Rad se bavi utjecajem Štamparovih ideja o socijalnoj medicini i razvoju javnoga zdravstva na studentsku populaciju Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na primjeru Kluba zdravlja »Andrija Štampar«. Obuhvaćeno je razdoblje od 1951., kada je Klub osnovan, do 1990., kada nastupaju značajne društveno-političke promjene koje su se odrazile i na rad Fakulteta, odnosno studentske organizacije. Prvi dio rada analizira Andriju Štampara i njegov odnos prema medicinarima i studentima u Zagrebu uopće. Štampar je kao nastavnik uveo kolegije iz socijalne medicine, a kroz praktične vježbe nastojao je upoznati studente s tadašnjim javnozdravstvenim prilikama. Postavši voditelj Ureda za socijalnu i zdravstvenu zaštitu studenata, dobio je priliku poboljšati standard zagrebačkih studenata, no rat ga je u tome prekinuo. U konačnici, kao dekan pokrenuo je reformu studija medicine. Štamparove ideje postupno će biti prihvaćene i među studentima, što je došlo do izražaja nakon 1945. Naime, između 1945. i 1990. na Medicinskom fakultetu djelovala su mnogobrojna društva, a među njima i Klub zdravlja, kojemu je primarni cilj bio javnozdravstveno djelovanje. Stoga je u drugom dijelu rada analiziran osnutak Kluba zdravlja, aktivnosti koje je provodio i ostvareni rezultati. Društvene će se aktivnosti vremenom proširiti i na druga medicinska polja, ovisno o interesima članova, no javnozdravstvene aktivnosti ostat će važna sastavnica rada društva sve do kraja proučavanoga razdoblja. Rad je nastao na temelju literature, arhivskih izvora pohranjenih na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, u Državnom arhivu u Zagrebu i Hrvatskom državnom arhivu, te na temelju onodobne periodike, pretežno studentske provenijencije.
Rad 以 "Andrija Štampar "健康俱乐部为例，研究了 Štampar 关于社会医学和公共卫生发展的思想对萨格勒布斯韦奇利什特医学院学生群体的影响。该系列介绍了从 1951 年俱乐部成立到 1990 年这一时期发生的重大社会和政治变化，这些变化反映在医学院的雷达和学生组织中。丛书的第一部分分析了安德里亚-什坦帕拉及其与萨格勒布医学界和学生的关系。作为导师，斯坦帕介绍了社会医学院，并通过实践向学生们介绍了当时的公共卫生问题。作为学生社会和健康保护委员会的负责人，他有机会提高萨格勒布学生的水平，但却被一只老鼠打断了。最后，作为院长，他赞助了医学研究的改革。斯坦帕尔的想法逐渐在学生中得到实施，并在 1945 年底得到体现。也就是说，在 1945 年至 1945 年之间。1990年，医学院成立了许多不同的社团，其中包括以促进公众健康为主要目标的健康俱乐部。Stoga je u druom dijelu rada analiziran drafts of Kluba zdravlja, činnosti koje je provodio i ostvareni výsledky.随着时间的推移，学会的活动将根据其成员的兴趣扩展到其他医学领域，但在本报告所述期间结束之前，公共卫生活动仍将是学会工作的重要组成部分。该丛书以文献、保存在萨格勒布医学院、萨格勒布国家档案馆和克罗地亚国家档案馆的档案资料以及当代期刊（主要是学生来源的期刊）为基础。
{"title":"Andrija Štampar i medicinari – Klub zdravlja »Andrija Štampar« (1951–1990)","authors":"Marko Kolić","doi":"10.33604/sl.17.33.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.33604/sl.17.33.6","url":null,"abstract":"Rad se bavi utjecajem Štamparovih ideja o socijalnoj medicini i razvoju javnoga zdravstva na studentsku populaciju Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na primjeru Kluba zdravlja »Andrija Štampar«. Obuhvaćeno je razdoblje od 1951., kada je Klub osnovan, do 1990., kada nastupaju značajne društveno-političke promjene koje su se odrazile i na rad Fakulteta, odnosno studentske organizacije. Prvi dio rada analizira Andriju Štampara i njegov odnos prema medicinarima i studentima u Zagrebu uopće. Štampar je kao nastavnik uveo kolegije iz socijalne medicine, a kroz praktične vježbe nastojao je upoznati studente s tadašnjim javnozdravstvenim prilikama. Postavši voditelj Ureda za socijalnu i zdravstvenu zaštitu studenata, dobio je priliku poboljšati standard zagrebačkih studenata, no rat ga je u tome prekinuo. U konačnici, kao dekan pokrenuo je reformu studija medicine. Štamparove ideje postupno će biti prihvaćene i među studentima, što je došlo do izražaja nakon 1945. Naime, između 1945. i 1990. na Medicinskom fakultetu djelovala su mnogobrojna društva, a među njima i Klub zdravlja, kojemu je primarni cilj bio javnozdravstveno djelovanje. Stoga je u drugom dijelu rada analiziran osnutak Kluba zdravlja, aktivnosti koje je provodio i ostvareni rezultati. Društvene će se aktivnosti vremenom proširiti i na druga medicinska polja, ovisno o interesima članova, no javnozdravstvene aktivnosti ostat će važna sastavnica rada društva sve do kraja proučavanoga razdoblja. Rad je nastao na temelju literature, arhivskih izvora pohranjenih na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, u Državnom arhivu u Zagrebu i Hrvatskom državnom arhivu, te na temelju onodobne periodike, pretežno studentske provenijencije.","PeriodicalId":33034,"journal":{"name":"Studia Lexicographica","volume":"18 9","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139167626","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Andrija Štampar je putem svojih načela uspostavio temelje javnoga zdravstva i socijalne medicine. Provedbom svojih ideja promijenio je paradigmu postojećih medicinskih stavova, stavljajući fokus prema preventivnoj medicini. Kao okvir za djelovanje po takvim medicinskim tendencijama, arhitektura je shvaćena kao područje velike važnosti. Radom kroz Školu narodnoga zdravlja, Štampar je uspostavio odjel zdravstvene arhitekture kao mjesto gdje se načela socijalne medicine isprepleću s konceptima novoga prostornog planiranja. Unutar ovoga odjela radila je i arhitektica Zoja Dumengjić, čiji se rad snažno utemeljio na socijalnim postavkama Andrije Štampara. Zoja Dumengjić je značajna osobnost hrvatske arhitekture dvadesetoga stoljeća, koja je ostavila opsežan i značajan doprinos upravo u specijaliziranom području arhitekture zdravstvene namjere. Temeljem postojeće literature, predstavljen je kratak pregled raznovrsnosti i opsega njezina rada i života. Njezin opus obuhvaća projekte različite tipologije, uključujući domove zdravlja, dispanzere, medicinske centre i velike bolničke sklopove. Posebno je značajno pridonijela području arhitekture lječilišta za tuberkulozu u našoj zemlji. U okviru ovoga rada dodatno su istaknuta najznačajnija arhitektonska ostvarenja, posebice ona koja u značajnoj mjeri reflektiraju principe Štamparove ideologije. Rad Zoje Dumengjić u području zdravstvene arhitekture ukorijenjen je u modernizmu i predstavlja idealan primjer kako je arhitektura uspjela odražavati nove humanističke vrijednosti i pristupiti prostoru kao instrumentu za poboljšanje kvalitete života i zdravlja.
{"title":"The healthcare architecture of Zoja Dumengjić in the context of Andrija Štampar’s ideology","authors":"Matej Knežević","doi":"10.33604/sl.17.33.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.33604/sl.17.33.7","url":null,"abstract":"Andrija Štampar je putem svojih načela uspostavio temelje javnoga zdravstva i socijalne medicine. Provedbom svojih ideja promijenio je paradigmu postojećih medicinskih stavova, stavljajući fokus prema preventivnoj medicini. Kao okvir za djelovanje po takvim medicinskim tendencijama, arhitektura je shvaćena kao područje velike važnosti. Radom kroz Školu narodnoga zdravlja, Štampar je uspostavio odjel zdravstvene arhitekture kao mjesto gdje se načela socijalne medicine isprepleću s konceptima novoga prostornog planiranja. Unutar ovoga odjela radila je i arhitektica Zoja Dumengjić, čiji se rad snažno utemeljio na socijalnim postavkama Andrije Štampara. Zoja Dumengjić je značajna osobnost hrvatske arhitekture dvadesetoga stoljeća, koja je ostavila opsežan i značajan doprinos upravo u specijaliziranom području arhitekture zdravstvene namjere. Temeljem postojeće literature, predstavljen je kratak pregled raznovrsnosti i opsega njezina rada i života. Njezin opus obuhvaća projekte različite tipologije, uključujući domove zdravlja, dispanzere, medicinske centre i velike bolničke sklopove. Posebno je značajno pridonijela području arhitekture lječilišta za tuberkulozu u našoj zemlji. U okviru ovoga rada dodatno su istaknuta najznačajnija arhitektonska ostvarenja, posebice ona koja u značajnoj mjeri reflektiraju principe Štamparove ideologije. Rad Zoje Dumengjić u području zdravstvene arhitekture ukorijenjen je u modernizmu i predstavlja idealan primjer kako je arhitektura uspjela odražavati nove humanističke vrijednosti i pristupiti prostoru kao instrumentu za poboljšanje kvalitete života i zdravlja.","PeriodicalId":33034,"journal":{"name":"Studia Lexicographica","volume":"34 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139166392","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Radom se prikazuje djelovanje Lige protiv tuberkuloze u Osječkoj oblasti kao temelj Štamparove zamisli narodnoga zdravstvenog prosvjećivanja kroz osvrt na dva sastanka (II. i III.) liječnika Osječke oblasti u 1927. i 1928. godini. U uvodnom dijelu donosi se pregled antituberkuloznoga pokreta u Europi te razvoj sustava dispanzera i reforme javnoga zdravstva u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1920-ih. Osnivanje Lige protiv tuberkuloze u Osijeku 1926. rezultat je stvarnoga zdravstvenog stanja stanovništva i provedene široke kampanje za borbu protiv tuberkuloze i reforme javnoga zdravstva na zdravstvenoj misli Andrije Štampara. Prema donesenim društvenim pravilima, rad Lige zasnivao se na antituberkuloznom pokretu s temeljnim zadatkom da se cijelo stanovništvo na području Osječke oblasti nalazi pod jednim organiziranim stručnim nadzorom. U skladu s navedenim, prikazuje se djelovanje Lige protiv tuberkuloze i dva sastanka liječnika Osječke oblasti, s naglaskom na humani odnos liječnika prema bolesnicima i požrtvovan pristup liječenju tuberkuloze kao opake socijalne bolesti. Brojčani podatci o raširenosti bolesti kao prijetnji stanovništvu predočuju medicinsku skrb zamišljenu kao široku akciju usmjerenu na ostvarenje socijalno-medicinskih ciljeva. Posebno je u tom kontekstu naglašena uloga liječnika Prokopija Uzelca, tajnika Lige, te se detaljno navodi njegovo izlaganje na II. sastanku liječnika Osječke oblasti, kao i 14. točaka rezolucije o radu Lige koju je predložio, što pokazuje sveobuhvatni pristup i razumijevanje težine problema zaštite od tuberkuloze. U radu se donosi i kraći opis III. sastanka liječnika Osječke oblasti, izvodi iz govora sudionika te navodi iz govora Andrije Štampara, koji je nazočio sastanku. Opisom liječničkih sastanaka te navođenjem izvadaka iz njihovih govora, kao i predloženom rezolucijom želi se prikazati presudni zaokret u načinu zdravstvenoga prosvjećivanja te prelazak iz osobnoga angažmana liječnika u status društveno angažiranoga i organiziranoga pristupa liječenju tuberkuloze kao socijalne bolesti. Radom se također analizira dostupna građa s ciljem davanja uvida u društvenu atmosferu i spremnost osječkih liječnika da aktivno podupiru Ligu kao važnu društveno organiziranu akciju u prevenciji i saniranju posljedica bolesti.
根据 1927 年和 1928 年奥西耶卡地区的两次会议（II.和 III.），介绍了奥西耶卡地区抗结核联盟作为斯坦帕尔促进国民健康理念的基础所开展的工作。导言部分概述了欧洲的抗结核治疗以及 20 世纪 20 年代塞尔维亚、克罗地亚和斯洛文尼亚王国建立药房和改革公共医疗保健的发展情况。1926 年，奥西耶克成立了抗结核联盟，这是人口实际健康状况以及根据安德烈亚-什坦帕拉（Andrija Štampara）的医学思想广泛开展的抗结核和公共医疗改革运动的结果。Prema donesenim društvovenim pravila, rad League zasnivao se na antituberculoznom pokretu s osnovnim zadatkom da cijelo stanovstvo na području Osječke oblasti nalazi pod jednim organiziranim stručni nadzorom.在奥斯陆，结核病防治联盟和奥斯陆州结核病防治中心的工作重点是在社会中开展结核病防治工作。保加利亚关于疼痛作为一种令人愉悦的栖息地的普遍性的数据预测了作为旨在实现社会医疗目标的广泛行动的医疗护理。Posebno je u tom kontekstu accentena u rolia liječnika Prokopija Uzelca, sekretnika Liga, te se detaljno navodi jej izlaganje na II. sastanku liječnika Osječke oblasti, kao i 14.他提交的关于联盟理事会的决议显示了对肺结核问题非常开放的态度和理解。 理事会还简要介绍了 Osjecka 地区第三次会议的情况、法官的讲话摘录以及召集会议的安德烈亚-什坦帕拉（Andrija Štampara）的讲话指示。对医生会议的描述、对其发言摘录的介绍以及提交的决议，旨在表明医疗保健方式的重大变化，以及从医生的个人参与转变为社会承诺和有组织地治疗结核病这一社会痛症的地位。拉多姆还对现有材料进行了分析，目的是让人们深入了解社会氛围和患者积极支持联盟的意愿，将其作为预防和康复疼痛的重要社会组织行动。
{"title":"The Anti-Tuberculosis League as the cornerstone of Štampar’s concept of public enlightenment (A review of the 2nd and 3rd Meetings of the Osijek County Physicians)","authors":"Z. Živaković-Kerže, Marija Benić Penava","doi":"10.33604/sl.17.33.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.33604/sl.17.33.3","url":null,"abstract":"Radom se prikazuje djelovanje Lige protiv tuberkuloze u Osječkoj oblasti kao temelj Štamparove zamisli narodnoga zdravstvenog prosvjećivanja kroz osvrt na dva sastanka (II. i III.) liječnika Osječke oblasti u 1927. i 1928. godini. U uvodnom dijelu donosi se pregled antituberkuloznoga pokreta u Europi te razvoj sustava dispanzera i reforme javnoga zdravstva u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1920-ih. Osnivanje Lige protiv tuberkuloze u Osijeku 1926. rezultat je stvarnoga zdravstvenog stanja stanovništva i provedene široke kampanje za borbu protiv tuberkuloze i reforme javnoga zdravstva na zdravstvenoj misli Andrije Štampara. Prema donesenim društvenim pravilima, rad Lige zasnivao se na antituberkuloznom pokretu s temeljnim zadatkom da se cijelo stanovništvo na području Osječke oblasti nalazi pod jednim organiziranim stručnim nadzorom. U skladu s navedenim, prikazuje se djelovanje Lige protiv tuberkuloze i dva sastanka liječnika Osječke oblasti, s naglaskom na humani odnos liječnika prema bolesnicima i požrtvovan pristup liječenju tuberkuloze kao opake socijalne bolesti. Brojčani podatci o raširenosti bolesti kao prijetnji stanovništvu predočuju medicinsku skrb zamišljenu kao široku akciju usmjerenu na ostvarenje socijalno-medicinskih ciljeva. Posebno je u tom kontekstu naglašena uloga liječnika Prokopija Uzelca, tajnika Lige, te se detaljno navodi njegovo izlaganje na II. sastanku liječnika Osječke oblasti, kao i 14. točaka rezolucije o radu Lige koju je predložio, što pokazuje sveobuhvatni pristup i razumijevanje težine problema zaštite od tuberkuloze. U radu se donosi i kraći opis III. sastanka liječnika Osječke oblasti, izvodi iz govora sudionika te navodi iz govora Andrije Štampara, koji je nazočio sastanku. Opisom liječničkih sastanaka te navođenjem izvadaka iz njihovih govora, kao i predloženom rezolucijom želi se prikazati presudni zaokret u načinu zdravstvenoga prosvjećivanja te prelazak iz osobnoga angažmana liječnika u status društveno angažiranoga i organiziranoga pristupa liječenju tuberkuloze kao socijalne bolesti. Radom se također analizira dostupna građa s ciljem davanja uvida u društvenu atmosferu i spremnost osječkih liječnika da aktivno podupiru Ligu kao važnu društveno organiziranu akciju u prevenciji i saniranju posljedica bolesti.","PeriodicalId":33034,"journal":{"name":"Studia Lexicographica","volume":"43 8","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139166779","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U radu je na temelju dostupne literature, internetskih izvora i podataka iz onovremenih tiskovina prikazan razvoj ljekarništva i ljekarni na području grada Karlovca, čime se, među ostalim, daje zanimljiv i nesvakidašnji uvid u sliku samoga grada, njegove stanovnike, prostore, društveno-politička zbivanja i kulturu onoga doba. Istaknuta je važnost istraživanja ljekarničke prošlosti Karlovca kao važnoga dijela povijesti hrvatskoga ljekarništva. Pri istraživanju naglasak je stavljen na povijesni kontinuitet četiriju znamenitih karlovačkih ljekarni (K crnom orlu, K sv. Ćirilu i Metodu, K zlatnom lavu, K Spasitelju), a također je istaknuta važnost ljekarničke tradicije u franjevačkom samostanu u Karlovcu te značaj franjevaca u razvoju karlovačkoga ljekarništva kao svojevrsni početak zdravstvene zaštite u samom gradu Karlovcu i karlovačkoj regiji. Najstarija karlovačka ljekarna K crnom orlu (danas Ljekarna Grgur Ninski) osnovana je 1726. godine i neprekidno djeluje gotovo tristo godina. Izdvojeno je djelovanje Josipa Vrbanića, jednoga od vlasnika ljekarne K crnom orlu, i njegov doprinos razvoju Karlovca kao modernoga grada. Vrlo je važna i ljekarna K sv. Ćirilu i Metodu (danas Ljekarna Banija) kojom je upravljao Gustav Modrušan, karlovački ljekarnik i gradonačelnik u dvama mandatima. Prikazan je i kratak povijesni pregled dviju ljekarni, K zlatnom lavu i K Spasitelju, koje više ne postoje, ali su njihovi vlasnici i zaposlenici također ostavili velik trag u društvenom i kulturnom životu Karlovca. Predstavljeni su najvažniji podatci o povijesnom djelovanju pojedinih ljekarni te informacije o njihovim vlasnicima i suradnicima. U radu su iznesene neke do sada nepoznate povijesne činjenice o navedenim ljekarnama, kao što je prvotna lokacija ljekarne K Spasitelju koja do sada nije bila poznata u literaturi, a ispravljeni su i netočni podatci koji se navode u različitim literaturnim izvorima.
在现有文献、互联网资料和当代报刊资料的基础上，介绍了卡尔洛瓦茨地区的语言学艺术和语言学的发展情况，其中包括对该城镇本身的形象、居民、空间、社会和政治集会以及当时的文化进行了有趣的、不为人知的介绍。此外，还强调了保护作为克罗地亚历史重要组成部分的卡尔洛瓦茨历史的重要性。重点强调了四座著名的卡尔洛瓦茨音乐厅（K crnom orlu、K sv.Ćirilu i Metodu、K zlatnom lavu、K Savitelju）的连续性，同时也强调了卡尔洛瓦茨 Franjevac 修道院的 laicarnic 传统的重要性，以及 Franjevacs 在卡尔洛瓦茨 laicarnicstvo 发展过程中作为卡尔洛瓦茨城堡本身和卡尔洛瓦茨地区独特保健活动的特点。卡尔洛瓦茨最古老的药房 K crnom orlu（现 Grgur Ninski 药房）始建于 1726 年，至今已持续运营了三百年。K crnom orlu 药店店主之一约西普-弗尔巴尼奇（Josip Vrbanić）的工作及其对将卡尔洛瓦茨发展成为现代城市所做的贡献得到了重点介绍。同样重要的是 K sv. Ćirilu i Metodu（现为 Ljekarna Banija），它由卡尔洛瓦茨的两任城堡长官古斯塔夫-莫德鲁桑（Gustav Modrušan）管理。此外，还简要介绍了两家孵化场 K zlatnom lavu 和 K Saviour，这两家孵化场已不再运营，但其所有者和员工为卡尔洛瓦茨的社会和文化生活留下了宝贵的遗产。该丛书介绍了有关这些餐饮场所活动的最重要数据以及其业主和员工的信息。丛书中包含了一些以前不为人知的有关上述机构的信息，如 K Spasitelju 机构的最初地点，这在迄今为止的文献中还不为人所知，同时还纠正了各种文献资料中包含的不准确信息。
{"title":"A contribution to the study of the history of pharmacy in Karlovac","authors":"Domagoj Bosiljevac, S. Inić","doi":"10.33604/sl.17.33.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.33604/sl.17.33.1","url":null,"abstract":"U radu je na temelju dostupne literature, internetskih izvora i podataka iz onovremenih tiskovina prikazan razvoj ljekarništva i ljekarni na području grada Karlovca, čime se, među ostalim, daje zanimljiv i nesvakidašnji uvid u sliku samoga grada, njegove stanovnike, prostore, društveno-politička zbivanja i kulturu onoga doba. Istaknuta je važnost istraživanja ljekarničke prošlosti Karlovca kao važnoga dijela povijesti hrvatskoga ljekarništva. Pri istraživanju naglasak je stavljen na povijesni kontinuitet četiriju znamenitih karlovačkih ljekarni (K crnom orlu, K sv. Ćirilu i Metodu, K zlatnom lavu, K Spasitelju), a također je istaknuta važnost ljekarničke tradicije u franjevačkom samostanu u Karlovcu te značaj franjevaca u razvoju karlovačkoga ljekarništva kao svojevrsni početak zdravstvene zaštite u samom gradu Karlovcu i karlovačkoj regiji. Najstarija karlovačka ljekarna K crnom orlu (danas Ljekarna Grgur Ninski) osnovana je 1726. godine i neprekidno djeluje gotovo tristo godina. Izdvojeno je djelovanje Josipa Vrbanića, jednoga od vlasnika ljekarne K crnom orlu, i njegov doprinos razvoju Karlovca kao modernoga grada. Vrlo je važna i ljekarna K sv. Ćirilu i Metodu (danas Ljekarna Banija) kojom je upravljao Gustav Modrušan, karlovački ljekarnik i gradonačelnik u dvama mandatima. Prikazan je i kratak povijesni pregled dviju ljekarni, K zlatnom lavu i K Spasitelju, koje više ne postoje, ali su njihovi vlasnici i zaposlenici također ostavili velik trag u društvenom i kulturnom životu Karlovca. Predstavljeni su najvažniji podatci o povijesnom djelovanju pojedinih ljekarni te informacije o njihovim vlasnicima i suradnicima. U radu su iznesene neke do sada nepoznate povijesne činjenice o navedenim ljekarnama, kao što je prvotna lokacija ljekarne K Spasitelju koja do sada nije bila poznata u literaturi, a ispravljeni su i netočni podatci koji se navode u različitim literaturnim izvorima.","PeriodicalId":33034,"journal":{"name":"Studia Lexicographica","volume":"11 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139166822","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Prema Štamparovoj definiciji, zdravlje je ideal kojem treba težiti, od globalne do pojedinačne razine. Obavljajući službu terenskoga liječnika na selu, u skladu sa Štamparovim postulatima, autor u izlaganju navodi kako je osvijestio ograničenje dosega svojega rada te važnost sudjelovanja drugih pojedinaca, ali i zajednice. U realnom svijetu, bez uzajamne suradnje na relaciji pojedinac–zajednica, Štamparov je ideal neostvariv. Pojedinac se može truditi oko svojega fizičkog zdravlja (živeći i hraneći se zdravo, vježbajući, odmarajući) unutar genetski definiranoga mogućega raspona (norma reakcije), dok je za kvalitetu okoliša (zrak, voda, klimatski uvjeti, buka, svjetlosno zagađenje) potrebna intervencija šire zajednice. Stoga je već 1978. na Međunarodnoj konferenciji o primarnoj zdravstvenoj zaštiti (International Conference on Primary Health Care) donesena Deklaracija (Declaration of Alma-Ata), u uvodu koje se ističe Štamparova definicija zdravlja i potvrđuje da je zdravlje, koje je stanje potpunoga tjelesnog, mentalnog i društvenog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti ili slabosti, temeljno ljudsko pravo te da je postizanje najviše moguće razine zdravlja najvažniji svjetski društveni cilj, realizacija kojega zahtijeva djelovanje, uza zdravstveni sektor, i mnogih drugih društvenih i gospodarskih sektora. U rujnu 2012. donesena je nova strategija Europskoga ureda Svjetske zdravstvene organizacije »Zdravlje 2020. Okvir europske politike i strategija za 21. stoljeće« (Health 2020. A European policy framework and strategy for the 21st century) – nova strategija zdravlja, usmjerena na poboljšanje zdravlja za sve i smanjenje nejednakosti u zdravlju kroz bolje vodstvo i upravljanje. Navedenom Deklaracijom i strategijom cilj je postao konkretan, prizeman i ostvariv. U skladu s time, u izlaganju se na temelju studije slučaja predstavlja način na koji se ideja zdravlja u Štamparovu smislu može ostvariti na osobnoj razini, prikazujući pojedinca koji je, prakticirajući ideje zdravlja i higijene u duhu nauka Andrije Štampara, doživio 106 godina.
根据斯坦帕尔的定义，从全球到饮食层面，健康都是我们为之奋斗的理想。Obavljajući služby terenskoga liječnika na selu, u skladu sa Štamparovim postulatima, autor u izlaganju navodi kako je osvijestio ograničenje reachego svého rada te svarnost sudjelovanja drugih pojedinaca, ali i zajednice.在现实世界中，如果没有盛宴与会议之间的保证关系，斯坦帕尔的理想是不现实的。在现实世界中，如果没有宴席与会议之间的保证关系，斯坦帕尔的理想是不现实的。Stoga 超过 1978 年。1978 年，在国际初级卫生保健会议上提出了《阿拉木图宣言》，其中提到了Štampar 对健康的定义，并确认健康是一种抑郁的健康状态、精神和社会福祉，而不仅仅是没有疼痛或虚弱，是一项基本人权，实现可达到的最高健康标准是全世界最重要的社会目标，实现这一目标需要卫生部门和许多其他社会经济部门的努力。2012 年 6 月，世卫组织推出了新的欧洲卫生监管战略 "健康 2020：21 世纪欧洲政策框架和战略"--这是一项新的卫生战略，旨在通过更好的领导和治理，改善全民健康状况，减少卫生不公平现象。有了上述宣言和战略，这一目标变得具体、有根有据和现实可行。在本报告的最后，我们将对 "安德里耶-什坦巴拉的卫生发展战略 "进行深入研究，并将其作为安德里耶-什坦巴拉国家发展计划的一个重要组成部分，其目的是通过更好的领导和管理，改善全民健康状况，减少卫生领域的不公平现象。
{"title":"»Zdravlje« Andrije Štampara i »veselo zdravlje« dida Andrije Prlića","authors":"Josipa Buljan","doi":"10.33604/sl.17.33.10","DOIUrl":"https://doi.org/10.33604/sl.17.33.10","url":null,"abstract":"Prema Štamparovoj definiciji, zdravlje je ideal kojem treba težiti, od globalne do pojedinačne razine. Obavljajući službu terenskoga liječnika na selu, u skladu sa Štamparovim postulatima, autor u izlaganju navodi kako je osvijestio ograničenje dosega svojega rada te važnost sudjelovanja drugih pojedinaca, ali i zajednice. U realnom svijetu, bez uzajamne suradnje na relaciji pojedinac–zajednica, Štamparov je ideal neostvariv. Pojedinac se može truditi oko svojega fizičkog zdravlja (živeći i hraneći se zdravo, vježbajući, odmarajući) unutar genetski definiranoga mogućega raspona (norma reakcije), dok je za kvalitetu okoliša (zrak, voda, klimatski uvjeti, buka, svjetlosno zagađenje) potrebna intervencija šire zajednice. Stoga je već 1978. na Međunarodnoj konferenciji o primarnoj zdravstvenoj zaštiti (International Conference on Primary Health Care) donesena Deklaracija (Declaration of Alma-Ata), u uvodu koje se ističe Štamparova definicija zdravlja i potvrđuje da je zdravlje, koje je stanje potpunoga tjelesnog, mentalnog i društvenog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti ili slabosti, temeljno ljudsko pravo te da je postizanje najviše moguće razine zdravlja najvažniji svjetski društveni cilj, realizacija kojega zahtijeva djelovanje, uza zdravstveni sektor, i mnogih drugih društvenih i gospodarskih sektora. U rujnu 2012. donesena je nova strategija Europskoga ureda Svjetske zdravstvene organizacije »Zdravlje 2020. Okvir europske politike i strategija za 21. stoljeće« (Health 2020. A European policy framework and strategy for the 21st century) – nova strategija zdravlja, usmjerena na poboljšanje zdravlja za sve i smanjenje nejednakosti u zdravlju kroz bolje vodstvo i upravljanje. Navedenom Deklaracijom i strategijom cilj je postao konkretan, prizeman i ostvariv. U skladu s time, u izlaganju se na temelju studije slučaja predstavlja način na koji se ideja zdravlja u Štamparovu smislu može ostvariti na osobnoj razini, prikazujući pojedinca koji je, prakticirajući ideje zdravlja i higijene u duhu nauka Andrije Štampara, doživio 106 godina.","PeriodicalId":33034,"journal":{"name":"Studia Lexicographica","volume":"5 8","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139166915","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Radom se prikazuje djelovanje Andrije Štampara tijekom Prvoga svjetskog rata (1914‒1918) na suzbijanju zaraznih bolesti na području Banske Hrvatske. Prikazuje se kako je masovna pojava zaraznih bolesti tijekom Prvoga svjetskog rata, tipičnih za nehigijenske, ratne uvjete, poslužila Štamparu kao presudno formativno iskustvo u oblikovanju njegovih razmišljanja vezano uz suzbijanje takvih tipova bolesti, uviđajući važnost edukacije stanovništva, preventive i cijepljenja, što je pak utjecalo na njegove daljnje koncepcije i poglede na organizaciju, ustroj i djelovanje javnoga zdravstva. Također se na temelju primjera, počevši od predratnoga razdoblja 1913. do kraja Prvoga svjetskog rata 1918., razmatra kako je Štampar i kojim metodama, svojim brzim i stručnim djelovanjem, savjesnim postupanjem u javnom i općem interesu, uspio u nastojanjima da suzbije zarazne bolesti epidemijskoga karaktera, istodobno analizirajući kontekst općih ratnih zbivanja i pošasti koje su harale u Austro-Ugarskoj Monarhiji u istraživanom razdoblju, želeći na taj način dobiti zaokruženu cjelinu njegova djelovanja. Uspješno se boreći protiv zaraznih bolesti i svodeći ih na najmanju moguću mjeru, pridonio je razvoju javnoga zdravstva i iznimno pridonio suvremenoj medicini, vodeći se idejom da primarna zdravstvena zaštita treba biti dostupna svima. S obzirom na to da je djelovao u pozadini, a ne kao liječnik na bojištu, njegovo se osobno iskustvo razlikuje od iskustava njegovih kolega koji su rat proveli na prvoj crti, čime je dokazao kako je zdravlje stanovništva u pozadini bojišta ključno za opstanak samoga naroda te da ima jednaku važnost kao i zdravlje vojnika na bojištima koji se izravno bore za svoju državu i njezin probitak. Pri istraživanju korištena je arhivska građa pohranjena u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, među ostalim građa obiteljskoga fonda Andrije Štampara, kao i periodičke publikacije i literatura, među kojima su i Štamparovi članci, koji su poslužili za rekonstruiranje političkoga duha i vremena.
拉多姆》展示了安德烈亚-什坦帕拉在第一次世界大战期间（1914-1918 年）在班斯卡赫尔瓦茨卡地区为减轻疼痛所做的工作。第一次世界大战期间出现的大规模疼痛（典型的非痊愈性鼠类疾病）是什坦帕鲁的重要成长经历，影响了他对此类疼痛管理的思考，并进而影响了他后来对公共医疗的组织、结构和功能的概念和看法。他的第一部作品《Također se na podstawieju primjera, počilši od předratnoga razdoblja 1913. do kraja Prvoga svjetskog rata 1918.在此基础上，研究人员采用了新的方法、新的结构、新的技术和新的兴趣，对流行病学进行了深入研究、对奥地利-乌加尔斯蒙大拿州和其他国家的疼痛问题进行深入分析，以了解这些国家的疼痛问题。他成功地与病痛作斗争，将病痛降到最低程度，在 "人人都应享有初级保健 "这一理念的指导下，他为公共医疗事业的发展和现代医学的发展做出了不可估量的贡献。S obzirom na to da je djelovao u pozadini, a ne kao liječnik na bojištu, jeho se osobno iskustvo differs from the iskustava his kolega koji su rat proveli na prvvoj crti, čime je dokazao kako je zdravlje stanovništva u pozadini bojišta ključno za opstanak samoga naroda te da ima jednaku значениеnost ka i zdravlje vojnika na bojištima koji se izravno bore provoy provoy for svoju državu i jejzin probitak.研究基于萨格勒布克罗地亚国家档案馆保存的档案资料，包括安德烈亚-什坦帕拉基金会提供的其他资料，以及期刊出版物和文献，包括什坦帕拉的文章，这些资料有助于重建政治精神和时代。
{"title":"Andrija Štampar’s actions in combating infectious diseases during World War I (1914–1918)","authors":"Filip Katanić, Vlatka Dugački","doi":"10.33604/sl.17.33.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.33604/sl.17.33.2","url":null,"abstract":"Radom se prikazuje djelovanje Andrije Štampara tijekom Prvoga svjetskog rata (1914‒1918) na suzbijanju zaraznih bolesti na području Banske Hrvatske. Prikazuje se kako je masovna pojava zaraznih bolesti tijekom Prvoga svjetskog rata, tipičnih za nehigijenske, ratne uvjete, poslužila Štamparu kao presudno formativno iskustvo u oblikovanju njegovih razmišljanja vezano uz suzbijanje takvih tipova bolesti, uviđajući važnost edukacije stanovništva, preventive i cijepljenja, što je pak utjecalo na njegove daljnje koncepcije i poglede na organizaciju, ustroj i djelovanje javnoga zdravstva. Također se na temelju primjera, počevši od predratnoga razdoblja 1913. do kraja Prvoga svjetskog rata 1918., razmatra kako je Štampar i kojim metodama, svojim brzim i stručnim djelovanjem, savjesnim postupanjem u javnom i općem interesu, uspio u nastojanjima da suzbije zarazne bolesti epidemijskoga karaktera, istodobno analizirajući kontekst općih ratnih zbivanja i pošasti koje su harale u Austro-Ugarskoj Monarhiji u istraživanom razdoblju, želeći na taj način dobiti zaokruženu cjelinu njegova djelovanja. Uspješno se boreći protiv zaraznih bolesti i svodeći ih na najmanju moguću mjeru, pridonio je razvoju javnoga zdravstva i iznimno pridonio suvremenoj medicini, vodeći se idejom da primarna zdravstvena zaštita treba biti dostupna svima. S obzirom na to da je djelovao u pozadini, a ne kao liječnik na bojištu, njegovo se osobno iskustvo razlikuje od iskustava njegovih kolega koji su rat proveli na prvoj crti, čime je dokazao kako je zdravlje stanovništva u pozadini bojišta ključno za opstanak samoga naroda te da ima jednaku važnost kao i zdravlje vojnika na bojištima koji se izravno bore za svoju državu i njezin probitak. Pri istraživanju korištena je arhivska građa pohranjena u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, među ostalim građa obiteljskoga fonda Andrije Štampara, kao i periodičke publikacije i literatura, među kojima su i Štamparovi članci, koji su poslužili za rekonstruiranje političkoga duha i vremena.","PeriodicalId":33034,"journal":{"name":"Studia Lexicographica","volume":"41 12","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139166539","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Cilj izlaganja jest iz osobne perspektive autora, kao medicinskoga djelatnika, ali i njegovih kontakata s Andrijom Štamparom, kao profesorom i dekanom Medicinskoga fakulteta, dati usporedbu javnoga zdravstva prema Štamparovih postulatima, kojih se i sam autor držao tijekom radnoga vijeka, i onoga što je od Štamparove vizije javnoga zdravstva (pre)ostalo u suvremeno doba. Referirajući se na pandemiju bolesti COVID-19, sprečavanju koje je pridonijela i Štamparova metodologija, poziva se na Štamparovu ideju da patologija u pučanstvu mora nametati organizaciju zdravstva u državi, ujedno se prisjećajući studentskih dana i Štamparovih predavanja o epidemijama i higijenskim navikama. Također se ističe kako je već Štampar na svojim predavanjima postavljao pitanja o potrebi privatizacije medicine, odnosno o »zarađivanju na bolestima ljudi«. U skladu s navedenim, autor se fokusirao na sve veću tendenciju privatizacije u medicini, postavljajući pitanje jesu li time narušeni principi javnoga zdravstva i domova »narodnoga« zdravlja te mora li o zdravlju naroda brinuti država ili zavodi zdravstvenoga osiguranja, naglašavajući kako je danas ugovorni liječnik opće prakse primoran primarno se brinuti o svojoj i egzistenciji medicinske sestre, a tek onda o upisanim pacijentima, čime su nezadovoljni i liječnici i njihovi pacijenti te se odnos liječnik–pacijent svodi na dehumanizaciju i depersonalizaciju, što u konačnici rezultira sve većim odljevom mladih medicinskih kadrova iz Hrvatske, a pacijenti su »prisiljeni« okrenuti se privatnim zdravstvenim ustanovama. Iako je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o proglašenju prestanka epidemije bolesti COVID-19, autor stvarnom hrvatskom epidemijom i realitetom drži povećanje nezaraznih bolesti te činjenicu da je Hrvatska na drugom mjestu po broju malignih bolesti u Europskoj uniji, smatrajući kako organizacija zdravstva i pristup moraju biti drugačiji od sadašnjega, vjerujući kako bi Štampar, suočen s takvim izazovom, tražio osnivanje ustanova sličnih dispanzerima, odnosno centara za maligne bolesti, gdje bi bolesnici dobivali sve potrebito – podršku, pregled i terapiju.
介绍的目的是从作者作为医生的个人角度，或从他作为教授和医学院院长与 Andrij Štampar 接触的角度，介绍与作者本人在其职业生涯期间所坚持的 Štampar 假设有关的公共卫生系统，以及 Štampar 对公共卫生系统的看法（前）在现代的残留情况。在《COVID-19》一书中，作者提出了自己的观点和方法，呼吁人们从斯坦帕洛夫的角度来看待流行病学和流行病学的组织问题，而不是从学生和斯坦帕洛夫的角度来看待流行病学和流行病学。同样清楚的是，斯坦帕尔的许多讲座都提出了关于医学私有化的必要性和 "治疗人们的痛苦 "的问题。作者把重点放在了医学私有化的趋势上，他在演讲中提出了一些公共原则和 "病痛 "治疗的原则，但这些原则并没有在他的演讲中得到体现、在克罗地亚的医疗机构中，有一个被称为 "prisiljeni "的医护人员，他们对非人化和人格解体的问题有着深刻的认识。Iako je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o proglašenju prestanka epidememije bolesti COVID-19, autor stvarnom hrvatskom epidemijom i realitetom drži povećanje nezaraznih bolesti te činjenicu da je Hrvatska na drugoom mjestu po broju malignih bolesti u Europskoj unie、考虑到医疗保健的组织和方法应不同于目前的做法，为了能够应对这样的结果，Štampar 需要建立与恶性疼痛诊疗所和中心类似的机构，病人将在那里接受所有必要的护理、检查和治疗。
{"title":"Andrija Štampar – moj uzor i profesor","authors":"Dragoljub Kocić","doi":"10.33604/sl.17.33.8","DOIUrl":"https://doi.org/10.33604/sl.17.33.8","url":null,"abstract":"Cilj izlaganja jest iz osobne perspektive autora, kao medicinskoga djelatnika, ali i njegovih kontakata s Andrijom Štamparom, kao profesorom i dekanom Medicinskoga fakulteta, dati usporedbu javnoga zdravstva prema Štamparovih postulatima, kojih se i sam autor držao tijekom radnoga vijeka, i onoga što je od Štamparove vizije javnoga zdravstva (pre)ostalo u suvremeno doba. Referirajući se na pandemiju bolesti COVID-19, sprečavanju koje je pridonijela i Štamparova metodologija, poziva se na Štamparovu ideju da patologija u pučanstvu mora nametati organizaciju zdravstva u državi, ujedno se prisjećajući studentskih dana i Štamparovih predavanja o epidemijama i higijenskim navikama. Također se ističe kako je već Štampar na svojim predavanjima postavljao pitanja o potrebi privatizacije medicine, odnosno o »zarađivanju na bolestima ljudi«. U skladu s navedenim, autor se fokusirao na sve veću tendenciju privatizacije u medicini, postavljajući pitanje jesu li time narušeni principi javnoga zdravstva i domova »narodnoga« zdravlja te mora li o zdravlju naroda brinuti država ili zavodi zdravstvenoga osiguranja, naglašavajući kako je danas ugovorni liječnik opće prakse primoran primarno se brinuti o svojoj i egzistenciji medicinske sestre, a tek onda o upisanim pacijentima, čime su nezadovoljni i liječnici i njihovi pacijenti te se odnos liječnik–pacijent svodi na dehumanizaciju i depersonalizaciju, što u konačnici rezultira sve većim odljevom mladih medicinskih kadrova iz Hrvatske, a pacijenti su »prisiljeni« okrenuti se privatnim zdravstvenim ustanovama. Iako je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o proglašenju prestanka epidemije bolesti COVID-19, autor stvarnom hrvatskom epidemijom i realitetom drži povećanje nezaraznih bolesti te činjenicu da je Hrvatska na drugom mjestu po broju malignih bolesti u Europskoj uniji, smatrajući kako organizacija zdravstva i pristup moraju biti drugačiji od sadašnjega, vjerujući kako bi Štampar, suočen s takvim izazovom, tražio osnivanje ustanova sličnih dispanzerima, odnosno centara za maligne bolesti, gdje bi bolesnici dobivali sve potrebito – podršku, pregled i terapiju.","PeriodicalId":33034,"journal":{"name":"Studia Lexicographica","volume":"86 6","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139166962","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U radu se prezentira fotografska građa iz fundusa Hrvatskoga muzeja medicine i farmacije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koji je osnovan rješenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske od 7. srpnja 2014., a počeo je s radom u ožujku 2015. godine. Hrvatski muzej medicine i farmacije zamišljen je kao ustanova u kojoj bi se javnost kontinuirano upoznavala s razvojem medicinskih znanosti, otkrićima iz toga područja i njihovom primjenom, na osnovi materijalne i nematerijalne baštine. Inicijalnu jezgru fundusa Muzeja čini Zbirka za povijest medicine i farmacije preuzeta od Odsjeka za povijest medicinskih znanosti, koja se kontinuirano obogaćuje novim donacijama. Danas muzejski fundus obuhvaća raznovrsnu građu medicinske i farmaceutske baštine, ukupno više od 6000 predmeta, koji su razvrstani u 15 zbirki. Radom se žele predstaviti tematske cjeline unutar Zbirke fotografija Hrvatskoga muzeja medicine i farmacije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koje su po sadržaju i namjeni odraz Štamparove ideologije. Odabrani uzorak čine ostavštine hrvatskih liječnika Luje Thallera (1891–1949) i Vladimira Ćepulića (1891–1964), nekadašnjega Muzeja za povijest zdravstva u Hrvatskoj osnovanoga pri Hrvatskom liječničkom zboru u Zagrebu i Kluba narodnoga zdravlja. Ova građa predstavlja materijalno svjedočanstvo o javnozdravstvenim projektima, socijalnomedicinskim istraživanjima, terenskom radu i zdravstvenom prosvjećivanju u Hrvatskoj u doba djelovanja Andrije Štampara i nekoliko desetljeća kasnije. Svojim sadržajem zbirka pridonosi čuvanju memorije o specifičnom socijalnomedicinskom modelu razvoja hrvatskoga zdravstva te čini potentno polazište u daljnjim interpretacijama i prezentacijama Štamparova djela.
{"title":"Photographs in the collection of the Croatian Museum of Medicine and Pharmacy as a reflection of Andrija Štampar’s ideology","authors":"Silvija Brkić Midžić","doi":"10.33604/sl.17.33.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.33604/sl.17.33.4","url":null,"abstract":"U radu se prezentira fotografska građa iz fundusa Hrvatskoga muzeja medicine i farmacije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koji je osnovan rješenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske od 7. srpnja 2014., a počeo je s radom u ožujku 2015. godine. Hrvatski muzej medicine i farmacije zamišljen je kao ustanova u kojoj bi se javnost kontinuirano upoznavala s razvojem medicinskih znanosti, otkrićima iz toga područja i njihovom primjenom, na osnovi materijalne i nematerijalne baštine. Inicijalnu jezgru fundusa Muzeja čini Zbirka za povijest medicine i farmacije preuzeta od Odsjeka za povijest medicinskih znanosti, koja se kontinuirano obogaćuje novim donacijama. Danas muzejski fundus obuhvaća raznovrsnu građu medicinske i farmaceutske baštine, ukupno više od 6000 predmeta, koji su razvrstani u 15 zbirki. Radom se žele predstaviti tematske cjeline unutar Zbirke fotografija Hrvatskoga muzeja medicine i farmacije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koje su po sadržaju i namjeni odraz Štamparove ideologije. Odabrani uzorak čine ostavštine hrvatskih liječnika Luje Thallera (1891–1949) i Vladimira Ćepulića (1891–1964), nekadašnjega Muzeja za povijest zdravstva u Hrvatskoj osnovanoga pri Hrvatskom liječničkom zboru u Zagrebu i Kluba narodnoga zdravlja. Ova građa predstavlja materijalno svjedočanstvo o javnozdravstvenim projektima, socijalnomedicinskim istraživanjima, terenskom radu i zdravstvenom prosvjećivanju u Hrvatskoj u doba djelovanja Andrije Štampara i nekoliko desetljeća kasnije. Svojim sadržajem zbirka pridonosi čuvanju memorije o specifičnom socijalnomedicinskom modelu razvoja hrvatskoga zdravstva te čini potentno polazište u daljnjim interpretacijama i prezentacijama Štamparova djela.","PeriodicalId":33034,"journal":{"name":"Studia Lexicographica","volume":"9 10","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139167107","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Kratak pregled povijesti hrane treba nas podsjetiti kako se hrana mijenjala kroz povijest, od sasvim prirodnih namirnica, preko početaka kuhanja hrane, do početaka njezine proizvodnje. Početak proizvodnje hrane – agrarna revolucija – smatra se najvažnijim iskorakom u razvoju čovječanstva i temelj je suvremene civilizacije. No kuda nas sve to vodi? Pesimisti bi rekli stvaranju sve težih uvjeta za opstanak čovjeka na našem planetu, a optimisti da još uvijek ima nade za održivi razvoj i stvaranje boljih uvjeta, uz promjenu energetske politike i stvaranje novih tehnologija. Utjecaj fenotipa na genotip kroz našu evoluciju upućuje na to da vjerojatno najbolje toleriramo onu hranu koju smo kroz milijune godina najduže i najviše konzumirali. To se odnosi i na »samo« 150 000 godina razvoja Homo sapiensa. Prema onome što danas znamo, najdulje smo konzumirali potpuno prirodnu hranu, bez kuhanja i pripreme, a nakon početka kuhanja hrane, prije 300 000 godina, i dalje smo konzumirali uglavnom voće i povrće, gljive te meso manjih životinja, riba i školjki. Stoga bi takva prehrana trebala biti temelj današnje prehrane. To ne znači da ne treba konzumirati sve ono što danas imamo, već da to možemo konzumirati povremeno, kao nadogradnju temeljnih namirnica. U članku je opisano dvanaest ključnih točaka, koje su mijenjale vrste, količine i kvalitetu hrane, što je sve djelovalo na broj stanovništva, kao i na njegov izgled i zdravlje. Redom su opisane prirodne namirnice, početci kuhanja hrane, zatim i početci proizvodnje hrane, što je u prehranu na velika vrata uvelo razne vrste žitarica i nova pića, primjerice pivo i vino, uz otkriće začina, promjene hrane u novom vijeku nakon otkrića Amerike (1492) i plovnoga puta za Indiju. To je značilo veliku razmjenu namirnica po cijelom svijetu, izrazito povećanu proizvodnju šećera i bijeloga brašna, pojavu duhana, žestokih pića, kave i čaja te nove načine konzerviranja hrane. Kasnije, nakon industrijske revolucije, dolazi do razvoja mehanizacije u poljoprivredi, otkrića umjetnih gnojiva (Haber-Boschov proces), razvoja pesticida, brojnih novih sorti križanih žitarica, uvođenje hormona i antibiotika u poljoprivrednu proizvodnju i pojavu genetski modificirane hrane. Predviđamo i da će iduća važna stepenica biti proizvodnja mesa kao kulture tkiva jer današnjim tehnologijama možemo proizvesti sva tkiva pa i tkiva životinja kojih više nema, čime bi se postupno smanjivalo ubijanje domaćih i divljih životinja za potrebe prehrane. Cilj je ovakva kratka pregleda povijesti hrane podsjetiti na to kako se naša hrana brzo i temeljito mijenja, kao i njezina količina, kvaliteta i okusi.
{"title":"A short history of food","authors":"Ivica Balen, Marica Jandrić-Balen","doi":"10.33604/sl.17.33.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.33604/sl.17.33.5","url":null,"abstract":"Kratak pregled povijesti hrane treba nas podsjetiti kako se hrana mijenjala kroz povijest, od sasvim prirodnih namirnica, preko početaka kuhanja hrane, do početaka njezine proizvodnje. Početak proizvodnje hrane – agrarna revolucija – smatra se najvažnijim iskorakom u razvoju čovječanstva i temelj je suvremene civilizacije. No kuda nas sve to vodi? Pesimisti bi rekli stvaranju sve težih uvjeta za opstanak čovjeka na našem planetu, a optimisti da još uvijek ima nade za održivi razvoj i stvaranje boljih uvjeta, uz promjenu energetske politike i stvaranje novih tehnologija. Utjecaj fenotipa na genotip kroz našu evoluciju upućuje na to da vjerojatno najbolje toleriramo onu hranu koju smo kroz milijune godina najduže i najviše konzumirali. To se odnosi i na »samo« 150 000 godina razvoja Homo sapiensa. Prema onome što danas znamo, najdulje smo konzumirali potpuno prirodnu hranu, bez kuhanja i pripreme, a nakon početka kuhanja hrane, prije 300 000 godina, i dalje smo konzumirali uglavnom voće i povrće, gljive te meso manjih životinja, riba i školjki. Stoga bi takva prehrana trebala biti temelj današnje prehrane. To ne znači da ne treba konzumirati sve ono što danas imamo, već da to možemo konzumirati povremeno, kao nadogradnju temeljnih namirnica. U članku je opisano dvanaest ključnih točaka, koje su mijenjale vrste, količine i kvalitetu hrane, što je sve djelovalo na broj stanovništva, kao i na njegov izgled i zdravlje. Redom su opisane prirodne namirnice, početci kuhanja hrane, zatim i početci proizvodnje hrane, što je u prehranu na velika vrata uvelo razne vrste žitarica i nova pića, primjerice pivo i vino, uz otkriće začina, promjene hrane u novom vijeku nakon otkrića Amerike (1492) i plovnoga puta za Indiju. To je značilo veliku razmjenu namirnica po cijelom svijetu, izrazito povećanu proizvodnju šećera i bijeloga brašna, pojavu duhana, žestokih pića, kave i čaja te nove načine konzerviranja hrane. Kasnije, nakon industrijske revolucije, dolazi do razvoja mehanizacije u poljoprivredi, otkrića umjetnih gnojiva (Haber-Boschov proces), razvoja pesticida, brojnih novih sorti križanih žitarica, uvođenje hormona i antibiotika u poljoprivrednu proizvodnju i pojavu genetski modificirane hrane. Predviđamo i da će iduća važna stepenica biti proizvodnja mesa kao kulture tkiva jer današnjim tehnologijama možemo proizvesti sva tkiva pa i tkiva životinja kojih više nema, čime bi se postupno smanjivalo ubijanje domaćih i divljih životinja za potrebe prehrane. Cilj je ovakva kratka pregleda povijesti hrane podsjetiti na to kako se naša hrana brzo i temeljito mijenja, kao i njezina količina, kvaliteta i okusi.","PeriodicalId":33034,"journal":{"name":"Studia Lexicographica","volume":"15 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139166361","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Razumijemo li igrani film kao umjetničko djelo, posebno scenarijski zamišljeno, scenografski pripremljeno i glumački odigrano, kao audiovizualni medij s realističnim afinitetima čiji je fotografski zapis vanjskoga svijeta kao predmet analize proučavateljima oduvijek bio zanimljiviji od filmskoga govora – pa čak i onim filmolozima koji su se bavili temom auditivnih svojstava filma (Vlašić Duić 2013), u ovom će se radu film predstaviti kao medij realizacije kreativnoga potencijala jezičnoga sustava, točnije kao diskurs realizacije kreativnoga potencijala frazeološkoga jezičnoga podsustava. Odabrani žanr analize je komedija budući da je značajka te podvrste igranoga filma usmjerenost na nekonvencionalnu upotrebu jezika kao jedan od osnovnih načina postizanja komičnoga efekta. Kao reprezentativna, za potrebe ovoga rada odabrana je crno-bijela kultna komedija Lito vilovito, snimljena 1964. godine u režiji Obrada Gluščevića. Metodološki postupak analize građe obuhvaća transkripciju filma te detektiranje svih slučajeva upotrebe frazema, kako onih u frazeografski posvjedočenom obliku tako i onih frazeografski neposvjedočenih (modificiranih), ali jednako tako i pretendenata na frazeografsko bilježenje, precedentnih tekstova te govornih formula. Prikupljena građa frazeografski neposvjedočenih (modificiranih) frazema potom se interpretira kroz prizmu teorije frazeološke kreativnosti u diskursu (Zykova 2015, Zykova 2019), uzimajući u obzir sljedeće strategije: umetanje, srastanje, premještanje, bifurkacija i kombiniranje. Na kraju se donose lingvokulturološki komentari prikupljene građe.
我们是否将戏剧电影理解为一件艺术作品，尤其是一个场景，一个设计和播放的场景，作为一种具有现实亲和力的视听媒体，其对外部世界的摄影记录总是比学生的电影演讲更有趣——即使是那些关于电影视听特征的电影制作人（Vlašic Duic，2013），电影也将作为一种实现语言系统创造性潜力的媒体呈现，比分数语言子系统的创造性潜力的讨论更精确。选择的分析类型是喜剧，因为它很重要，并支持戏剧电影将非传统的语言使用作为实现喜剧效果的基本方式之一。作为代表，为了这部作品的目的，选择了一部黑白文化喜剧《利托·维洛维托》，并于1964年录制。godine u režiji Obrada Gluščevića。建筑物分析的方法程序包括转录电影和检测所有使用短语的情况，包括短语和未经认证（修改）的短语，也包括短语、先例文本和演讲形式的申请人。然后，通过在辩论中接受兄弟会创造性理论（Zykova 2015，Zykova2019）来解释兄弟会未经证实（修改）短语的集体城市，并考虑以下策略：包容、增长、迁移、分叉和组合。最后，对收集到的城市进行了语言评论。
{"title":"Lito vilovito i frazeološka kreativnost","authors":"Branka Barčot","doi":"10.33604/sl.17.32.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.33604/sl.17.32.3","url":null,"abstract":"Razumijemo li igrani film kao umjetničko djelo, posebno scenarijski zamišljeno, scenografski pripremljeno i glumački odigrano, kao audiovizualni medij s realističnim afinitetima čiji je fotografski zapis vanjskoga svijeta kao predmet analize proučavateljima oduvijek bio zanimljiviji od filmskoga govora – pa čak i onim filmolozima koji su se bavili temom auditivnih svojstava filma (Vlašić Duić 2013), u ovom će se radu film predstaviti kao medij realizacije kreativnoga potencijala jezičnoga sustava, točnije kao diskurs realizacije kreativnoga potencijala frazeološkoga jezičnoga podsustava. Odabrani žanr analize je komedija budući da je značajka te podvrste igranoga filma usmjerenost na nekonvencionalnu upotrebu jezika kao jedan od osnovnih načina postizanja komičnoga efekta. Kao reprezentativna, za potrebe ovoga rada odabrana je crno-bijela kultna komedija Lito vilovito, snimljena 1964. godine u režiji Obrada Gluščevića. Metodološki postupak analize građe obuhvaća transkripciju filma te detektiranje svih slučajeva upotrebe frazema, kako onih u frazeografski posvjedočenom obliku tako i onih frazeografski neposvjedočenih (modificiranih), ali jednako tako i pretendenata na frazeografsko bilježenje, precedentnih tekstova te govornih formula. Prikupljena građa frazeografski neposvjedočenih (modificiranih) frazema potom se interpretira kroz prizmu teorije frazeološke kreativnosti u diskursu (Zykova 2015, Zykova 2019), uzimajući u obzir sljedeće strategije: umetanje, srastanje, premještanje, bifurkacija i kombiniranje. Na kraju se donose lingvokulturološki komentari prikupljene građe.","PeriodicalId":33034,"journal":{"name":"Studia Lexicographica","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-06-14","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"42601286","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：