudske tjelesnosti. U tom se smislu ne potiče samo socijalna senzibilizaciju prema tjelesnoj nesavršenosti, već i pozitivna tjelesna kateksa koja ima jednu od presudnih uloga u definiranju doživljaja sebe, kao i u formiranju vlastitih emocija, predodžbi i ponašanja. Na tom tragu, upravo bi interdisciplinarna suradnja trebala biti osnova za poticanje usvajanja novih paradigmi i estetskih kriterija prema kojima bi svaki pojedinac, usprkos „nepotpunoj ljepoti“, bio metafora posebnog, neponovljivog i jedinstvenog. U svojoj konačnici, takvo uvjerenje može pomoći u postizanju osjećaja samozadovoljstva i samoostvarenja, kao dijela temeljnih dostignuća vlastite egzistencije.","PeriodicalId":37490,"journal":{"name":"Jahr","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"77059158","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Matea Podgornjak, Igor Salopek, E. Gutić, Anita Stanišić, Lea Hrvat Matić
Pristanak obaviještenog pacijenta na liječenje nije samo potpisivanje pravno obvezujućeg dokumenta suglasnosti o liječenju, već i proces u kojem se pacijent osnažuje i postaje aktivni saveznik u liječenju. Valjani informirani pristanak podrazumijeva adekvatnost informacija, njihovo priopćavanje na primjeren način, dobrovoljnost pristanka i sposobnost pacijenta za donošenje odluke o liječenju. Kod osoba koje se liječe zbog psihičkih poremećaja ispunjavanje ovih uvjeta često predstavlja izazov. Psihički poremećaji mogu ugroziti sposobnost osobe za razumijevanje relevantnih informacija o prirodi svoje bolesti te kompromitirati njenu sposobnost odlučivanja o liječenju. No, psihijatrijska dijagnoza ne podrazumijeva da osoba nije u stanju odlučivati o svome liječenju, niti je isključuje kao ravnopravnog partnera iz terapijskog procesa. Prikazom 39-godišnjeg pacijenta koji razvija akutni psihotični poremećaj tijekom liječenja koronavirusne upale pluća istražujemo etičke dileme koje se javljaju u pristupu pacijentu prilikom liječenja psihotične dekompenzacije.
{"title":"Informirani pristanak u psihotičnoj dekompenzaciji","authors":"Matea Podgornjak, Igor Salopek, E. Gutić, Anita Stanišić, Lea Hrvat Matić","doi":"10.21860/j.13.2.8","DOIUrl":"https://doi.org/10.21860/j.13.2.8","url":null,"abstract":"Pristanak obaviještenog pacijenta na liječenje nije samo potpisivanje pravno obvezujućeg dokumenta suglasnosti o liječenju, već i proces u kojem se pacijent osnažuje i postaje aktivni saveznik u liječenju. Valjani informirani pristanak podrazumijeva adekvatnost informacija, njihovo priopćavanje na primjeren način, dobrovoljnost pristanka i sposobnost pacijenta za donošenje odluke o liječenju. Kod osoba koje se liječe zbog psihičkih poremećaja ispunjavanje ovih uvjeta često predstavlja izazov. Psihički poremećaji mogu ugroziti sposobnost osobe za razumijevanje relevantnih informacija o prirodi svoje bolesti te kompromitirati njenu sposobnost odlučivanja o liječenju. No, psihijatrijska dijagnoza ne podrazumijeva da osoba nije u stanju odlučivati o svome liječenju, niti je isključuje kao ravnopravnog partnera iz terapijskog procesa. Prikazom 39-godišnjeg pacijenta koji razvija akutni psihotični poremećaj tijekom liječenja koronavirusne upale pluća istražujemo etičke dileme koje se javljaju u pristupu pacijentu prilikom liječenja psihotične dekompenzacije.","PeriodicalId":37490,"journal":{"name":"Jahr","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"78357919","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Zdravlje reproduktivnih organa od velike je važnosti u životu svake žene, budući da je sve veća učestalost pojave karcinoma maternice i jajnika i karcinoma dojke, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Pojavnost bolesti reproduktivnih organa kod romskih žena često je uvjetovana načinom života uzrokovanim smanjenom emancipacijom i zapostavljenošću žene, zbog kulturalnih razlika i zatvorenosti prema okolini. Cilj rada bio je ispitati znanje romskih žena o zdravlju reproduktivnog sustava. Na istraživanje su se odazvale 62 ispitanice romske nacionalne manjine grada Rijeke, u dobi iznad 30 godina života. Istraživanje je provedeno kao presječno, pomoću anonimnog anketnog upitnika, uz suglasnost ispitanica. Rezultati pokazuju da romske žene nisu dovoljno informirane, odnosno da imaju nedostatno znanje o reproduktivnom zdravlju, prevenciji bolesti reproduktivnih organa, važnosti redovitog odlaska ginekologu, važnosti metoda zaštite od spolnih bolesti i kontracepcije. Također, rezultati pokazuju da su mlađe, školovanije i zaposlene ispitanice imale više znanja od starijih ispitanica, onih bez završene škole i nezaposlenih. Rezultati ukazuju na činjenicu da na većinu pitanja koja se smatraju ključnima za reproduktivno zdravlje većina ispitanica ne zna odgovor. Želja za učenjem i povećanjem razine znanja o ovoj temi daje nadu u suradnju za daljnje djelovanje na tom području. S obzirom na rezultate istraživanja, potrebno je poraditi na osviještenosti o prevenciji i zaštiti zdravlja žena romske nacionalne manjine i podizanju samosvijesti i samopoštovanja. Za preporučiti je izraditi plan edukacije ove populacije s ciljem podizanja znanja o reproduktivnom zdravlju.
{"title":"Ispitivanje znanja romskih žena o reproduktivnom zdravlju u romskoj zajednici grada Rijeke","authors":"Ingrid Redžepi, Sandra Bošković","doi":"10.21860/j.13.2.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.21860/j.13.2.2","url":null,"abstract":"Zdravlje reproduktivnih organa od velike je važnosti u životu svake žene, budući da je sve veća učestalost pojave karcinoma maternice i jajnika i karcinoma dojke, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Pojavnost bolesti reproduktivnih organa kod romskih žena često je uvjetovana načinom života uzrokovanim smanjenom emancipacijom i zapostavljenošću žene, zbog kulturalnih razlika i zatvorenosti prema okolini. Cilj rada bio je ispitati znanje romskih žena o zdravlju reproduktivnog sustava. Na istraživanje su se odazvale 62 ispitanice romske nacionalne manjine grada Rijeke, u dobi iznad 30 godina života. Istraživanje je provedeno kao presječno, pomoću anonimnog anketnog upitnika, uz suglasnost ispitanica. Rezultati pokazuju da romske žene nisu dovoljno informirane, odnosno da imaju nedostatno znanje o reproduktivnom zdravlju, prevenciji bolesti reproduktivnih organa, važnosti redovitog odlaska ginekologu, važnosti metoda zaštite od spolnih bolesti i kontracepcije. Također, rezultati pokazuju da su mlađe, školovanije i zaposlene ispitanice imale više znanja od starijih ispitanica, onih bez završene škole i nezaposlenih. Rezultati ukazuju na činjenicu da na većinu pitanja koja se smatraju ključnima za reproduktivno zdravlje većina ispitanica ne zna odgovor. Želja za učenjem i povećanjem razine znanja o ovoj temi daje nadu u suradnju za daljnje djelovanje na tom području. S obzirom na rezultate istraživanja, potrebno je poraditi na osviještenosti o prevenciji i zaštiti zdravlja žena romske nacionalne manjine i podizanju samosvijesti i samopoštovanja. Za preporučiti je izraditi plan edukacije ove populacije s ciljem podizanja znanja o reproduktivnom zdravlju.","PeriodicalId":37490,"journal":{"name":"Jahr","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"74705431","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U zbrinjavanju palijativnog pacijenta sudjeluje cijeli niz stručnjaka, uključujući i tim hitne medicinske službe. Cilj i svrha palijativne skrbi je održati i unaprijediti kvalitetu života palijativnih pacijenata kroz kontrolu simptoma i pružanje pacijentima psihološke, duhovne i socijalne podrške. Nacionalne smjernice za rad izvanbolničke i bolničke hitne medicinske službe s pacijentima kojima je potrebna palijativna skrb sadrže opće informacije o palijativnoj skrbi, opise hitnih stanja uz specifično kliničko prosuđivanje pri zbrinjavanju pacijenta, važnost i način komunikacije s pacijentom i obitelji, koji obuhvaća savjetovanje obitelji umirućeg pacijenta, odlučivanje o primjerenosti medicinskih postupaka i način priopćavanja loše vijesti.
{"title":"Primjena Nacionalnih smjernica za rad izvanbolničke i bolničke hitne medicinske službe s pacijentima kojima je potrebna palijativna skrb","authors":"Sanja Predavec, Saša Balija, Maja Grba-Bujević","doi":"10.21860/j.13.2.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.21860/j.13.2.7","url":null,"abstract":"U zbrinjavanju palijativnog pacijenta sudjeluje cijeli niz stručnjaka, uključujući i tim hitne medicinske službe. Cilj i svrha palijativne skrbi je održati i unaprijediti kvalitetu života palijativnih pacijenata kroz kontrolu simptoma i pružanje pacijentima psihološke, duhovne i socijalne podrške. Nacionalne smjernice za rad izvanbolničke i bolničke hitne medicinske službe s pacijentima kojima je potrebna palijativna skrb sadrže opće informacije o palijativnoj skrbi, opise hitnih stanja uz specifično kliničko prosuđivanje pri zbrinjavanju pacijenta, važnost i način komunikacije s pacijentom i obitelji, koji obuhvaća savjetovanje obitelji umirućeg pacijenta, odlučivanje o primjerenosti medicinskih postupaka i način priopćavanja loše vijesti.","PeriodicalId":37490,"journal":{"name":"Jahr","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"72387809","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Informed consent, which is primarily aimed at encouraging individual patients and subjects of scientific research to make autonomous decisions, and public health measures, such as compulsory vaccination against infectious diseases, the successfulness of which implies harmonized administration of vaccines to a broad population, seem to be irreconcilable opposites at first glance. This paper deals with investigating whether these opposites can reconcile or whether informed consent can be applied in the field of public health. The first part of the paper provides a short overview of the main features of informed consent and its relevance in treating individual patients. The second part of the paper tackles the issue of immunization. If not provided with consent of their patients or having a legal obligation, physicians are believed to interfere with the bodily integrity of other people when conducting vaccination and their act can be deemed as an assault and entail non-pecuniary damage compensation. Herd immunity as a “public good” can only be achieved if all people are equally subject to public health measures. At this point, the key question is if informed consent and appertaining freedom of decision-making represent a threat to the accomplishment of this public health goal. This question should truly be answered since vaccination may, though rarely, bring to medical complications, which may then lead to high treatment costs, loss of income and extremely rare, to death. The purpose of this paper is to demonstrate that disclosure of the risks and benefits of immunization within the framework of public health programmes could contribute to putting the fundamental bioethical postulates into practice: establishing and fostering mutual trust between physicians and their patients, which can, in the end, contribute to a higher immunization rate of a population.
{"title":"Informed Consent and Public Health","authors":"Ivana Tucak, Gordana Pelčić","doi":"10.21860/j.13.2.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.21860/j.13.2.3","url":null,"abstract":"Informed consent, which is primarily aimed at encouraging individual patients and subjects of scientific research to make autonomous decisions, and public health measures, such as compulsory vaccination against infectious diseases, the successfulness of which implies harmonized administration of vaccines to a broad population, seem to be irreconcilable opposites at first glance. This paper deals with investigating whether these opposites can reconcile or whether informed consent can be applied in the field of public health. The first part of the paper provides a short overview of the main features of informed consent and its relevance in treating individual patients. The second part of the paper tackles the issue of immunization. If not provided with consent of their patients or having a legal obligation, physicians are believed to interfere with the bodily integrity of other people when conducting vaccination and their act can be deemed as an assault and entail non-pecuniary damage compensation. Herd immunity as a “public good” can only be achieved if all people are equally subject to public health measures. At this point, the key question is if informed consent and appertaining freedom of decision-making represent a threat to the accomplishment of this public health goal. This question should truly be answered since vaccination may, though rarely, bring to medical complications, which may then lead to high treatment costs, loss of income and extremely rare, to death. The purpose of this paper is to demonstrate that disclosure of the risks and benefits of immunization within the framework of public health programmes could contribute to putting the fundamental bioethical postulates into practice: establishing and fostering mutual trust between physicians and their patients, which can, in the end, contribute to a higher immunization rate of a population.","PeriodicalId":37490,"journal":{"name":"Jahr","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"90522427","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Cilj ovoga rada bio je vidjeti koliko određena poimanja o tečajevima/radionicama likovne kulture donekle mogu u osoba starijih od 50 godina potvrditi Lefebvreovu misao: „Mi treba da živimo u svakidašnjici; nju valja preobraziti“. Ovim istraživanjem nasumice su obuhvaćene osobe zatečene na različitim mjestima tijekom listopada i studenog 2021. godine. Za potrebe ovog istraživanja strukturiran je kraći vlastiti upitnik sastavljen od 6 pitanja. Dodatne pribilježbe ukazuju da su anketi pristupile 33 osobe, da je glavnina ispitanika bila u dobi od 51. do 70. godine života (21 ili 63 %), uglavnom rođenih u hrvatskim urbanijim sredinama, intelektualnih odnosno službeničkih zanimanja (17 ili 51 %), podosta umirovljenih (napose muškaraca) te onih s dvoje djece (16 ili 48 %), sa stanom ili kućom u srednjem ili manjem gradu u Hrvatskoj (21 ili 61 %), većinom religioznog svjetonazora (27 ili 82 %). Glede ciljane problematike većina je odgovorila da joj je donekle poznata likovna umjetnost (17 ili 52 %), da ih ona zanima ili donekle zanima, da ih nešto više interesira slikarstvo odnosno kiparstvo/keramika, da im je stručnije znati gledati likovno djelo (20 ili 61 %), da im je stalo i do druženja (25 ili 71 %), ali da im je važna i cijena tečaja/radionice (17 ili 52 %). Za raspraviti je ili umjesto zaključka ustvrditi da i ove pokusne studije ukazuju da osobe starije od 50 godina žele promjene u svojoj svakidašnjici, ali da su im važni i troškovi realizacije takvih preobrazbi.
{"title":"Tečajevi/radionice likovne kulture i osobe starije od 50 godina","authors":"Eduard Pavlović, Paula Jovanović, V. Pešić","doi":"10.21860/j.13.2.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.21860/j.13.2.5","url":null,"abstract":"Cilj ovoga rada bio je vidjeti koliko određena poimanja o tečajevima/radionicama likovne kulture donekle mogu u osoba starijih od 50 godina potvrditi Lefebvreovu misao: „Mi treba da živimo u svakidašnjici; nju valja preobraziti“. Ovim istraživanjem nasumice su obuhvaćene osobe zatečene na različitim mjestima tijekom listopada i studenog 2021. godine. Za potrebe ovog istraživanja strukturiran je kraći vlastiti upitnik sastavljen od 6 pitanja. Dodatne pribilježbe ukazuju da su anketi pristupile 33 osobe, da je glavnina ispitanika bila u dobi od 51. do 70. godine života (21 ili 63 %), uglavnom rođenih u hrvatskim urbanijim sredinama, intelektualnih odnosno službeničkih zanimanja (17 ili 51 %), podosta umirovljenih (napose muškaraca) te onih s dvoje djece (16 ili 48 %), sa stanom ili kućom u srednjem ili manjem gradu u Hrvatskoj (21 ili 61 %), većinom religioznog svjetonazora (27 ili 82 %). Glede ciljane problematike većina je odgovorila da joj je donekle poznata likovna umjetnost (17 ili 52 %), da ih ona zanima ili donekle zanima, da ih nešto više interesira slikarstvo odnosno kiparstvo/keramika, da im je stručnije znati gledati likovno djelo (20 ili 61 %), da im je stalo i do druženja (25 ili 71 %), ali da im je važna i cijena tečaja/radionice (17 ili 52 %). Za raspraviti je ili umjesto zaključka ustvrditi da i ove pokusne studije ukazuju da osobe starije od 50 godina žele promjene u svojoj svakidašnjici, ali da su im važni i troškovi realizacije takvih preobrazbi.","PeriodicalId":37490,"journal":{"name":"Jahr","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"75652973","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
In this paper, I will detail the phenomenal problems involved in the AI era. Issues such as information bubble, post-truth, and digital prison will point to the problems that arise in an environment based on AI technology. This article will also show that, after Covid-19, the AI-based environment has changed not only as a technology as a tool for humans, but also as a condition for survival. From this, we diagnose the problems of control, monitoring, and subjection brought about by the development of AI technology and the changes to the living environment caused by the Covid-19 outbreak. Synthesizing these problematic situations, I argue that the AI-based environment is not designed to cause social change as a result of natural changes or technological progress, but as a kind of discipline mechanism. I believe that it is necessary to consider how this will affect the changes and development of human society, and that it is necessary to predict this through social structural changes. Through this process, I will discuss this concept by analogically applying them to the problems of the AI era. I would like to ask a fundamental question about whether the AI era will be able to achieve real progress for humans and human society. Moreover, through this comprehensive investigation, this article draws the conclusion that AI as a discipline device will play a critical role in producing new power.
{"title":"Social Structural Prospects for the AI Era","authors":"Bun-Sun Kim","doi":"10.21860/j.13.2.10","DOIUrl":"https://doi.org/10.21860/j.13.2.10","url":null,"abstract":"In this paper, I will detail the phenomenal problems involved in the AI era. Issues such as information bubble, post-truth, and digital prison will point to the problems that arise in an environment based on AI technology. This article will also show that, after Covid-19, the AI-based environment has changed not only as a technology as a tool for humans, but also as a condition for survival. From this, we diagnose the problems of control, monitoring, and subjection brought about by the development of AI technology and the changes to the living environment caused by the Covid-19 outbreak. Synthesizing these problematic situations, I argue that the AI-based environment is not designed to cause social change as a result of natural changes or technological progress, but as a kind of discipline mechanism. I believe that it is necessary to consider how this will affect the changes and development of human society, and that it is necessary to predict this through social structural changes. Through this process, I will discuss this concept by analogically applying them to the problems of the AI era. I would like to ask a fundamental question about whether the AI era will be able to achieve real progress for humans and human society. Moreover, through this comprehensive investigation, this article draws the conclusion that AI as a discipline device will play a critical role in producing new power.","PeriodicalId":37490,"journal":{"name":"Jahr","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"83962697","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Djeca i mladi zaslužuju posebnu pažnju kada govorimo o zdravlju, između ostalog i zbog povezanosti resursa djetinjstva i mladenačke dobi na utjecaj dobrobiti u odrasloj dobi, gdje očekujemo produktivne pojedince koji odgovorno pridonose zajednici u svim pogledima, i socijalnom i ekonomskom. Mentalno zdravlje postavljeno je kao javnozdravstveni prioritet na globalnoj razini. Na razini svijeta, 10 - 20 % djece i adolescenata doživi neki mentalni poremećaj, pri čemu polovica svih mentalnih poremećaja započinje u dobi od 14 godina, a tri četvrtine do sredine 20-ih godina života. Govoreći o mentalnom zdravlju djece i mladih kao socijalnoj stvarnosti govorimo o socijalnom problemu koji je potrebno rješavati na razini društva u smjeru prikladnosti, razrješenju konfuzije i izgradnji perspektive. Rad daje pregled stanja ulaganja u zdravlje, djecu i obitelj, pregled sadržaja dokumenta temeljnih politika mentalnog zdravlja i politike za djecu i mlade te problematiku definiranja i praćenja stanja mentalnog zdravlja. Navedeno je i u svrhu argumenta da je ulaganje u mentalno zdravlje djece i mladih na području Republike Hrvatske i dalje na nedovoljnoj razini za postizanje veće razine uspjeha.
{"title":"Pozicioniranost mentalnog zdravlja djece i mladih u Republici Hrvatskoj","authors":"Gordana Šimunković","doi":"10.21860/j.13.2.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.21860/j.13.2.6","url":null,"abstract":"Djeca i mladi zaslužuju posebnu pažnju kada govorimo o zdravlju, između ostalog i zbog povezanosti resursa djetinjstva i mladenačke dobi na utjecaj dobrobiti u odrasloj dobi, gdje očekujemo produktivne pojedince koji odgovorno pridonose zajednici u svim pogledima, i socijalnom i ekonomskom. Mentalno zdravlje postavljeno je kao javnozdravstveni prioritet na globalnoj razini. Na razini svijeta, 10 - 20 % djece i adolescenata doživi neki mentalni poremećaj, pri čemu polovica svih mentalnih poremećaja započinje u dobi od 14 godina, a tri četvrtine do sredine 20-ih godina života. Govoreći o mentalnom zdravlju djece i mladih kao socijalnoj stvarnosti govorimo o socijalnom problemu koji je potrebno rješavati na razini društva u smjeru prikladnosti, razrješenju konfuzije i izgradnji perspektive. Rad daje pregled stanja ulaganja u zdravlje, djecu i obitelj, pregled sadržaja dokumenta temeljnih politika mentalnog zdravlja i politike za djecu i mlade te problematiku definiranja i praćenja stanja mentalnog zdravlja. Navedeno je i u svrhu argumenta da je ulaganje u mentalno zdravlje djece i mladih na području Republike Hrvatske i dalje na nedovoljnoj razini za postizanje veće razine uspjeha.","PeriodicalId":37490,"journal":{"name":"Jahr","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"79352877","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Članak razmatra emocionalno iskustvo istraživanja osobnih kartona ratne siročadi iz Drugog svjetskog rata – korisnika zagrebačkog sirotišta “Josipovac”. Odluka o odabiru teme razvila se iz potrebe za analizom ranjivosti istraživača koji provode arhivska istraživanja podataka o traumatičnim iskustvima. Konkretan povod za pisanje članka bili su osjećaj nostalgije i tuge koji su se javili kod istraživačice tijekom i nakon čitanja sadržaja iz rubrike “Sjećanja od kuće”, rubrike za koju nije bio predviđen prostor u prijemnim listovima ratne siročadi, nego su je proizvoljno uveli odgajatelji iz “Josipovca”. Zanimljivo je istaknuti kako faktografski podaci iz njihovih biografija, zabilježeni u tim unaprijed definiranim rubrikama, nisu pobudili značajnije emotivne reakcije kod istraživačice, štoviše, gotovo da je bila ravnodušna prema njima. Analizirajući njezina iskustva u kontekstu teorija biblioterapije ustanovilo se da arhivska istraživanja ratne traume mogu kod istraživača koji ih provode izazvati preplavljujuće neugodne osjećaje. U bioetičkoj literaturi često se ističe važnost pokazivanja razumijevanja i suosjećanja prema sudionicima istraživanja koji su proživjeli neki traumatski događaj. Budući da se u istoj rijetko tematizira pitanje empatiziranja s istraživačima koji ih provode, trebalo bi ga detaljnije raspraviti u kontekstu načela bioetičkog senzibiliteta.
{"title":"Subjektivni doživljaj arhivskog istraživanja ratne siročadi iz Drugog svjetskog rata","authors":"Jelena Seferović","doi":"10.21860/j.13.2.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.21860/j.13.2.4","url":null,"abstract":"Članak razmatra emocionalno iskustvo istraživanja osobnih kartona ratne siročadi iz Drugog svjetskog rata – korisnika zagrebačkog sirotišta “Josipovac”. Odluka o odabiru teme razvila se iz potrebe za analizom ranjivosti istraživača koji provode arhivska istraživanja podataka o traumatičnim iskustvima. Konkretan povod za pisanje članka bili su osjećaj nostalgije i tuge koji su se javili kod istraživačice tijekom i nakon čitanja sadržaja iz rubrike “Sjećanja od kuće”, rubrike za koju nije bio predviđen prostor u prijemnim listovima ratne siročadi, nego su je proizvoljno uveli odgajatelji iz “Josipovca”. Zanimljivo je istaknuti kako faktografski podaci iz njihovih biografija, zabilježeni u tim unaprijed definiranim rubrikama, nisu pobudili značajnije emotivne reakcije kod istraživačice, štoviše, gotovo da je bila ravnodušna prema njima. Analizirajući njezina iskustva u kontekstu teorija biblioterapije ustanovilo se da arhivska istraživanja ratne traume mogu kod istraživača koji ih provode izazvati preplavljujuće neugodne osjećaje. U bioetičkoj literaturi često se ističe važnost pokazivanja razumijevanja i suosjećanja prema sudionicima istraživanja koji su proživjeli neki traumatski događaj. Budući da se u istoj rijetko tematizira pitanje empatiziranja s istraživačima koji ih provode, trebalo bi ga detaljnije raspraviti u kontekstu načela bioetičkog senzibiliteta.","PeriodicalId":37490,"journal":{"name":"Jahr","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"78751435","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：