Cilj istraživanja: Cilj ovoga rada je utvrditi osjetljivost bakterija koje najčešće izazivaju lokalizirane infekcije u KBC Split tijekom 2020. godine na pojedine topikalne antimikrobne lijekove kako bi se ustanovilo koji od testiranih antibiotika je najbolji izbor za empirijsko liječenje ovih infekcija. Materijali i metode: Retrospektivnim istraživanjem analizirani su podatci o osjetljivosti na topikalne antimikrobne lijekove (aminoglikozide, fluorokinolone, kloramfenikol, kolistin te mupirocin) pojedinih vrsta bakterija koje su najčešći uzročnici lokaliziranih infekcija: Escherichia coli i ESBL E. coli, Klebsiella pneumoniae (uključujući i ESBL sojeve), Pseudomonas aeruginosa, Acinetobacter baumannii te Staphylococcus aureus (uključujući MRSA). Osjetljivost je ispitivana metodom disk difuzije, a za kolistin metodom dilucije u bujonu. Rezultati: Rezultati pokazuju visoku rezistenciju bakterije Escherichia coli na antibiotike ciprofloksacin i levofloksacin, a nisku na kloramfenikol i kolistin. U usporedbi s Escherichia coli, ESBL producirajući soj Escherichia coli pokazuje znatno visoku rezistenciju na sve ispitivane antibiotike osim na kolistin i kloramfenikol. Sojevi Klebsiella penumoniae su bili visoko rezistentni na antibiotik tobramicin, a nisko rezistentni na kloramfenikol i kolistin. ESBL producirajući sojevi ove bakterije su imali znatno visoku rezistenciju na sve ispitivane antibiotike osim na kloramfenikol i kolistin. Pseudomonas aeruginosa je bio visoko rezistentan na ciprofloksacin i levofloksacin, a nisko na kolistin. Sojevi Acinetobacter baumanni su bili visoko rezistentni na levofloksacin, a nisko na kolistin. Izolati Staphylococcus aureus su bili visoko rezistentni na levofloksacin, a dobro osjetljivi na kloramfenikol i norflok-sacin. MRSA sojevi su bili visoko rezistentni na levofloksacin, u značajno većim postotcima od MSSA sojeva, a dobru osjetljivost pokazali su na mupirocin. Zaključak: Podatci ove studije pokazuju visoke stope rezistencije ispitivanih bakterija na pojedine topikalne antimikrobne lijekove, što je u skladu s trendovima porasta rezistencije bakterija u svijetu, te možemo pretpostaviti da će se ta rezistencija u budućnosti još povećati.
{"title":"In Vitro učinkovitost topikalnih antimikrobnih lijekova","authors":"Kristina Zurak, Marija Tonkić","doi":"10.48188/hczz.2.2.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.2.2.1","url":null,"abstract":"Cilj istraživanja: Cilj ovoga rada je utvrditi osjetljivost bakterija koje najčešće izazivaju lokalizirane infekcije u KBC Split tijekom 2020. godine na pojedine topikalne antimikrobne lijekove kako bi se ustanovilo koji od testiranih antibiotika je najbolji izbor za empirijsko liječenje ovih infekcija. Materijali i metode: Retrospektivnim istraživanjem analizirani su podatci o osjetljivosti na topikalne antimikrobne lijekove (aminoglikozide, fluorokinolone, kloramfenikol, kolistin te mupirocin) pojedinih vrsta bakterija koje su najčešći uzročnici lokaliziranih infekcija: Escherichia coli i ESBL E. coli, Klebsiella pneumoniae (uključujući i ESBL sojeve), Pseudomonas aeruginosa, Acinetobacter baumannii te Staphylococcus aureus (uključujući MRSA). Osjetljivost je ispitivana metodom disk difuzije, a za kolistin metodom dilucije u bujonu. Rezultati: Rezultati pokazuju visoku rezistenciju bakterije Escherichia coli na antibiotike ciprofloksacin i levofloksacin, a nisku na kloramfenikol i kolistin. U usporedbi s Escherichia coli, ESBL producirajući soj Escherichia coli pokazuje znatno visoku rezistenciju na sve ispitivane antibiotike osim na kolistin i kloramfenikol. Sojevi Klebsiella penumoniae su bili visoko rezistentni na antibiotik tobramicin, a nisko rezistentni na kloramfenikol i kolistin. ESBL producirajući sojevi ove bakterije su imali znatno visoku rezistenciju na sve ispitivane antibiotike osim na kloramfenikol i kolistin. Pseudomonas aeruginosa je bio visoko rezistentan na ciprofloksacin i levofloksacin, a nisko na kolistin. Sojevi Acinetobacter baumanni su bili visoko rezistentni na levofloksacin, a nisko na kolistin. Izolati Staphylococcus aureus su bili visoko rezistentni na levofloksacin, a dobro osjetljivi na kloramfenikol i norflok-sacin. MRSA sojevi su bili visoko rezistentni na levofloksacin, u značajno većim postotcima od MSSA sojeva, a dobru osjetljivost pokazali su na mupirocin. Zaključak: Podatci ove studije pokazuju visoke stope rezistencije ispitivanih bakterija na pojedine topikalne antimikrobne lijekove, što je u skladu s trendovima porasta rezistencije bakterija u svijetu, te možemo pretpostaviti da će se ta rezistencija u budućnosti još povećati.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"39 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"125135060","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Informirani pristanak je medicinsko-etičko područje koje povezuje temeljnu etičku spoznaju s kliničkom praksom i odnosom prema pacijentu, a s obzirom na kompleksnost primjene u praksi, sve je češća tema rasprave u profesionalnim krugovima. Stoga je cilj ovog rada prikazati na stvarnom, kliničkom slučaju proces informiranog pristanka, kao proces trajnog dijaloga i suodlučivanja između liječnika i pacijenta usmjeren objektivnoj dobrobiti. Klinički primjer prati bioetičke principe autonomije, dobročinstva, neškodljivosti i pravednosti u procesu informiranog pristanka i ukazuje na valjanosti/manjkavosti informiranog pristanka u kontekstu modela švicarskog sira. Zaključno, razmatra se jaz između zakona i medicinske etike koji uvelike doprinosi neadekvatnoj praksi.
{"title":"Informirani pristanak kao proces ostvarenja bioetičkih principa u odnosu pacijent – liječnik","authors":"Dajana Carti, Andreja Balaž Gilja","doi":"10.48188/hczz.2.2.10","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.2.2.10","url":null,"abstract":"Informirani pristanak je medicinsko-etičko područje koje povezuje temeljnu etičku spoznaju s kliničkom praksom i odnosom prema pacijentu, a s obzirom na kompleksnost primjene u praksi, sve je češća tema rasprave u profesionalnim krugovima. Stoga je cilj ovog rada prikazati na stvarnom, kliničkom slučaju proces informiranog pristanka, kao proces trajnog dijaloga i suodlučivanja između liječnika i pacijenta usmjeren objektivnoj dobrobiti. Klinički primjer prati bioetičke principe autonomije, dobročinstva, neškodljivosti i pravednosti u procesu informiranog pristanka i ukazuje na valjanosti/manjkavosti informiranog pristanka u kontekstu modela švicarskog sira. Zaključno, razmatra se jaz između zakona i medicinske etike koji uvelike doprinosi neadekvatnoj praksi.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"7 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"115935720","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Medicinsko-laboratorijska dijagnostika sastavni je dio moderne medicine. Danas se više od 70% odluka u kliničkom liječenju oslanja na rezultate pretraga učinjenih od strane medicinsko-dijagnostičkih laboratorija. S obzirom na brz razvoj molekularne medicine, personalizirane medicine, kao i metoda i tehnologija koje se koriste u laboratorijskoj medicini, od ključne je važnosti kontinuirano stručno i znanstveno usavršavanje stručnjaka iz područja medicinsko-laboratorijske djelatnosti. To se postiže obrazovanjem na diplomskoj i poslijediplomskoj razini. Zapošljavanjem visokoobrazovanih stručnjaka, obrazovanih za rad u sustavu zdravstva i zdravstvene zaštite iz područja medicinsko-laboratorijske dijagnostike, unaprjeđuje se sustav analize bioloških uzoraka te značajno doprinosi procesu prevencije, otkrivanja i liječenja bolesti.
{"title":"Medicinsko-laboratorijska dijagnostika","authors":"Ljubica Glavaš Obrovac, Katja Puljčan, Davorka Sutlović","doi":"10.48188/hczz.2.2.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.2.2.7","url":null,"abstract":"Medicinsko-laboratorijska dijagnostika sastavni je dio moderne medicine. Danas se više od 70% odluka u kliničkom liječenju oslanja na rezultate pretraga učinjenih od strane medicinsko-dijagnostičkih laboratorija. S obzirom na brz razvoj molekularne medicine, personalizirane medicine, kao i metoda i tehnologija koje se koriste u laboratorijskoj medicini, od ključne je važnosti kontinuirano stručno i znanstveno usavršavanje stručnjaka iz područja medicinsko-laboratorijske djelatnosti. To se postiže obrazovanjem na diplomskoj i poslijediplomskoj razini. Zapošljavanjem visokoobrazovanih stručnjaka, obrazovanih za rad u sustavu zdravstva i zdravstvene zaštite iz područja medicinsko-laboratorijske dijagnostike, unaprjeđuje se sustav analize bioloških uzoraka te značajno doprinosi procesu prevencije, otkrivanja i liječenja bolesti.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"16 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"131799665","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Višnja Kokić Maleš, Paula Radić, Tanja Miličević Milardović, V. Blaslov
Syndrome of inappropriate antidiuretic hormone (SIADH) secretion is an endocrinological disorder which occurs when there is an evidence of continued antidiuretic hormone (ADH) secretion in the absence of an appropriate osmotic volume stimulus. Most commonly it is caused by different types of cancer or medications (eg. diuretics, antidepressants, antipsychotics...). Secondary adrenal insufficiency is caused by the insufficient adrenocorticotropic hormone (ACTH) secretion and cortisol production. In the hypocortisolism, the inhibitory mechanism on ADH secretion vanishes causing increased ADH secretion and leading to SIADH-like state. Both conditions, SIADH and hypocortisolism, manifest in euvolemic hyponatremia, however, its cause can be misdiagnosed and result in an inadequate treatment and potentially fatal outcome. Our case is about fifty-seven-year-old male patient who was treated with chemoradiotherapy for hematological malignancy of the oropharynx and who presented with severe hyponatremia se-veral times that almost ended fatally. Considering his malignant disease, patient was diagnosed with SIADH as a cause of hypona-tremia and was treated with hypertonic saline fluids and fluid intake restriction. However, after having suffered Covid-19 infection the patient was given glucocorticoids according to the protocol at the time. The sodium levels finally corrected, and the secondary adrenal insufficiency has been declared as the real cause of hyponatremia. SIADH is often thought to be the cause of hyponatremia in patients with malignant disease. However, SIADH represents a diagnosis of exclusion. Before making a final diagnosis, thyroid and secondary adrenal insufficiency must be ruled out. Moreover, secondary adrenal insufficiency imitates SIADH and results in euvolemic hyponatremia but the management and potential outcomes of these two conditions differ significantly. In patients who have been previously treated for malignancies with the treatment options that increase the risk of adrenal insufficiency (chemotherapy, neck or skull base radiotherapy, immunotherapy), adrenal reserve must be evaluated. If introduced, the glucocorticoid therapy should be carefully deescalated in these patients because of the risk of previously unrecognized adrenal insufficiency. This especially applies to conditions that include glucocorticoid therapy in the treatment protocol, such as Covid-19 infection.
{"title":"Secondary adrenal insufficiency in patient with COVID-19 and head and neck cancer","authors":"Višnja Kokić Maleš, Paula Radić, Tanja Miličević Milardović, V. Blaslov","doi":"10.48188/hczz.2.2.13","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.2.2.13","url":null,"abstract":"Syndrome of inappropriate antidiuretic hormone (SIADH) secretion is an endocrinological disorder which occurs when there is an evidence of continued antidiuretic hormone (ADH) secretion in the absence of an appropriate osmotic volume stimulus. Most commonly it is caused by different types of cancer or medications (eg. diuretics, antidepressants, antipsychotics...). Secondary adrenal insufficiency is caused by the insufficient adrenocorticotropic hormone (ACTH) secretion and cortisol production. In the hypocortisolism, the inhibitory mechanism on ADH secretion vanishes causing increased ADH secretion and leading to SIADH-like state. Both conditions, SIADH and hypocortisolism, manifest in euvolemic hyponatremia, however, its cause can be misdiagnosed and result in an inadequate treatment and potentially fatal outcome. Our case is about fifty-seven-year-old male patient who was treated with chemoradiotherapy for hematological malignancy of the oropharynx and who presented with severe hyponatremia se-veral times that almost ended fatally. Considering his malignant disease, patient was diagnosed with SIADH as a cause of hypona-tremia and was treated with hypertonic saline fluids and fluid intake restriction. However, after having suffered Covid-19 infection the patient was given glucocorticoids according to the protocol at the time. The sodium levels finally corrected, and the secondary adrenal insufficiency has been declared as the real cause of hyponatremia. SIADH is often thought to be the cause of hyponatremia in patients with malignant disease. However, SIADH represents a diagnosis of exclusion. Before making a final diagnosis, thyroid and secondary adrenal insufficiency must be ruled out. Moreover, secondary adrenal insufficiency imitates SIADH and results in euvolemic hyponatremia but the management and potential outcomes of these two conditions differ significantly. In patients who have been previously treated for malignancies with the treatment options that increase the risk of adrenal insufficiency (chemotherapy, neck or skull base radiotherapy, immunotherapy), adrenal reserve must be evaluated. If introduced, the glucocorticoid therapy should be carefully deescalated in these patients because of the risk of previously unrecognized adrenal insufficiency. This especially applies to conditions that include glucocorticoid therapy in the treatment protocol, such as Covid-19 infection.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"165 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"134086913","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Glavobolja je jedan od najčešćih simptoma u neurologiji i vrlo čest uzrok recidivirajućih bolova u djece. Glava, lice i meki oglavak bogato su opskrbljeni receptorima za bol u odnosu na ostale dijelove tijela, što može objasniti zašto su bolovi tako često lokalizirani u glavi. Glavobolje su vrlo česte u djece i adolescenata. One imaju negativan utjecaj na učenje djeteta, pamćenje, osobnost, međuljudske odnose ili odnose s vršnjacima, kao i na izvršavanje školskih i izvanškolskih obveza. To, naravno, ovisi o etiologiji, učestalosti i intenzitetu glavobolje. Metode liječenja za različite tipove glavobolje su različite. Važno je prepoznati vrstu glavobolje, tako da se može tretirati na pravilan način. Svako dijete s glavoboljom treba individualan pristup. Pravodobno i pra-vilno liječenje čini bolest podnošljivijom i osigurava bolju kvalitetu života. Elektrofiziološke pretrage procjenjuju funkciju vidnog puta na određenom nivou. Vidni evocirani potencijali (VEP) predstavljaju kortikalni odgovor na vidni stimulus. Parametri VEP-a koji se analiziraju i opisuju su latencija, vremenski interval između stimulacije i pojave odgovora, te amplituda P 100 vala. U ovom istraživanju ispitivali smo VEP testiranjem promjene u vrijednostima amplitude i latencija P100 vala za vrijeme migrena i mirne faze u djece.
{"title":"Vidni evocirani potencijali u dijagnostici migrena dječje dobi","authors":"Dobrila Karlica Utrobičić","doi":"10.48188/hczz.2.2.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.2.2.4","url":null,"abstract":"Glavobolja je jedan od najčešćih simptoma u neurologiji i vrlo čest uzrok recidivirajućih bolova u djece. Glava, lice i meki oglavak bogato su opskrbljeni receptorima za bol u odnosu na ostale dijelove tijela, što može objasniti zašto su bolovi tako često lokalizirani u glavi. Glavobolje su vrlo česte u djece i adolescenata. One imaju negativan utjecaj na učenje djeteta, pamćenje, osobnost, međuljudske odnose ili odnose s vršnjacima, kao i na izvršavanje školskih i izvanškolskih obveza. To, naravno, ovisi o etiologiji, učestalosti i intenzitetu glavobolje. Metode liječenja za različite tipove glavobolje su različite. Važno je prepoznati vrstu glavobolje, tako da se može tretirati na pravilan način. Svako dijete s glavoboljom treba individualan pristup. Pravodobno i pra-vilno liječenje čini bolest podnošljivijom i osigurava bolju kvalitetu života. Elektrofiziološke pretrage procjenjuju funkciju vidnog puta na određenom nivou. Vidni evocirani potencijali (VEP) predstavljaju kortikalni odgovor na vidni stimulus. Parametri VEP-a koji se analiziraju i opisuju su latencija, vremenski interval između stimulacije i pojave odgovora, te amplituda P 100 vala. U ovom istraživanju ispitivali smo VEP testiranjem promjene u vrijednostima amplitude i latencija P100 vala za vrijeme migrena i mirne faze u djece.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"92 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"115045498","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Cilj: Cilj ovog istraživanja bio je analizirati patohistološke osobitosti adenokarcinoma želuca i kratkoročne kliničke ishode u bolesnika operiranih u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 1. kolovoza 2020. godine.Materijali i metode: U istraživanje su uključeni bolesnici operirani zbog adenokarcinoma želuca u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 1. kolovoza 2020. Iz arhive povijesti bolesti i patohistoloških nalaza su prikupljeni sljedeći podatci: dob, spol, lokalizacija tumora, TNM stadij, gradus, histološki tip, status limfnih čvorova, dužina hospitalizacije, tip operacije. Rezultati: Od ukupnog broja bolesnika muških je bilo 36 (65%), a ženskih 19 (35%). Stariji od 63 godine čine 75% ukupnog broja bolesnika. Najzastupljeniji patološki stadij je IIIA (20%), a srednja vrijednost udaljenosti tumora od ruba je 5,00 cm. Medijan odstranjenih limfnih čvorova je 6,50. Srednja vrijednost pozitivnih limfnih čvorova je 3,00. Srednja vrijednost pozitivnih limfnih čvorova kod tumora visokog gradusa je 9,86, a kod tumora niskog gradusa 2,32. Međutim, ne postoji statistički značajna poveza-nost, P=0,276. Najčešći tip operacije je bila subtotalna gastrektomija. Komplikacije su utvrđene u 29,09%, a potreba za revizijom je utvrđena u 9,09% bolesnika. Neposredno nakon operacije nije umro niti jedan promatrani bolesnik. Srednja vrijednost duljine hospitalizacije u bolesnika s komplikacijama je bila za 9 dana duža u odnosu na bolesnike u kojih komplikacija nije bilo. Zaključci: Demografske i patohistološke odrednice adenokarcinoma želuca ne odstupaju od ostalih istraživanja. Duljina re-sekcijskih rubova je u skladu sa smjernicama. Prosječan broj odstranjenih limfnih čvorova je manji od preporučenog. Histološki gradus je povezan s većim brojem pozitivnih limfnih čvorova, ali povezanost nije statistički značajna.
{"title":"Kirurško liječenje karcinoma želuca u KBC-u Split - trogodišnja retrospektivna studija","authors":"Josipa Mamić, Dragan Krnić","doi":"10.48188/hczz.2.2.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.2.2.5","url":null,"abstract":"Cilj: Cilj ovog istraživanja bio je analizirati patohistološke osobitosti adenokarcinoma želuca i kratkoročne kliničke ishode u bolesnika operiranih u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 1. kolovoza 2020. godine.Materijali i metode: U istraživanje su uključeni bolesnici operirani zbog adenokarcinoma želuca u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 1. kolovoza 2020. Iz arhive povijesti bolesti i patohistoloških nalaza su prikupljeni sljedeći podatci: dob, spol, lokalizacija tumora, TNM stadij, gradus, histološki tip, status limfnih čvorova, dužina hospitalizacije, tip operacije. Rezultati: Od ukupnog broja bolesnika muških je bilo 36 (65%), a ženskih 19 (35%). Stariji od 63 godine čine 75% ukupnog broja bolesnika. Najzastupljeniji patološki stadij je IIIA (20%), a srednja vrijednost udaljenosti tumora od ruba je 5,00 cm. Medijan odstranjenih limfnih čvorova je 6,50. Srednja vrijednost pozitivnih limfnih čvorova je 3,00. Srednja vrijednost pozitivnih limfnih čvorova kod tumora visokog gradusa je 9,86, a kod tumora niskog gradusa 2,32. Međutim, ne postoji statistički značajna poveza-nost, P=0,276. Najčešći tip operacije je bila subtotalna gastrektomija. Komplikacije su utvrđene u 29,09%, a potreba za revizijom je utvrđena u 9,09% bolesnika. Neposredno nakon operacije nije umro niti jedan promatrani bolesnik. Srednja vrijednost duljine hospitalizacije u bolesnika s komplikacijama je bila za 9 dana duža u odnosu na bolesnike u kojih komplikacija nije bilo. Zaključci: Demografske i patohistološke odrednice adenokarcinoma želuca ne odstupaju od ostalih istraživanja. Duljina re-sekcijskih rubova je u skladu sa smjernicama. Prosječan broj odstranjenih limfnih čvorova je manji od preporučenog. Histološki gradus je povezan s većim brojem pozitivnih limfnih čvorova, ali povezanost nije statistički značajna.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"45 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"114567364","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Sara Sablić, Maja Marinović Guić, I. Kraljević, S. Lovrić Kojundžić
Background: Although SARS-CoV-2 infection is primarily a respiratory illness, complications such as arterial and venous thromboembolism have been reported during acute infection and in the period after its resolution.Methods: We report the case of a 33-year-old male, previously healthy patient with acute recurrent unilateral arterial thrombosis of the leg occurring one month after a mild Covid-19 infection.Results: The patient has recently been diagnosed with essential hypertension and did not have other known risk factors for arterial thrombosis. He presented to the Emergency Department with a pale left foot and absent dorsal pedal pulse and after confirmed arterial occlusion by Doppler ultrasound, he underwent urgent thromboembolectomy. The following day a computed tomography angiogram showed recurrent thrombosis of the superficial femoral artery which was then resolved in an Angio-suite by balloon dilatation. Three months later he experienced another occlusion of the left superficial femoral artery based on pronounced neointimal hyperplasia and again underwent endarterectomy with patch plastic.Conclusion: SARS-Cov-2 infection should be considered a risk factor in the development of both arterial and venous thrombo-sis during the acute phase and in the post-infective period
{"title":"Post-Covid-19 Recurrent Lower Limb Ischemia in Healty Young Patient","authors":"Sara Sablić, Maja Marinović Guić, I. Kraljević, S. Lovrić Kojundžić","doi":"10.48188/hczz.2.2.12","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.2.2.12","url":null,"abstract":"Background: Although SARS-CoV-2 infection is primarily a respiratory illness, complications such as arterial and venous thromboembolism have been reported during acute infection and in the period after its resolution.Methods: We report the case of a 33-year-old male, previously healthy patient with acute recurrent unilateral arterial thrombosis of the leg occurring one month after a mild Covid-19 infection.Results: The patient has recently been diagnosed with essential hypertension and did not have other known risk factors for arterial thrombosis. He presented to the Emergency Department with a pale left foot and absent dorsal pedal pulse and after confirmed arterial occlusion by Doppler ultrasound, he underwent urgent thromboembolectomy. The following day a computed tomography angiogram showed recurrent thrombosis of the superficial femoral artery which was then resolved in an Angio-suite by balloon dilatation. Three months later he experienced another occlusion of the left superficial femoral artery based on pronounced neointimal hyperplasia and again underwent endarterectomy with patch plastic.Conclusion: SARS-Cov-2 infection should be considered a risk factor in the development of both arterial and venous thrombo-sis during the acute phase and in the post-infective period","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"2014 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"127435405","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Mario Podrug, Narcisse Nasri, Sandra Karanović Štambuk, Bojan Jelaković, Mario Laganović, Ivana Vuković-Brnar, Jelena Kos
Arterial hypertension and chronic kidney disease are mutually interconnected. Uncontrolled arterial hypertension along with diabetes is one of the two most common causes of end-stage chronic kidney disease. On the other hand, chronic kidney disease, as well as renal artery stenosis, results in the development of arterial hypertension. Hypertensive crisis with target-organ damage, also known as a hypertensive emergency, is a serious arterial hypertension complication which is however becoming less frequent. It requires urgent parenteral antihypertensive treatment adjusted to the values of arterial hypertension and accompanying clinical signs. Damage can manifest on numerous organ systems primarily eyes, brain, cardiovascular system, and the kidneys. This is a case report of a patient who presented with hypertensive crisis and kidney damage and was eventually diagnosed with abdominal aortic dissection expanding into the renal arteries, but without typical clinical presentation of stabbing pain. MSCT aortography, despite the risk of progression of renal damage due to the effect of contrast agent, allowed us to set definitive diagnosis and clarify the aetiology of kidney damage and resistant arterial hypertension.
{"title":"Arterijska hipertenzija i bubrežna bolest - neočekivana komplikacija","authors":"Mario Podrug, Narcisse Nasri, Sandra Karanović Štambuk, Bojan Jelaković, Mario Laganović, Ivana Vuković-Brnar, Jelena Kos","doi":"10.48188/hczz.2.2.11","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.2.2.11","url":null,"abstract":"Arterial hypertension and chronic kidney disease are mutually interconnected. Uncontrolled arterial hypertension along with diabetes is one of the two most common causes of end-stage chronic kidney disease. On the other hand, chronic kidney disease, as well as renal artery stenosis, results in the development of arterial hypertension. Hypertensive crisis with target-organ damage, also known as a hypertensive emergency, is a serious arterial hypertension complication which is however becoming less frequent. It requires urgent parenteral antihypertensive treatment adjusted to the values of arterial hypertension and accompanying clinical signs. Damage can manifest on numerous organ systems primarily eyes, brain, cardiovascular system, and the kidneys. This is a case report of a patient who presented with hypertensive crisis and kidney damage and was eventually diagnosed with abdominal aortic dissection expanding into the renal arteries, but without typical clinical presentation of stabbing pain. MSCT aortography, despite the risk of progression of renal damage due to the effect of contrast agent, allowed us to set definitive diagnosis and clarify the aetiology of kidney damage and resistant arterial hypertension.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"39 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"125733982","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
B. Kristic, Ante Buljubašić, Rahela Orlandini, M. Podrug, Silvija Vladislavić
Cilj: Ispitati i utvrditi prisutnost poteškoća i kvalitetu života bolesnika s kroničnom leukemijom s obzirom na spol, bračni status i starosnu dob bolesnika.Metode: Za potrebe istraživanja proveden je anketni upitnik među 44 bolesnika koji imaju dijagnosticiranu kroničnu leukemiju duže od godine dana. Istraživanje je provedeno u razdoblju od 15.6.2021. do 14.8.2021. godine. Ispitanici su anketirani preko anketnog upitnika koji je proveden pismeno, zaokruživanjem jednog od ponuđenih odgovora.Rezultati: U provedenom istraživanju sudjelovalo je 44 ispitanika, od kojih su 58,82% muškarci i 41,18% žene. Za većinu ispitanika postoji statistički značajna povezanost u prisutnosti poteškoća i kvaliteti života s obzirom na starosnu dob.Zaključci: Poteškoće uzrokovane leukemijom koje utječu na kvalitetu života s obzirom na spol bolesnika izraženije su kod žena. Poteškoće uzrokovane leukemijom koje utječu na kvalitetu života s obzirom na bračni status ispitanika nisu značajno izražene kod nijedne grupe ispitanika. Postoji povezanost između učestalosti općih poteškoća i starosne dobi, odnosno osobe starije životne dobi bilježe učestalije opće poteškoće.
{"title":"Kvaliteta života starijih osoba s kroničnom leukemijom","authors":"B. Kristic, Ante Buljubašić, Rahela Orlandini, M. Podrug, Silvija Vladislavić","doi":"10.48188/hczz.2.2.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.2.2.3","url":null,"abstract":"Cilj: Ispitati i utvrditi prisutnost poteškoća i kvalitetu života bolesnika s kroničnom leukemijom s obzirom na spol, bračni status i starosnu dob bolesnika.Metode: Za potrebe istraživanja proveden je anketni upitnik među 44 bolesnika koji imaju dijagnosticiranu kroničnu leukemiju duže od godine dana. Istraživanje je provedeno u razdoblju od 15.6.2021. do 14.8.2021. godine. Ispitanici su anketirani preko anketnog upitnika koji je proveden pismeno, zaokruživanjem jednog od ponuđenih odgovora.Rezultati: U provedenom istraživanju sudjelovalo je 44 ispitanika, od kojih su 58,82% muškarci i 41,18% žene. Za većinu ispitanika postoji statistički značajna povezanost u prisutnosti poteškoća i kvaliteti života s obzirom na starosnu dob.Zaključci: Poteškoće uzrokovane leukemijom koje utječu na kvalitetu života s obzirom na spol bolesnika izraženije su kod žena. Poteškoće uzrokovane leukemijom koje utječu na kvalitetu života s obzirom na bračni status ispitanika nisu značajno izražene kod nijedne grupe ispitanika. Postoji povezanost između učestalosti općih poteškoća i starosne dobi, odnosno osobe starije životne dobi bilježe učestalije opće poteškoće.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"23 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"117195235","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Ciljevi: U bolesnica s luminalnim, HER2 negativnim, metastatskim karcinomima dojke rezistentnim na endokrinu terapiju, liječenim u KBC Split u 2020. i 2021. godini, u uzorcima tkiva tumora odrediti udio i tip PIK3CA mutacija, te dobivene podatke usporediti s rezultatima iz registracijske studije SOLAR1 koja procjenjuje učinkovitost i sigurnost alpelisiba u kombinaciji s fulvestrantom kod bolesnika s uznapredovalim rakom dojke koji je napredovao tijekom ili nakon liječenja inhibitorima aromataze.Metode (ispitanici i postupci): Prikupljeni su podaci o 99 bolesnika s dijagnosticiranim luminalnim, HER2 negativnim, metastatskim karcinomima dojke u vremenskom periodu od 2020. do 2021. godine. To je retrospektivna analiza. Za potrebe izrade empirijskog dijela ovog diplomskog rada pristupljeno je medicinskoj dokumentaciji i elektroničkoj bazi podataka Kliničkog zavoda za patologiju, sudsku medicinu i citologiju Kliničkog bolničkog centra Split. U bazu podataka uvršteni su dob, spol, prisutnost PIK3CA mutacije i distribucija specifičnih mutacija. Uzorci tumorskog tkiva analizirani su primjenom lančane reakcije polimeraze u realnome vremenu (RT-PCR) metode.Rezultati: Utvrđena je značajna razlika u zastupljenosti pacijenata prema spolu u uzorku od 99 pacijenata. Najveći broj paci-jenata nalazi se u dobnoj skupini od 60 do 70 godina, dok srednja životna dob iznosi 67 godina. U 99 uzoraka tkiva pacijenata s metastatskim hormon receptor pozitivnim, HER2 negativnim karcinomom dojke, koji su rezistentni na endokrinu terapiju liječenih u KBC-u Split, u njih 50 je nađena PIK3CA mutacija (51,51%). U 17 uzoraka tkiva pozitivnih na PIK3CA mutaciju (N=50) utvrđena je mutacija H1047X na egzonu 20, te 14 mutacija na egzonu 9 (E542,545X i545K). Ove mutacije predstavljaju 62% svih PIK3CA mutacija, što odgovara rezultatima SOLAR-1 studije, u kojoj su mutacije također nađene najčešće na egzonima 9 i 20.Zaključak: Na temelju rezultata ove studije, usporedivih s rezultatima registracijske studije SOLAR-1, RT-PCR metodologija korištena za detekciju PIK3CA mutacija je efikasna, specifična i senzitivna metoda za odabir bolesnica za liječenje PI3K inhibitorom, koja se može implementirati u većem broju laboratorija uz redovite vanjske i unutarnje provjere kvalitete i točnosti testiranja.
{"title":"PIK3CA mutacije u luminalnim, HER2 negativnim metastatskim karcinomima dojke","authors":"Snježana Tomić, Domagoj Krželj","doi":"10.48188/hczz.2.2.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.2.2.2","url":null,"abstract":"Ciljevi: U bolesnica s luminalnim, HER2 negativnim, metastatskim karcinomima dojke rezistentnim na endokrinu terapiju, liječenim u KBC Split u 2020. i 2021. godini, u uzorcima tkiva tumora odrediti udio i tip PIK3CA mutacija, te dobivene podatke usporediti s rezultatima iz registracijske studije SOLAR1 koja procjenjuje učinkovitost i sigurnost alpelisiba u kombinaciji s fulvestrantom kod bolesnika s uznapredovalim rakom dojke koji je napredovao tijekom ili nakon liječenja inhibitorima aromataze.Metode (ispitanici i postupci): Prikupljeni su podaci o 99 bolesnika s dijagnosticiranim luminalnim, HER2 negativnim, metastatskim karcinomima dojke u vremenskom periodu od 2020. do 2021. godine. To je retrospektivna analiza. Za potrebe izrade empirijskog dijela ovog diplomskog rada pristupljeno je medicinskoj dokumentaciji i elektroničkoj bazi podataka Kliničkog zavoda za patologiju, sudsku medicinu i citologiju Kliničkog bolničkog centra Split. U bazu podataka uvršteni su dob, spol, prisutnost PIK3CA mutacije i distribucija specifičnih mutacija. Uzorci tumorskog tkiva analizirani su primjenom lančane reakcije polimeraze u realnome vremenu (RT-PCR) metode.Rezultati: Utvrđena je značajna razlika u zastupljenosti pacijenata prema spolu u uzorku od 99 pacijenata. Najveći broj paci-jenata nalazi se u dobnoj skupini od 60 do 70 godina, dok srednja životna dob iznosi 67 godina. U 99 uzoraka tkiva pacijenata s metastatskim hormon receptor pozitivnim, HER2 negativnim karcinomom dojke, koji su rezistentni na endokrinu terapiju liječenih u KBC-u Split, u njih 50 je nađena PIK3CA mutacija (51,51%). U 17 uzoraka tkiva pozitivnih na PIK3CA mutaciju (N=50) utvrđena je mutacija H1047X na egzonu 20, te 14 mutacija na egzonu 9 (E542,545X i545K). Ove mutacije predstavljaju 62% svih PIK3CA mutacija, što odgovara rezultatima SOLAR-1 studije, u kojoj su mutacije također nađene najčešće na egzonima 9 i 20.Zaključak: Na temelju rezultata ove studije, usporedivih s rezultatima registracijske studije SOLAR-1, RT-PCR metodologija korištena za detekciju PIK3CA mutacija je efikasna, specifična i senzitivna metoda za odabir bolesnica za liječenje PI3K inhibitorom, koja se može implementirati u većem broju laboratorija uz redovite vanjske i unutarnje provjere kvalitete i točnosti testiranja.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"107 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"117258949","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：