Otac op-arta Victor Vasarely autor je kolaža od papira naziva Barson u vlasništvu Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu što je jedini takav primjerak u hrvatskim javnim ustanovama u kulturi. Kolaž je nastao 1967. godine tehnikom sitotiska na papiru lijepljenom na papirnatu podlogu i potom na lesonit velikih dimenzija, a na njegov su nastanak utjecali onodobni vodeći objektivistički umjetnički i filozofski pravci i spoznaje pod čijim je utjecajem Vasarely stvarao svoja djela. Kolaž je zatečen vrlo prašnjav i s mnogim oštećenjima po cijeloj površini papirnatog nosioca, poput krakelira, rasušenih i odlijepljenih dijelova te tragova djelovanja insekata. Djela optičke umjetnosti podrazumijevaju neometanu percepciju umjetnine koja je u slučaju kolaža Barson, uslijed nastalih oštećenja, bila onemogućena. Stoga su izvedeni konzervatorsko-restauratorski radovi koji su obuhvatili opsežna istraživanja i brojne probe, a potom i suho čišćenje, podljepljivanje obaju slojeva papirnatog nosioca, odstranjivanje tragova insekata te nužni, minimalni retuš. Pripadajući drveni okvir očišćen je od sloja prašine, a manji, nedostajući dio rekonstruiran je istom vrstom drva te završno retuširan.
{"title":"Susret s ocem op-arta Victorom Vasarelyjem, restauratorska i\u0000povijesno-umjetnička istraživanja te konzervatorsko-restauratorski radovi na\u0000kolažu Barson","authors":"Majda Begić Jarić, Marta Budicin Munišević","doi":"10.17018/portal.2022.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.17018/portal.2022.6","url":null,"abstract":"Otac op-arta Victor Vasarely autor je kolaža od papira naziva Barson u vlasništvu Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu što je jedini takav primjerak u hrvatskim javnim ustanovama u kulturi. Kolaž je nastao 1967. godine tehnikom sitotiska na papiru lijepljenom na papirnatu podlogu i potom na lesonit velikih dimenzija, a na njegov su nastanak utjecali onodobni vodeći objektivistički umjetnički i filozofski pravci i spoznaje pod čijim je utjecajem Vasarely stvarao svoja djela. Kolaž je zatečen vrlo prašnjav i s mnogim oštećenjima po cijeloj površini papirnatog nosioca, poput krakelira, rasušenih i odlijepljenih dijelova te tragova djelovanja insekata. Djela optičke umjetnosti podrazumijevaju neometanu percepciju umjetnine koja je u slučaju kolaža Barson, uslijed nastalih oštećenja, bila onemogućena. Stoga su izvedeni konzervatorsko-restauratorski radovi koji su obuhvatili opsežna istraživanja i brojne probe, a potom i suho čišćenje, podljepljivanje obaju slojeva papirnatog nosioca, odstranjivanje tragova insekata te nužni, minimalni retuš. Pripadajući drveni okvir očišćen je od sloja prašine, a manji, nedostajući dio rekonstruiran je istom vrstom drva te završno retuširan.","PeriodicalId":40130,"journal":{"name":"Portal-Godisnjak Hrvatskog Restauratorskog Zavoda","volume":"22 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-12-30","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"91205411","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Prve je radiografske snimke napravio Wilhelm Conrad Röntgen 1895. godine, a prve radiografske snimke u konzervaciji i restauraciji napravljene su nedugo nakon otkrića rendgenskih zraka. Prve je pisane podatke o promišljanjima primjene X-zraka u Hrvatskoj u konzervatorsko-restauratorske svrhe, krajem 40-ih godina prošlog stoljeća u zagrebačkoj restauratorskoj radionici, ostavio konzervator Zvonimir Wyroubal. Međutim, početak primjene neinvazivne metode snimanja umjetničkih predmeta (slika) pomoću X-zraka, odnosno RTG uređaja, u Dalmaciji kreće nakon otvaranja restauratorske radionice u Splitu. Prema podacima, ovom je metodom snimljena jedna slika, Bogorodica s Djetetom iz crkve sv. Lovre u Trogiru, otprilike između 1957. i 1964. godine. Arheološki muzej u Zadru oko 1975. godine počinje primjenjivati RTG tehniku snimanja arheološkog materijala. Prva snimanja arheološkog materijala u Dalmaciji uporabom CT-a (kompjuterizirana tomografija) datiraju od 1989. godine, a snimanja se obavljaju u Kliničkom bolničkom centru Firule u Splitu. Uporaba X-zraka, kao neinvazivna metoda snimanja, osim kod slika starih majstora, upotrebljava se i za snimanje arheološkog materijala, osobito metala i njegove slitine, kao kosti, kože, keramike, polikromirane drvene skulpture, mumije i kamena.
{"title":"Počeci primjene X-zraka i CT-a u restauriranju u Dalmaciji","authors":"Ivo Donelli","doi":"10.17018/portal.2022.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.17018/portal.2022.7","url":null,"abstract":"Prve je radiografske snimke napravio Wilhelm Conrad Röntgen 1895. godine, a prve radiografske snimke u konzervaciji i restauraciji napravljene su nedugo nakon otkrića rendgenskih zraka. Prve je pisane podatke o promišljanjima primjene X-zraka u Hrvatskoj u konzervatorsko-restauratorske svrhe, krajem 40-ih godina prošlog stoljeća u zagrebačkoj restauratorskoj radionici, ostavio konzervator Zvonimir Wyroubal. Međutim, početak primjene neinvazivne metode snimanja umjetničkih predmeta (slika) pomoću X-zraka, odnosno RTG uređaja, u Dalmaciji kreće nakon otvaranja restauratorske radionice u Splitu. Prema podacima, ovom je metodom snimljena jedna slika, Bogorodica s Djetetom iz crkve sv. Lovre u Trogiru, otprilike između 1957. i 1964. godine. Arheološki muzej u Zadru oko 1975. godine počinje primjenjivati RTG tehniku snimanja arheološkog materijala. Prva snimanja arheološkog materijala u Dalmaciji uporabom CT-a (kompjuterizirana tomografija) datiraju od 1989. godine, a snimanja se obavljaju u Kliničkom bolničkom centru Firule u Splitu. Uporaba X-zraka, kao neinvazivna metoda snimanja, osim kod slika starih majstora, upotrebljava se i za snimanje arheološkog materijala, osobito metala i njegove slitine, kao kosti, kože, keramike, polikromirane drvene skulpture, mumije i kamena.","PeriodicalId":40130,"journal":{"name":"Portal-Godisnjak Hrvatskog Restauratorskog Zavoda","volume":"56 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-12-30","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"88675376","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Polikromirani, pozlaćeni i rezbareni glavni oltar Uznesenja Blažene Djevice Marije (719 x 775 x 60 cm) najmonumentalniji je drveni oltar na kvarnerskim otocima. Sastoji se od dva kronološki i stilski različita dijela. Središnja monumentalna edikula nastala je oko 1600. godine u Veneciji, interpretacijom klasičnih uzora visoke renesanse 16. stoljeća. U trećoj četvrtini 17. stoljeća oltar je proširen nadogradnjom dvaju velikih bočnih krila s mnoštvom kipova, koji su djelo nepoznate radionice pod izrazitim utjecajem srednjoeuropskog drvorezbarstva. Konzervatorsko-restauratorski radovi na središnjem dijelu oltara izvršeni su u razdoblju od 2012. do 2019. godine u Restauratorskom odjelu Rijeka Hrvatskog restauratorskog zavoda. Radovi su obuhvatili dezinsekciju, istraživačke radove, konsolidaciju drvenog nosioca, uklanjanje alteriranog laka i parcijalno nanesenih preslika, podljepljivanje slikanog sloja, stolarsku sanaciju i rekonstrukciju oštećenja u sloju nosioca, tutkalno-kredne osnove, slikanih slojeva i pozlate, zaštitno lakiranje i montažu. Svakom od spomenutih zahvata prethodilo je empirijsko testiranje materijala radi pronalaženja optimalnog rješenja za specifičnu problematiku na ovoj umjetnini.
{"title":"Glavni oltar u župnoj crkvi u Vrbniku","authors":"Damir Tulić, Nevena Krstulović","doi":"10.17018/portal.2021.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.17018/portal.2021.6","url":null,"abstract":"Polikromirani, pozlaćeni i rezbareni glavni oltar Uznesenja Blažene Djevice Marije (719 x 775 x 60 cm) najmonumentalniji je drveni oltar na kvarnerskim otocima. Sastoji se\u0000od dva kronološki i stilski različita dijela. Središnja monumentalna edikula\u0000nastala je oko 1600. godine u Veneciji, interpretacijom klasičnih uzora visoke\u0000renesanse 16. stoljeća. U trećoj četvrtini 17. stoljeća oltar je proširen\u0000nadogradnjom dvaju velikih bočnih krila s mnoštvom kipova, koji su djelo\u0000nepoznate radionice pod izrazitim utjecajem srednjoeuropskog drvorezbarstva.\u0000Konzervatorsko-restauratorski radovi na središnjem dijelu oltara izvršeni su u\u0000razdoblju od 2012. do 2019. godine u Restauratorskom odjelu Rijeka Hrvatskog\u0000restauratorskog zavoda. Radovi su obuhvatili dezinsekciju, istraživačke radove,\u0000konsolidaciju drvenog nosioca, uklanjanje alteriranog laka i parcijalno\u0000nanesenih preslika, podljepljivanje slikanog sloja, stolarsku sanaciju i\u0000rekonstrukciju oštećenja u sloju nosioca, tutkalno-kredne osnove, slikanih\u0000slojeva i pozlate, zaštitno lakiranje i montažu. Svakom od spomenutih zahvata\u0000prethodilo je empirijsko testiranje materijala radi pronalaženja optimalnog\u0000rješenja za specifičnu problematiku na ovoj umjetnini.","PeriodicalId":40130,"journal":{"name":"Portal-Godisnjak Hrvatskog Restauratorskog Zavoda","volume":"30 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-12-27","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"89596461","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Zbirka javnog gradskog prijevoza u Tehničkom muzeju u Brnu osnovana je 1970. godine. Temelj kolekcije čini više od sto vozila – muzejskih izložaka – tramvaja (motornih kola i prikolica), trolejbusa, autobusa te autobusnih prikolica. U manjoj mjeri su zastupljene i parne i električne lokomotive, željeznička kola te specijalna radna kola. Navedeni predmeti zahtjevaju sasvim drugačiji pristup, koji se umnogome razlikuje od prakse ostalih muzejskih područja. S obzirom na velike dimenzije zahtijevaju i posebne uvjete čuvanja. Ne treba zanemariti ni njihovu veliku težinu, što ima posebnu važnost pri manipulaciji ako se vozila ne mogu kretati na vlastitim osovinama. Zbog toga su postupci konzervatorsko-restauratorskih radova na tim muzejskim predmetima vrlo specifični, što se najbolje očituje na odabranom primjeru – autobusu Karosa ŠL 11.1305.
{"title":"Konzervatorsko-restauratorski radovi na autobusu Karosa ŠL 11.1305 iz Zbirke javnog gradskog prijevoza Tehničkog muzeja u Brnu","authors":"Tomáš Kocman","doi":"10.17018/portal.2021.10","DOIUrl":"https://doi.org/10.17018/portal.2021.10","url":null,"abstract":"Zbirka javnog gradskog prijevoza u Tehničkom muzeju u Brnu osnovana je\u00001970. godine. Temelj kolekcije čini više od sto vozila – muzejskih izložaka –\u0000tramvaja (motornih kola i prikolica), trolejbusa, autobusa te autobusnih\u0000prikolica. U manjoj mjeri su zastupljene i parne i električne lokomotive,\u0000željeznička kola te specijalna radna kola. Navedeni predmeti zahtjevaju sasvim\u0000drugačiji pristup, koji se umnogome razlikuje od prakse ostalih muzejskih\u0000područja. S obzirom na velike dimenzije zahtijevaju i posebne uvjete čuvanja.\u0000Ne treba zanemariti ni njihovu veliku težinu, što ima posebnu važnost pri\u0000manipulaciji ako se vozila ne mogu kretati na vlastitim osovinama. Zbog toga su\u0000postupci konzervatorsko-restauratorskih radova na tim muzejskim predmetima vrlo\u0000specifični, što se najbolje očituje na odabranom primjeru – autobusu Karosa ŠL\u000011.1305.","PeriodicalId":40130,"journal":{"name":"Portal-Godisnjak Hrvatskog Restauratorskog Zavoda","volume":"54 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-12-27","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"78030088","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U članku je predstavljen tijek događanja koja su imala posredni ili neposredni utjecaj na odabir ikonografije antependija s glavnog oltara crkve sv. Jurja u Belcu, koja je najznačajniji primjer srednjovjekovne ladanjske crkve u Hrvatskoj. Obostrano slikani antependij sv. Jurja, na čijoj je stražnjoj strani naslikan motiv memento mori, pronađen je 2016. godine u župnom dvoru, nakon čega su na njemu izvedeni cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi. Cilj radova bio je omogućiti prezentaciju obiju strana antependija, zbog čega je posebno konstruiran okvir, u čijoj se unutrašnjosti nalazi sistem s oprugama pomoću kojih je antependij napet. Osim navedenoga, članak donosi opis izvedenih radova i preispituje razloge za odabir ikonografskoga motiva memento mori sa stražnje strane antependija te na temelju rezultata istraživanja moguće uloge takvog prikaza tijekom vršenja liturgijskih obreda vezanih uz sahranu pokojnika, kao i drugih liturgijskih obreda vezanih uz pokojnike, a koji se nakon Drugog vatikanskog koncila u Župi Belec više nisu obavljali.
{"title":"Zaboravljeni memento\u0000mori iz Belca","authors":"Ivana Sambolić","doi":"10.17018/portal.2021.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.17018/portal.2021.7","url":null,"abstract":"U članku je\u0000predstavljen tijek događanja koja su imala posredni ili neposredni utjecaj na\u0000odabir ikonografije antependija s glavnog oltara crkve sv. Jurja u Belcu, koja\u0000je najznačajniji primjer srednjovjekovne ladanjske crkve u Hrvatskoj. Obostrano\u0000slikani antependij sv. Jurja, na čijoj je stražnjoj strani naslikan motiv memento\u0000mori, pronađen je 2016. godine u župnom dvoru, nakon čega su na njemu\u0000izvedeni cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi. Cilj radova bio je\u0000omogućiti prezentaciju obiju strana antependija, zbog čega je posebno\u0000konstruiran okvir, u čijoj se unutrašnjosti nalazi sistem s oprugama pomoću\u0000kojih je antependij napet. Osim navedenoga, članak donosi opis izvedenih radova\u0000i preispituje razloge za odabir ikonografskoga motiva memento mori sa\u0000stražnje strane antependija te na temelju rezultata istraživanja moguće uloge\u0000takvog prikaza tijekom vršenja liturgijskih obreda vezanih uz sahranu\u0000pokojnika, kao i drugih liturgijskih obreda vezanih uz pokojnike, a koji se\u0000nakon Drugog vatikanskog koncila u Župi Belec više nisu obavljali.","PeriodicalId":40130,"journal":{"name":"Portal-Godisnjak Hrvatskog Restauratorskog Zavoda","volume":"44 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-12-27","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"84997745","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Close-fitting cases (German term Futterale) for silverware of the Renaissance period have received much less attention than the artefacts they were designed to protect. These cases are significant in that, together with the silverware, they make an ensemble and provide insight into the historical practices of care and display of treasures. The ewer-and-basin set, dating to c. 1550 and attributed to the Nuremberg goldsmith Peter Kuster, from the Reliquary of the Cathedral of the Assumption of the Virgin Mary in Dubrovnik, Croatia, underwent technological and scientific investigation, and conservation treatment for an exhibition in 2019. The paper offers an overview of the definition of fitting cases, Futterale, the materials, and the techniques of making such cases, provides historic examples of cases for comparison, and discusses the issues surrounding their preservation. The construction details and condition of the cases by Peter Kuster are provided, followed by a summary of the conservation treatment carried out. The paper contributes to the understanding of Renaissance materials and techniques and the historical practices of care for valuable artefacts.
{"title":"Two leather-covered cases attributed to the Nuremberg goldsmith Peter Kuster, c. 1550","authors":"Luba Dovgan Nurse, Valentina Ljubić Tobisch","doi":"10.17018/portal.2021.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.17018/portal.2021.3","url":null,"abstract":"Close-fitting cases (German term Futterale) for\u0000silverware of the Renaissance period have received much less attention than the\u0000artefacts they were designed to protect. These cases are significant in that,\u0000together with the silverware, they make an ensemble and provide insight\u0000into the historical practices of care and display of treasures. The\u0000ewer-and-basin set, dating to c. 1550 and attributed to the Nuremberg\u0000goldsmith Peter Kuster, from the Reliquary of the Cathedral of the Assumption\u0000of the Virgin Mary in Dubrovnik, Croatia, underwent technological and\u0000scientific investigation, and conservation treatment for an exhibition in 2019.\u0000The paper offers an overview of the definition of fitting cases, Futterale,\u0000the materials, and the techniques of making such cases, provides historic\u0000examples of cases for comparison, and discusses the issues surrounding their\u0000preservation. The construction details and condition of the cases by Peter\u0000Kuster are provided, followed by a summary of the conservation treatment carried\u0000out. The paper contributes to the understanding of Renaissance materials and\u0000techniques and the historical practices of care for valuable artefacts.","PeriodicalId":40130,"journal":{"name":"Portal-Godisnjak Hrvatskog Restauratorskog Zavoda","volume":"54 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-12-27","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"89560919","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Ivan Braut, Krasanka Majer Jurišić, Ana Škevin Mikulandra
U članku se donosi slijed svih zbivanja s tvrđavom sv. Nikole u Šibeniku od njezine izgradnje do danas, uz dataciju pojedinih očuvanih struktura. Nadalje, ranija su saznanja dopunjena novim arhivskim podacima, onima koji su prikupljeni analizom prethodne konzervatorske dokumentacije i onima koji su rezultat recentnih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja Hrvatskog restauratorskog zavoda iz 2016. i 2017. godine. Uvažavajući vrednovanje svake pojedine faze tvrđave, osnovom za buduća postupanja predložena je njezina aktivna zaštita, s time da se i funkcija i predviđeni zahvati planiraju na način koji će osigurati zadržavanje cjelovitosti i identiteta tvrđave kao iznimno važnog kulturnog dobra te istovremeno doprinijeti očuvanju i nenarušavanju njezinih autentičnih povijesnih, umjetničkih i arhitektonskih vrijednosti.
{"title":"Tvrđava sv. Nikole u Šibeniku – povijest i konzervatorska istraživanja građevnih struktura","authors":"Ivan Braut, Krasanka Majer Jurišić, Ana Škevin Mikulandra","doi":"10.17018/portal.2021.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.17018/portal.2021.4","url":null,"abstract":"U članku se donosi slijed svih zbivanja s tvrđavom\u0000sv. Nikole u Šibeniku od njezine izgradnje do danas, uz dataciju pojedinih\u0000očuvanih struktura. Nadalje, ranija su saznanja dopunjena novim arhivskim\u0000podacima, onima koji su prikupljeni analizom prethodne konzervatorske\u0000dokumentacije i onima koji su rezultat recentnih konzervatorsko-restauratorskih\u0000istraživanja Hrvatskog restauratorskog zavoda iz 2016. i 2017. godine. Uvažavajući vrednovanje svake pojedine faze\u0000tvrđave, osnovom za buduća postupanja predložena je njezina aktivna zaštita, s\u0000time da se i funkcija i predviđeni zahvati planiraju na način koji će osigurati\u0000zadržavanje cjelovitosti i identiteta tvrđave kao iznimno važnog kulturnog\u0000dobra te istovremeno doprinijeti očuvanju i nenarušavanju njezinih autentičnih\u0000povijesnih, umjetničkih i arhitektonskih vrijednosti.","PeriodicalId":40130,"journal":{"name":"Portal-Godisnjak Hrvatskog Restauratorskog Zavoda","volume":"2 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-12-27","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"83043964","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Rad donosi prikaz građevne povijesti dvorca Erdödy u Kerestincu temeljen na terenskom i arhivskom istraživanju. Analiziraju se i kontekstualiziraju njegovi građevni slojevi i mijene, od prvotne izgradnje koja se pripisuje kuriji Petra Herešinca, te nizinskog kaštela sa četiri ugaone kule koji podiže Petar III Erdödy tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 16. stoljeća, do obimnih barokizacijskih zahvata 18. stoljeća, pregradnji i neostilske obnove koje su uslijedile nakon velikog potresa 1880., kao i promjena kojima se tijekom 20. stoljeća oblikuje današnja situacija. Osim istraživanja in situ te analize povijesnih kartografskih izvora i fotodokumentacije Ivana Standla, velik je doprinos poznavanju prostorne strukture barokiziranog dvorca, naročito vrsta stambenih, gospodarskih i poslovnih prostorija, konstrukcija i materijala, kao i njihova interijerskog uređenja, do sada nepoznat, detaljan opis dvorca iz inventara dobra Kerestinec, sastavljen 1847. godine. Opisi i komentari vizitatora, nastali prilikom pregleda župe Sveta Nedelja tijekom 18. i 19. stoljeća, također su dragocjen izvor iz kojeg se, osim pojedinosti o izgledu i opremi dvorske kapele, saznaje da je bila posvećena Blaženoj Djevici Mariji od Navještenja te da je bila izgrađena za grofa Ladislava Erdödyja od Monyorókeréka, a da ju je blagoslovio biskup Branjuga 1735. godine. Nadalje, ovim se radom preciznije utvrđuje slijed vlasništva, pri čemu posebice treba izdvojiti 1852. godinu kada prodajom dvorca završava vlasništvo Erdödyjevih u Kerestincu.
{"title":"Dvorac Erdödy u Kerestincu – renesansni kaštel 16. stoljeća i njegove mijene","authors":"Viki Jakaša Borić","doi":"10.17018/portal.2021.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.17018/portal.2021.5","url":null,"abstract":"Rad donosi prikaz građevne povijesti dvorca\u0000Erdödy u Kerestincu temeljen na terenskom i arhivskom istraživanju. Analiziraju\u0000se i kontekstualiziraju njegovi građevni slojevi i mijene, od prvotne izgradnje\u0000koja se pripisuje kuriji Petra Herešinca, te nizinskog kaštela sa četiri ugaone\u0000kule koji podiže Petar III Erdödy tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 16.\u0000stoljeća, do obimnih barokizacijskih zahvata 18. stoljeća, pregradnji i\u0000neostilske obnove koje su uslijedile nakon velikog potresa 1880., kao i\u0000promjena kojima se tijekom 20. stoljeća oblikuje današnja situacija. Osim\u0000istraživanja in situ\u0000te analize povijesnih kartografskih izvora i fotodokumentacije Ivana Standla,\u0000velik je doprinos poznavanju prostorne strukture barokiziranog dvorca, naročito\u0000vrsta stambenih, gospodarskih i poslovnih prostorija, konstrukcija i\u0000materijala, kao i njihova interijerskog uređenja, do sada nepoznat, detaljan\u0000opis dvorca iz inventara dobra Kerestinec, sastavljen 1847. godine. Opisi i\u0000komentari vizitatora, nastali prilikom pregleda župe Sveta Nedelja tijekom 18.\u0000i 19. stoljeća, također su dragocjen izvor iz kojeg se, osim pojedinosti o\u0000izgledu i opremi dvorske kapele, saznaje da je bila posvećena Blaženoj Djevici\u0000Mariji od Navještenja te da je bila izgrađena za grofa Ladislava Erdödyja od\u0000Monyorókeréka, a da ju je blagoslovio biskup Branjuga 1735. godine. Nadalje,\u0000ovim se radom preciznije utvrđuje slijed vlasništva, pri čemu posebice treba\u0000izdvojiti 1852. godinu kada prodajom dvorca završava vlasništvo Erdödyjevih u\u0000Kerestincu.","PeriodicalId":40130,"journal":{"name":"Portal-Godisnjak Hrvatskog Restauratorskog Zavoda","volume":"6 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-12-27","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"80399970","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Objedinjujući rezultate konzervatorsko-restauratorskih, prirodoznanstvenih, povijesnoumjetničkih i povijesnih istraživanja na slici iz dvorca Trakošćan, evidentiranoj pod imenom Neutvrđeni muškarac (možda Maksimilijan I. Habsburški), tekst donosi spoznaje o porijeklu, vremenu nastanka i složenim mijenama slike koja je na jednom platnu nosila tri superponirana portreta triju različitih osoba povezanih s Milanskim Vojvodstvom i obitelji Sforza u tri različita perioda. Otkriveni izvorni renesansni portret iz ranog 16. stoljeća prikazuje plemića Alberta Marlianija i primjer je leonardesknog smjera lombardskog slikarstva visoke renesanse, ali i izniman primjer ranog portretnog slikarstva sačuvan na tlu kontinentalne Hrvatske.
{"title":"Alberto Marliani u srcu Bednje","authors":"Jelena Pasarić, Marina Đurović","doi":"10.17018/portal.2021.8","DOIUrl":"https://doi.org/10.17018/portal.2021.8","url":null,"abstract":"Objedinjujući\u0000rezultate konzervatorsko-restauratorskih, prirodoznanstvenih,\u0000povijesnoumjetničkih i povijesnih istraživanja na slici iz dvorca Trakošćan,\u0000evidentiranoj pod imenom Neutvrđeni muškarac (možda Maksimilijan I.\u0000Habsburški), tekst donosi spoznaje o porijeklu, vremenu nastanka i složenim\u0000mijenama slike koja je na jednom platnu nosila tri superponirana portreta triju\u0000različitih osoba povezanih s Milanskim Vojvodstvom i obitelji Sforza u tri\u0000različita perioda. Otkriveni izvorni renesansni portret iz ranog 16. stoljeća\u0000prikazuje plemića Alberta Marlianija i primjer je leonardesknog smjera\u0000lombardskog slikarstva visoke renesanse, ali i izniman primjer ranog portretnog\u0000slikarstva sačuvan na tlu kontinentalne Hrvatske.","PeriodicalId":40130,"journal":{"name":"Portal-Godisnjak Hrvatskog Restauratorskog Zavoda","volume":"32 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-12-27","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"85637194","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
The development of industry in the Austro-Hungarian Monarchy has left a mark on the urban fabric due to the many factories and plants that were built at the time. These buildings were later abandoned during the process of de-industrialization, which left a number of spaces idle and empty (brownfields). This paper examines the attitude towards the industrial heritage of the Austro-Hungarian Monarchy in the cities of Vienna, Budapest and Zagreb, on the basis of six selected examples. The main focus of the research is residential re-use carried out on the industrial complexes in Vienna and Budapest, which could serve as a positive example and contribute to the future discussion on the revitalization of similar cases in Zagreb.
{"title":"Vienna–Budapest–Zagreb","authors":"Jelena Bužanić, Lora Rajčić","doi":"10.17018/portal.2021.9","DOIUrl":"https://doi.org/10.17018/portal.2021.9","url":null,"abstract":"The development of industry in the Austro-Hungarian\u0000Monarchy has left a mark on the urban fabric due to the many factories and\u0000plants that were built at the time. These buildings were later abandoned during\u0000the process of de-industrialization, which left a number of spaces idle and\u0000empty (brownfields). This paper examines the attitude towards the industrial\u0000heritage of the Austro-Hungarian Monarchy in the cities of Vienna, Budapest and\u0000Zagreb, on the basis of six selected examples. The main focus of the research\u0000is residential re-use carried out on the industrial complexes in Vienna and\u0000Budapest, which could serve as a positive example and contribute to the future\u0000discussion on the revitalization of similar cases in Zagreb.","PeriodicalId":40130,"journal":{"name":"Portal-Godisnjak Hrvatskog Restauratorskog Zavoda","volume":"45 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-12-27","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"75701976","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：