Vrijeme od 1995. godine do danas obilježeno je, između ostalog, i traganjima za mogućim modelima kako obezbijediti veće učešće žena u zakonodavnim tijelima, ali ne samo u njima, nego i u tijelima izvršne vlasti, ukupnom društvenom i političkom životu. To je proces koji se kontinuirano odvija u velikom dijelu svijeta, pa tako i u našoj BiH, a i u Regiji. Hroničan nedostatak žena na mjestima odlučivanja najčešće se adresira našim tradicionalnim kulturološkim i ukupnim sociološkim uvjetima, nedovoljnoj demokratičnosti političkih subjekata, ali i nedostatku adekvatnih zakonskih rješenja koja bi omogućila dobre uvjete za veći broj žena na listama i u tijelima vlasti. Donošenje Zakona o ravnopravnosti spolova BiH, uvođenje kvote manje zastupljenog spola u Izborni zakon BiH, kao i niz drugih rješenja uveliko je uticalo na povećan broj žena u zakonodavnim tijelima. Još uvijek je taj broj znatno manji od proklamovanog, najprije 30, a potom i 40% obaveznog broja manje zastupljenog spola na kandidatskim listama. Vrlo je malo istraživanja koja nude moguće konkretne izmjene zakona koje bi dosegle ovaj procent. Opće je mjesto da sadašnji izborni sistem u BiH pogoduje većoj zastupljenosti žena kao manje zastupljenog spola. Ali ,također, otvara i neke mogućnosti za poboljšanje, a koje se kriju u eventualnoj uspostavi pariteta i ravnomjernoj zastupljenosti muškaraca i žena na listama, eventualnom zatvaranju listi, preraspodjeli kompenzacionih mandata u korist manje zastupljenog spola. Također, korisno bi bilo razmotriti i broj političkih subjekata, izbornih jedinica kao i podizanje cenzusa za ostvarenje mandata. Isto tako, važno bi bilo sačuvati kvotu, na koju se u toku dvadesetak godina nekoliko puta atakovalo, ali i zadržati kaznene odredbe kojima se štiti propisani redoslijed i kvota. Izmjene koje bi pogodovale većem broju izabranih žena traže adekvatnu političku klimu i zato je važno adresirati odgovornost ne samo na zakonodavce nego posebno i na političke stranke, medije, NVO i druge subjekte.
{"title":"Veće učešće žena i Izborni zakon BiH","authors":"Besima Borić","doi":"10.5644/pi2021.198.05","DOIUrl":"https://doi.org/10.5644/pi2021.198.05","url":null,"abstract":"Vrijeme od 1995. godine do danas obilježeno je, između ostalog, i traganjima za mogućim modelima kako obezbijediti veće učešće žena u zakonodavnim tijelima, ali ne samo u njima, nego i u tijelima izvršne vlasti, ukupnom društvenom i političkom životu. To je proces koji se kontinuirano odvija u velikom dijelu svijeta, pa tako i u našoj BiH, a i u Regiji. Hroničan nedostatak žena na mjestima odlučivanja najčešće se adresira našim tradicionalnim kulturološkim i ukupnim sociološkim uvjetima, nedovoljnoj demokratičnosti političkih subjekata, ali i nedostatku adekvatnih zakonskih rješenja koja bi omogućila dobre uvjete za veći broj žena na listama i u tijelima vlasti. Donošenje Zakona o ravnopravnosti spolova BiH, uvođenje kvote manje zastupljenog spola u Izborni zakon BiH, kao i niz drugih rješenja uveliko je uticalo na povećan broj žena u zakonodavnim tijelima. Još uvijek je taj broj znatno manji od proklamovanog, najprije 30, a potom i 40% obaveznog broja manje zastupljenog spola na kandidatskim listama. Vrlo je malo istraživanja koja nude moguće konkretne izmjene zakona koje bi dosegle ovaj procent. Opće je mjesto da sadašnji izborni sistem u BiH pogoduje većoj zastupljenosti žena kao manje zastupljenog spola. Ali ,također, otvara i neke mogućnosti za poboljšanje, a koje se kriju u eventualnoj uspostavi pariteta i ravnomjernoj zastupljenosti muškaraca i žena na listama, eventualnom zatvaranju listi, preraspodjeli kompenzacionih mandata u korist manje zastupljenog spola. Također, korisno bi bilo razmotriti i broj političkih subjekata, izbornih jedinica kao i podizanje cenzusa za ostvarenje mandata. Isto tako, važno bi bilo sačuvati kvotu, na koju se u toku dvadesetak godina nekoliko puta atakovalo, ali i zadržati kaznene odredbe kojima se štiti propisani redoslijed i kvota. Izmjene koje bi pogodovale većem broju izabranih žena traže adekvatnu političku klimu i zato je važno adresirati odgovornost ne samo na zakonodavce nego posebno i na političke stranke, medije, NVO i druge subjekte.","PeriodicalId":447780,"journal":{"name":"Reforma izbornog zakonodavstva Bosne i Hercegovine","volume":"26 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"1900-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"117105034","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Izborni sistem Bosne i Hercegovine (dalje: BiH) zasniva se na pozitivnim ustavnopravnim rješenjima koja u svom izvornom obliku, kako je poznato, ne omogućavaju konsekventno ostvarenje opšte-prihvaćenih međunarodnih demokratskih standarda u pogledu jednakosti biračkog prava građana. O tome je, u pojedinačnim slučajevima, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu već zauzeo stav. Konstantno ignorisanje obaveza u vezi sa usaglašavanjem unutrašnjeg pravnog poretka BiH sa međunarodnim demokratskim standardima i presudama Evropskog suda za ljudska prava koje predstavljaju obaveze ustavno-pravne naravi dovelo je, ne samo do daljeg kršenja biračkih prava građana po etničkoj osnovi, nego i do daljeg razvoja nedemokratskih političkih koncepata koji teže za uvođenjem novih oblika diskriminacije u fazi izbora. Pri tome se pojmovni instrumentarij tumači i obrazlaže na do sada nepoznat i suštinski pogrešan način u teoriji i praksi ustavnog i javnog prava – poput „legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda”, „autentičnih predstavnika konstitutivnih naroda”, kao i nastojanja na „nacionalizaciji” konstitutivnih naroda i sl., a u namjeri bilo kakvog teorijskog utemeljenja nekonsekventnih političkih stavova. Pored toga, u uvjetima nedemokratskih ustavnih rješenja i uzimajući u obzir stvarnu moć donošenja odluka unutar institucija, izbornog pobjednika presudno ne određuju građani na izborima, što su pokazali i posljednji opšti izbori 2018. godine nego je, između ostalog, apsolutni izborni pobjednik u smislu formiranja vlasti i mogućnosti blokade implementacije izbornih rezultata promovisan odlukom/Uputstvom Centralne izborne komisije BiH u pogledu raspodjele delegatskih mjesta u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, te je tako (gotovo unaprijed!) određen nekonsekventnim ustavnim rješenjima i izbornom geometrijom – što dodatno diskvalificira poziciju građanina i opšte-prihvaćene međunarodne demokratske standarde bez kojih demokratsko društvo ne može da postoji i da se razvija. Sve to ozbiljno dovodi u pitanje demokratski legitimitet i kapacitet institucija javne vlasti i princip vladavine prava, te izvršavanje obaveza pravne i političke naravi na putu evropskih integracija. Suprotno tome, pravne obaveze BiH u pravcu reforme izbornog prava, ma koliko različitih modaliteta mogu da imaju, prilično su jasne i podrazumijevaju, na prvom mjestu, jednakost aktivnog i pasivnog biračkog prava građana bez obzira na etničku pripadnost ili kakvu drugu okolnost, što je i predmet razmatranja ovim povodom.
{"title":"Izborni sistem Bosne i Hercegovine: aktuelno stanje i nužne reforme u kontekstu važećih ustavnih rješenja","authors":"Z. Begic","doi":"10.5644/pi2021.198.04","DOIUrl":"https://doi.org/10.5644/pi2021.198.04","url":null,"abstract":"Izborni sistem Bosne i Hercegovine (dalje: BiH) zasniva se na pozitivnim ustavnopravnim rješenjima koja u svom izvornom obliku, kako je poznato, ne omogućavaju konsekventno ostvarenje opšte-prihvaćenih međunarodnih demokratskih standarda u pogledu jednakosti biračkog prava građana. O tome je, u pojedinačnim slučajevima, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu već zauzeo stav. Konstantno ignorisanje obaveza u vezi sa usaglašavanjem unutrašnjeg pravnog poretka BiH sa međunarodnim demokratskim standardima i presudama Evropskog suda za ljudska prava koje predstavljaju obaveze ustavno-pravne naravi dovelo je, ne samo do daljeg kršenja biračkih prava građana po etničkoj osnovi, nego i do daljeg razvoja nedemokratskih političkih koncepata koji teže za uvođenjem novih oblika diskriminacije u fazi izbora. Pri tome se pojmovni instrumentarij tumači i obrazlaže na do sada nepoznat i suštinski pogrešan način u teoriji i praksi ustavnog i javnog prava – poput „legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda”, „autentičnih predstavnika konstitutivnih naroda”, kao i nastojanja na „nacionalizaciji” konstitutivnih naroda i sl., a u namjeri bilo kakvog teorijskog utemeljenja nekonsekventnih političkih stavova. Pored toga, u uvjetima nedemokratskih ustavnih rješenja i uzimajući u obzir stvarnu moć donošenja odluka unutar institucija, izbornog pobjednika presudno ne određuju građani na izborima, što su pokazali i posljednji opšti izbori 2018. godine nego je, između ostalog, apsolutni izborni pobjednik u smislu formiranja vlasti i mogućnosti blokade implementacije izbornih rezultata promovisan odlukom/Uputstvom Centralne izborne komisije BiH u pogledu raspodjele delegatskih mjesta u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, te je tako (gotovo unaprijed!) određen nekonsekventnim ustavnim rješenjima i izbornom geometrijom – što dodatno diskvalificira poziciju građanina i opšte-prihvaćene međunarodne demokratske standarde bez kojih demokratsko društvo ne može da postoji i da se razvija. Sve to ozbiljno dovodi u pitanje demokratski legitimitet i kapacitet institucija javne vlasti i princip vladavine prava, te izvršavanje obaveza pravne i političke naravi na putu evropskih integracija. Suprotno tome, pravne obaveze BiH u pravcu reforme izbornog prava, ma koliko različitih modaliteta mogu da imaju, prilično su jasne i podrazumijevaju, na prvom mjestu, jednakost aktivnog i pasivnog biračkog prava građana bez obzira na etničku pripadnost ili kakvu drugu okolnost, što je i predmet razmatranja ovim povodom.","PeriodicalId":447780,"journal":{"name":"Reforma izbornog zakonodavstva Bosne i Hercegovine","volume":"46 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"1900-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"131338375","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Ustavno političko pravo građana je da konstituišu organe vlasti u političkim zajednicama putem izbora. Izbornost daje legitimitet zakonodavnom tijelu kao najširem neposredno izabranom predstavništvu građana. Činom izbora građani neposredno iskazuju svoje povjerenje u vlast koju konstituišu. Izbori su put sticanja, odnosno gubitka legitimiteta. Mogućnost učešća građana u izboru organa vlasti garantuje izborno pravo, što pretpostavlja postojanje, prije svega, višestranačkog sistema, jer u jednopartijskom sistemu građani, praktično, ne vrše izbor, već plebiscitarno glasaju. Međutim, izborni sistem je dio političkog sistema i, po pravilu, dijeli njegovu sudbinu. Pri svemu tome, važan aspekt u posmatranju uloge i dejstva izbornog sistema predstavlja usaglašenost izbornog sistema koji uspostavljaju ustav, zakoni i drugi propisi i onog izbornog sistema koji stvarno funkcioniše u praksi. To pretpostavlja postojanje kontrole (od strane zakonom određenih organa) poštovanja svih izbornih principa i pravila i sankcionisanje svih povreda koje narušavaju izborni sistem i izborni proces. Moderna ustavna država zasnovana je na suverenosti naroda i vladavini prava, a izbori su spona ta dva stuba moderne države. Kao i svako pravo, tako i izborno pravo može biti povrijeđeno, pa je zaštita tog prava još jedan važan preduslov njegovog ostvarivanja. Ovo pitanje ima širi konstitucionalni značaj, koje komparativna ustavna praksa rješava na različite načine. Pravo da se bira i bude izabran nije apsolutno pravo i državi se priznaje široko polje procjene u pogledu načina na koji će urediti to pitanje, kao i pitanje organizovanja i provođenja izbornog procesa. Obaveza države, koja proističe iz člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, predviđa aktivno i pasivno biračko pravo naroda: aktivno pravo glasanja na izborima i pasivno pravo da se učestvuje kao kandidat na izborima. Međutim, ova prava se odnose samo na izbor „zakonodavnih tijela“. Evropski sud za ljudska prava ima dosljedno mišljenje da se ovaj član primjenjuje samo u odnosu na izbor tijela koja vrše značajnu zakonodavnu funkciju. Da li određeno tijelo vršidovoljnu zakonodavnu vlast da bi u ovu svrhu moglo da se smatra zakonodavnim tijelom, pitanje je procjene na koje treba da se odgovori u svjetlu uloge tog tijela i njegovog doprinosa demokratskoj izradi zakona u kontekstu ustava u cjelini. Član I/2 Ustava Bosne i Hercegovine utvrđuje da je Bosna i Hercegovina „demokratska država, koja funkcioniše na principu vladavine prava i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora“ iz kojeg slijedi princip vladavine prava prema kojem svi ustavi, zakoni i drugi propisi koji se donose moraju da budu usklađeni sa ustavnim principima. U tom kontekstu, treba podsjetiti da države uživaju široko polje procjene u uspostavljanju i regulisanju izbornog sistema koji će primjenjivati. Postoje različiti načini organizovanja i sprovođenja izbora, a ova različitost uslovljena je, između osta
通过选举组成政治联盟中的国家权力机关是公民的宪法政治权利。被选举权赋予了立法机构作为最广泛的公民直选代表机构的合法性。通过选举过程，公民直接表明了他们对自己宪法的信仰。选举是获得或失去合法性的一种方式。公民在选举政府机构时进行投票的可能性得到选举法的保障，而选举法的前提首先是多党制的存在，因为在一党制中，公民实际上并不进行投票，而是进行公民投票。然而，选举制度是政治制度的一部分，通常决定着政治制度的结果。Pri svemu tome, važan aspekt u posmatranju u vloge i dejstva izbornog sistema predstavlja uspaglašenost izbornog sistema koji uspostavljaju ustav, zakoni i drugi propisi i onog izbornog sistema koji rzeczynoiše funkisi u praktyce.因此，我们必须在宪政后（从经济学的角度）对宪政原则和实践进行研究，并对宪政体制和宪政进程进行分析。现代宪政国家的基础是人民主权和法治，而选举是现代国家的支柱。与所有法律一样，选择法可以得到维护，但对该法的保护仍是其产生的重要前提条件之一。因此，我们需要对宪法的特点进行比较。被选举权和当选权并不是一项强制性权利，国家在管理这一问题的方式上，以及在组织和开展遴选过程的方式上，被赋予了很大的自由裁量权。欧洲保护人民权利和基本自由公约》第 1 号议定书第 3 条规定的国家义务，以人民的主动和被动权利为前提：在选举中投票的主动权利和作为候选人参加选举的被动权利。然而，这些权利只涉及 "立法机构 "的遴选。欧洲人权法院的一贯观点是，该条款仅适用于履行重要立法职能的机构的遴选。Da li odredđeno tijelo vršidovoljnu zakonodavnu vlast da bi u ovu svrhu moglo da se smatra zakonodavnim tijelom, pitanje procjene na koje treba da se odpowiedzii u svjetlu uloge tog tijela i jegoog doprinosa demokratskoj izrazradoj zakonona u kontekstu ustava u cjelini.波斯尼亚和黑塞哥维那宪法》第 I/2 条规定，波斯尼亚和黑塞哥维那是一个 "民主国家，在法治和自由民主选择的基础上运作"，由此遵循法治原则，根据该原则通过的所有宪法、法律和其他法律都必须符合宪法原则。U tom kontekstu, treba podsjetiti da države uživaju широко polje procjene u uspostavljanju i regulisanju izbornog sistema koji će primjenjivati.组织和实施遴选的方式各不相同，这种多样性主要是由于国家的政治发展造成的。Zbog toga, zakonodavstvo koje reguliše wybrać mora da bude sagledano u svjetlu političkog razvoja zemlje koja je u pitanju.因此，在民主原则的框架内，民主政治的目标必须是合法的政治预言，而这正是民主政治的目标所在。在这种情况下，我们必须确保政治决策的合法性。然而，只有代表权的合法性才是真正参与和分离的基础。波黑选举法》于 2001 年通过，此后经历了多次修改和修正，其原因包括波黑复杂的宪法、体制和政治概念。根据《宪法》第 1.1 条的规定，《波黑选举法》规定了国家一级的选举，并 "确定了在波斯尼亚和黑塞哥维那各级政府进行选举的原则"。各国际组织和机构（如欧安组织和威尼斯委员会）认为，波黑选举法具有约束力，总体而言为民主选举奠定了坚实的基础。波黑选举法》具有约束力，总体上为民主选举提供了坚实的基础。除《波黑遴选法》外，还有《塞族共和国遴选法》和《波黑布尔奇科地区遴选法》，波黑联邦则通过了《波黑联邦遴选机构设立法》。Zbog toga, postoji naročita potrzeb da, s ciljem da se vykonávaťu feru i demokratski izbori, kompleksni izborni legislativni framework bude harmonovan i da svi zakoni u toj oblasti slijede osnovni principe i standarde utvrđene Izbornim zakon BiH.
{"title":"Izborno zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini u kontekstu prakse Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine","authors":"Miodrag N. Simović, Milena Simović","doi":"10.5644/pi2021.198.15","DOIUrl":"https://doi.org/10.5644/pi2021.198.15","url":null,"abstract":"Ustavno političko pravo građana je da konstituišu organe vlasti u političkim zajednicama putem izbora. Izbornost daje legitimitet zakonodavnom tijelu kao najširem neposredno izabranom predstavništvu građana. Činom izbora građani neposredno iskazuju svoje povjerenje u vlast koju konstituišu. Izbori su put sticanja, odnosno gubitka legitimiteta. Mogućnost učešća građana u izboru organa vlasti garantuje izborno pravo, što pretpostavlja postojanje, prije svega, višestranačkog sistema, jer u jednopartijskom sistemu građani, praktično, ne vrše izbor, već plebiscitarno glasaju. Međutim, izborni sistem je dio političkog sistema i, po pravilu, dijeli njegovu sudbinu. Pri svemu tome, važan aspekt u posmatranju uloge i dejstva izbornog sistema predstavlja usaglašenost izbornog sistema koji uspostavljaju ustav, zakoni i drugi propisi i onog izbornog sistema koji stvarno funkcioniše u praksi. To pretpostavlja postojanje kontrole (od strane zakonom određenih organa) poštovanja svih izbornih principa i pravila i sankcionisanje svih povreda koje narušavaju izborni sistem i izborni proces. Moderna ustavna država zasnovana je na suverenosti naroda i vladavini prava, a izbori su spona ta dva stuba moderne države. Kao i svako pravo, tako i izborno pravo može biti povrijeđeno, pa je zaštita tog prava još jedan važan preduslov njegovog ostvarivanja. Ovo pitanje ima širi konstitucionalni značaj, koje komparativna ustavna praksa rješava na različite načine. Pravo da se bira i bude izabran nije apsolutno pravo i državi se priznaje široko polje procjene u pogledu načina na koji će urediti to pitanje, kao i pitanje organizovanja i provođenja izbornog procesa. Obaveza države, koja proističe iz člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, predviđa aktivno i pasivno biračko pravo naroda: aktivno pravo glasanja na izborima i pasivno pravo da se učestvuje kao kandidat na izborima. Međutim, ova prava se odnose samo na izbor „zakonodavnih tijela“. Evropski sud za ljudska prava ima dosljedno mišljenje da se ovaj član primjenjuje samo u odnosu na izbor tijela koja vrše značajnu zakonodavnu funkciju. Da li određeno tijelo vršidovoljnu zakonodavnu vlast da bi u ovu svrhu moglo da se smatra zakonodavnim tijelom, pitanje je procjene na koje treba da se odgovori u svjetlu uloge tog tijela i njegovog doprinosa demokratskoj izradi zakona u kontekstu ustava u cjelini. Član I/2 Ustava Bosne i Hercegovine utvrđuje da je Bosna i Hercegovina „demokratska država, koja funkcioniše na principu vladavine prava i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora“ iz kojeg slijedi princip vladavine prava prema kojem svi ustavi, zakoni i drugi propisi koji se donose moraju da budu usklađeni sa ustavnim principima. U tom kontekstu, treba podsjetiti da države uživaju široko polje procjene u uspostavljanju i regulisanju izbornog sistema koji će primjenjivati. Postoje različiti načini organizovanja i sprovođenja izbora, a ova različitost uslovljena je, između osta","PeriodicalId":447780,"journal":{"name":"Reforma izbornog zakonodavstva Bosne i Hercegovine","volume":"10 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"1900-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"125358184","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U višestoljetnom razvoju parlamentarizma i predstavničke demokratije parlamenti su predstavljali ključne institucije borbe za demokratiju i ljudska prava. Uloga parlamenata je posebno značajna u zemljama postsocijalističke tranzicije koje nemaju dugu demokratsku tradiciju. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine čini centralnu instituciju predstavničke/parlamentarne demokratije u Bosni i Hercegovini. Osobina neposredne povezanosti parlamenta i građana instituciji Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine daje poseban i veći demokratski značaj od drugih institucija političke vlasti. Iskustva drugih država pokazuju da su za upostavljanje i funkcionisanje demokratskog i uticajnog parlamenta potrebne odgovarajuće društveno-ekonomske, političke i kulturne pretpostavke, kao što su: društvena homogenost u pogledu temeljnih vrijednosti, razvijeno civilno društvo, te odgovarajući stepen konsenzusa i integralnosti unutar paralementarnih stranačkih elita. U kojoj mjeri je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine učinkovita u ostvarivanju predstavničke i nadzorne funkcije? Kako ostvaruje funkciju legitimnosti i učinkovitosti u donošenju zakona i rješavanju društvenih konflikata? Da li je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine kao najviši zakonodavni organ stvarni nosilac parlamentarne suverenosti? Kakva su iskustva razvoja parlamentarizma i predstavničke demokratije u postdejtonskom političkom razvoju države Bosne i Hercegovine? To su osnovna pitanja koja su predmet elaboracije u ovom radu. Obzirom da političke institucije oblikuju i političku kulturu, cilj ovog rada je i dopuniti određene prijedloge za izmjenu izbornog zakonodavstva kako bi Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine učinkovitije ostvarivala ustavne nadležnosti i svoju demokratsku funkciju.
{"title":"Demokratska tranzicija i izborni sistem u Bosni i Hercegovini: ideje za jačanje predstavničke funkcije Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine","authors":"Elmir Sadiković","doi":"10.5644/pi2021.198.14","DOIUrl":"https://doi.org/10.5644/pi2021.198.14","url":null,"abstract":"U višestoljetnom razvoju parlamentarizma i predstavničke demokratije parlamenti su predstavljali ključne institucije borbe za demokratiju i ljudska prava. Uloga parlamenata je posebno značajna u zemljama postsocijalističke tranzicije koje nemaju dugu demokratsku tradiciju. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine čini centralnu instituciju predstavničke/parlamentarne demokratije u Bosni i Hercegovini. Osobina neposredne povezanosti parlamenta i građana instituciji Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine daje poseban i veći demokratski značaj od drugih institucija političke vlasti. Iskustva drugih država pokazuju da su za upostavljanje i funkcionisanje demokratskog i uticajnog parlamenta potrebne odgovarajuće društveno-ekonomske, političke i kulturne pretpostavke, kao što su: društvena homogenost u pogledu temeljnih vrijednosti, razvijeno civilno društvo, te odgovarajući stepen konsenzusa i integralnosti unutar paralementarnih stranačkih elita. U kojoj mjeri je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine učinkovita u ostvarivanju predstavničke i nadzorne funkcije? Kako ostvaruje funkciju legitimnosti i učinkovitosti u donošenju zakona i rješavanju društvenih konflikata? Da li je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine kao najviši zakonodavni organ stvarni nosilac parlamentarne suverenosti? Kakva su iskustva razvoja parlamentarizma i predstavničke demokratije u postdejtonskom političkom razvoju države Bosne i Hercegovine? To su osnovna pitanja koja su predmet elaboracije u ovom radu. Obzirom da političke institucije oblikuju i političku kulturu, cilj ovog rada je i dopuniti određene prijedloge za izmjenu izbornog zakonodavstva kako bi Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine učinkovitije ostvarivala ustavne nadležnosti i svoju demokratsku funkciju.","PeriodicalId":447780,"journal":{"name":"Reforma izbornog zakonodavstva Bosne i Hercegovine","volume":"48 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"1900-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"114625607","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U radu se analizira specifična politička matrica nacionalne države uspostavljene na demokratskim principima. Pasivno i aktivno biračko pravo je temelj na kojem je izgrađena savremena (demokratska) država. Međutim, u Bosni i Hercegovini egzistira anomalija koju je vrlo teško dovesti u pravne okvire. Većina država svijeta su nacionalne države gdje je nacija produkt određene političke ideologije, sa druge strane u BiH nacija/e su temeljene na organskim idejama kakva je religija – gdje je politička praksa, odnosne, prozeletizam. Problem nastaje u činjenici da je demokratija ustvari, prije svega, kategorija emancipacije a tek onda pitanje prava i politike. Politika je zadnja o ovom nizu, ali u Bosni i Hercegovini postoji samo politika, emancipacija i pravo su shvaćeni kao produkti politike. Autori, u radu, raspravljaju o posebnom političkom saglasju oko određenih društvenih kategorija koje će biti platforma budućeg izbornog zakona. Ovdje se predlaže ponovna uspostava redoslijeda: emancipacija, pravo i politika jer je to jedini način opstanka „organski“ heterogene društvene zajednice koja želi da živi u demokratskim okvirima
该丛书分析了建立在民主原则基础上的民族国家的具体政治模式。被动和主动的官僚法是建立现代（民主）国家的基础。在波斯尼亚和黑塞哥维那，被动和主动的官僚法律是建立现代（民主）国家的基础。世界上大多数国家都是民族国家，民族是特定政治意识形态的产物，但在波斯尼亚和黑塞哥维那，民族是建立在宗教等有机思想的基础上的--在那里，政治实践从关系上讲就是改宗。问题在于，民主首先是一种解放，然后才是法律和政治问题。政治是这一系列中的最后一个，或者说在波斯尼亚和黑塞哥维那，只有政治、解放和法律被认为是政治的产物。在这一系列中，作者谈到了对某些社会类别的特定政治共识，这将成为未来选择法律的平台。Ovdje se předlaže znovu uspostava redoslijeda: emancipacija, pravo i politika jer je to jedini način opstanka "organki" heterogeneous društvene zajednice koja chce da živi u demokratskim okvirima
{"title":"Preduvjeti za reformu Izbornog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini","authors":"Goran Kovačević, Nedžad Korajlić","doi":"10.5644/pi2021.198.09","DOIUrl":"https://doi.org/10.5644/pi2021.198.09","url":null,"abstract":"U radu se analizira specifična politička matrica nacionalne države uspostavljene na demokratskim principima. Pasivno i aktivno biračko pravo je temelj na kojem je izgrađena savremena (demokratska) država. Međutim, u Bosni i Hercegovini egzistira anomalija koju je vrlo teško dovesti u pravne okvire. Većina država svijeta su nacionalne države gdje je nacija produkt određene političke ideologije, sa druge strane u BiH nacija/e su temeljene na organskim idejama kakva je religija – gdje je politička praksa, odnosne, prozeletizam. Problem nastaje u činjenici da je demokratija ustvari, prije svega, kategorija emancipacije a tek onda pitanje prava i politike. Politika je zadnja o ovom nizu, ali u Bosni i Hercegovini postoji samo politika, emancipacija i pravo su shvaćeni kao produkti politike. Autori, u radu, raspravljaju o posebnom političkom saglasju oko određenih društvenih kategorija koje će biti platforma budućeg izbornog zakona. Ovdje se predlaže ponovna uspostava redoslijeda: emancipacija, pravo i politika jer je to jedini način opstanka „organski“ heterogene društvene zajednice koja želi da živi u demokratskim okvirima","PeriodicalId":447780,"journal":{"name":"Reforma izbornog zakonodavstva Bosne i Hercegovine","volume":"1 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"1900-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"130619849","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Mnoštvo je pitanja koje se u stručnoj javnosti preferiraju kao bitna i opredjeljujuća kada je riječ o reformi izbornog zakonodavstva Bosne i Hercegovine. Nedvojbeno jako je bitno i pitanje vanrednih ili prijevremenih izbora, kao i ograničavanja fenomena preletača ili implementacija presuda međunarodnih sudova, i mnogo drugih, u najmanju ruku problematičnih izbornih instituta. Ali, ono što bi trebalo da je srž suštinskih promjena u sferi izbornog zakonodavstva je institut uvođenja otvorenih lista, i nadogradnje instituta preferencijalnog glasanja. Individualne ili otvorene liste omogućavaju jednom kandidatu da se kandiduje za razliku od trenutnih rješenja gdje je definisano da se vijećnici i poslanici biraju sa lista partija, koalicija ili grupe građana, pri čemu se glasa kolektivno za listu, a ne pojedinca na njoj. Individualne kandidature su nešto što je nesporno i to je pravo birača da shodno svom izbornom postignuću i kapacitetu igra značajniju ulogu u parlamentarnom i političkom ambijentu države i društva. Otvorene liste i preferencijalno glasanja bi državnost i konstitutivnost Bosne i Hercegovine, kao složene države, podigle na viši kvalitativni i stabilniji nivo održivosti. Uz svo uvažavanje ustavne konstitutivnosti naroda, iste bi urušile partijsku državu, povećale odgovornost izabranih dužnosnika i omogućile veći stepen neposredne demokratije.
{"title":"Preferencijalno glasanje i otvorene liste ključ reforme Izbornog zakonodavstva","authors":"Srđan Vukadinović","doi":"10.5644/pi2021.198.17","DOIUrl":"https://doi.org/10.5644/pi2021.198.17","url":null,"abstract":"Mnoštvo je pitanja koje se u stručnoj javnosti preferiraju kao bitna i opredjeljujuća kada je riječ o reformi izbornog zakonodavstva Bosne i Hercegovine. Nedvojbeno jako je bitno i pitanje vanrednih ili prijevremenih izbora, kao i ograničavanja fenomena preletača ili implementacija presuda međunarodnih sudova, i mnogo drugih, u najmanju ruku problematičnih izbornih instituta. Ali, ono što bi trebalo da je srž suštinskih promjena u sferi izbornog zakonodavstva je institut uvođenja otvorenih lista, i nadogradnje instituta preferencijalnog glasanja. Individualne ili otvorene liste omogućavaju jednom kandidatu da se kandiduje za razliku od trenutnih rješenja gdje je definisano da se vijećnici i poslanici biraju sa lista partija, koalicija ili grupe građana, pri čemu se glasa kolektivno za listu, a ne pojedinca na njoj. Individualne kandidature su nešto što je nesporno i to je pravo birača da shodno svom izbornom postignuću i kapacitetu igra značajniju ulogu u parlamentarnom i političkom ambijentu države i društva. Otvorene liste i preferencijalno glasanja bi državnost i konstitutivnost Bosne i Hercegovine, kao složene države, podigle na viši kvalitativni i stabilniji nivo održivosti. Uz svo uvažavanje ustavne konstitutivnosti naroda, iste bi urušile partijsku državu, povećale odgovornost izabranih dužnosnika i omogućile veći stepen neposredne demokratije.","PeriodicalId":447780,"journal":{"name":"Reforma izbornog zakonodavstva Bosne i Hercegovine","volume":"346 8","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"1900-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"120840100","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Izborni zakon Bosne i Hercegovine predstavlja, u svojoj specifičnoj pravnoj formi, vjeran odraz općih načela definiranih Daytonskim ustavom koja su i kalcificirala etničku podjelu zemlje. Interdisciplinarni pristup konstitucionalnim odrednicama prisutnim i u izbornom zakonu pokazuje jasne crte političke svijesti koja ga je donijela. Prvi dio članka pokušava rekonstruirati dominantnu političko-društvenu ideju u pozadini izbornog zakona. Izborni zakon Bosne i Hercegovine ogledni je primjer nedovršene konstitucionalne i državne arhitekture, posebice u vidu nedovršenog etnonacionalnog fiksizma te problematike ljudskih prava. Etnonacionalna paradigma, evidentna još od prvih višestranačkih izbora u Bosni i Hercegovini, više od samog izbornog procesa ukazuje na etničko svrstavanja. Stoga će koncept „statističke nacionalizacije“ biti analiziran. Drugi dio članka konfrontira dominantnu ideju izbornog zakona Bosne i Hercegovine s određenim aspektima političke teorije. Ustavna kategorija konstituenata je privilegirana u odnosu na kategoriju „Ostalih“, što predstavlja eklatantan primjer diskriminatorne prakse, koji očekivano, nije u skladu s bilo kojim normativnim dokumentom vezanim za ljudska prava. Čak i iz etnonacionalne perspektive, navedeni Izborni zakon je nedovršen. Nadalje, inherentni limiti konsocijacijskog okvira su analizirani. Treći dio članka analizira ograničenja etno-partitokracija pokazujući kako je u jednom takvom sistemu, individualna perspektiva gotovo nepostojeća. Obrisi kritičke teorije ukazuju na nužnost alteracije određenih društvenih stvarnosti te stvaranja društvenog modele osjetljivog na različitosti ali usmjerenog prema razvijenim demokratskim tekovinama.
{"title":"Izborni zakon Bosne i Hercegovine i limiti etnonacionalne paradigme","authors":"Pavle Mijović","doi":"10.5644/pi2021.198.11","DOIUrl":"https://doi.org/10.5644/pi2021.198.11","url":null,"abstract":"Izborni zakon Bosne i Hercegovine predstavlja, u svojoj specifičnoj pravnoj formi, vjeran odraz općih načela definiranih Daytonskim ustavom koja su i kalcificirala etničku podjelu zemlje. Interdisciplinarni pristup konstitucionalnim odrednicama prisutnim i u izbornom zakonu pokazuje jasne crte političke svijesti koja ga je donijela. Prvi dio članka pokušava rekonstruirati dominantnu političko-društvenu ideju u pozadini izbornog zakona. Izborni zakon Bosne i Hercegovine ogledni je primjer nedovršene konstitucionalne i državne arhitekture, posebice u vidu nedovršenog etnonacionalnog fiksizma te problematike ljudskih prava. Etnonacionalna paradigma, evidentna još od prvih višestranačkih izbora u Bosni i Hercegovini, više od samog izbornog procesa ukazuje na etničko svrstavanja. Stoga će koncept „statističke nacionalizacije“ biti analiziran. Drugi dio članka konfrontira dominantnu ideju izbornog zakona Bosne i Hercegovine s određenim aspektima političke teorije. Ustavna kategorija konstituenata je privilegirana u odnosu na kategoriju „Ostalih“, što predstavlja eklatantan primjer diskriminatorne prakse, koji očekivano, nije u skladu s bilo kojim normativnim dokumentom vezanim za ljudska prava. Čak i iz etnonacionalne perspektive, navedeni Izborni zakon je nedovršen. Nadalje, inherentni limiti konsocijacijskog okvira su analizirani. Treći dio članka analizira ograničenja etno-partitokracija pokazujući kako je u jednom takvom sistemu, individualna perspektiva gotovo nepostojeća. Obrisi kritičke teorije ukazuju na nužnost alteracije određenih društvenih stvarnosti te stvaranja društvenog modele osjetljivog na različitosti ali usmjerenog prema razvijenim demokratskim tekovinama.","PeriodicalId":447780,"journal":{"name":"Reforma izbornog zakonodavstva Bosne i Hercegovine","volume":"14 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"1900-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"123374780","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
{"title":"Reforma Izbornog zakonodavstva Kako do integriteta i kredibiliteta izbornog procesa?","authors":"Vehid Šehić","doi":"10.5644/pi2021.198.16","DOIUrl":"https://doi.org/10.5644/pi2021.198.16","url":null,"abstract":"","PeriodicalId":447780,"journal":{"name":"Reforma izbornog zakonodavstva Bosne i Hercegovine","volume":"45 11 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"1900-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"126663317","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：