Južnoslavenska mačka u folklorističkim i etnološkim interpretacijama

Interpretativna vremenska lenta izlaže imaginarij o mačkama u južnoslavenskim običajima i vjerovanjima od Natka Nodila preko Tihomira R. Đorđevića i Ljubinka Radenkovića sve do suvremenih kulturnoanimalističkih istraživanja, i to kontekstualno vezano uz ostale Slavene i indoeuropsku komparativnu mitologiju. I dok se Nodilo oslanja na interpretaciju mitologije prirode Angela de Gubernatisa, Tihomir R. Đorđević prati etnografski materijal Južnih Slavena (što se tiče Hrvatske pomno je, među ostalim, istražio mačkogradivo u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena), a Ljubinko Radenković semiotički promatra mačku u simbolici svijeta Južnih Slavena, gdje zamjećuje da su čovjeku od domaćih životinja najbliži konj, ovca, krava i vol, a zatim slijede bik, koza, magarac, kokoš, svinja, pas i mačka. Završno se razmatra simbolika mačke u suvremenoj hrvatskoj vizualnoj kulturi s obzirom na to da je mačka iznimno jak zoosimbol postkonceptualne i transmedijalne prakse, odnosno “antropološke strukture imaginarnog”, da uporabimo Durandovu sintagmu.