Ukidanje nepovredivosti ispovjedne tajne kod kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta po svojoj se naravi ne razlikuje od ukidanja nepovredivosti ispovjedne tajne u bilo kojem drugom slučaju. U tom smislu, prijedlog ukidanja ispovjedne tajne sporan je s pravnog, sakramentalnog i utilitarnog aspekta. S pravnog aspekta iz razloga što je nepovredivost ispovjedne tajne utemeljena u međunarodnom ugovoru s kojim je usklađeno i hrvatsko unutarnje zakonodavstvo. Sa sakramentalnog, jer je riječ o izravnom Božjem zahvatu u kojem je Crkva posrednik. S utilitarnog jer se ukidanjem ispovjedne tajne počinitelji ne bi naveli na prijavljivanje, već bi se samo odvratili od ispovijedi.
在药物滥用的情况下,对新药的开发是一项艰巨的任务。在我们的网站上,"新用户注册送59元彩金 活动 "的内容包括实用性、娱乐性和功用性。S pravnog aspekta iz razloga što je nepovredivost ispovjedne tajne utemeljena u međunarodnom ugovoru s kojim je usklađeno i hrvatsko unutarnje zakonodavstvo.它是神圣的,因为它是关于上帝的平等调解人。它是功利性的,因为如果取消了忏悔秘密,犯罪者就不会被指控告密,他们只会不敢忏悔。
{"title":"Attempt at Abolition of the Inviolability of the Seal of Confession in Case of Criminal Offences of Sexual Abuse and Sexual Exploitation of Children","authors":"Antonija Novak, Stjepan Novak","doi":"10.34075/cs.59.2.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.59.2.7","url":null,"abstract":"Ukidanje nepovredivosti ispovjedne tajne kod kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta po svojoj se naravi ne razlikuje od ukidanja nepovredivosti ispovjedne tajne u bilo kojem drugom slučaju. U tom smislu, prijedlog ukidanja ispovjedne tajne sporan je s pravnog, sakramentalnog i utilitarnog aspekta. S pravnog aspekta iz razloga što je nepovredivost ispovjedne tajne utemeljena u međunarodnom ugovoru s kojim je usklađeno i hrvatsko unutarnje zakonodavstvo. Sa sakramentalnog, jer je riječ o izravnom Božjem zahvatu u kojem je Crkva posrednik. S utilitarnog jer se ukidanjem ispovjedne tajne počinitelji ne bi naveli na prijavljivanje, već bi se samo odvratili od ispovijedi.","PeriodicalId":503558,"journal":{"name":"Crkva u svijetu","volume":" 5","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2024-07-17","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"141828308","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Studija osvjetljuje tiransku narav asirske krize u Judeji od 705. do 701. g. pr. Kr. analizirajući povijesne okolnosti i Izaijinu poruku u Iz *30–31. Studija postavlja i brani tezu da je spor između Izaije i judejskih lidera gravitirao oko teopolitike judejskog vazalskog ugovora s Asirijom: lideri su razvrgli ugovor u ime nacionalne mesijanske teopolitike, a Izaija se tome protivio na liniji međunarodne teopolitike vazalskog ugovora, koji se zbog njegove bilateralne i teopolitičke naravi nije mogao niti smio jednostrano razvrći. Studija otkriva da je Izaija bio razboriti teopolitičar i da je njegova politika podlaganja i vjernosti Asiriji bila autentična pro-judejska politika u kontekstu asirske krize: korisna Judeji, pravična prema Asiriji i pravedna pred Bogom. S druge strane, analiza poteza judejskih lidera pokazuje da je Ezekijina mesijanska teokracija bila tiranska vladavina koja je prekršila sva pravila mesijanske teokracije te da je asirska kriza u Judeji bila kompleksna tiranska kriza, koju je nametnula judejska tiranija u ime borbe za slobodu protiv asirske tiranije. Studija na kraju ocrtava Izaijin otpor tiraniji i predlaže ga kao proročki model za teologiju u kompleksnim tiranskim krizama.
{"title":"Prophet Versus the Tyranny of Arms, Stupidity and the Majority (Isa *30–31)","authors":"Miljenka Grgić","doi":"10.34075/cs.59.2.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.59.2.2","url":null,"abstract":"Studija osvjetljuje tiransku narav asirske krize u Judeji od 705. do 701. g. pr. Kr. analizirajući povijesne okolnosti i Izaijinu poruku u Iz *30–31. Studija postavlja i brani tezu da je spor između Izaije i judejskih lidera gravitirao oko teopolitike judejskog vazalskog ugovora s Asirijom: lideri su razvrgli ugovor u ime nacionalne mesijanske teopolitike, a Izaija se tome protivio na liniji međunarodne teopolitike vazalskog ugovora, koji se zbog njegove bilateralne i teopolitičke naravi nije mogao niti smio jednostrano razvrći. Studija otkriva da je Izaija bio razboriti teopolitičar i da je njegova politika podlaganja i vjernosti Asiriji bila autentična pro-judejska politika u kontekstu asirske krize: korisna Judeji, pravična prema Asiriji i pravedna pred Bogom. S druge strane, analiza poteza judejskih lidera pokazuje da je Ezekijina mesijanska teokracija bila tiranska vladavina koja je prekršila sva pravila mesijanske teokracije te da je asirska kriza u Judeji bila kompleksna tiranska kriza, koju je nametnula judejska tiranija u ime borbe za slobodu protiv asirske tiranije. Studija na kraju ocrtava Izaijin otpor tiraniji i predlaže ga kao proročki model za teologiju u kompleksnim tiranskim krizama.","PeriodicalId":503558,"journal":{"name":"Crkva u svijetu","volume":" 17","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2024-07-17","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"141830476","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Neznanje i deformacija stupovi su na kojima počiva svaka rasprava i pisanja o stradanju Židova u Drugom svjetskom ratu. Nakana rada jest otvoriti pitanja s kojima se filozofija i teologija dugo vremena odgađala suočiti. Shoah otvara teme koje uvijek u pitanje dovode Boga i čovjeka. Čovjek po svojoj naravi želi dominirati u svijetu, nametnuti vlastitu volju bez obzira na otpor, imati moć. Volja za moć, jedan od temeljnih postulata Nietzscheove filozofije, označava spontanu snagu života i stvarnosti uopće, a kod čovjeka je motiv sveg njegova djelovanja, koji se izražava kao želja za dominacijom i povećanjem moći, proizvoljnom i neograničenom vlasti (tiraniji) koja ne poštuje prirodne zakone i individualna prava. Nije nam cilj iznijeti na vidjelo Nietzscheovu pisanu baštinu, nego se zaustaviti na onim dijelovima koji su imali ili koji su mogli imati jasan utjecaj na oblikovanje Hitlerove ideologije. Hitlerov Reich i sustav koncentracijskih logora bili su golema i zločinačka organizacija ljudske normalnosti, ideološka mobilizacija prema brutalnim ciljevima banalnosti koja je u svakome od nas. Hannah Arendt svojom misli proširuje granice razumijevanja samoga događanja kroz ponašanje običnog (banalnog) čovjeka koji vođen suspenzijom grižnje savjesti ulazi u pakleni mehanizam potpunog uništenja. U događaju Shoaha tako dolazi do dubokog rascjepa tradicionalne viziji ljudskog subjekta koji zajedno djeluje i snosi posljedice. Ljudski subjekt je apsolutni gospodar života i smrti, drugi (objekt) potpunog uništenja i njegov opstanak ovisi o hiru izvan svake kontrole subjekta. S jedne strane ljudski subjekt okrutno kontrolira povijest, a s druge strane potpuno trpi povijest. Tragedija Shoaha uzdrmala je u korijenu filozofsko promišljanje i njegove teme, prvenstveno one antropološke, etičke i teodicejske, posebno odnos između prisutnosti zla u svijetu i postojanja Boga pa i samoga čovjeka.
无知和歪曲是所有关于犹太人在第二次世界大战中遭受饥饿的文章和写作的基础。理事会的目的是提出哲学和神学长期以来一直在努力解决的问题。纳粹浩劫所揭示的主题首先涉及上帝与人的问题。人的本性是想要主宰世界,将自己的意志强加于人,而不考虑反对意见,想要拥有权力。权力意志是尼采哲学的基本假设之一,它是被压迫者自发追求生命和现实的特征,也是人类一切活动的动机,表现为对统治和权力增长的渴望,一种不尊重自然法则和个人权利的生产性和无限的权力(暴政)。我们的目的不是要忽视尼采笔下的寓言,而是要深入探讨那些对希特勒意识形态的形成有着明显影响的因素。希特勒的帝国和集中营是对大众正常性的攫取和犯罪组织,是对我们每个人身上的平庸的残酷目标的意识形态动员。汉娜-阿伦特(Hannah Arendt)的思想通过对普通(平庸)人的阐释,扩大了对事件本身的理解范围,普通人在其咬人的自我悬置的驱使下,被颠覆性破坏的地下机制所禁锢。在《浩劫》中,"događju tak dolazi dokogo dolazi dokogo racjepa tradične visija ludskogo subjea kjednouje i snosi posljedice"。人类主体是生与死的绝对主宰,是毁灭洪流的另一个(客体),它的存在取决于主体无法控制的和平。从一侧看,大众主体残酷地控制着事件,但从另一侧看,事件却以令人绝望的方式遭受着痛苦。纳粹浩劫的悲剧激发了人们的哲学思考,其主题主要是人类学、伦理学和神学,尤其是世界上邪恶的存在与上帝和人类自身的态度之间的关系。
{"title":"Shoah Between the Will to Power and Abandonment","authors":"Ante Akrap","doi":"10.34075/cs.59.2.9","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.59.2.9","url":null,"abstract":"Neznanje i deformacija stupovi su na kojima počiva svaka rasprava i pisanja o stradanju Židova u Drugom svjetskom ratu. Nakana rada jest otvoriti pitanja s kojima se filozofija i teologija dugo vremena odgađala suočiti. Shoah otvara teme koje uvijek u pitanje dovode Boga i čovjeka. Čovjek po svojoj naravi želi dominirati u svijetu, nametnuti vlastitu volju bez obzira na otpor, imati moć. Volja za moć, jedan od temeljnih postulata Nietzscheove filozofije, označava spontanu snagu života i stvarnosti uopće, a kod čovjeka je motiv sveg njegova djelovanja, koji se izražava kao želja za dominacijom i povećanjem moći, proizvoljnom i neograničenom vlasti (tiraniji) koja ne poštuje prirodne zakone i individualna prava. Nije nam cilj iznijeti na vidjelo Nietzscheovu pisanu baštinu, nego se zaustaviti na onim dijelovima koji su imali ili koji su mogli imati jasan utjecaj na oblikovanje Hitlerove ideologije. Hitlerov Reich i sustav koncentracijskih logora bili su golema i zločinačka organizacija ljudske normalnosti, ideološka mobilizacija prema brutalnim ciljevima banalnosti koja je u svakome od nas. Hannah Arendt svojom misli proširuje granice razumijevanja samoga događanja kroz ponašanje običnog (banalnog) čovjeka koji vođen suspenzijom grižnje savjesti ulazi u pakleni mehanizam potpunog uništenja. U događaju Shoaha tako dolazi do dubokog rascjepa tradicionalne viziji ljudskog subjekta koji zajedno djeluje i snosi posljedice. Ljudski subjekt je apsolutni gospodar života i smrti, drugi (objekt) potpunog uništenja i njegov opstanak ovisi o hiru izvan svake kontrole subjekta. S jedne strane ljudski subjekt okrutno kontrolira povijest, a s druge strane potpuno trpi povijest. Tragedija Shoaha uzdrmala je u korijenu filozofsko promišljanje i njegove teme, prvenstveno one antropološke, etičke i teodicejske, posebno odnos između prisutnosti zla u svijetu i postojanja Boga pa i samoga čovjeka.","PeriodicalId":503558,"journal":{"name":"Crkva u svijetu","volume":" 3","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2024-07-17","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"141830922","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Članak prikazuje i razrađuje prikupljene rezultate zbornika „Virtualna stvarnost i transcendencija. Teološka i didaktička istraživanja” (2022) (orig. njem. „Virtuelle Realität und Transzendenz. Theologische und didaktische Erkundungen“) koji su na njemačkom jeziku objavile autorice Viera Pirker i Klara Pišonić. Virtualna stvarnost (VR) je glavna tema članaka, a razmatra VR kao trend u obrazovanju i posebne karakteristike te tehnologije. Osim toga u članku se iznose i razmišljanja o podložnosti i granicama VR-a. Na kraju se sažima i objašnjava potencijal za vjeronauk na temelju didaktičkih razmatranja.
文章介绍并解释了 "虚拟现实与超越 "文集令人钦佩的成果。神学和教学研究"(2022 年)(原文为 njem."Virtuelle Realität und Transzendenz.Theologische und didaktische Erkundungen")的德文版,由作者 Viera Pirker 和 Klara Pišonić 出版。虚拟现实(VR)是这篇文章的主要话题,但它也讨论了作为教育趋势的 VR 以及该技术的具体特点。Osim toga u članku se iznose i reflections o podlenije i granicama VR-a。在此基础上,我们探讨了虚拟现实技术的潜力。
{"title":"Dobrovoljna podložnost? Razmišljanja o VR okruženjima u vjeronauku","authors":"Viera Pirker","doi":"10.34075/cs.59.2.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.59.2.3","url":null,"abstract":"Članak prikazuje i razrađuje prikupljene rezultate zbornika „Virtualna stvarnost i transcendencija. Teološka i didaktička istraživanja” (2022) (orig. njem. „Virtuelle Realität und Transzendenz. Theologische und didaktische Erkundungen“) koji su na njemačkom jeziku objavile autorice Viera Pirker i Klara Pišonić. Virtualna stvarnost (VR) je glavna tema članaka, a razmatra VR kao trend u obrazovanju i posebne karakteristike te tehnologije. Osim toga u članku se iznose i razmišljanja o podložnosti i granicama VR-a. Na kraju se sažima i objašnjava potencijal za vjeronauk na temelju didaktičkih razmatranja.","PeriodicalId":503558,"journal":{"name":"Crkva u svijetu","volume":" 8","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2024-07-17","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"141830191","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U radu je iznesen povijesni prikaz metafizika uma od Aristotela do svetog Tome Akvinskog. Sve te metafizike uma predstavljaju, kako je nedvojbeno pokazano, razradu općih metafizičkih počela dotičnih autora primijenjenu na ljudsku dušu, a čija je bitna vlastitost sposobnost umnog spoznavanja koja ne može biti plod samo tjelesnih organa, kao što je Aristotel ustvrdio.Budući da u svih autora opća metafizička počela u bitnome izražavaju njihove svjetonazore, posljedično je i poimanje uma i duše ovisno o dotičnim svjetonazorima. Tako, filozofi antike čiji svjetonazor nije uključivao pojam stvaranja nisu uspjeli objasniti nastajanje i osobnu besmrtnost duše. Nadalje, filozofi islama čiji svjetonazor pripisuje svako djelovanje u kategorijalnom redu Bogu, nisu uspjeli objasniti kako je ljudsko umno shvaćanje vlastiti umni čin svakog pojedinog čovjeka, a što je nužno kako slijedi iz Aristotelovih argumenata. Konačno, kršćanski filozofi čiji je svjetonazor baštinio pojam stvaranja i priznavao relativnu autonomiju stvorenja, uspjeli su filozofski objasniti kako porijeklo i besmrtnost svake pojedinačne duše, tako i njeno individualno umno djelovanje.Dvije kršćanske metafizike trinaestog stoljeća, jedna metafizika bîti svetoga Bonaventure i druga metafizika bitka svetog Tome Akvinskog, posljedično su formirale i dvije kršćanske metafizike duše i uma: onu Serafskog naučitelja koja zbog univerzalnog hilemorfizma nije uspjela opisati nematerijalnost uma, koju je nužno potvrditi slijedom Aristotelovih argumenata, te onu Anđeoskog naučitelja, jedinu do početka četrnaestog stoljeća, koja je u skladu s Aristotelovim argumentima za nematerijalnost uma uspjela argumentirano opisati individualno porijeklo i nepropadljivost duše.
{"title":"Medieval treatise on the metaphysics of mind","authors":"Hrvoje Relja, Jure Ivić","doi":"10.34075/cs.59.2.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.59.2.5","url":null,"abstract":"U radu je iznesen povijesni prikaz metafizika uma od Aristotela do svetog Tome Akvinskog. Sve te metafizike uma predstavljaju, kako je nedvojbeno pokazano, razradu općih metafizičkih počela dotičnih autora primijenjenu na ljudsku dušu, a čija je bitna vlastitost sposobnost umnog spoznavanja koja ne može biti plod samo tjelesnih organa, kao što je Aristotel ustvrdio.Budući da u svih autora opća metafizička počela u bitnome izražavaju njihove svjetonazore, posljedično je i poimanje uma i duše ovisno o dotičnim svjetonazorima. Tako, filozofi antike čiji svjetonazor nije uključivao pojam stvaranja nisu uspjeli objasniti nastajanje i osobnu besmrtnost duše. Nadalje, filozofi islama čiji svjetonazor pripisuje svako djelovanje u kategorijalnom redu Bogu, nisu uspjeli objasniti kako je ljudsko umno shvaćanje vlastiti umni čin svakog pojedinog čovjeka, a što je nužno kako slijedi iz Aristotelovih argumenata. Konačno, kršćanski filozofi čiji je svjetonazor baštinio pojam stvaranja i priznavao relativnu autonomiju stvorenja, uspjeli su filozofski objasniti kako porijeklo i besmrtnost svake pojedinačne duše, tako i njeno individualno umno djelovanje.Dvije kršćanske metafizike trinaestog stoljeća, jedna metafizika bîti svetoga Bonaventure i druga metafizika bitka svetog Tome Akvinskog, posljedično su formirale i dvije kršćanske metafizike duše i uma: onu Serafskog naučitelja koja zbog univerzalnog hilemorfizma nije uspjela opisati nematerijalnost uma, koju je nužno potvrditi slijedom Aristotelovih argumenata, te onu Anđeoskog naučitelja, jedinu do početka četrnaestog stoljeća, koja je u skladu s Aristotelovim argumentima za nematerijalnost uma uspjela argumentirano opisati individualno porijeklo i nepropadljivost duše.","PeriodicalId":503558,"journal":{"name":"Crkva u svijetu","volume":" 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2024-07-17","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"141828111","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Hegel je u Osnovnim crtama filozofije prava stavio pred filozofe izazovnu zadaću da trebaju dati svoj sud o vremenu u kojem žive. U tom kontekstu Hegel je podrobno analizirao najznačajniji povijesni događaj svoga vremena, Francusku revoluciju, sa svim njezinim pozitivnim i negativnim posljedicama. Proklamirane ideje sloboda, jednakost i bratstvo za Hegela nisu novost jer su po njegovu sudu naviještene u evanđelju, a etablirane u životnoj praksi prve kršćanske zajednice. Nažalost, francuski revolucionari nisu uspjeli integrirati navedene ideje na način da postanu dio životne forme institucionalnoga života u državi. Štoviše, sloboda je tijekom jakobinske diktature prešla u teror, jednakost je ostala apstraktna formulacija, dok je bratstvo preraslo u posvemašnji animozitet, u čemu je Hegel vidio razorne furije destrukcije na djelu. Metodom hermeneutičke rekonstrukcije objasnit ćemo kako je Hegelov europski liberalizam ukorijenjen u kršćanskom nauku o slobodi, razmotrit ćemo atraktivnost i granice europskoga liberalizma te iz perspektive Hegelove filozofije analizirati fenomene koje je moguće interpretirati kao „furije destrukcije“ u današnjem vremenu, a koji mogu predstavljati negaciju temeljnih odrednica demokracije.
Hegel in Osnovnim crtama filozofije prava stavio pred filozofe izazovnu zadaću da trebaju dati svoj sud o vremenu u kojem žive.在黑格尔的著作中,他对法国革命的新思想进行了分析。对黑格尔来说,自由、平等和博爱的思想并不陌生,因为根据他的判断,这些思想存在于福音派世界,并在第一个基督教联盟的生活实践中得以确立。遗憾的是,法国革命者没有成功地将这些思想融入国家制度生活的一部分。Štoviše, svoboda je tijekom jacobinskih diktature prešla u ter, jednakost je ostala apstraktna formulacija, aż je bratstvo preraslo u posvemašnji animozitet, u čemu je Hegel vidio razorne furije Destrukcije na diel.解释学重构的方法是阐明黑格尔的欧洲自由主义如何植根于基督教的自由教义,揭示欧洲自由主义的吸引力和局限性,并从黑格尔哲学的角度分析当今时代可被解释为 "毁灭之怒 "的现象,这些现象可能代表着对民主基本价值的否定。
{"title":"Actuality of Hegel's liberalism. Furies of destruction in today's age","authors":"J. Zovko, Nives Delija Trešćec","doi":"10.34075/cs.59.2.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.59.2.1","url":null,"abstract":"Hegel je u Osnovnim crtama filozofije prava stavio pred filozofe izazovnu zadaću da trebaju dati svoj sud o vremenu u kojem žive. U tom kontekstu Hegel je podrobno analizirao najznačajniji povijesni događaj svoga vremena, Francusku revoluciju, sa svim njezinim pozitivnim i negativnim posljedicama. Proklamirane ideje sloboda, jednakost i bratstvo za Hegela nisu novost jer su po njegovu sudu naviještene u evanđelju, a etablirane u životnoj praksi prve kršćanske zajednice. Nažalost, francuski revolucionari nisu uspjeli integrirati navedene ideje na način da postanu dio životne forme institucionalnoga života u državi. Štoviše, sloboda je tijekom jakobinske diktature prešla u teror, jednakost je ostala apstraktna formulacija, dok je bratstvo preraslo u posvemašnji animozitet, u čemu je Hegel vidio razorne furije destrukcije na djelu. Metodom hermeneutičke rekonstrukcije objasnit ćemo kako je Hegelov europski liberalizam ukorijenjen u kršćanskom nauku o slobodi, razmotrit ćemo atraktivnost i granice europskoga liberalizma te iz perspektive Hegelove filozofije analizirati fenomene koje je moguće interpretirati kao „furije destrukcije“ u današnjem vremenu, a koji mogu predstavljati negaciju temeljnih odrednica demokracije.","PeriodicalId":503558,"journal":{"name":"Crkva u svijetu","volume":" 5","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2024-07-17","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"141827873","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U suvremenom vremenu kada je traženje istine i objektivne povijesti prijeko potrebno, pisani crkveni izvori (pro interno) jedan su od načina na koji možemo spoznati život na određenom prostoru. Franjevački red svojom je višestoljetnom prisutnošću u Slavonskom Brodu preko svojih otaca podizao kulturno-društveni razvoj svojih žitelja u svim aspektima. Zahvaljujući franjevcima glazbeni je život plodonosan i prepoznatljiv, naročito u 18., 19. i 20. stoljeću, što nam svjedoči Glazbena zbirka koja je sastavni dio Arhiva Franjevačkog samostana u Slavonskom Brodu. Ovim dokumentacijskim istraživanjem prikazat će se o. Kamilo Kolb kao jedan od najplodonosnijih franjevaca čija je glazbena ostavština obilježila Slavonski Brod i franjevce te je ujedno zadužila cjelokupan glazbeni milje Hrvatske. U radu ćemo se dotaknuti i nekolicine ostale braće koja su svojim zaslugama na glazbenom području kroz zborsku perspektivu te brigu za orgulje, također obilježila Slavonski Brod.
{"title":"Contribution of the Franciscans to musical development of Slavonski Brod and Croatia through life and works of Father Kamilo Kolb","authors":"Božidar Ljubenko, Emina Berbić Kolar","doi":"10.34075/cs.59.2.8","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.59.2.8","url":null,"abstract":"U suvremenom vremenu kada je traženje istine i objektivne povijesti prijeko potrebno, pisani crkveni izvori (pro interno) jedan su od načina na koji možemo spoznati život na određenom prostoru. Franjevački red svojom je višestoljetnom prisutnošću u Slavonskom Brodu preko svojih otaca podizao kulturno-društveni razvoj svojih žitelja u svim aspektima. Zahvaljujući franjevcima glazbeni je život plodonosan i prepoznatljiv, naročito u 18., 19. i 20. stoljeću, što nam svjedoči Glazbena zbirka koja je sastavni dio Arhiva Franjevačkog samostana u Slavonskom Brodu. Ovim dokumentacijskim istraživanjem prikazat će se o. Kamilo Kolb kao jedan od najplodonosnijih franjevaca čija je glazbena ostavština obilježila Slavonski Brod i franjevce te je ujedno zadužila cjelokupan glazbeni milje Hrvatske. U radu ćemo se dotaknuti i nekolicine ostale braće koja su svojim zaslugama na glazbenom području kroz zborsku perspektivu te brigu za orgulje, također obilježila Slavonski Brod.","PeriodicalId":503558,"journal":{"name":"Crkva u svijetu","volume":" 28","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2024-07-17","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"141829457","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U članku autorica istražuje složenu dinamiku odnosa između kipara Ivana Meštrovića i vođe Nezavisne Države Hrvatske (NDH) Ante Pavelića te Meštrovićeve antikomunističke stavove.U prvom dijelu članka autorica prikazuje život i djelovanje Ivana Meštrovića tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata, u vrijeme Ante Pavelića i Josipa Broza Tita. U prikazu umjetnikovih najdubljih misli i osjećaja u odnosu na politička i društvena pitanja, ali i njegove zabrinutosti za obitelj i prijatelje koristi se korespondencijom s mons. Svetozarom Rittigom i dr. Ivom Tartagliom. Naglašava i zauzimanje kardinala Alojzija Stepinca u Meštrovićevu oslobađanju od ustaške vlasti, ali i Meštrovićevu aktivnost u zalaganju za oslobađanje Alojzija Stepinca iz zatvora na koji ga je osudila komunistička vlast.U drugom dijelu članka autorica analizom povijesnog konteksta i političkih previranja otkriva kako su Meštrovićevi stavovi i politička uvjerenja oblikovali njegovu sudbinu u turbulentnom razdoblju jugoslavenske povijesti XX. stoljeća.
{"title":"Ivan Meštrović – utamničenik Ante Pavelića i antikomunist","authors":"Ivan Grabić","doi":"10.34075/cs.59.2.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.59.2.4","url":null,"abstract":"U članku autorica istražuje složenu dinamiku odnosa između kipara Ivana Meštrovića i vođe Nezavisne Države Hrvatske (NDH) Ante Pavelića te Meštrovićeve antikomunističke stavove.U prvom dijelu članka autorica prikazuje život i djelovanje Ivana Meštrovića tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata, u vrijeme Ante Pavelića i Josipa Broza Tita. U prikazu umjetnikovih najdubljih misli i osjećaja u odnosu na politička i društvena pitanja, ali i njegove zabrinutosti za obitelj i prijatelje koristi se korespondencijom s mons. Svetozarom Rittigom i dr. Ivom Tartagliom. Naglašava i zauzimanje kardinala Alojzija Stepinca u Meštrovićevu oslobađanju od ustaške vlasti, ali i Meštrovićevu aktivnost u zalaganju za oslobađanje Alojzija Stepinca iz zatvora na koji ga je osudila komunistička vlast.U drugom dijelu članka autorica analizom povijesnog konteksta i političkih previranja otkriva kako su Meštrovićevi stavovi i politička uvjerenja oblikovali njegovu sudbinu u turbulentnom razdoblju jugoslavenske povijesti XX. stoljeća.","PeriodicalId":503558,"journal":{"name":"Crkva u svijetu","volume":" 11","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2024-07-17","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"141830960","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Stoljetno tumačenje seksualnosti u biološkom ključu konfiguriralo je društveno-političke strukture koje su uzrokovale brojne nepravde tretirajući žene kao biološki slabija i stoga inferiorna bića. Na temelju biološkog spola pripisivane su im određene uloge (rodne uloge) koje su i stvarale tu podređenost, iz nje proizlazile, ali i nju jačale. Želja da se oslobode uloga pripisanih ženskom spolu, pretvorila se u borbu protiv biološkog determinizma i stereotipizacije, koja je ne samo dekonstruirala rodne uloge, nego se s vremenom proširila i na dekonstrukciju samog biološkog spola, i to putem rodno afirmativne terapije (fenotipske tranzicije). Zahvaljujući društvenom ozračju i tehno-znanstvenoj moći, dekonstrukcija biološkog spola predstavlja se kao legitimni način medicinske skrbi transrodnih osoba, koji, međutim, izaziva brojne kritike. Donoseći stav Crkve o podređenosti žene i rodnoj teoriji, članak ukratko prezentira poveznicu između radikalnog feminizma i rodne teorije te ističe koje konkretne posljedice ima taj teoretski pristup u medicinskoj skrbi transrodne djece.
{"title":"Feminizam, rodna ideologija,\u0000transrodnost. Neki vidovi i stav Crkve","authors":"Zorica Maros","doi":"10.34075/cs.59.2.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.59.2.6","url":null,"abstract":"Stoljetno tumačenje seksualnosti u biološkom ključu konfiguriralo je društveno-političke strukture koje su uzrokovale brojne nepravde tretirajući žene kao biološki slabija i stoga inferiorna bića. Na temelju biološkog spola pripisivane su im određene uloge (rodne uloge) koje su i stvarale tu podređenost, iz nje proizlazile, ali i nju jačale. Želja da se oslobode uloga pripisanih ženskom spolu, pretvorila se u borbu protiv biološkog determinizma i stereotipizacije, koja je ne samo dekonstruirala rodne uloge, nego se s vremenom proširila i na dekonstrukciju samog biološkog spola, i to putem rodno afirmativne terapije (fenotipske tranzicije). Zahvaljujući društvenom ozračju i tehno-znanstvenoj moći, dekonstrukcija biološkog spola predstavlja se kao legitimni način medicinske skrbi transrodnih osoba, koji, međutim, izaziva brojne kritike. Donoseći stav Crkve o podređenosti žene i rodnoj teoriji, članak ukratko prezentira poveznicu između radikalnog feminizma i rodne teorije te ističe koje konkretne posljedice ima taj teoretski pristup u medicinskoj skrbi transrodne djece.","PeriodicalId":503558,"journal":{"name":"Crkva u svijetu","volume":" 2","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2024-07-17","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"141828919","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}