Cilj: Primarni cilj ove studije bio je istražiti značaj određivanja bazičnog čimbenika rasta fibroblasta (bFGF) u urinu u razli-čitim fazama rasta infantilnih hemangioma (IH) u djece.Materijali i metode: Provedena je studija istraživanja parova (case-control study). Za potrebe istraživane ciljne skupine kori-šteni su uzorci od pedeset (N=50) djece s IH. Kontrolnu skupinu činilo je stotinu (N=100) zdrave djece usporedive dobi i spola bez IH i vaskularnih malformacija. Za potrebe ovog istraživanja kontrolna skupina bila je podijeljena na fazu 1, koja je odgovarala proliferaciji ispitivane skupine, i fazu 2, koja je odgovarala involuciji ispitivane skupine. Imunotest (ELISA) korišten je za određi-vanje urinskih vrijednosti bFGF-a.Rezultati: Usporedba vrijednosti bFGF-a u fazama proliferacije i involucije u skupini bolesnika s IH nije pokazala statistički značajnu razliku (p=0,893). U kontrolnoj skupini tijekom 1. faze značajno više ispitanika imalo je vrijednosti bFGF u urinu ≥0,31 u odnosu na 2. fazu (P=0,003). Mjereno u fazi proliferacije IH, odnosno u fazi 1 kontrole, u kontrolnoj skupini značajno je više ispitanika imalo vrijednosti bFGF-a u urinu ≥0,31 (najniža vrijednost koja je bila detektabilna na uređaju): 24,0% prema 4,0%; P=0,008. Vrijednosti bFGF-a u urinu u fazi involucije IH u usporedbi između ispitivane i kontrolne skupine (faza 2) nisu pokazala statističku značajnu razliku (P=0,617).Zaključak: Iako se smatra da rast IH nastaje pod utjecajem angiogenih čimbenika, ova studija nije pokazala značaj i korisnost određivanja bFGF-a u urinu u dijagnostici, liječenju i praćenju djece s IH.
目的：本研究的主要目的是调查在儿童婴儿血管瘤（IH）生长的不同阶段尿液中基底成纤维细胞生长因子（bFGF）的特性。对照组由 100 名同年龄、同性别、无 IH 和血管畸形的健康儿童（N=100）组成。为了本研究的目的，对照组被分为第一阶段和第二阶段，第一阶段相当于垂体增生期，第二阶段相当于垂体萎缩期。ELISA 可用于测定尿液中的 bFGF-a 水平。结果：IH 患者组增殖期和消退期的 bFGF-a 水平排序差异无统计学意义（P=0.893）。 对照组 IH 患者组增殖期和消退期的 bFGF-a 水平排序差异无统计学意义（P=0.893）。在增殖期和消退期，bFGF-a 水平≥0.31 的患者人数明显高于第 2 期（P=0.003）。在IH内卷阶段，异匹替凡组和对照组（第2阶段）的尿液中bFGF-a水平差异无统计学意义（P=0.617）。结论：IH内卷期的尿液中的bFGF-a水平与IH内卷期的尿液中的bFGF-a水平在统计学上无显著差异（P=0.617）。
{"title":"Significance\u0000of determining urinary basic fibroblast growth factor in the diagnosis,\u0000treatment and follow-up children with infantile hemangiomas","authors":"A. Rešić, Jasna Obuljen","doi":"10.48188/hczz.3.2.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.3.2.5","url":null,"abstract":"Cilj: Primarni cilj ove studije bio je istražiti značaj određivanja bazičnog čimbenika rasta fibroblasta (bFGF) u urinu u razli-čitim fazama rasta infantilnih hemangioma (IH) u djece.Materijali i metode: Provedena je studija istraživanja parova (case-control study). Za potrebe istraživane ciljne skupine kori-šteni su uzorci od pedeset (N=50) djece s IH. Kontrolnu skupinu činilo je stotinu (N=100) zdrave djece usporedive dobi i spola bez IH i vaskularnih malformacija. Za potrebe ovog istraživanja kontrolna skupina bila je podijeljena na fazu 1, koja je odgovarala proliferaciji ispitivane skupine, i fazu 2, koja je odgovarala involuciji ispitivane skupine. Imunotest (ELISA) korišten je za određi-vanje urinskih vrijednosti bFGF-a.Rezultati: Usporedba vrijednosti bFGF-a u fazama proliferacije i involucije u skupini bolesnika s IH nije pokazala statistički značajnu razliku (p=0,893). U kontrolnoj skupini tijekom 1. faze značajno više ispitanika imalo je vrijednosti bFGF u urinu ≥0,31 u odnosu na 2. fazu (P=0,003). Mjereno u fazi proliferacije IH, odnosno u fazi 1 kontrole, u kontrolnoj skupini značajno je više ispitanika imalo vrijednosti bFGF-a u urinu ≥0,31 (najniža vrijednost koja je bila detektabilna na uređaju): 24,0% prema 4,0%; P=0,008. Vrijednosti bFGF-a u urinu u fazi involucije IH u usporedbi između ispitivane i kontrolne skupine (faza 2) nisu pokazala statističku značajnu razliku (P=0,617).Zaključak: Iako se smatra da rast IH nastaje pod utjecajem angiogenih čimbenika, ova studija nije pokazala značaj i korisnost određivanja bFGF-a u urinu u dijagnostici, liječenju i praćenju djece s IH.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"55 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"138966799","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Cilj: Utvrditi najoptimalniji model liječenja ruptura Ahilove tetive kroz pregled znanstvene literature u dostupnim bazama podataka.Metode: Pretraga je izvršena unutar tri baze podataka, uključujući PubMed, ReserchGate i Web of Science, a nakon eliminacije članaka prema unaprijed postavljenim kriterijima odabrano je pet randomiziranih studija za pristup daljnjoj analizi.Rezultati: Studije obuhvaćaju 484 pacijenta s rupturom Ahilove tetive, od čega ih je 244 podvrgnuto kirurškom, a preostalih 240 neoperativnom liječenju. Rezultati različitih testiranja pokazali su kako kirurški pristup ima manji rizik od ponovne rupture, u čijoj se skupini pacijenata ponovna ruptura dogodila u 3,27% slučajeva, dok je kod nekirurške skupine ovaj udio iznosio 9,58%. Međutim, u kirurškoj skupini zabilježene su i veće komplikacije, najčešće povezane s infekcijama i stanjem mekog tkiva. Što se tiče funkcionalnih ishoda, većina studija nije pronašla statistički značajne razlike među skupinama kada su u pitanju snaga, raspon pokreta, opseg potkoljenice ili Leppilahti rezultat. Zaključak: Kirurški pristup liječenju ruptura Ahilove tetive se pokazao sigurnom metodom s odličnim kliničkim i funkcionalnim ishodom koji omogućuje raniji povrat aktivnostima te bolju kvalitetu života u usporedbi s neoperativnim liječenjem.
目的：通过审查现有数据库中的科学文献，验证治疗跟腱断裂的最佳模式。方法：在 PubMed、ReserchGate 和 Web of Science 等三个数据库中进行检索，最终选择了五项随机试验进行进一步分析。结果：研究纳入了 484 名跟腱断裂患者，其中 244 人接受了手术治疗，其余 240 人接受了非手术治疗。各种测试结果表明，手术治疗发生再次断裂的风险较低，手术组发生再次断裂的比例为 3.27%，非手术组为 9.58%。 不过，手术组的并发症也较多，主要与感染和软组织状况有关。就功能结果而言，大多数研究在询问Snaga、覆盖率、坑洞程度或Leppilahti评分时，并未发现两组之间存在显著的统计学差异。结论：手术治疗跟腱断裂是一种可靠的方法，具有极佳的临床和功能效果，与非手术治疗相比，手术治疗可使患者尽早恢复活动，并提高生活质量。
{"title":"Achilles tendon rupture and treatment","authors":"Luka Dagelić, F. Čukelj, Lorena Đula, F. Čukelj","doi":"10.48188/hczz.3.2.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.3.2.7","url":null,"abstract":"Cilj: Utvrditi najoptimalniji model liječenja ruptura Ahilove tetive kroz pregled znanstvene literature u dostupnim bazama podataka.Metode: Pretraga je izvršena unutar tri baze podataka, uključujući PubMed, ReserchGate i Web of Science, a nakon eliminacije članaka prema unaprijed postavljenim kriterijima odabrano je pet randomiziranih studija za pristup daljnjoj analizi.Rezultati: Studije obuhvaćaju 484 pacijenta s rupturom Ahilove tetive, od čega ih je 244 podvrgnuto kirurškom, a preostalih 240 neoperativnom liječenju. Rezultati različitih testiranja pokazali su kako kirurški pristup ima manji rizik od ponovne rupture, u čijoj se skupini pacijenata ponovna ruptura dogodila u 3,27% slučajeva, dok je kod nekirurške skupine ovaj udio iznosio 9,58%. Međutim, u kirurškoj skupini zabilježene su i veće komplikacije, najčešće povezane s infekcijama i stanjem mekog tkiva. Što se tiče funkcionalnih ishoda, većina studija nije pronašla statistički značajne razlike među skupinama kada su u pitanju snaga, raspon pokreta, opseg potkoljenice ili Leppilahti rezultat. Zaključak: Kirurški pristup liječenju ruptura Ahilove tetive se pokazao sigurnom metodom s odličnim kliničkim i funkcionalnim ishodom koji omogućuje raniji povrat aktivnostima te bolju kvalitetu života u usporedbi s neoperativnim liječenjem.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"37 4","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"138967128","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Diabetes is a chronic, progressive metabolic disease that has now reached pandemic proportions. It’s estimated that 10.5% of the world’s population has diabetes, making it a global challenge that requires attention and innovative strategies from healthcare systems worldwide. While macrovascular complications remain the leading cause of death in diabetes patients, this study provides a detailed description of dermatological changes in these individuals, with a particular emphasis on the severity of diabetic foot conditions. Within the realm of dermatological manifestations, specific changes such as acanthosis nigricans, diabetic dermopathy, and xerosis are thoroughly described, and they are all specific for individuals with type 2 diabetes. Other manifestations, such as diabetic blisters and vitiligo, which are more common in individuals with type 1 diabetes, are also analysed. The study places a special focus on the crucial role of nurses in recognizing skin changes in diabetes patients. It highlights the importance of continuous education about precise insulin application and emphasises the need for regular systematic skin examinations, particularly in areas that are not easily visible to the patient, such as the feet or back. Nurse educators, like physicians, also share the responsibility for demonstrating self-examination skills or conducting joint examinations of these areas during consultations. Ultimately, this study advocates for an active partnership between healthcare professionals and individuals with diabetes to collectively address the challenges presented by diabetes, particularly in terms of dermatological changes.
{"title":"The nurse’s role\u0000in recognizing dermatological changes in individuals with diabetes mellitus","authors":"Matea Goleš, Domagoj Marković, Višnja Kokić Maleš","doi":"10.48188/hczz.3.2.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.3.2.4","url":null,"abstract":"Diabetes is a chronic, progressive metabolic disease that has now reached pandemic proportions. It’s estimated that 10.5% of the world’s population has diabetes, making it a global challenge that requires attention and innovative strategies from healthcare systems worldwide. While macrovascular complications remain the leading cause of death in diabetes patients, this study provides a detailed description of dermatological changes in these individuals, with a particular emphasis on the severity of diabetic foot conditions. Within the realm of dermatological manifestations, specific changes such as acanthosis nigricans, diabetic dermopathy, and xerosis are thoroughly described, and they are all specific for individuals with type 2 diabetes. Other manifestations, such as diabetic blisters and vitiligo, which are more common in individuals with type 1 diabetes, are also analysed. The study places a special focus on the crucial role of nurses in recognizing skin changes in diabetes patients. It highlights the importance of continuous education about precise insulin application and emphasises the need for regular systematic skin examinations, particularly in areas that are not easily visible to the patient, such as the feet or back. Nurse educators, like physicians, also share the responsibility for demonstrating self-examination skills or conducting joint examinations of these areas during consultations. Ultimately, this study advocates for an active partnership between healthcare professionals and individuals with diabetes to collectively address the challenges presented by diabetes, particularly in terms of dermatological changes.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"3 4","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"138967281","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Cilj: Cilj ovog rada bio je odrediti pouzdanost metode za određivanje koncentracije beta podjedinice humanog korionskog gonadotropina (βhCG) i dijagnostički značaj βhCG u krvi kod pacijenata s karcinomom testisa.Metode: Ispitivanje je uključilo 10 pacijenata muškog spola s potvrđenom dijagnozom karcinoma testisa i 10 pacijenata koji nemaju dijagnozu kao kontrolnu skupinu. Vrijednosti izmjerenih koncentracija prikupljene su iz arhive te su potom interpretirane u skladu s ostalom medicinskom dokumentacijom. Metoda istraživanja bila je retrospektivna deskriptivna analiza. U svih ispitanika koncentracija je izmjerena iz seruma koristeći imunokemijski analizator.Rezultati: Provedena je verifikacija mjernog uređaja korištenjem komercijalnih seruma da se potvrdi pouzdanost metode za analizu. Dokazana je točnost, preciznost i ukupna greška metode koja zadovoljava nacionalne kriterije kontrole kvalitete i kriterije proizvođača. Pacijenti s dijagnozom karcinoma testisa pokazali su inicijalno povišene koncentracije βhCG (>0,1 IU/L). Mjesec dana nakon operativnog zahvata provedeno je kontrolno mjerenje, pri čemu su svi pacijenti bilježili smanjenje koncentracije βhCG ispod donje granice osjetljivosti metode (<0,1 IU/L). Koncentracija βhCG kod svih pacijenata bez dijagnoze karcinoma testisa bila je ispod donje granice osjetljivosti metode.Zaključak: Verifikacija metode za određivanje βhCG-a pokazala je zadovoljavajuće rezultate za primjenu u dijagnostici. Na temelju dobivenih rezultata, βhCG se potvrdio kao pouzdan tumorski marker u dijagnostici i praćenju karcinoma testisa. Dobiveni rezultati sugeriraju da je ova pretraga pogodna za uvođenje u probir svih pacijenata koji se javljaju liječniku s boli u testisima, ali i za zdravu populaciju. Rana dijagnostika karcinoma testisa značajno pridonosi povoljnijim rezultatima u liječenju ove bolesti.
目的：本研究旨在确定测定睾丸癌患者血液中人绒毛膜促性腺激素β亚基（βhCG）浓度的方法的可行性以及βhCG的诊断价值。方法：本研究包括10名确诊为睾丸癌的男性患者和10名未确诊的患者作为对照组。Vrijednosti izmjerenih koncentracija prikupljene su iz arhiveive te su potom interpretirane u skladu s ostalom medicskom dokumentacijom.调查方法为回顾性描述分析。结果：使用商用血清对测量设备进行了验证，以确认分析方法的有效性。Dokazana je točnost, preciznost i ukupna greška metod koja zadovoljava národní kriterije kontroli kvalitete i kriterije proizvođača。确诊为睾丸癌的患者最初βhCG浓度升高（>0.1 IU/L）。睾丸癌患者的术后βhCG浓度低于对照组（<0.1 IU/L）。所有未确诊为睾丸癌的患者的βhCG浓度均低于该方法的适用下限。根据所得结果，βhCG 被证实是诊断和治疗睾丸癌的有效肿瘤标志物。结果表明，在对所有因睾丸疼痛而就诊的患者进行检查时，甚至在对健康人群进行检查时，βhCG 都是禁忌的。睾丸癌的早期诊断大大有助于提高睾丸疼痛的治疗效果。
{"title":"Diagnostic\u0000significance of human chorionic gonadotropin as a tumor marker","authors":"Admir Dilberović, Ana Stanić, Mirela Zec","doi":"10.48188/hczz.3.2.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.3.2.3","url":null,"abstract":"Cilj: Cilj ovog rada bio je odrediti pouzdanost metode za određivanje koncentracije beta podjedinice humanog korionskog gonadotropina (βhCG) i dijagnostički značaj βhCG u krvi kod pacijenata s karcinomom testisa.Metode: Ispitivanje je uključilo 10 pacijenata muškog spola s potvrđenom dijagnozom karcinoma testisa i 10 pacijenata koji nemaju dijagnozu kao kontrolnu skupinu. Vrijednosti izmjerenih koncentracija prikupljene su iz arhive te su potom interpretirane u skladu s ostalom medicinskom dokumentacijom. Metoda istraživanja bila je retrospektivna deskriptivna analiza. U svih ispitanika koncentracija je izmjerena iz seruma koristeći imunokemijski analizator.Rezultati: Provedena je verifikacija mjernog uređaja korištenjem komercijalnih seruma da se potvrdi pouzdanost metode za analizu. Dokazana je točnost, preciznost i ukupna greška metode koja zadovoljava nacionalne kriterije kontrole kvalitete i kriterije proizvođača. Pacijenti s dijagnozom karcinoma testisa pokazali su inicijalno povišene koncentracije βhCG (>0,1 IU/L). Mjesec dana nakon operativnog zahvata provedeno je kontrolno mjerenje, pri čemu su svi pacijenti bilježili smanjenje koncentracije βhCG ispod donje granice osjetljivosti metode (<0,1 IU/L). Koncentracija βhCG kod svih pacijenata bez dijagnoze karcinoma testisa bila je ispod donje granice osjetljivosti metode.Zaključak: Verifikacija metode za određivanje βhCG-a pokazala je zadovoljavajuće rezultate za primjenu u dijagnostici. Na temelju dobivenih rezultata, βhCG se potvrdio kao pouzdan tumorski marker u dijagnostici i praćenju karcinoma testisa. Dobiveni rezultati sugeriraju da je ova pretraga pogodna za uvođenje u probir svih pacijenata koji se javljaju liječniku s boli u testisima, ali i za zdravu populaciju. Rana dijagnostika karcinoma testisa značajno pridonosi povoljnijim rezultatima u liječenju ove bolesti.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"68 s98","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"138967594","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Ciljevi: Ciljevi provedenog istraživanja su definirani kako slijedi: a) provjeriti psihometrijske karakteristike Skale suosjećanja; b) ispitati povezanost kvalitete suosjećajne skrbi prema pacijentima s generaliziranim vjerovanjima o kontroli (lokus kontrole) na radnom mjestu, generativnom predanošću i percepcijom psihološke zahtjevnosti posla medicinske sestre.Metode: Ovom presječnom studijom, provedenom tijekom lipnja 2023. godine, obuhvaćene su 183 medicinske sestre zaposlene u KBC-u Split. Primijenjeni su sljedeći upitnici: Spectorova skala radnog lokusa kontrole, Skala psiholoških zahtjeva i kontrole posla, Skala generativne predanosti i Skala suosjećanja.Rezultati: Faktorska analiza Skale suosjećajnosti potvrđuje postojanje četiriju latentnih faktora koji, uz manja odstupanja, sa-držajno odgovaraju faktorima u izvornoj verziji skale i zajednički objašnjavaju oko 50% varijance suosjećanja. Ispitanici visokim ocjenama procjenjuju vlastitu sposobnost suosjećanja s pacijentima, kontrolu nad zahtjevima posla i predanost poslu. Sestrinsku profesiju procjenjuju psihološki zahtjevnom te vlastitu uspješnost u poslu većim dijelom pripisuju internalnim čimbenicima. Re-gresijske analize ukazuju na povezanost ljubaznosti medicinskih sestara s internaliziranim lokusom kontrole na poslu (β=0,20, p=0,009), većom predanošću poslu (β=0,43, p<0,001) i s percepcijom veće psihološke zahtjevnosti posla (β=0,15, p=0,049). Hu-maniji odnos prema pacijentima povezan je s pridavanjem manjeg značaja eksternalnim čimbenicima na poslu (β=-0,16, p=0,043), dok usredotočena svjesnost na pacijenta doprinosi većem osjećaju kontrole nad zahtjevima posla (β=0,16, p<0,032).Zaključci: Nalazi ukazuju na opravdanost korištenja Skale suosjećajnosti na hrvatskoj populaciji. Medicinske sestre iskazu-juvisoke razine suosjećajnosti prema pacijentima, predane su svom pozivu i imaju osjećaj kontrole nad zahtjevima svog posla, a profesionalne perspektive pripisuju vlastitom zalaganju. Viši stupnjevi ljubaznosti, humanosti i usredotočenosti imaju pozitivan učinak na percepciju profesionalnih zahtjeva medicinskih sestara
{"title":"Povezanost suosjećajne\u0000skrbi s radnim lokusom kontrole i percepcijom psihološke zahtjevnosti posla u\u0000zdravstvu","authors":"Vesna Antičević","doi":"10.48188/hczz.3.2.11","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.3.2.11","url":null,"abstract":"Ciljevi: Ciljevi provedenog istraživanja su definirani kako slijedi: a) provjeriti psihometrijske karakteristike Skale suosjećanja; b) ispitati povezanost kvalitete suosjećajne skrbi prema pacijentima s generaliziranim vjerovanjima o kontroli (lokus kontrole) na radnom mjestu, generativnom predanošću i percepcijom psihološke zahtjevnosti posla medicinske sestre.Metode: Ovom presječnom studijom, provedenom tijekom lipnja 2023. godine, obuhvaćene su 183 medicinske sestre zaposlene u KBC-u Split. Primijenjeni su sljedeći upitnici: Spectorova skala radnog lokusa kontrole, Skala psiholoških zahtjeva i kontrole posla, Skala generativne predanosti i Skala suosjećanja.Rezultati: Faktorska analiza Skale suosjećajnosti potvrđuje postojanje četiriju latentnih faktora koji, uz manja odstupanja, sa-držajno odgovaraju faktorima u izvornoj verziji skale i zajednički objašnjavaju oko 50% varijance suosjećanja. Ispitanici visokim ocjenama procjenjuju vlastitu sposobnost suosjećanja s pacijentima, kontrolu nad zahtjevima posla i predanost poslu. Sestrinsku profesiju procjenjuju psihološki zahtjevnom te vlastitu uspješnost u poslu većim dijelom pripisuju internalnim čimbenicima. Re-gresijske analize ukazuju na povezanost ljubaznosti medicinskih sestara s internaliziranim lokusom kontrole na poslu (β=0,20, p=0,009), većom predanošću poslu (β=0,43, p<0,001) i s percepcijom veće psihološke zahtjevnosti posla (β=0,15, p=0,049). Hu-maniji odnos prema pacijentima povezan je s pridavanjem manjeg značaja eksternalnim čimbenicima na poslu (β=-0,16, p=0,043), dok usredotočena svjesnost na pacijenta doprinosi većem osjećaju kontrole nad zahtjevima posla (β=0,16, p<0,032).Zaključci: Nalazi ukazuju na opravdanost korištenja Skale suosjećajnosti na hrvatskoj populaciji. Medicinske sestre iskazu-juvisoke razine suosjećajnosti prema pacijentima, predane su svom pozivu i imaju osjećaj kontrole nad zahtjevima svog posla, a profesionalne perspektive pripisuju vlastitom zalaganju. Viši stupnjevi ljubaznosti, humanosti i usredotočenosti imaju pozitivan učinak na percepciju profesionalnih zahtjeva medicinskih sestara","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"48 11","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"138967156","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Roko Škrabić, Neda Bjeliš, Višnja Kokić Maleš, Veselin Škrabić, Marko Šimunović
Varicella is a highly contagious infectious disease that can cause various complications. One of them, epididymo-orchitis, is rare and poorly described in literature, and thus remains seldom thought of, under-diagnosed, and poorly treated. In this report we present the case of a 13-year-old boy initially examined by an infectologist and a pediatric surgeon under the diagnosis of a scrotal bacterial superinfection during a varicella infection. Wrongly treated with antibiotics, he was then examined by a pediatric endocrinologist, diagnosed with epididymoorchitis as a varicella complication, and treated with acetaminophen, ice packs and scrotum suspension, as the 24-hour window for antiviral therapy initiation was missed. Laboratory test showed no signs of infection, while ultrasonography showed enlargement of the right testicle and epididymis with thickening of tunica albuginea and paratesticular effusion. The ultrasound follow up then showed improvement with each examination and a year later a completely normal finding. The hormonal status was normal during the follow up, so was the sperm count. However, sperm mobility was reduced 5 years later and the patient was diagnosed with asthenozoospermia. Hence we must emphasize the role of a varicella infection and its ability to leave a long term consequence to reproductive health. Having in mind the diminished antiviral therapy and still doubtful complication prevention we have to point out the prevention measures, including vaccination and the development of new antiviral methods.
{"title":"Epididimo-orhitis\u0000u 13-godišnjeg dječaka tokom varicella infekcije – ultrazvučno praćenje","authors":"Roko Škrabić, Neda Bjeliš, Višnja Kokić Maleš, Veselin Škrabić, Marko Šimunović","doi":"10.48188/hczz.3.2.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.3.2.2","url":null,"abstract":"Varicella is a highly contagious infectious disease that can cause various complications. One of them, epididymo-orchitis, is rare and poorly described in literature, and thus remains seldom thought of, under-diagnosed, and poorly treated. In this report we present the case of a 13-year-old boy initially examined by an infectologist and a pediatric surgeon under the diagnosis of a scrotal bacterial superinfection during a varicella infection. Wrongly treated with antibiotics, he was then examined by a pediatric endocrinologist, diagnosed with epididymoorchitis as a varicella complication, and treated with acetaminophen, ice packs and scrotum suspension, as the 24-hour window for antiviral therapy initiation was missed. Laboratory test showed no signs of infection, while ultrasonography showed enlargement of the right testicle and epididymis with thickening of tunica albuginea and paratesticular effusion. The ultrasound follow up then showed improvement with each examination and a year later a completely normal finding. The hormonal status was normal during the follow up, so was the sperm count. However, sperm mobility was reduced 5 years later and the patient was diagnosed with asthenozoospermia. Hence we must emphasize the role of a varicella infection and its ability to leave a long term consequence to reproductive health. Having in mind the diminished antiviral therapy and still doubtful complication prevention we have to point out the prevention measures, including vaccination and the development of new antiviral methods.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"51 2","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"138967863","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
With the advancement of technology and development of magnetic resonance imaging, a major turning point in the field of radiology occurred in the twentieth century. Visualization of all parts of the human body was greatly facilitated while maintaining excellent spatial resolution without the use of ionizing radiation. In the pediatric population, this method is especially useful in the evaluation of the brain, thorax, abdomen, pelvis, and extremities. This is one of the first methods of choice for younger patients due to the non-use of ionizing radiation. Magnetic resonance contrast agents are used to increase the contrast of the obtained image and better resolution. The most used contrast agents include Gadolinium-Based Contrast Agents, whose first application took place in 1983. According to their molecular structure, they are divided into linear and macrocyclic, and in addition, they can be divided into ionic and nonionic. Macrocyclic compounds are generally considered safer due to the lower rate of dissociation of the free gadolinium ion, which is toxic in this form. Gadolinium-Based Contrast Agents have long been believed to be completely safe, but their association with nephrogenic systemic fibrosis was observed in the 2000s, after which the focus was on the use of macrocyclic compounds in pediatric patients for proven safety. In addition to the mentioned side effects, the development of acute allergic reactions is also possible, and more recently, findings on the deposition of gadolinium in tissues have been discovered. Despite the very low rate of all these side effects in pediatric patients, their long-term safety and use in the neonatal age has not yet been established. Precisely because of this, they should be applied with caution, with an emphasis on the application of the lowest possible doses, the use of macrocyclic chelates and a good risk assessment. This review paper collects and analyses so far published research on Gadolinium-Based Contrast Agents in the pediatric population.
{"title":"\u0000Kontrastna\u0000sredstva na bazi gadolinija u pedijatrijskoj populaciji","authors":"Ira Gabela, Danijela Budimir Mršić","doi":"10.48188/hczz.3.2.9","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.3.2.9","url":null,"abstract":"With the advancement of technology and development of magnetic resonance imaging, a major turning point in the field of radiology occurred in the twentieth century. Visualization of all parts of the human body was greatly facilitated while maintaining excellent spatial resolution without the use of ionizing radiation. In the pediatric population, this method is especially useful in the evaluation of the brain, thorax, abdomen, pelvis, and extremities. This is one of the first methods of choice for younger patients due to the non-use of ionizing radiation. Magnetic resonance contrast agents are used to increase the contrast of the obtained image and better resolution. The most used contrast agents include Gadolinium-Based Contrast Agents, whose first application took place in 1983. According to their molecular structure, they are divided into linear and macrocyclic, and in addition, they can be divided into ionic and nonionic. Macrocyclic compounds are generally considered safer due to the lower rate of dissociation of the free gadolinium ion, which is toxic in this form. Gadolinium-Based Contrast Agents have long been believed to be completely safe, but their association with nephrogenic systemic fibrosis was observed in the 2000s, after which the focus was on the use of macrocyclic compounds in pediatric patients for proven safety. In addition to the mentioned side effects, the development of acute allergic reactions is also possible, and more recently, findings on the deposition of gadolinium in tissues have been discovered. Despite the very low rate of all these side effects in pediatric patients, their long-term safety and use in the neonatal age has not yet been established. Precisely because of this, they should be applied with caution, with an emphasis on the application of the lowest possible doses, the use of macrocyclic chelates and a good risk assessment. This review paper collects and analyses so far published research on Gadolinium-Based Contrast Agents in the pediatric population.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"8 5","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"138967054","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Cilj: Istraživanja su nedvojbeno potvrdila učinak tjelesne aktivnosti na mentalno zdravlje. Svrha ovog istraživanja je detaljno ispitati utjecaj strukturirane tjelesne aktivnosti na smanjenje anksioznosti i poboljšanje mentalnog zdravlja pacijenata smještenih u okviru psihijatrijskog bolničkog okruženja. Cilj istraživanja je pridonijeti boljem razumijevanju tjelesne aktivnosti kao dopunske terapijske metode u liječenju mentalnih poremećaja.Metode: Korišten je eksperimentalni dizajn ponovljenih mjerenja prije i nakon testiranja. Pacijenti u psihijatrijskoj bolnici procijenjeni su pomoću Hamiltonove ljestvice za ocjenjivanje anksioznosti (HAM-A) prije i nakon provedene strukturirane tjelesne aktivnosti. Za analizu podataka korištena je deskriptivna statistika, dok je ANOVA statistička analiza ponovljenih mjerenja primi-jenjena kako bi se testirala razlika između rezultata HAM-A prije i nakon tjelesne aktivnosti u pogledu anksioznosti i somatskih simptoma.Rezultati: 50 pacijenata iz psihijatrijske bolnice sudjelovalo je u istraživanju. Rezultati istraživanja ukazali su na statistički značajne razlike u anksioznosti i somatskim simptomima pacijenata koji su sudjelovali u strukturiranoj tjelesnoj aktivnosti, obuhva-ćajući aspekte ukupnog smanjenja anksioznosti, napetosti, depresivnog raspoloženja, kao i smanjenja somatskih simptoma.Zaključak: Ovo istraživanje pokazalo je da strukturirana tjelesna aktivnost smanjuje anksioznost te poboljšava zdravlje pacijenata u bolničkom psihijatrijskom okruženju. Integracija strukturirane tjelesne aktivnosti kao terapeutske intervencije moglo bi dopuniti postojeće metode liječenja. Daljnja istraživanja, uključujući randomizirane studije, potrebna su kako bi se procijenile koristi primjene.
{"title":"Učinci\u0000strukturirane tjelesne aktivnosti na pacijente u psihijatrijskoj bolnici","authors":"Alena Gizdić","doi":"10.48188/hczz.3.2.10","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.3.2.10","url":null,"abstract":"Cilj: Istraživanja su nedvojbeno potvrdila učinak tjelesne aktivnosti na mentalno zdravlje. Svrha ovog istraživanja je detaljno ispitati utjecaj strukturirane tjelesne aktivnosti na smanjenje anksioznosti i poboljšanje mentalnog zdravlja pacijenata smještenih u okviru psihijatrijskog bolničkog okruženja. Cilj istraživanja je pridonijeti boljem razumijevanju tjelesne aktivnosti kao dopunske terapijske metode u liječenju mentalnih poremećaja.Metode: Korišten je eksperimentalni dizajn ponovljenih mjerenja prije i nakon testiranja. Pacijenti u psihijatrijskoj bolnici procijenjeni su pomoću Hamiltonove ljestvice za ocjenjivanje anksioznosti (HAM-A) prije i nakon provedene strukturirane tjelesne aktivnosti. Za analizu podataka korištena je deskriptivna statistika, dok je ANOVA statistička analiza ponovljenih mjerenja primi-jenjena kako bi se testirala razlika između rezultata HAM-A prije i nakon tjelesne aktivnosti u pogledu anksioznosti i somatskih simptoma.Rezultati: 50 pacijenata iz psihijatrijske bolnice sudjelovalo je u istraživanju. Rezultati istraživanja ukazali su na statistički značajne razlike u anksioznosti i somatskim simptomima pacijenata koji su sudjelovali u strukturiranoj tjelesnoj aktivnosti, obuhva-ćajući aspekte ukupnog smanjenja anksioznosti, napetosti, depresivnog raspoloženja, kao i smanjenja somatskih simptoma.Zaključak: Ovo istraživanje pokazalo je da strukturirana tjelesna aktivnost smanjuje anksioznost te poboljšava zdravlje pacijenata u bolničkom psihijatrijskom okruženju. Integracija strukturirane tjelesne aktivnosti kao terapeutske intervencije moglo bi dopuniti postojeće metode liječenja. Daljnja istraživanja, uključujući randomizirane studije, potrebna su kako bi se procijenile koristi primjene.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"23 2","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"138967603","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Introduction: Imaging modalities such as contrast-enhanced mammography (CEM) and magnetic resonance imaging (MRI) are used as valuable tools for understanding breast pathology. They enable early detection of breast cancer, provide a precise insi-ght into theslesions, and facilitate the monitoring of responses to treatment. Modern CEM improves the detection of breast abnor-malitiesfusing contrast agents and the combination of higher energy levels in a single examination. MRI uses magnetic fields and coils to produce detailed images of breast tissue in high-risk cases, and to evaluate suspicious findings with other imaging methods using different sequences.Aim of the paper: The aim of the paper is to introduce CEM and MRI separately, while also identifying the strengths and weaknesses of each technique. This will facilitate their direct comparison.Discussion: CEM excels in detecting multifocal or contralateral lesions, assessing response to treatment, and identifying microcalcifications. Combining the power of mammography and contrast, CEM has the disadvantages of higher radiation dose, artifacts, and possible reactions to the use of iodinated contrast agent. In contrast, MRI provides detailed images, better lesion identification and treatment assessment and possesses exceptional contrast for breast soft tissue evaluation. It has proven invalua-ble for assessing implant condition and detecting lesions not seen on mammography images. This is crucial for high-risk cases and hiddenstumours. However, MRI has limitations such as artifacts and cost. CEM is a viable alternative to MRI, with high sensitivity.Conclusion: The combined use of CEM and MRI has the potential to transform breast cancer treatment by improving diagnostic accuracy and enabling more personalized treatment approaches, especially in challenging cases, and among high-risk populations with dense breast tissue. With continued technological advances and standardization efforts, CEM and MRI will continue to play a critical role in early cancer detection, lesion characterization, and treatment monitoring, ultimately improving patient outcomes in the field of breast cancer.
导言：对比增强乳腺造影术（CEM）和磁共振成像（MRI）等成像模式是了解乳腺病理学的重要工具。它们能早期发现乳腺癌，精确了解病变情况，并有助于监测治疗反应。现代 CEM 通过使用造影剂和在一次检查中结合更高的能量水平，提高了对乳腺异常的检测能力。磁共振成像利用磁场和线圈生成高危病例乳腺组织的详细图像，并利用不同序列的其他成像方法对可疑结果进行评估：本文旨在分别介绍 CEM 和 MRI，同时明确两种技术的优缺点。讨论：讨论：CEM 擅长检测多灶或对侧病灶、评估治疗反应和识别微小钙化。CEM结合了乳腺放射摄影和造影剂的优点，但缺点是辐射剂量较高、存在伪影以及使用碘化造影剂可能引起的反应。相比之下，核磁共振成像可提供详细的图像，更好地识别病灶和评估治疗效果，并在乳腺软组织评估方面具有卓越的对比度。事实证明，磁共振成像在评估植入物状况和检测乳房 X 线照相术图像上未发现的病变方面非常有效。这对高危病例和隐匿性肿瘤至关重要。然而，核磁共振成像存在伪影和成本等局限性。CEM 是磁共振成像的一种可行替代方法，灵敏度高：结论：CEM 和核磁共振成像的联合使用有可能通过提高诊断准确性和实现更个性化的治疗方法来改变乳腺癌的治疗，尤其是在具有挑战性的病例和乳腺组织致密的高危人群中。随着技术的不断进步和标准化的努力，CEM 和 MRI 将继续在早期癌症检测、病变特征描述和治疗监测方面发挥关键作用，最终改善乳腺癌领域的患者预后。
{"title":"Usporedba između magnetne rezonancije dojki i\u0000kontrastne mamografije","authors":"Jelena Teklić, Tatjana Matijaš","doi":"10.48188/hczz.3.2.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.3.2.6","url":null,"abstract":"Introduction: Imaging modalities such as contrast-enhanced mammography (CEM) and magnetic resonance imaging (MRI) are used as valuable tools for understanding breast pathology. They enable early detection of breast cancer, provide a precise insi-ght into theslesions, and facilitate the monitoring of responses to treatment. Modern CEM improves the detection of breast abnor-malitiesfusing contrast agents and the combination of higher energy levels in a single examination. MRI uses magnetic fields and coils to produce detailed images of breast tissue in high-risk cases, and to evaluate suspicious findings with other imaging methods using different sequences.Aim of the paper: The aim of the paper is to introduce CEM and MRI separately, while also identifying the strengths and weaknesses of each technique. This will facilitate their direct comparison.Discussion: CEM excels in detecting multifocal or contralateral lesions, assessing response to treatment, and identifying microcalcifications. Combining the power of mammography and contrast, CEM has the disadvantages of higher radiation dose, artifacts, and possible reactions to the use of iodinated contrast agent. In contrast, MRI provides detailed images, better lesion identification and treatment assessment and possesses exceptional contrast for breast soft tissue evaluation. It has proven invalua-ble for assessing implant condition and detecting lesions not seen on mammography images. This is crucial for high-risk cases and hiddenstumours. However, MRI has limitations such as artifacts and cost. CEM is a viable alternative to MRI, with high sensitivity.Conclusion: The combined use of CEM and MRI has the potential to transform breast cancer treatment by improving diagnostic accuracy and enabling more personalized treatment approaches, especially in challenging cases, and among high-risk populations with dense breast tissue. With continued technological advances and standardization efforts, CEM and MRI will continue to play a critical role in early cancer detection, lesion characterization, and treatment monitoring, ultimately improving patient outcomes in the field of breast cancer.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"45 8","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"138967210","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U ovom radu su prikazane terapije potpomognute elektromiogramom upravljanim robotima (elektromiogram u daljnjem tekstu EMG signal) kod pacijenata koji su preživjeli moždani udar. Pacijentov pokušaj izvođenja zadanog pokreta detektira se praćenjem EMG signala mišića koji kreiraju željeni pokret. Nakon detekcije pokušaja kretanja, robot pomaže pacijentu u izvođenju pokreta u vodoravnoj ravnini. Mjerenjem i vrednovanjem određenih parametara EMG signala tijekom uzastopnih terapija, sustav može pratiti proces oporavka od moždanog udara te individualno prilagođavati terapiju. U radu su navedena neka od dostupnih rješenja primjene EMG signala za upravljanje robota za rehabilitaciju pacijenata koji su preživjeli moždani udar. Također su spomenuti i postupci korištenja pojedinih robota u rehabilitaciji te kako pacijenti i terapeuti reagiraju na te terapije i kako ocjenjuju nedostatke i prednosti istih.
{"title":"Application\u0000of robots controlled by EMG signals in physiotherapy and rehabilitation","authors":"Božo Tomas, Glorija Tomas","doi":"10.48188/hczz.3.2.8","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.3.2.8","url":null,"abstract":"U ovom radu su prikazane terapije potpomognute elektromiogramom upravljanim robotima (elektromiogram u daljnjem tekstu EMG signal) kod pacijenata koji su preživjeli moždani udar. Pacijentov pokušaj izvođenja zadanog pokreta detektira se praćenjem EMG signala mišića koji kreiraju željeni pokret. Nakon detekcije pokušaja kretanja, robot pomaže pacijentu u izvođenju pokreta u vodoravnoj ravnini. Mjerenjem i vrednovanjem određenih parametara EMG signala tijekom uzastopnih terapija, sustav može pratiti proces oporavka od moždanog udara te individualno prilagođavati terapiju. U radu su navedena neka od dostupnih rješenja primjene EMG signala za upravljanje robota za rehabilitaciju pacijenata koji su preživjeli moždani udar. Također su spomenuti i postupci korištenja pojedinih robota u rehabilitaciji te kako pacijenti i terapeuti reagiraju na te terapije i kako ocjenjuju nedostatke i prednosti istih.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"1 3","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"138966839","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：