Umjetne podloge na sportskim igralištima i terenima imaju sve veću primjenu posljednjih 20 godina. Razvoj modernih tehno-logija izrađivanja takvih podloga je u konstantnom porastu te se na tržištu mogu pronaći različiti proizvođači koji plasiraju svoje proizvode u sportskoj industriji. Nogomet kao najrašireniji sport u svijetu je među prvima implementirao terene s umjetnom travom u sustav treninga i odigravanja utakmica. Danas je u upotrebi umjetna trava 4. generacije koja se postavlja na nogometne travnjake diljem svijeta te bi trebala zadovoljavati najveće europske standarde. Pregledom istraživanja na travnatim površinama uočeno je da je umjetna trava prve i druge generacije imala zabilježenu veću incidenciju ozljeda u odnosu na prirodne travnjake. Osobito treba pripaziti na toksičnost granulata koji je bio postavljan na umjetnu travu te su zabilježena kožna i respiratorna oboljenja na travnjacima starijih generacija. Tenis pripada sportovima gdje su se među prvima koristile umjetne podloge različitih karakteri-stika. Učestale promjene igranja na različitim teniskim podlogama dovele se do ozljeđivanja igrača koji nisu bili adekvatno fizički pripremljeni. Dvoranski sportovi poput rukometa, odbojke, futsala koriste višenamjenske umjetne podloge za svoja natjecanja. Istraživanja na ozljedama u dvoranskim sportovima pokazala su da postoje povećani rizici od ozljede kada se igra na umjetnim podlogama. Cilj ovoga stručnoga rada je potaknuti znanstvenu i sportsku zajednicu na važnost prevencije i dobre fizičke pripreme sportaša za igranje na različitim umjetnim podlogama. Konačan je zaključak da treba konstantno provoditi kontrolu proizvodnje umjetnih podloga te redovito pratiti incidenciju ozljeđivanja za vrijeme treninga i natjecanja, kako se ne bi povećala opasnost ozljeđivanja sportaša.
运动场和球场上使用人造地垫已有 20 年历史。现代技术的发展和使用这种地垫的技术逻辑在不断增长，市场也向将其产品投放到体育产业的各种制造商开放。足球作为世界上最受欢迎的运动，是最早在训练和比赛中使用人造草皮球场的运动之一。如今，第四代人造草皮已开始使用，并被安装在世界各地的足球场上，以达到最高的欧洲标准。对草坪使用情况的审查表明，与天然草坪相比，第一代和第二代人造草坪的损坏率更高。Osobito treba przypaziti na toxičnost granulate koji je bioljan na umjetnu trávu te su zabilježena skinžna i respiratorna oboljenja na lawncima starijih genercija.网球属于首次使用不同特性和风格的人造垫子的运动。网球运动是一项非常受欢迎的体育运动，因为它可以让人们在不同的场地上尽情挥洒汗水。室内运动，如篮板球、排球和五人制足球，使用质量更高的人造垫子进行比赛。在室内体育运动中使用人造垫子的目的是为了更好地利用人造垫子。本结构化建议旨在提请科学界和体育界注意运动员在不同人造运动场地上进行比赛时预防和做好身体准备的重要性。结论是，有必要不断监测人造垫子的生产情况，并定期评估训练和培训期间的受伤发生率，以避免增加运动员的受伤发生率。
{"title":"Upotreba umjetnih podloga u sportu","authors":"Ante Burger, Stipan Janković, Luka Bjelanović","doi":"10.48188/hczz.2.2.9","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.2.2.9","url":null,"abstract":"Umjetne podloge na sportskim igralištima i terenima imaju sve veću primjenu posljednjih 20 godina. Razvoj modernih tehno-logija izrađivanja takvih podloga je u konstantnom porastu te se na tržištu mogu pronaći različiti proizvođači koji plasiraju svoje proizvode u sportskoj industriji. Nogomet kao najrašireniji sport u svijetu je među prvima implementirao terene s umjetnom travom u sustav treninga i odigravanja utakmica. Danas je u upotrebi umjetna trava 4. generacije koja se postavlja na nogometne travnjake diljem svijeta te bi trebala zadovoljavati najveće europske standarde. Pregledom istraživanja na travnatim površinama uočeno je da je umjetna trava prve i druge generacije imala zabilježenu veću incidenciju ozljeda u odnosu na prirodne travnjake. Osobito treba pripaziti na toksičnost granulata koji je bio postavljan na umjetnu travu te su zabilježena kožna i respiratorna oboljenja na travnjacima starijih generacija. Tenis pripada sportovima gdje su se među prvima koristile umjetne podloge različitih karakteri-stika. Učestale promjene igranja na različitim teniskim podlogama dovele se do ozljeđivanja igrača koji nisu bili adekvatno fizički pripremljeni. Dvoranski sportovi poput rukometa, odbojke, futsala koriste višenamjenske umjetne podloge za svoja natjecanja. Istraživanja na ozljedama u dvoranskim sportovima pokazala su da postoje povećani rizici od ozljede kada se igra na umjetnim podlogama. Cilj ovoga stručnoga rada je potaknuti znanstvenu i sportsku zajednicu na važnost prevencije i dobre fizičke pripreme sportaša za igranje na različitim umjetnim podlogama. Konačan je zaključak da treba konstantno provoditi kontrolu proizvodnje umjetnih podloga te redovito pratiti incidenciju ozljeđivanja za vrijeme treninga i natjecanja, kako se ne bi povećala opasnost ozljeđivanja sportaša.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"39 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"127827393","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U ovom radu su prikazani postupci dijagnosticiranja i klasificiranja bolesti srca, koja se naziva Brugada sindrom, na temelju konfiguracije signala električne aktivnosti srca. Prikazi signala akcijskog potencijala srca i signala elektrokardiograma u obliku krivulja pružaju informacije o pravilnosti ili nepravilnosti električne srčane aktivnosti odnosno o pravilnom ili nepravilnom radu srčanog mišića. Kako je elektrokardiogram najpouzdaniji alat za dijagnosticiranje i klasifikaciju ovog sindroma, opisani su para-metri tj. konfiguracije elektrokardiograma na temelju kojih se otkriva Brugada sindrom i klasificiraju definirani tipovi tog sindroma. Razumijevanje poveznica Brugada sindroma i parametara elektrokardiogramskog signala pomaže liječnicima da lakše upoznaju i shvate Brugada sindrom, što je veoma značajno za dijagnosticiranje, ali i za postupak terapije i liječenja ove bolesti.
{"title":"Dijagnoza Brugada sindroma na temelju konfiguracije signala električne aktivnosti srca","authors":"Božo Tomas, Mate Jelčić","doi":"10.48188/hczz.2.2.8","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.2.2.8","url":null,"abstract":"U ovom radu su prikazani postupci dijagnosticiranja i klasificiranja bolesti srca, koja se naziva Brugada sindrom, na temelju konfiguracije signala električne aktivnosti srca. Prikazi signala akcijskog potencijala srca i signala elektrokardiograma u obliku krivulja pružaju informacije o pravilnosti ili nepravilnosti električne srčane aktivnosti odnosno o pravilnom ili nepravilnom radu srčanog mišića. Kako je elektrokardiogram najpouzdaniji alat za dijagnosticiranje i klasifikaciju ovog sindroma, opisani su para-metri tj. konfiguracije elektrokardiograma na temelju kojih se otkriva Brugada sindrom i klasificiraju definirani tipovi tog sindroma. Razumijevanje poveznica Brugada sindroma i parametara elektrokardiogramskog signala pomaže liječnicima da lakše upoznaju i shvate Brugada sindrom, što je veoma značajno za dijagnosticiranje, ali i za postupak terapije i liječenja ove bolesti.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"31 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"129435243","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Ciljevi ovog istraživanja bili su ispitati razlike u profesionalnim stresorima i razinama sagorijevanja između medicinskih sestara koje rade s djecom i onih koje rade s odraslim pacijentima te ispitati doprinos profesionalnih stresora s razinama sagorijevanja medicinskih sestara. Metode: U ovoj presječnoj studiji su sudjelovale 123 medicinske sestre od kojih je 30 zaposleno na pedijatrijskim odjelima, a 93 na odjelima za liječenje odraslih bolesnika. Primijenjeni su upitnici o ispitivanju profesionalnog stresa i sagorijevanja na poslu. Rezultati su ukazali na veću vulnerabilnost medicinskih sestara zaposlenih na pedijatrijskim odjelima prema profesionalnom stresu (t=3,77; p<0,001) i sagorijevanju na poslu (t=1,81, p<0,05), pri čemu percipirani rizici (B=0,08, p<0,01) i zahtjevi posla (B=0,07, p<0,01) na dječjim odjelima predviđaju više razine sagorijevanja. Stupanj sagorijevanja medicinskih sestara koje rade s odraslim bolesnicima povezan je s međuljudskim sukobima (B=0,1, p<0,01) i organizacijsko-financijskim problemima na poslu (B=0,14, p<0,01). Zaključak: Rezultati ukazuju na početne stupnjeve profesionalnog sagorijevanja kod svih medicinskih sestara, pogotovo kod onih koje rade na pedijatrijskim odjelima.
{"title":"Profesionalni stres i sagorijevanje medicinskih sestara u radu s djecom i odraslim bolesnicima","authors":"Marinela Vuković, Vesna Antičević, Irena Mišetić","doi":"10.48188/hczz.2.2.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.2.2.6","url":null,"abstract":"Ciljevi ovog istraživanja bili su ispitati razlike u profesionalnim stresorima i razinama sagorijevanja između medicinskih sestara koje rade s djecom i onih koje rade s odraslim pacijentima te ispitati doprinos profesionalnih stresora s razinama sagorijevanja medicinskih sestara. Metode: U ovoj presječnoj studiji su sudjelovale 123 medicinske sestre od kojih je 30 zaposleno na pedijatrijskim odjelima, a 93 na odjelima za liječenje odraslih bolesnika. Primijenjeni su upitnici o ispitivanju profesionalnog stresa i sagorijevanja na poslu. Rezultati su ukazali na veću vulnerabilnost medicinskih sestara zaposlenih na pedijatrijskim odjelima prema profesionalnom stresu (t=3,77; p<0,001) i sagorijevanju na poslu (t=1,81, p<0,05), pri čemu percipirani rizici (B=0,08, p<0,01) i zahtjevi posla (B=0,07, p<0,01) na dječjim odjelima predviđaju više razine sagorijevanja. Stupanj sagorijevanja medicinskih sestara koje rade s odraslim bolesnicima povezan je s međuljudskim sukobima (B=0,1, p<0,01) i organizacijsko-financijskim problemima na poslu (B=0,14, p<0,01). Zaključak: Rezultati ukazuju na početne stupnjeve profesionalnog sagorijevanja kod svih medicinskih sestara, pogotovo kod onih koje rade na pedijatrijskim odjelima.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"30 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"131789455","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Sandra Kuzmičić, A. Poljičanin, Asija Rota Čeprnja, I. Marinović, Jure Aljinović, Mladen Parlov, Boris Bećir, Nikica Kuzmičić, Anamarija Vidović, Antonela Pavić
Bell’s palsy, or idiopathic peripheral facial nerve palsy is a neurologic condition characterized by unilateral weakness of facial muscles. The evidence-based guidelines mostly consider the acute treatment of Bell’s palsy. However, chronic cases of Bell’s palsy are not supported by strong evidence regarding treatment options, except for a weak recommendation to utilize physical therapy. This case report has presented an application of a combination of physical therapy modalities (Mirror Book Therapy, High Inten-sity Laser Therapy, and Acupuncture) within 10 weeks, to treat a patient with long-term sequelae. This combination of therapies has resulted in a significant improvement in the level of recovery measured by facial grading scales. However, further research is necessary to provide stronger evidence regarding the benefits of this treatment option.
{"title":"Chronic Bell's Palsy Literature Review and Case Report","authors":"Sandra Kuzmičić, A. Poljičanin, Asija Rota Čeprnja, I. Marinović, Jure Aljinović, Mladen Parlov, Boris Bećir, Nikica Kuzmičić, Anamarija Vidović, Antonela Pavić","doi":"10.48188/hczz.2.1.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.2.1.4","url":null,"abstract":"Bell’s palsy, or idiopathic peripheral facial nerve palsy is a neurologic condition characterized by unilateral weakness of facial muscles. The evidence-based guidelines mostly consider the acute treatment of Bell’s palsy. However, chronic cases of Bell’s palsy are not supported by strong evidence regarding treatment options, except for a weak recommendation to utilize physical therapy. This case report has presented an application of a combination of physical therapy modalities (Mirror Book Therapy, High Inten-sity Laser Therapy, and Acupuncture) within 10 weeks, to treat a patient with long-term sequelae. This combination of therapies has resulted in a significant improvement in the level of recovery measured by facial grading scales. However, further research is necessary to provide stronger evidence regarding the benefits of this treatment option.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"39 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-05-03","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"128344103","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Objectives: The objectives of the study were to examine the relationship between symptoms of body dysmorphic disorder (body image) and depression, anxiety, and stress as well as the mediating role of self-esteem in explaining this relationship in people undergoing cosmetic surgery. Methods: The following measurement instruments were used: (a) Sociodemographic variables; (b) The scale of depression, anxiety, and stress (DASS); (c) The Rosenberg Self-Esteem Scale (RSS); Appearance Anxiety Inventory; (AAI). Results: The results of the Pearson correlation coefficient showed that depression, anxiety, and stress were associated with the symptoms of Body dysmorphic disorder, and depression was the most significant. The results of hierarchical regression analysis, as well as mediation analysis, showed that self-esteem has a mediating role in the relationship between depression, anxiety, stress, and symptoms of Body dysmorphic disorder. Conclusions: This research opens new directions for research in the areas of depression, anxiety, stress, self-esteem, and body image in people who have undergone cosmetic surgery. It is also necessary to provide various psychoeducation programmes for the development of healthy ways of dealing with daily and life stressors, as well as support from psychotherapists whether it is anxiety, stress, depression, preoccupation with body image, or self-esteem.
{"title":"The Relationship between Depression, Anxiety, Stress and Symptoms of Body Dysmorphic Disorder and Mediating Role of Self-Esteem in Cosmetic Surgery","authors":"Lena Dragana Gajić, Martina Gajić","doi":"10.48188/hczz.2.1.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.2.1.7","url":null,"abstract":"Objectives: The objectives of the study were to examine the relationship between symptoms of body dysmorphic disorder (body image) and depression, anxiety, and stress as well as the mediating role of self-esteem in explaining this relationship in people undergoing cosmetic surgery. Methods: The following measurement instruments were used: (a) Sociodemographic variables; (b) The scale of depression, anxiety, and stress (DASS); (c) The Rosenberg Self-Esteem Scale (RSS); Appearance Anxiety Inventory; (AAI). Results: The results of the Pearson correlation coefficient showed that depression, anxiety, and stress were associated with the symptoms of Body dysmorphic disorder, and depression was the most significant. The results of hierarchical regression analysis, as well as mediation analysis, showed that self-esteem has a mediating role in the relationship between depression, anxiety, stress, and symptoms of Body dysmorphic disorder. Conclusions: This research opens new directions for research in the areas of depression, anxiety, stress, self-esteem, and body image in people who have undergone cosmetic surgery. It is also necessary to provide various psychoeducation programmes for the development of healthy ways of dealing with daily and life stressors, as well as support from psychotherapists whether it is anxiety, stress, depression, preoccupation with body image, or self-esteem.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"118 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-05-03","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"120955146","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Ivana Klarić Kukuz, Josipa Grančić, A. Poljičanin, I. Marinović, Jure Aljinović, Ana Barić Žižić, Marta Pavlović
We present a case report of a 46-year-old nurse with lower limb, late onset, second degree primary lymphedema diagnosed thirty years after symptoms onset. Lack of specialised lymphedema clinics, lymphedema specialists, lymphedema management guidelines and lymphedema registry are main causes for prolonged diagnosis in Croatia. Primary lymphedema treatment was con-ducted through 45-minutes sessions three times a week in total 7 sessions. Treatment sessions consisted of limb circumference mea-surements and manual lymph drainage followed by Partsch compression therapy protocol and education. Instructions for physical activity were made likewise. Significant volume reduction was successful despite long primary lymphedema duration. Changes in quality of life and physical activity were noted by self-administered questionnaires. Compression garment specialist made measures for flat knitted stockings compression class III. that are indicated for lymphedema and have important role in the maintenance phase of limb volume. Despite the fact that primary lymphedema is chronic condition, and it has been left untreated for over thirty years in our patient. With proper lymphedema therapy management and teamwork it is possible to achieve and maintain satisfying treatment results especially if you have motivated and properly educated patient.
{"title":"Prikaz slučaja kasnog tipa primarnog limfedema - od dijagnoze do uspješne terapije","authors":"Ivana Klarić Kukuz, Josipa Grančić, A. Poljičanin, I. Marinović, Jure Aljinović, Ana Barić Žižić, Marta Pavlović","doi":"10.48188/hczz.2.1.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.2.1.2","url":null,"abstract":"We present a case report of a 46-year-old nurse with lower limb, late onset, second degree primary lymphedema diagnosed thirty years after symptoms onset. Lack of specialised lymphedema clinics, lymphedema specialists, lymphedema management guidelines and lymphedema registry are main causes for prolonged diagnosis in Croatia. Primary lymphedema treatment was con-ducted through 45-minutes sessions three times a week in total 7 sessions. Treatment sessions consisted of limb circumference mea-surements and manual lymph drainage followed by Partsch compression therapy protocol and education. Instructions for physical activity were made likewise. Significant volume reduction was successful despite long primary lymphedema duration. Changes in quality of life and physical activity were noted by self-administered questionnaires. Compression garment specialist made measures for flat knitted stockings compression class III. that are indicated for lymphedema and have important role in the maintenance phase of limb volume. Despite the fact that primary lymphedema is chronic condition, and it has been left untreated for over thirty years in our patient. With proper lymphedema therapy management and teamwork it is possible to achieve and maintain satisfying treatment results especially if you have motivated and properly educated patient.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"483 1 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-05-03","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"133307896","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Ravno stopalo je stopalo s većom dodirnom površinom s podlogom zbog smanjenje visine ili potpune odsutnosti medijalnog svoda. Pedijatrijsko ravno stopalo se najčešće dijeli na patološko, kruto ravno stopalo i fiziološko, fleksibilno ravno stopalo. Patološko spušteno stopalo pokazuje određeni stupanj ukočenosti i značajno ograničenje pokreta subtalarnog zgloba. Često uzrokuje poteškoće i obično zahtijeva konzervativno ili kiruško liječenje. Fiziološko fleksibilno ravno stopalo je pomično i mekano, predstavlja više kozmetički nego funkcionalni problem. Ono čini ∼95% slučajeva ravnih stopala u djece i pretežno je asimptomatsko. U asimptomatskih pacijenata, nema dokaza koji bi poduprli preventivnu ulogu uložaka, ortoza ili operacija s ciljem odgađanja ili uklanjanja eventualnih budućih simptoma. Rano postavljanje uložaka, koji podržavaju svod stopala ne utječe na njegovu visinu u kasnijoj dobi. Teški oblici fleksibilnog ravnog stopala tijekom vremena mogu izazivati bolove i funkcionalne probleme i tada zahtijevaju liječenje. Općenita preporuka za prevenciju ravnog stopala je podržavanje prirodnih obrazaca kretanja u dojenačkoj dobi koji će omogućiti pravilan razvoj svodova te hodanje bez obuće i reguliranje tjelesne težine. Unatoč širokoj rasprostranjenosti, u literaturi nema usuglašenih klasifikacija i smjernica za liječenje dječjeg ravnog stopala te je potrebno provesti daljnja istraživanja s ciljem postavljanja univerzalnih smjernica za klasifikaciju, dijagnozu, prevenciju i liječenje ravnih stopala u djece.
{"title":"Ravno stopalo u djece","authors":"Asija Rota Čeprnja, Toni Čeprnja, Marina Rota, Vesna Bilandžić, Sandra Kuzmičić, Mladen Parlov","doi":"10.48188/hczz.2.1.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.2.1.5","url":null,"abstract":"Ravno stopalo je stopalo s većom dodirnom površinom s podlogom zbog smanjenje visine ili potpune odsutnosti medijalnog svoda. Pedijatrijsko ravno stopalo se najčešće dijeli na patološko, kruto ravno stopalo i fiziološko, fleksibilno ravno stopalo. Patološko spušteno stopalo pokazuje određeni stupanj ukočenosti i značajno ograničenje pokreta subtalarnog zgloba. Često uzrokuje poteškoće i obično zahtijeva konzervativno ili kiruško liječenje. Fiziološko fleksibilno ravno stopalo je pomično i mekano, predstavlja više kozmetički nego funkcionalni problem. Ono čini ∼95% slučajeva ravnih stopala u djece i pretežno je asimptomatsko. U asimptomatskih pacijenata, nema dokaza koji bi poduprli preventivnu ulogu uložaka, ortoza ili operacija s ciljem odgađanja ili uklanjanja eventualnih budućih simptoma. Rano postavljanje uložaka, koji podržavaju svod stopala ne utječe na njegovu visinu u kasnijoj dobi. Teški oblici fleksibilnog ravnog stopala tijekom vremena mogu izazivati bolove i funkcionalne probleme i tada zahtijevaju liječenje. Općenita preporuka za prevenciju ravnog stopala je podržavanje prirodnih obrazaca kretanja u dojenačkoj dobi koji će omogućiti pravilan razvoj svodova te hodanje bez obuće i reguliranje tjelesne težine. Unatoč širokoj rasprostranjenosti, u literaturi nema usuglašenih klasifikacija i smjernica za liječenje dječjeg ravnog stopala te je potrebno provesti daljnja istraživanja s ciljem postavljanja univerzalnih smjernica za klasifikaciju, dijagnozu, prevenciju i liječenje ravnih stopala u djece.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"83 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-05-03","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"124419805","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Objectives: The objectives of the study were to examine the relationship between symptoms of body dysmorphic disorder (body image) and personality traits: neuroticism, conscientiousness, extraversion, agreeableness, and openness to new experiences as well as the mediating role of perfectionism on the relationship between personality traits and body image in people undergoing cosmetic surgery. Methods: Results: The results of hierarchical regression analysis and mediation analysis showed that perfectionism has been shown to play a mediating role in the relationship between personality traits and body image. Conclusions: This research opens new directions for the study of psychological variables in cosmetic surgery and is also the first research in our area on the relationship between body image and personality traits. Because our sample is made up of participants who have had different surgical treatments, and given the huge increase in cosmetic surgery, a fuller understanding of personality influences can also allow surgeons to more accurately assess patients ‘suitability for surgery. It can also lead to a better understanding of the psychological aspects of cosmetic surgery and strengthen the foundation for promoting a healthier body image.
{"title":"Personality Traits as Determinants of Body Image and the Mediation Role Of Perfectionism in Cosmetic Surgery","authors":"Martina Gajić, Lena Dragana Gajić","doi":"10.48188/hczz.2.1.10","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.2.1.10","url":null,"abstract":"Objectives: The objectives of the study were to examine the relationship between symptoms of body dysmorphic disorder (body image) and personality traits: neuroticism, conscientiousness, extraversion, agreeableness, and openness to new experiences as well as the mediating role of perfectionism on the relationship between personality traits and body image in people undergoing cosmetic surgery. Methods: Results: The results of hierarchical regression analysis and mediation analysis showed that perfectionism has been shown to play a mediating role in the relationship between personality traits and body image. Conclusions: This research opens new directions for the study of psychological variables in cosmetic surgery and is also the first research in our area on the relationship between body image and personality traits. Because our sample is made up of participants who have had different surgical treatments, and given the huge increase in cosmetic surgery, a fuller understanding of personality influences can also allow surgeons to more accurately assess patients ‘suitability for surgery. It can also lead to a better understanding of the psychological aspects of cosmetic surgery and strengthen the foundation for promoting a healthier body image.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"10 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-05-03","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"133540185","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Ante Papazovska Cherepnalkovski, T. Gruev, K. Piperkova
Glucose-6-phosphate dehydrogenase is a key regulatory enzyme in the pentose-phosphate cycle that participates in the formation of reduced equivalents to maintain the cellular redox status. The G6PD enzyme activity is crucial in protecting cells from oxidative stress. Deficit of the glucose-6-phosphate dehydrogenase (G6PD) has been recognized as the most common inherited enzymopathy worldwide. In the Republic of North Macedonia (RNM), the deficit of glucose-6-phosphate dehydrogenase has been infrequently investigated. Moreover, no reports exist on quantitative testing of G6PD in newborns from the RNM. SCOPE: The aim of our study was to determine the reference values for the level of G6PD in erythrocytes of newborns from the Republic of North Macedonia. For this purpose, eighty-two healthy newborns were selected and tested for G6PD by the quantitative spectrophotometric method. RESULTS: The mean ± SD of the G6PD quantitative value in the examined group was 229.12 ± 24.2 mU/109Er ranging from a minimum of 191.7 to a maximum of 288, and a median of 228.0 mU/109Er, values that were lower than the preset reference values of the diagnostic test in use. CONCLUSION: We speculated that by establishing a specific reference value (range) for the target population and for the appropriate diagnostic test, we would gain increased sensitivity of the test. This would help optimize detection of G6PD deficient newborns, mild-variant hemizygotes and female heterozygotes for the deficiency.
{"title":"Reference Values for Quantitative Testing of G6PD Deficiency in Newborns from the Republic of North Macedonia","authors":"Ante Papazovska Cherepnalkovski, T. Gruev, K. Piperkova","doi":"10.48188/hczz.2.1.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.2.1.6","url":null,"abstract":"Glucose-6-phosphate dehydrogenase is a key regulatory enzyme in the pentose-phosphate cycle that participates in the formation of reduced equivalents to maintain the cellular redox status. The G6PD enzyme activity is crucial in protecting cells from oxidative stress. Deficit of the glucose-6-phosphate dehydrogenase (G6PD) has been recognized as the most common inherited enzymopathy worldwide. In the Republic of North Macedonia (RNM), the deficit of glucose-6-phosphate dehydrogenase has been infrequently investigated. Moreover, no reports exist on quantitative testing of G6PD in newborns from the RNM. SCOPE: The aim of our study was to determine the reference values for the level of G6PD in erythrocytes of newborns from the Republic of North Macedonia. For this purpose, eighty-two healthy newborns were selected and tested for G6PD by the quantitative spectrophotometric method. RESULTS: The mean ± SD of the G6PD quantitative value in the examined group was 229.12 ± 24.2 mU/109Er ranging from a minimum of 191.7 to a maximum of 288, and a median of 228.0 mU/109Er, values that were lower than the preset reference values of the diagnostic test in use. CONCLUSION: We speculated that by establishing a specific reference value (range) for the target population and for the appropriate diagnostic test, we would gain increased sensitivity of the test. This would help optimize detection of G6PD deficient newborns, mild-variant hemizygotes and female heterozygotes for the deficiency.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"139 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-05-03","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"121309285","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Uvod: Korištenje nedozvoljenih sredstava jedan je od najvećih problema modernog sporta. Svjetska antidoping organizacija predstavlja glavnu instituciju u globalnoj borbi protiv dopinga te za viziju ima postojanje svijeta u kojem se sportaši mogu natjecati u okruženju bez dopinga. Nuspojave koje se mogu javiti nakon korištenja nedopuštenih sredstava obuhvaćaju neurološke, kardio-vaskularne, respiratorne, mišićno-koštane, endokrine, dermatološke, reproduktivne i ostale promjene na organizmu. Također, mogu se javiti različiti psihički poremećaji, te u najgorem slučaju i smrt. Upravo zbog toga, kao najvažnija karika u borbi protiv dopinga, nameće se pravovremena edukacija sportaša, liječnika, fizioterapeuta i trenera. Cilj rada: Utvrditi spoznaju sportaša o nedozvoljenim sredstvima i njihovoj štetnosti na zdravlje te utvrditi da li postoji razlika o spoznaji o nedozvoljenim sredstvima između sportaša profesionalaca i rekreativaca. Materijali i metode: U presječnom prospektivnom istraživanju, uključeno je 90 ispitanika koji su stariji od 18 godina i koji se aktivno bave sportom. Ispitanici su podijeljeni u 2 skupine: prvu skupinu koju čine profesionalni sportaši i drugu skupinu koju čine rekreativni sportaši. U prvoj skupini profesionalnih sportaša sudjelovalo je 39 ispitanika, te 51 ispitanik u drugoj skupini rekreativnih sportaša. Anketno ispitivanje provedeno je strukturiranim anketnim upitnikom kao mjernim instrumentom.Rezultati: Istraživanjem spoznaje sportaša o štetnosti korištenja dopinga u sportu došlo se do zaključka da ne postoji statistički značajna razlika između dviju grupa, odnosno spoznaje sportaša profesionalaca i sportaša rekreativaca, ali postoji statistički zna-čajna pozitivna veza između duljine bavljenja sportom i spoznaje o štetnosti dopinga na zdravlje sportaša. Promatrajući sportaše s obzirom na prijašnje korištenje nedopuštenih sredstava može se uočiti da 27,78% promatranih sportaša imaju navedeno iskustvo.Zaključak: Profesionalni sportaši u usporedbi s rekreativnim sportašima nemaju veću spoznaju o štetnom utjecaju korištenja dopinga u sportu.
{"title":"Spoznaja sportaša o štetnosti korištenja dopinga u sportu","authors":"Hrvoje Prkić, D. Pivalica","doi":"10.48188/hczz.2.1.9","DOIUrl":"https://doi.org/10.48188/hczz.2.1.9","url":null,"abstract":"Uvod: Korištenje nedozvoljenih sredstava jedan je od najvećih problema modernog sporta. Svjetska antidoping organizacija predstavlja glavnu instituciju u globalnoj borbi protiv dopinga te za viziju ima postojanje svijeta u kojem se sportaši mogu natjecati u okruženju bez dopinga. Nuspojave koje se mogu javiti nakon korištenja nedopuštenih sredstava obuhvaćaju neurološke, kardio-vaskularne, respiratorne, mišićno-koštane, endokrine, dermatološke, reproduktivne i ostale promjene na organizmu. Također, mogu se javiti različiti psihički poremećaji, te u najgorem slučaju i smrt. Upravo zbog toga, kao najvažnija karika u borbi protiv dopinga, nameće se pravovremena edukacija sportaša, liječnika, fizioterapeuta i trenera. Cilj rada: Utvrditi spoznaju sportaša o nedozvoljenim sredstvima i njihovoj štetnosti na zdravlje te utvrditi da li postoji razlika o spoznaji o nedozvoljenim sredstvima između sportaša profesionalaca i rekreativaca. Materijali i metode: U presječnom prospektivnom istraživanju, uključeno je 90 ispitanika koji su stariji od 18 godina i koji se aktivno bave sportom. Ispitanici su podijeljeni u 2 skupine: prvu skupinu koju čine profesionalni sportaši i drugu skupinu koju čine rekreativni sportaši. U prvoj skupini profesionalnih sportaša sudjelovalo je 39 ispitanika, te 51 ispitanik u drugoj skupini rekreativnih sportaša. Anketno ispitivanje provedeno je strukturiranim anketnim upitnikom kao mjernim instrumentom.Rezultati: Istraživanjem spoznaje sportaša o štetnosti korištenja dopinga u sportu došlo se do zaključka da ne postoji statistički značajna razlika između dviju grupa, odnosno spoznaje sportaša profesionalaca i sportaša rekreativaca, ali postoji statistički zna-čajna pozitivna veza između duljine bavljenja sportom i spoznaje o štetnosti dopinga na zdravlje sportaša. Promatrajući sportaše s obzirom na prijašnje korištenje nedopuštenih sredstava može se uočiti da 27,78% promatranih sportaša imaju navedeno iskustvo.Zaključak: Profesionalni sportaši u usporedbi s rekreativnim sportašima nemaju veću spoznaju o štetnom utjecaju korištenja dopinga u sportu.","PeriodicalId":240055,"journal":{"name":"Hrvatski časopis zdravstvenih znanosti","volume":"19 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-05-03","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"122324118","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：