U radu se donose rezultati zaštitnoga arheološkog istraživanja prapovijesne kamene gomile u Drinovcima (općina Grude, Federacija Bosna i Hercegovina). Iskopavanjima je dokumentirano ukupno pet grobova koji se mogu smjestiti unutar dva vremenska horizonta – prapovijesni (grobovi 1, 2 i 5) i srednjovjekovni (grobovi 3 i 4). Grob 1, iako devastiran, jedini je sadržavao nalaze. Riječ je o vitici izrađenoj od dvostruke – tzv. beskonačne, spiralno namotane zlatne žice, s tim kako je u neposrednoj blizini pronađen još jedan primjerak istih tipoloških obilježja koji je deformiran. Riječ je o, za sada, najstarijim poznatim te objavljenim zlatnim nalazima s prostora Bosne i Hercegovine. Najbolje analogije zlatnim predmetima iz Drinovaca pronalazimo u srednjem i početnim etapama kasnoga brončanog doba širega srednjoeuropskog prostora. Riječ je o predmetima sa širokim arealom rasprostiranja koji svjedoče o uključenosti prostora promatrane kulturne regije, odnosno lokalnih elita u tada već aktivnu supraregionalnu mrežu razmjene i komunikacije. Nadalje, istraživanjem su na prostoru između grobova prikupljeni i keramički ulomci prapovijesne fakture koji su mahom lišeni užih prepoznatljivih tipoloških elemenata. Prostor istraživane gomile je i kasnije, u vremenu kasnoga srednjeg vijeka, korišten kao mjesto pokopavanja, što je dosta dobro dokumentirana, no nažalost još uvijek slabo istražena praksa kulturne regije.
保护性考古研究的结果载于drinovcima（Grude，波斯尼亚和黑塞哥维那联邦）。共记录了五个坟墓的排泄物，这些坟墓可以放置在两个时间范围内——历史时期（坟墓1、2和5）和中世纪时期（坟墓3和4）。1号坟墓虽然遭到破坏，但只被发现。这是个双管齐下的笑话。一根无限的、螺旋状安装的金线，在正面附近发现了另一个同样类型的变形标记。就目前而言，这个词是波斯尼亚和黑塞哥维那已知和公布的最古老的黄金发现。Drinovac金币最好的类比是我们在中欧地区青铜时代晚期的中期和早期发现的。Riječje o premetima saširokim arealom rasprostiranja koji svjedoče o uključenosti prostora promatrane kulturne regije，odnosno lokalnih elita u tada većaktivnu超区域的mrežu razmjene i komunikacije。此外，还收集了坟墓和史前因素的陶瓷部件之间的研究，这些因素被狭义认知类型元素的桃花心木切断了。人群的空间后来在本世纪中叶末被探索，用作埋葬地，这是有充分记录的，但不幸的是，文化区域的实践仍然薄弱。
{"title":"The results\u0000of the excavations at the prehistoric stone mound in Drinovci with a special\u0000focus on gold finds","authors":"T. Tomas","doi":"10.33254/piaz.40.1.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.33254/piaz.40.1.2","url":null,"abstract":"U radu se donose rezultati zaštitnoga arheološkog istraživanja prapovijesne kamene gomile u Drinovcima (općina Grude, Federacija Bosna i Hercegovina). Iskopavanjima je dokumentirano ukupno pet grobova koji se mogu smjestiti unutar dva vremenska horizonta – prapovijesni (grobovi 1, 2 i 5) i srednjovjekovni (grobovi 3 i 4). Grob 1, iako devastiran, jedini je sadržavao nalaze. Riječ je o vitici izrađenoj od dvostruke – tzv. beskonačne, spiralno namotane zlatne žice, s tim kako je u neposrednoj blizini pronađen još jedan primjerak istih tipoloških obilježja koji je deformiran. Riječ je o, za sada, najstarijim poznatim te objavljenim zlatnim nalazima s prostora Bosne i Hercegovine. Najbolje analogije zlatnim predmetima iz Drinovaca pronalazimo u srednjem i početnim etapama kasnoga brončanog doba širega srednjoeuropskog prostora. Riječ je o predmetima sa širokim arealom rasprostiranja koji svjedoče o uključenosti prostora promatrane kulturne regije, odnosno lokalnih elita u tada već aktivnu supraregionalnu mrežu razmjene i komunikacije. Nadalje, istraživanjem su na prostoru između grobova prikupljeni i keramički ulomci prapovijesne fakture koji su mahom lišeni užih prepoznatljivih tipoloških elemenata. Prostor istraživane gomile je i kasnije, u vremenu kasnoga srednjeg vijeka, korišten kao mjesto pokopavanja, što je dosta dobro dokumentirana, no nažalost još uvijek slabo istražena praksa kulturne regije.","PeriodicalId":42125,"journal":{"name":"Prilozi Instituta za Arheologiju u Zagrebu","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69587384","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
A small hoard of Huşi-Vovrieşti coins deposited in a Danubian kantharos underneath a Late Iron Age house at the site of Josipovac – Selište near modern Osijek most likely represents a foundation deposit. As such, the cache was not meant to be retrieved, and its deposition was part of a ritual of a sort, one we cannot reconstruct with any certainty. The use of a container otherwise involved in ritualistic practises, funerary and ceremonial, perhaps also the ritual demonetisation of coins with chop-marks, as well as precise and consistent application of these chop-marks, all point to a ritualistic background to the deposition. The hoard was probably interred during the LT C1 period, i.e., during the second half of the 3rd or perhaps at the very beginning of the 2nd century BC. This date is supported by the lower chronological limit of the production of the Huşi-Vovrieşti coins, the fact that the container in which they were deposited was produced either in LT B2 or LT C1 period, with its latest possible date of usage not later than the early 2nd century BC, as well as on an analogy with the hoards of the Huşi-Vovrieşti coins deposited in the Scordiscan area that can be dated independently of this particular coin-type.
{"title":"A hoard of Huşi-Vovrieşti coins from Josipovac – Selište near Osijek","authors":"Tomislav Bilić","doi":"10.33254/piaz.40.1.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.33254/piaz.40.1.4","url":null,"abstract":"A small hoard of Huşi-Vovrieşti coins deposited in a Danubian kantharos underneath a Late Iron Age house at the site of Josipovac – Selište near modern Osijek most likely represents a foundation deposit. As such, the cache was not meant to be retrieved, and its deposition was part of a ritual of a sort, one we cannot reconstruct with any certainty. The use of a container otherwise involved in ritualistic practises, funerary and ceremonial, perhaps also the ritual demonetisation of coins with chop-marks, as well as precise and consistent application of these chop-marks, all point to a ritualistic background to the deposition. The hoard was probably interred during the LT C1 period, i.e., during the second half of the 3rd or perhaps at the very beginning of the 2nd century BC. This date is supported by the lower chronological limit of the production of the Huşi-Vovrieşti coins, the fact that the container in which they were deposited was produced either in LT B2 or LT C1 period, with its latest possible date of usage not later than the early 2nd century BC, as well as on an analogy with the hoards of the Huşi-Vovrieşti coins deposited in the Scordiscan area that can be dated independently of this particular coin-type.","PeriodicalId":42125,"journal":{"name":"Prilozi Instituta za Arheologiju u Zagrebu","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69587400","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
M. Cwaliński, V. Filipović, A. Bulatović, S. Kaur, E. Stout, Rada Gligorić
This paper presents three new absolute dates for the central grave of mound XI (K) at the Paulje necropolis in the lower Drina valley. Also, we present the results of FTIR spectroscopy for the amber finds from the 4 mounds in the necropolis, including mound XI (K). In general the results confirm the earlier assumed chronology of the site - the 14C AMS dates fit the timeframe – the central grave fits ideally the previous timeframe for the Brezjak culture, i.e. the 15th and 14th century BC, and all of the amber samples are definitely of Baltic origin. These two facts clearly suggest that the amber finds from the lower Drina could mark one of the earliest appearances of Baltic amber in the Central Balkans.
这两个事实清楚地表明，在德里纳河下游发现的琥珀可能标志着波罗的海琥珀最早出现在巴尔干中部。
{"title":"Paulje, mound XI (mound K): new absolute dates and provenience of the earliest\u0000amber finds in Serbia","authors":"M. Cwaliński, V. Filipović, A. Bulatović, S. Kaur, E. Stout, Rada Gligorić","doi":"10.33254/piaz.40.1.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.33254/piaz.40.1.3","url":null,"abstract":"This paper presents three new absolute dates for the central grave of mound XI (K) at the Paulje necropolis in the lower Drina valley. Also, we present the results of FTIR spectroscopy for the amber finds from the 4 mounds in the necropolis, including mound XI (K). In general the results confirm the earlier assumed chronology of the site - the 14C AMS dates fit the timeframe – the central grave fits ideally the previous timeframe for the Brezjak culture, i.e. the 15th and 14th century BC, and all of the amber samples are definitely of Baltic origin. These two facts clearly suggest that the amber finds from the lower Drina could mark one of the earliest appearances of Baltic amber in the Central Balkans.","PeriodicalId":42125,"journal":{"name":"Prilozi Instituta za Arheologiju u Zagrebu","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69587394","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U članku je obrađeno 36 keramičkih lula koje su pronađene prilikom arheoloških istraživanja na pet pozicija u gradu Osijeku: Tvrđa – Dvorište franjevačkoga samostana (2012.), Tvrđa – Carska vrata (2016.), Tvrđa – Istočni ulaz (2017.), Osijek – Vukovarska 192 (2014.) i Osijek – Park kraljice Katarine Kosače (2015. – 2016.). U prva tri slučaja riječ je o novovjekovnim lokalitetima u Tvrđi, dok su zadnja dva u Donjem gradu, gdje se na mjestu nekadašnje rimske Murse razvilo novovjekovno naselje nakon nestanka osmanske vlasti. Lule su većinom osmanskoga tipa i stila (17. – 19. st.) od kojih se brojnošću ističu dvije grupe iz 17. i dijela 18. st., s jasnim obrascem rasprostiranja. Lule prve grupe karakteristične su na području koje manje ili više odgovara prostoru Ugarske, dok primjerci druge grupe pronalaze analogije na brojnim lokalitetima jugoistočne, dijelom i srednje Europe, no prvenstveno na prostoru koji je bio pod osmanskom vlašću. Nešto manje lula je ugarskoga (18. – 19. st.) i austrijskoga tipa (19. st.) među kojima su i primjerci s majstorskim ili radioničkim oznakama, često iz većih proizvodnih središta.
在奥西耶卡的五次考古研究中，共加工了36根陶瓷管：堡垒-法国萨莫斯坦（2012年）、堡垒-卡斯卡门（2016年）、城堡-东门（2017年）、奥西耶克-武科瓦尔斯卡192（2014年）和奥西耶克卡塔琳娜·科萨奇女王公园（2015年）。在前三个案例中，它是关于堡垒中的新地点，而最后两个案例是在下城，奥斯曼政府消失后，前罗马穆尔塞在那里开发了一个新的定居点。他们演奏了大部分的奥斯曼风格（17-19.圣）od kojih se brojnošću ističu dvije grupe iz 17。和第18节例如具有明确的传播模式。卢勒的第一个群体的特点是在不太适合或更适合乌加里地区的地区，而其他群体在东南欧、部分欧洲和中欧的许多地区都有类似的地区，主要是在奥斯曼帝国统治下的地区。Less pipe是匈牙利语（18-第19和奥地利式（第19）（c） 其中也有大师级或电台标志的例子，通常来自更多的制作中心。
{"title":"Keramičke lule iz Osijeka","authors":"Marin Matković","doi":"10.33254/piaz.40.1.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.33254/piaz.40.1.6","url":null,"abstract":"U članku je obrađeno 36 keramičkih lula koje su pronađene prilikom arheoloških istraživanja na pet pozicija u gradu Osijeku: Tvrđa – Dvorište franjevačkoga samostana (2012.), Tvrđa – Carska vrata (2016.), Tvrđa – Istočni ulaz (2017.), Osijek – Vukovarska 192 (2014.) i Osijek – Park kraljice Katarine Kosače (2015. – 2016.). U prva tri slučaja riječ je o novovjekovnim lokalitetima u Tvrđi, dok su zadnja dva u Donjem gradu, gdje se na mjestu nekadašnje rimske Murse razvilo novovjekovno naselje nakon nestanka osmanske vlasti. Lule su većinom osmanskoga tipa i stila (17. – 19. st.) od kojih se brojnošću ističu dvije grupe iz 17. i dijela 18. st., s jasnim obrascem rasprostiranja. Lule prve grupe karakteristične su na području koje manje ili više odgovara prostoru Ugarske, dok primjerci druge grupe pronalaze analogije na brojnim lokalitetima jugoistočne, dijelom i srednje Europe, no prvenstveno na prostoru koji je bio pod osmanskom vlašću. Nešto manje lula je ugarskoga (18. – 19. st.) i austrijskoga tipa (19. st.) među kojima su i primjerci s majstorskim ili radioničkim oznakama, često iz većih proizvodnih središta.","PeriodicalId":42125,"journal":{"name":"Prilozi Instituta za Arheologiju u Zagrebu","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69587464","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Istarski poluotok bogat je mineralnim sirovinama, ponajprije karbonatnim i silicijskim sedimentnim stijenama koje su na ovom području neraskidivo povezane procesom koji se naziva silicifikacija. Silicijske sedimentne stijene (rožnjaci) zbog svoje su tvrdoće i školjkastog loma vrlo pogodne za izradu oruđa lomljenjem ili cijepanjem, stoga je znanje o ležištima ove vrste stijena bilo vrlo važno za prapovijesne zajednice u Istri. U ovom radu iznijet ćemo osnovne podatke o primarnim i sekundarnim ležištima rožnjaka na području hrvatskog dijela Istarskog poluotoka, vizualne i mehaničke karakteristike sakupljenih uzoraka, kao i mikropetrografske karakteristike određene pomoću binokularnog polarizacijskog mikroskopa. Iznijet ćemo podatke o geološkoj starosti stijene domaćina u kojima su zabilježeni rožnjaci. Spomenut ćemo terminološku problematiku u arheološkoj literaturi te postaviti pitanje istraživanja provenijencije istarskog rožnjaka, odnosno mogućnost raspoznavanja sirovine s različitih ležišta na poluotoku. Spomenut ćemo i arheološka nalazišta na kojima je zabilježena prisutnost istarske sirovine. Na nekim ležištima rožnjaka pronađene su i izrađevine, odnosno jezgre koje su služile za proizvodnju odbojaka ili sječiva, a koje su također dokumentirane.
{"title":"Ležišta rožnjaka u Istri, Hrvatska. Izvori kamene sirovine prapovijesnih\u0000zajednica na poluotoku","authors":"Katarina Šprem","doi":"10.33254/piaz.40.1.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.33254/piaz.40.1.1","url":null,"abstract":"Istarski poluotok bogat je mineralnim sirovinama, ponajprije karbonatnim i silicijskim sedimentnim stijenama koje su na ovom području neraskidivo povezane procesom koji se naziva silicifikacija. Silicijske sedimentne stijene (rožnjaci) zbog svoje su tvrdoće i školjkastog loma vrlo pogodne za izradu oruđa lomljenjem ili cijepanjem, stoga je znanje o ležištima ove vrste stijena bilo vrlo važno za prapovijesne zajednice u Istri. U ovom radu iznijet ćemo osnovne podatke o primarnim i sekundarnim ležištima rožnjaka na području hrvatskog dijela Istarskog poluotoka, vizualne i mehaničke karakteristike sakupljenih uzoraka, kao i mikropetrografske karakteristike određene pomoću binokularnog polarizacijskog mikroskopa. Iznijet ćemo podatke o geološkoj starosti stijene domaćina u kojima su zabilježeni rožnjaci. Spomenut ćemo terminološku problematiku u arheološkoj literaturi te postaviti pitanje istraživanja provenijencije istarskog rožnjaka, odnosno mogućnost raspoznavanja sirovine s različitih ležišta na poluotoku. Spomenut ćemo i arheološka nalazišta na kojima je zabilježena prisutnost istarske sirovine. Na nekim ležištima rožnjaka pronađene su i izrađevine, odnosno jezgre koje su služile za proizvodnju odbojaka ili sječiva, a koje su također dokumentirane.","PeriodicalId":42125,"journal":{"name":"Prilozi Instituta za Arheologiju u Zagrebu","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69587326","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Prispevek predstavlja arheološko najdbo srednjeveškega meča iz obrežnih naplavin reke Voglajne pri Bežigradu, severovzhodno od Celja (Slovenija). Razmeroma dobro ohranjen meč dolžine 95,2 cm in mase 765 g je del izvorne zbirke celjskega Pokrajinskega muzeja, kamor je dospel že pred letom 1889. Orožje lahko na podlagi oblikovnih in metričnih značilnosti rezila z razmeroma širokim žlebom (tip X po E. Oakeshottu oziroma različica 5b po A. Geibigu) ter ročajnega dela z ravnim branikom in mandljastim/lečastim glavičem (kombinacijski tip 16 / var. I (16-15-9-12) po Geibigu) uvrstimo med starejše primerke mečev z glaviči tipa A po Oakeshottu in datiramo v 11. stoletje ali prvo polovico 12. stoletja. Na eni strani rezila so ostanki okoli 20 cm dolgega zaporedja tavširanih železnih znakov, ki zaradi korodiranosti površine žleba ostaja nerazvozlano. Skladnost posameznih delov orožja kaže, da gre verjetno za originalno konfiguracijo meča, domnevno izdelka ene od mečarskih delavnic v osrednjem Porenju. Najdišče meča v bližini Bežigrada, topografsko izpostavljene in strateško pomembne vzpetine v bližini vozlišča prometnih smeri med Štajersko in Kranjsko, opozarja na morebiten obstoj vojaške točke, ki je dopolnjevala nadzorne funkcije domnevanega zgodnjega oporišča grofov Savinjske marke na celjskem Zgornjem (Starem) gradu. Glede na kontekst odkritja sodi meč iz Voglajne v prevladujočo kategorijo vodnih najdb, vendar notranja evidenca orožja ne ponuja zadostnih opor za pojasnitev okoliščin potopitve.
{"title":"On the medieval\u0000sword with inlaid marks from the River Vo glajna at Bežigrad (Celje)","authors":"A. Gaspari","doi":"10.33254/piaz.40.1.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.33254/piaz.40.1.5","url":null,"abstract":"Prispevek predstavlja arheološko najdbo srednjeveškega meča iz obrežnih naplavin reke Voglajne pri Bežigradu, severovzhodno od Celja (Slovenija). Razmeroma dobro ohranjen meč dolžine 95,2 cm in mase 765 g je del izvorne zbirke celjskega Pokrajinskega muzeja, kamor je dospel že pred letom 1889. Orožje lahko na podlagi oblikovnih in metričnih značilnosti rezila z razmeroma širokim žlebom (tip X po E. Oakeshottu oziroma različica 5b po A. Geibigu) ter ročajnega dela z ravnim branikom in mandljastim/lečastim glavičem (kombinacijski tip 16 / var. I (16-15-9-12) po Geibigu) uvrstimo med starejše primerke mečev z glaviči tipa A po Oakeshottu in datiramo v 11. stoletje ali prvo polovico 12. stoletja. Na eni strani rezila so ostanki okoli 20 cm dolgega zaporedja tavširanih železnih znakov, ki zaradi korodiranosti površine žleba ostaja nerazvozlano. Skladnost posameznih delov orožja kaže, da gre verjetno za originalno konfiguracijo meča, domnevno izdelka ene od mečarskih delavnic v osrednjem Porenju. Najdišče meča v bližini Bežigrada, topografsko izpostavljene in strateško pomembne vzpetine v bližini vozlišča prometnih smeri med Štajersko in Kranjsko, opozarja na morebiten obstoj vojaške točke, ki je dopolnjevala nadzorne funkcije domnevanega zgodnjega oporišča grofov Savinjske marke na celjskem Zgornjem (Starem) gradu. Glede na kontekst odkritja sodi meč iz Voglajne v prevladujočo kategorijo vodnih najdb, vendar notranja evidenca orožja ne ponuja zadostnih opor za pojasnitev okoliščin potopitve.","PeriodicalId":42125,"journal":{"name":"Prilozi Instituta za Arheologiju u Zagrebu","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69587457","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Iz sakristije crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori analizirano je 50 kostura koji se datiraju od samoga početka XI. pa sve do kraja XVI. ili početka XVII. stoljeća te su kronološki podijeljeni u četiri faze ukopavanja. U svim je fazama kod žena uočena visoka prosječna doživljena starost te je, osim u prvoj fazi, primjetna njihova podzastupljenost u odnosu na muškarce. Najveći mortalitet djece zabilježen je između 2. i 8. godine života kada je fiziološki stres najveći. Pokazatelji subadultnog stresa zabilježeni su u svim fazama te ukazuju na loše životne uvjete i neadekvatnu prehranu. Na to upućuju i slučajevi skorbuta zabilježeni i u prvoj i u drugoj fazi te pojava zaraznih bolesti u prvoj (lepre) i četvrtoj fazi (tuberkuloze). S druge strane, u gorskom je uzorku zabilježena niska učestalost trauma, a većina prisutnih odnosi se na slučajne ozljede. Ipak, o prisutnosti namjernoga nasilja govori perimortalna trauma kod djeteta iz prve faze te antemortalna trauma na nosnim kostima žene iz četvrte faze. Na relativno malome uzorku iz sakristije zabilježen je iznenađujuće velik broj patoloških promjena, visoka učestalost indikatora subadultnog stresa i prisutnost namjernoga nasilja, što ukazuje na nepovoljne životne uvjete na ovome prostoru u svim razmatranim fazama.
从戈尔圣母教堂的祭祀中，分析了50具XI初的骨头。一直到十六世纪末。或十七世纪早期。几个世纪被长期划分为四个维护阶段。在所有阶段，女性的平均年龄都很高，除第一阶段外，男性也出现了这种情况。儿童死亡率最高的是2岁。将图像向右旋转90度生命中的一年，身体压力岌岌可危。Pokazatelji subadultnog stresa zabilježeni su u svim fazama te ukazuju na lošeživotne uvjete i neadekvatnu prehranu。这表明在传染病的第一和第二阶段以及第一阶段（麻风病）和第四阶段（肺结核）都观察到蝎子病例。另一方面，在上部样本中观察到较低的创伤频率，并且大多数现有关系与意外伤害有关。然而，故意暴力的存在说明了儿童第一阶段的濒死创伤和女性鼻骨第四阶段的抗门户创伤。一个相对较小的嵴样本显示出数量惊人的病理变化、亚成年应激指标的高频率以及故意暴力的存在，这表明在考虑的所有阶段，该领域的生活条件都不足。
{"title":"Bioarheološka\u0000studija populacije iz Gore kraj Petrinje, Hrvatska","authors":"Željka Bedić, Juraj Belaj, Filomena Sirovica","doi":"10.33254/piaz.39.1.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.33254/piaz.39.1.5","url":null,"abstract":"Iz sakristije crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori analizirano je 50 kostura koji se datiraju od samoga početka XI. pa sve do kraja XVI. ili početka XVII. stoljeća te su kronološki podijeljeni u četiri faze ukopavanja. U svim je fazama kod žena uočena visoka prosječna doživljena starost te je, osim u prvoj fazi, primjetna njihova podzastupljenost u odnosu na muškarce. Najveći mortalitet djece zabilježen je između 2. i 8. godine života kada je fiziološki stres najveći. Pokazatelji subadultnog stresa zabilježeni su u svim fazama te ukazuju na loše životne uvjete i neadekvatnu prehranu. Na to upućuju i slučajevi skorbuta zabilježeni i u prvoj i u drugoj fazi te pojava zaraznih bolesti u prvoj (lepre) i četvrtoj fazi (tuberkuloze). S druge strane, u gorskom je uzorku zabilježena niska učestalost trauma, a većina prisutnih odnosi se na slučajne ozljede. Ipak, o prisutnosti namjernoga nasilja govori perimortalna trauma kod djeteta iz prve faze te antemortalna trauma na nosnim kostima žene iz četvrte faze. Na relativno malome uzorku iz sakristije zabilježen je iznenađujuće velik broj patoloških promjena, visoka učestalost indikatora subadultnog stresa i prisutnost namjernoga nasilja, što ukazuje na nepovoljne životne uvjete na ovome prostoru u svim razmatranim fazama.","PeriodicalId":42125,"journal":{"name":"Prilozi Instituta za Arheologiju u Zagrebu","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69587718","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Kaštel Štafilić – Resnik prvi je sustavno istraživan podvodni paleolitički lokalitet u Hrvatskoj. Lokalitet je smješten u Kaštelanskom zaljevu u srednjoj Dalmaciji koja je, kao i cijeli jadranski bazen, prošla kroz geomorfološke promjene uzrokovane, među ostalim i marinskom transgresijom. Podizanje razine mora na prijelazu iz pleistocena u holocen utjecalo je na destrukciju pleistocenskih slojeva i potapanje lokaliteta. Nalazi su tipološki smješteni u mustjersku kulturu, uz iznimku nekolicine nalaza koji pripadaju gornjem paleolitiku. U radu su predstavljeni rezultati tehnološke i tipološke analize nalaza koje je prikupio I. Svilan u Kaštelanskom zaljevu i, po prvi puta, sirovinske analize litičkih nalaza iz sustavnih istraživanja, ali i iz zbirke I. Svilana, koji potvrđuju Kaštelanski zaljev kao mjesto boravka neandertalaca u srednjem paleolitiku.
{"title":"Podvodni\u0000srednjopaleolitički lokalitet Kaštel Štafilić – Resnik","authors":"Antonela Barbir, Zlatko Perhoč, Krunoslav Zubcic, Ivor Karavanić","doi":"10.33254/piaz.39.1.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.33254/piaz.39.1.1","url":null,"abstract":"Kaštel Štafilić – Resnik prvi je sustavno istraživan podvodni paleolitički lokalitet u Hrvatskoj. Lokalitet je smješten u Kaštelanskom zaljevu u srednjoj Dalmaciji koja je, kao i cijeli jadranski bazen, prošla kroz geomorfološke promjene uzrokovane, među ostalim i marinskom transgresijom. Podizanje razine mora na prijelazu iz pleistocena u holocen utjecalo je na destrukciju pleistocenskih slojeva i potapanje lokaliteta. Nalazi su tipološki smješteni u mustjersku kulturu, uz iznimku nekolicine nalaza koji pripadaju gornjem paleolitiku. U radu su predstavljeni rezultati tehnološke i tipološke analize nalaza koje je prikupio I. Svilan u Kaštelanskom zaljevu i, po prvi puta, sirovinske analize litičkih nalaza iz sustavnih istraživanja, ali i iz zbirke I. Svilana, koji potvrđuju Kaštelanski zaljev kao mjesto boravka neandertalaca u srednjem paleolitiku.","PeriodicalId":42125,"journal":{"name":"Prilozi Instituta za Arheologiju u Zagrebu","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69587658","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U radu je po prvi puta detaljnije obrađena staroegipatska lopatičasta lutka iz fundusa Arheološkoga muzeja u Zagrebu. Lopatičaste lutke specifičan su tip grobnih priloga koji se mogu datirati u razdoblje između kraja Staroga i Srednjega kraljevstva, a najveći broj ih dijeli zajedničke oblikovne, dekorativne i ikonografske karakteristike. Važnost zagrebačke lutke leži upravo u tome što ona pojedinim karakteristikama odstupa od većega dijela komparativnih primjera te u činjenici da je to jedini predmet toga tipa čuvan u muzejskim i galerijskim institucijama Republike Hrvatske, ali i šire. Glavni je cilj rada, stoga, pravilno ju tipološki odrediti, opisati, svrstati u pravilan geografski i vremenski kontekst te ukratko naglasiti njezinu važnost za bolje razumijevanje zbirke unutar koje se nalazi. Preciznije, lutka iz Arheološkoga muzeja u Zagrebu promatrana je u okvirima širega korpusa staroegipatskih lopatičastih lutaka, čije su osnovne karakteristike i povijest istraživanja posebno istaknute u središnjem dijelu rada te cjelokupne zbirke staroegipatskih starina u kojoj je čuvana.
{"title":"Staroegipatska lopatičasta lutka iz Arheološkoga muzeja u Zagrebu","authors":"Tomislav Kiš","doi":"10.33254/piaz.39.2.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.33254/piaz.39.2.1","url":null,"abstract":"U radu je po prvi puta detaljnije obrađena staroegipatska lopatičasta lutka iz fundusa Arheološkoga muzeja u Zagrebu. Lopatičaste lutke specifičan su tip grobnih priloga koji se mogu datirati u razdoblje između kraja Staroga i Srednjega kraljevstva, a najveći broj ih dijeli zajedničke oblikovne, dekorativne i ikonografske karakteristike. Važnost zagrebačke lutke leži upravo u tome što ona pojedinim karakteristikama odstupa od većega dijela komparativnih primjera te u činjenici da je to jedini predmet toga tipa čuvan u muzejskim i galerijskim institucijama Republike Hrvatske, ali i šire. Glavni je cilj rada, stoga, pravilno ju tipološki odrediti, opisati, svrstati u pravilan geografski i vremenski kontekst te ukratko naglasiti njezinu važnost za bolje razumijevanje zbirke unutar koje se nalazi. Preciznije, lutka iz Arheološkoga muzeja u Zagrebu promatrana je u okvirima širega korpusa staroegipatskih lopatičastih lutaka, čije su osnovne karakteristike i povijest istraživanja posebno istaknute u središnjem dijelu rada te cjelokupne zbirke staroegipatskih starina u kojoj je čuvana.","PeriodicalId":42125,"journal":{"name":"Prilozi Instituta za Arheologiju u Zagrebu","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69587728","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Rad obrađuje minijaturne votivne posude iz ilirskoga svetišta u Vilinoj špilji iznad izvora Omble kod Dubrovnika. Istraživanjima Dubrovačkih muzeja iz 2014. i 2015. godine sveukupno je pronađeno najmanje 45 minijaturnih posuda u barem 6 različitih oblika. Svima je zajedničko da pripadaju lokalnoj, rukom rađenoj prapovijesnoj keramici. Uglavnom je riječ o keramici lošije kvalitete, grublje fakture, s dosta primjesa kalcita i vapnenca. Pojedine od minijaturnih posuda oblikom i ukrasom oponašaju izvorne posude, normalne veličine, što nam u tim slučajevima omogućuje datiranje na osnovi njihovih tipološko-oblikovnih karakteristika. No, u većini slučajeva minijaturne posude su krajnje jednostavnoga oblika, neukrašene i tada je datiranje moguće samo indirektno, promatrajući ih u kontekstu svetišta, gdje se i svi ostali nalazi datiraju u kraj 5. i kroz cijelo 4. st. pr. Kr. Usporedba ovdje obrađenih minijaturnih posuda moguća je s ostalim lokalitetima sličnoga konteksta i funkcije, prije svega svetištima željeznoga doba u široj okolici te Grčkoj i na italskome poluotoku.
这项工作在杜布罗夫尼克奥姆布尔源头上方威利纳洞穴的伊拉尔保护区操作微型投票船。2014杜布罗瓦克博物馆研究2015每年至少发现45个微型盘子，形状至少有6种。它们都属于当地的历史陶瓷。它主要是关于质量不好的陶瓷，粗糙的因素，有很多钙和蒸汽的概念。Pojedine od minijaturnih posuda oblikom i ukrasom oponašaju izvorne posude，normalne veličine，što nam u tim slučajevima omogućuje datiranje na osnovi njihovih tipološko oblikovnih karakteritika。但在大多数情况下，微型菜肴非常简单，令人不快，约会只能在避难所的背景下间接观察到，其他所有人都在5岁时约会。以及整个4。例如，Kr.将这里加工的微型菜肴与其他具有类似背景和功能的地点进行比较是可能的，主要是希腊和意大利半岛周围的铁路时代的圣徒。
{"title":"Minijaturne\u0000željeznodobne posude iz svetišta u Vilinoj špilji","authors":"Domagoj Perkić","doi":"10.33254/piaz.39.1.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.33254/piaz.39.1.4","url":null,"abstract":"Rad obrađuje minijaturne votivne posude iz ilirskoga svetišta u Vilinoj špilji iznad izvora Omble kod Dubrovnika. Istraživanjima Dubrovačkih muzeja iz 2014. i 2015. godine sveukupno je pronađeno najmanje 45 minijaturnih posuda u barem 6 različitih oblika. Svima je zajedničko da pripadaju lokalnoj, rukom rađenoj prapovijesnoj keramici. Uglavnom je riječ o keramici lošije kvalitete, grublje fakture, s dosta primjesa kalcita i vapnenca. Pojedine od minijaturnih posuda oblikom i ukrasom oponašaju izvorne posude, normalne veličine, što nam u tim slučajevima omogućuje datiranje na osnovi njihovih tipološko-oblikovnih karakteristika. No, u većini slučajeva minijaturne posude su krajnje jednostavnoga oblika, neukrašene i tada je datiranje moguće samo indirektno, promatrajući ih u kontekstu svetišta, gdje se i svi ostali nalazi datiraju u kraj 5. i kroz cijelo 4. st. pr. Kr. Usporedba ovdje obrađenih minijaturnih posuda moguća je s ostalim lokalitetima sličnoga konteksta i funkcije, prije svega svetištima željeznoga doba u široj okolici te Grčkoj i na italskome poluotoku.","PeriodicalId":42125,"journal":{"name":"Prilozi Instituta za Arheologiju u Zagrebu","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69587684","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：