U radu autor analizira mjerodavno pravo za stvarnopravne odnose na temelju odredaba hrvatskog Zakona o međunarodnom privatnom pravu iz 2017. (HRZMPP). Nakon uvodnog dijela, u kojemu daje povijesni i poredbenopravni prikaz načela lex rei sitae, autor u drugome dijelu rada de lege lata razmatra odredbe stvarnog statuta u čl. 20. do 23. HRZMPP-a, a u trećem dijelu iznosi svoja de lege ferenda promišljanja o kolizijskopravnom ustroju općih odredaba mjerodavnoga prava za stvarnopravne odnose. U zaključku ovoga rada autor konstatira da je hrvatsko MPP svojim ZMPP-om iz 2017. europeiziralo opće odredbe stvarnoga statuta ponudivši zakonska pravila koja su u skladu s općim odredbama MPP-a koje postoje i u neunificiranim poredbenopravnim odredbama država europskog kontinentalnog pravnog kruga. Ipak, autor također napominje da je hrvatski zakonodavac 2017. u kodifikaciji hrvatskog MPP-a istodobno propustio prigodu dati novim odredbama stvarnoga statuta viši stupanj elastičnosti uvođenjem većega broja suvremenih poveznica, bitno uže veze kao posebne klauzule izuzeća, ali i mogućnost ograničene primjene stranačke autonomije.
{"title":"Stvarni statut u hrvatskom ZMPP-u iz 2017.","authors":"Vilim Bouček","doi":"10.3935/zpfz.71.5.04","DOIUrl":"https://doi.org/10.3935/zpfz.71.5.04","url":null,"abstract":"U radu autor analizira mjerodavno pravo za stvarnopravne odnose na temelju odredaba hrvatskog Zakona o međunarodnom privatnom pravu iz 2017. (HRZMPP). Nakon uvodnog dijela, u kojemu daje povijesni i poredbenopravni prikaz načela lex rei sitae, autor u drugome dijelu rada de lege lata razmatra odredbe stvarnog statuta u čl. 20. do 23. HRZMPP-a, a u trećem dijelu iznosi svoja de lege ferenda promišljanja o kolizijskopravnom ustroju općih odredaba mjerodavnoga prava za stvarnopravne odnose. U zaključku ovoga rada autor konstatira da je hrvatsko MPP svojim ZMPP-om iz 2017. europeiziralo opće odredbe stvarnoga statuta ponudivši zakonska pravila koja su u skladu s općim odredbama MPP-a koje postoje i u neunificiranim poredbenopravnim odredbama država europskog kontinentalnog pravnog kruga. Ipak, autor također napominje da je hrvatski zakonodavac 2017. u kodifikaciji hrvatskog MPP-a istodobno propustio prigodu dati novim odredbama stvarnoga statuta viši stupanj elastičnosti uvođenjem većega broja suvremenih poveznica, bitno uže veze kao posebne klauzule izuzeća, ali i mogućnost ograničene primjene stranačke autonomije.","PeriodicalId":34908,"journal":{"name":"Zbornik Pravnog Fakulteta u Zagrebu","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"41572390","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U radu se analizira problematika i izazovi s kojima se susreću investitori u lukama nautičkog turizma prilikom pribave dozvola za postojeće građevine, koje slijedom povijesno neuređene pravne situacije nemaju potrebne dozvole. Posebna pozornost u radu posvećuje se problematici legalizacije građevina sukladno definiciji lučke suprastrukture sadržanoj u općim odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Daje se pregled i ocjena normativnog uređenja te postupanja u praksi kao i prijedlozi usmjereni boljoj pravnoj uređenosti navedenog područja.
在获得现有建筑授权的过程中，分析了投资者在科学旅游港面临的挑战和挑战，这些在未来历史上不正常的法律情况下是不需要的。根据《海洋货物和海港法》一般条款中对港口结构的定义，对建筑合法化问题给予了特别关注。Daje se preged i ocjena normaltivnog ure je enja te postupanja u praksi kao i prijedlozi usmjereni boljoj pravnoj ure je enosti navedenog područja。
{"title":"Izazovi legalizacije građevina u lukama nautičkog turizma","authors":"Sanja Ljubetić","doi":"10.3935/zpfz.71.5.06","DOIUrl":"https://doi.org/10.3935/zpfz.71.5.06","url":null,"abstract":"U radu se analizira problematika i izazovi s kojima se susreću investitori u lukama nautičkog turizma prilikom pribave dozvola za postojeće građevine, koje slijedom povijesno neuređene pravne situacije nemaju potrebne dozvole. Posebna pozornost u radu posvećuje se problematici legalizacije građevina sukladno definiciji lučke suprastrukture sadržanoj u općim odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Daje se pregled i ocjena normativnog uređenja te postupanja u praksi kao i prijedlozi usmjereni boljoj pravnoj uređenosti navedenog područja.","PeriodicalId":34908,"journal":{"name":"Zbornik Pravnog Fakulteta u Zagrebu","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"49264107","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Knjiga Transport Law on Passenger Rights (Prava putnika u transportnom pravu) u izdanju uglednog nakladnika Routledgea donosi nam najnoviji i cjelokupan pregled pravnog uređenja prava potrošača u svim granama transporta osim plovidbe unutarnjim plovnim putevima. Verziranima u području to je dovoljna informacija o važnosti i kompleksnosti ove publikacije. Prava potrošača u EU-u postala su iznimno važno područje prava, koje se posljednja dva desetljeća eksplozivno razvija i čijoj se implementaciji u praksi pridaje veliko značenje, sve s ciljem poboljšanja kvalitete života građana EU-a. Kao dio te cjelovite gospodarsko-političke platforme u posljednjih se 15-ak godina razvilo sasvim novo područje transportnog prava: prava putnika kao specifičnih potrošača u svim granama prijevoza. Taj se cilj postupno ostvaruje donošenjem novih propisa EU-a kojima se sankcionira neuredno izvršenje prijevoza (otkaz, uskrata putovanja, duža kašnjenja u polasku) te se inzistira na kvalitetnijem postupku informiranja putnika o tim pravima prije puta i jednostavnijem i učinkovitijem postupku ostvarenja propisanih prava u slučaju takve povrede. Ono što je bitno istaknuti jest činjenica da su ova prava putnika nova u odnosu na postojeći pravni okvir odgovornosti prijevoznika za štetu putniku u svim granama prometa, koji je većinom uređen međunarodnim konvencijama (ali ne uvijek) i koncentriran na obeštećenje u slučaju tjelesnih povreda i smrti putnika te (dokazane) štete u slučaju kašnjenja putnika u dolasku na odredište. Dakle, tradicionalni pravni okvir koji (u nekim granama prometa) već gotovo stoljeće uređuje prava putnika koncentriran je na naknadu stvarno nastale i dokazane štete, za koju prijevoznik odgovara prema različitim modalitetima, ovisno o specifičnostima pojedine grane prometa. Za razliku od takvih postupaka, koji se pokreću u slučaju vrlo teških povreda i posljedica proizašlih iz povrede ugovora o prijevozu putnika, nova prava EU-a usmjerena su na kompenzaciju u svakom slučaju neurednog izvršenja usluge od strane prijevoznika, koja nema karakter naknade stvarno nastale štete, već zakonskog penala/kazne za prijevoznika, što čini bitnu razliku za putnika koji želi brzo i učinkovito ostvariti naknadu u slučaju neurednog izvršenja prijevoza, tijekom kojih ipak nije pretrpio dokazivu materijalnu štetu ili povredu prava osobnosti. U konačnici, splet pravnih pravila koja danas uređuju sva prava putnika iz ugovora o prijevozu u različitim granama prometa složen je, višeslojan i zahtjevan za primjenu i razumijevanje te je stoga nova publikacija grupe cijenjenih međunarodnih stručnjaka o toj temi posebno važna i s radošću primljena od strane verzirane stručne javnosti.
各房东Routledge出版的《乘客权利运输法》一书为我们提供了除内河航运外的所有运输边界的消费者权利管理的最新全面审查。该领域的验证是关于本出版物重要性和复杂性的充分信息。欧盟的真正消费者已经成为一个极其重要的法律领域，在过去的二十年里，这一领域得到了爆炸性的发展，在实践中至关重要，以提高欧盟公民的生活质量。在过去15年中，作为这一总体经济和政治平台的一部分，制定了一个新的运输法领域：作为所有运输部门特定消费者的乘客权利。Taj se cilj postupno ostvaruje donošenjem novih propisa EU-a kojima se sankcionira neuredno izvršenje prijevoza（otkaz，uskrata putovanja，duža kašnjenja u polasku）在信息发布后发布了一条消息，该消息发布后发布的是一条消息。重要的是，与所有交通部门乘客伤害乘客责任的现有法律框架相比，这些乘客的权利是新的，其中大多数受到国际公约的管制（但并不总是如此），重点是在乘客身体受伤和死亡的情况下提供保护，以及在晚到目的地的情况下（经证实）造成损害。因此，（在一些交通部门）已经受旅行者权利管辖的传统法律框架侧重于实际损害和证据，承运人根据各个交通部门的特点对这些损害和证据采取不同的方式。与那些在旅客运输合同受到损害而造成非常严重的伤害和后果的情况下采取的程序不同，新的欧盟权利旨在补偿承运人在任何情况下间接履行的服务，这种服务不具有实际损害的性质，而是对承运人的法律处罚/处罚，这对那些希望在没有遭受物质损害或人身权损害的证据的情况下，在未能进行运输的情况下进行快速有效赔偿的旅行者来说意义重大。最后，一套管理不同交通部门所有乘客权利的法律规则是复杂的、多方面的，需要理解和理解，因此，一组有价值的国际专家就这一问题发表新的出版物尤为重要，并受到所谓专家公众的欢迎。
{"title":"Prikaz knjige: Marko Pavliha, “Transport Law on Passenger Rights”, Routledge, 2021.","authors":"N. Radionov","doi":"10.3935/zpfz.71.5.07","DOIUrl":"https://doi.org/10.3935/zpfz.71.5.07","url":null,"abstract":"Knjiga Transport Law on Passenger Rights (Prava putnika u transportnom pravu) u izdanju uglednog nakladnika Routledgea donosi nam najnoviji i cjelokupan pregled pravnog uređenja prava potrošača u svim granama transporta osim plovidbe unutarnjim plovnim putevima. Verziranima u području to je dovoljna informacija o važnosti i kompleksnosti ove publikacije. Prava potrošača u EU-u postala su iznimno važno područje prava, koje se posljednja dva desetljeća eksplozivno razvija i čijoj se implementaciji u praksi pridaje veliko značenje, sve s ciljem poboljšanja kvalitete života građana EU-a. Kao dio te cjelovite gospodarsko-političke platforme u posljednjih se 15-ak godina razvilo sasvim novo područje transportnog prava: prava putnika kao specifičnih potrošača u svim granama prijevoza. Taj se cilj postupno ostvaruje donošenjem novih propisa EU-a kojima se sankcionira neuredno izvršenje prijevoza (otkaz, uskrata putovanja, duža kašnjenja u polasku) te se inzistira na kvalitetnijem postupku informiranja putnika o tim pravima prije puta i jednostavnijem i učinkovitijem postupku ostvarenja propisanih prava u slučaju takve povrede. Ono što je bitno istaknuti jest činjenica da su ova prava putnika nova u odnosu na postojeći pravni okvir odgovornosti prijevoznika za štetu putniku u svim granama prometa, koji je većinom uređen međunarodnim konvencijama (ali ne uvijek) i koncentriran na obeštećenje u slučaju tjelesnih povreda i smrti putnika te (dokazane) štete u slučaju kašnjenja putnika u dolasku na odredište. Dakle, tradicionalni pravni okvir koji (u nekim granama prometa) već gotovo stoljeće uređuje prava putnika koncentriran je na naknadu stvarno nastale i dokazane štete, za koju prijevoznik odgovara prema različitim modalitetima, ovisno o specifičnostima pojedine grane prometa. Za razliku od takvih postupaka, koji se pokreću u slučaju vrlo teških povreda i posljedica proizašlih iz povrede ugovora o prijevozu putnika, nova prava EU-a usmjerena su na kompenzaciju u svakom slučaju neurednog izvršenja usluge od strane prijevoznika, koja nema karakter naknade stvarno nastale štete, već zakonskog penala/kazne za prijevoznika, što čini bitnu razliku za putnika koji želi brzo i učinkovito ostvariti naknadu u slučaju neurednog izvršenja prijevoza, tijekom kojih ipak nije pretrpio dokazivu materijalnu štetu ili povredu prava osobnosti. U konačnici, splet pravnih pravila koja danas uređuju sva prava putnika iz ugovora o prijevozu u različitim granama prometa složen je, višeslojan i zahtjevan za primjenu i razumijevanje te je stoga nova publikacija grupe cijenjenih međunarodnih stručnjaka o toj temi posebno važna i s radošću primljena od strane verzirane stručne javnosti.","PeriodicalId":34908,"journal":{"name":"Zbornik Pravnog Fakulteta u Zagrebu","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"45763145","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Tekst analizira značenje i razumijevanje pojma governance te njegov prijevod na hrvatski jezik. Vlade, izvršne vlasti, vladajući (governing) pristupom odozgo, izdavanjem naloga i kontroliranjem, odnosno upravljanjem, ne mogu se učinkovito i djelotvorno nositi s problemima i izazovima. Kako bi odgovorile na takve izazove, vlade prihvaćaju vladanje odozdo, po horizontalnom načelu suradnje s ostalim dionicima, pa su onda u prilici mobilizirati raspoložive resurse, izgraditi povjerenje i novu mrežu suradnje te razviti koncept vladavine (governance). Koncept dobre vladavine u Europskoj uniji je alat kojim se jačaju procesi konvergencije. Istraživanja o vladavini u Hrvatskoj su rijetka, a radovi o toj temi uglavnom analiziraju vladavinu, dobru vladavinu i višerazinsku vladavinu kao novu upravnu doktrinu. Imajući u vidu značenje pojma governance u engleskom jeziku te njegovo značenje u odnosu na druge pojmove, drži se da ga na hrvatski jezik treba prevoditi kao vladavina. Analizira se i značenje pojmova: affordability, social entrepreneurship, eligibility i resilience te se predlaže prevođenje na hrvatski jezik.
{"title":"Što znači pojam governance i kako ga treba prevoditi?","authors":"Gojko Bežovan","doi":"10.3935/zpfz.71.5.03","DOIUrl":"https://doi.org/10.3935/zpfz.71.5.03","url":null,"abstract":"Tekst analizira značenje i razumijevanje pojma governance te njegov prijevod na hrvatski jezik. Vlade, izvršne vlasti, vladajući (governing) pristupom odozgo, izdavanjem naloga i kontroliranjem, odnosno upravljanjem, ne mogu se učinkovito i djelotvorno nositi s problemima i izazovima. Kako bi odgovorile na takve izazove, vlade prihvaćaju vladanje odozdo, po horizontalnom načelu suradnje s ostalim dionicima, pa su onda u prilici mobilizirati raspoložive resurse, izgraditi povjerenje i novu mrežu suradnje te razviti koncept vladavine (governance). Koncept dobre vladavine u Europskoj uniji je alat kojim se jačaju procesi konvergencije. Istraživanja o vladavini u Hrvatskoj su rijetka, a radovi o toj temi uglavnom analiziraju vladavinu, dobru vladavinu i višerazinsku vladavinu kao novu upravnu doktrinu. Imajući u vidu značenje pojma governance u engleskom jeziku te njegovo značenje u odnosu na druge pojmove, drži se da ga na hrvatski jezik treba prevoditi kao vladavina. Analizira se i značenje pojmova: affordability, social entrepreneurship, eligibility i resilience te se predlaže prevođenje na hrvatski jezik.","PeriodicalId":34908,"journal":{"name":"Zbornik Pravnog Fakulteta u Zagrebu","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"43805370","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Nakon više od deset godina primjene pravila o prethodnom postupku, koja su bila predmetom većeg broja novela Zakona o parničnom postupku, postoji potreba da se preispita je li takva postupna strukturna promjena doista dovela do koncentracije te kraćeg trajanja postupka uz održavanje manjeg broja ročišta. Službeni podatci koje objavljuje Ministarstvo pravosuđa RH odnosno Vrhovni sud RH ne mogu dati odgovor na pitanje koliko i zašto traje postupak, koliko traju pojedini njegovi stadiji te koliko se u postupku zakazuje ročišta. Naše istraživanje nudi inovativnu metodologiju te prikazuje rezultate opsežnog empirijskog istraživanja koje, s jedne strane, uzima u obzir stvarne podatke o trajanju postupka i broju ročišta iz sustava eSpis te, s druge strane, analizom reprezentativnog uzorka predmeta najvećeg hrvatskog općinskog suda nastoji identificirati potencijalne uzročnike neučinkovitih postupaka. Naposljetku predlažu se nužne izmjene pravila o prethodnom postupku, ali i mentaliteta sudaca, odvjetnika i drugih pravnih profesionalaca koji sudjeluju u postupku.
以前的程序规则是《议会法》中大量小说的主题，在应用了十多年之后，有必要审查这种程序结构的变化是否真的导致了集中精力和缩短程序的持续时间，以保持较少的生日。Službeni podatci koje objavljuje Ministarstvo pravosuŞa RH odnosno Vrhovni sud RH ne mogu dati odgovor na pitanje koliko i zašto traje postupak，koliko traju pojedini njegovi stadiji te koliko se u postupku zakazuje ročišta。我们的研究提供了一种创新的方法，并显示了一项全面的实证研究的结果，该研究一方面考虑到了电子竞技系统中关于程序持续时间和研讨会数量的真实数据，另一方面分析了克罗地亚最大的市镇法院试图确定无效诉讼的潜在原因的主题的代表性样本。最后，对以前的程序提出了必要的修正，也对参与诉讼的法官、律师和其他法律专业人员的心态提出了必要修正。
{"title":"Je li prethodni postupak doveo do koncentracije i kraćeg trajanja parničnog postupka?","authors":"Juraj Brozović","doi":"10.3935/zpfz.71.5.05","DOIUrl":"https://doi.org/10.3935/zpfz.71.5.05","url":null,"abstract":"Nakon više od deset godina primjene pravila o prethodnom postupku, koja su bila predmetom većeg broja novela Zakona o parničnom postupku, postoji potreba da se preispita je li takva postupna strukturna promjena doista dovela do koncentracije te kraćeg trajanja postupka uz održavanje manjeg broja ročišta. Službeni podatci koje objavljuje Ministarstvo pravosuđa RH odnosno Vrhovni sud RH ne mogu dati odgovor na pitanje koliko i zašto traje postupak, koliko traju pojedini njegovi stadiji te koliko se u postupku zakazuje ročišta. Naše istraživanje nudi inovativnu metodologiju te prikazuje rezultate opsežnog empirijskog istraživanja koje, s jedne strane, uzima u obzir stvarne podatke o trajanju postupka i broju ročišta iz sustava eSpis te, s druge strane, analizom reprezentativnog uzorka predmeta najvećeg hrvatskog općinskog suda nastoji identificirati potencijalne uzročnike neučinkovitih postupaka. Naposljetku predlažu se nužne izmjene pravila o prethodnom postupku, ali i mentaliteta sudaca, odvjetnika i drugih pravnih profesionalaca koji sudjeluju u postupku.","PeriodicalId":34908,"journal":{"name":"Zbornik Pravnog Fakulteta u Zagrebu","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"43427745","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Na osnovi dosad nepoznatog dokumenta pronađenog u vatikanskom arhivu Ureda za bogoslužna slavlja Vrhovnog svećenika, autor pronalazi da je tijekom konzistorija 12. siječnja 1953. papa Pio XII. (Pacelli) novoizabranom kardinalu Alojziju Stepincu dodijelio naslovnu crkvu te da je to bila Sancti Pauli in Arenula (San Paolo alla Regola). Razrađen je postupak utvrđivanja istinitosti i vjerodostojnosti pronađenog dokumenta. Objašnjeni su i mogući razlozi zbog kojih se dosad pitanje postojanja i identifikacije Stepinčeve naslovne crkve nije istraživalo, unatoč dobro poznatoj činjenici da po kanonskom pravu svakom novoizabranom kardinalu mora biti dodijeljena naslovna crkva u Rimu. Opisane su i okolnosti u kojima se predmetni konzistorij odvijao te neposredne negativne posljedice po diplomatske odnose Svete Stolice i Federativne Narodne Republike Jugoslavije.
{"title":"Kanonskopravni i povijesni aspekti kreacije nadbiskupa zagrebačkog bl. Alojzija Stepinca kardinalom Svete rimske Crkve. Otkriće njegove naslovne crkve u Rimu","authors":"Neven Pelicarić","doi":"10.3935/zpfz.71.5.01","DOIUrl":"https://doi.org/10.3935/zpfz.71.5.01","url":null,"abstract":"Na osnovi dosad nepoznatog dokumenta pronađenog u vatikanskom arhivu Ureda za bogoslužna slavlja Vrhovnog svećenika, autor pronalazi da je tijekom konzistorija 12. siječnja 1953. papa Pio XII. (Pacelli) novoizabranom kardinalu Alojziju Stepincu dodijelio naslovnu crkvu te da je to bila Sancti Pauli in Arenula (San Paolo alla Regola). Razrađen je postupak utvrđivanja istinitosti i vjerodostojnosti pronađenog dokumenta. Objašnjeni su i mogući razlozi zbog kojih se dosad pitanje postojanja i identifikacije Stepinčeve naslovne crkve nije istraživalo, unatoč dobro poznatoj činjenici da po kanonskom pravu svakom novoizabranom kardinalu mora biti dodijeljena naslovna crkva u Rimu. Opisane su i okolnosti u kojima se predmetni konzistorij odvijao te neposredne negativne posljedice po diplomatske odnose Svete Stolice i Federativne Narodne Republike Jugoslavije.","PeriodicalId":34908,"journal":{"name":"Zbornik Pravnog Fakulteta u Zagrebu","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"46219183","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Knjiga Obiteljsko pravo iznimno je vrijedno i važno znanstveno djelo objavljeno u listopadu 2021. u izdanju Narodnih novina d. d. Nastala je kao rezultat suradnje skupine renomiranih sveučilišnih nastavnika te pravnih znanstvenika, koji čitatelju kroz analizu smisla, značenja i dosega zakonskih te međunarodnopravnih normi nastoje na pravilan i razumljiv način približiti uređenje obiteljskih odnosa u hrvatskom pravnom sustavu. Knjiga, uz predgovor, sadržava dvanaest poglavlja (Uvod u obiteljsko pravo, Bračno pravo, Izvanbračna zajednica, Podrijetlo djeteta, Obiteljskopravni odnosi roditelja i djeteta, Mirno rješavanje obiteljskih prijepora, Posvojenje, Istospolne zajednice, Skrbništvo, Uzdržavanje, Imovinski odnosi, Europsko obiteljsko pravo), a na kraju knjige nalaze se kazalo pojmova i popis korištenih propisa. Unatoč opsežnosti sadržaja knjige (str. 543) autori su na pregledan i cjelovit način uspjeli približiti čitatelju društveni kontekst pozitivnopravnih propisa o kojemu ovisi smisao i značenje pojedinih normi. Tome uvelike doprinosi jednostavan i razumljiv jezik pisanja te činjenica da knjiga tvori jedinstvenu stilsku cjelinu iako je djelo sedam autora. Knjiga obiluje bilješkama (755), ima iscrpan popis literature i pravnih izvora koji su izvrstan putokaz svima koji žele produbiti svoje znanje. Možemo zaključiti da je knjiga Obiteljsko pravo iznimno štivo kojim su autori na sveobuhvatan, pregledan i znanstveno utemeljen način uspjeli posložiti i približiti materiju obiteljskopravnih odnosa studentima i stručnjacima u praksi (ponajprije sucima, odvjetnicima i socijalnim radnicima), i to unatoč brojnim izazovima koje su pred njih stavile kolizije pozitivnopravnih normi, njihova nomotehnička neujednačenost i nelogičnost.
《家庭法》一书在2021年10月显得极其珍贵和重要。u izdanju Narodnih novina d.d.Nastala je kao rezultat suradnje skupine renomiranih sveučilišnih nastavnika te pravnih znanstvenika，kojičitatelju kroz analizu smisla，značenja i dosega zakonskih te meŞunarodnopravnihnormi nastoje na pravilan i razumljiv način približiti ureŞenje obiteljskih odnosa u hrvatskom pravnom sustavu。经协商，该书共有十二章（家庭法导论、婚姻法、法外社区、儿童起源、父母和儿童法、和平解决家庭运输、收养、东方社区、克罗地亚、赡养费、移民关系、欧洲家庭法），在这本书的末尾，有所使用的规则的定义和列表。尽管本书（第543页）的内容有可能，但作者已经接受了审查，并根据个人标准的含义和意义，设法向读者拉近了积极规定的社会背景。这有助于形成一种简单而全面的写作语言，而且这本书创建了一个独特的样式表，尽管它适用于七位作者。这本书以笔记（755）的形式出版，这是一份文献和法律来源的列表，对所有想要提高知识的人来说都是极好的。我们可以得出结论，《家庭法》一书是一本非常全面、经过审查和科学说服的水平，作者可以与学生和实践中的专家（特别是法官、律师和社会工作者）一起服务和处理家庭关系材料，尽管他们在挑战积极规范方面面临许多挑战，他们的法治不平等和不平等。
{"title":"Prikaz knjige: Dubravka Hrabar, Nenad Hlača, Dijana Jakovac-Lozić, Aleksandra Korać Graovac, Irena Majstorović, Anica Čulo Margaletić, Ivan Šimović, “Obiteljsko pravo”, Narodne novine, Zagreb, 2021.","authors":"Barbara Preložnjak","doi":"10.3935/zpfz.71.5.08","DOIUrl":"https://doi.org/10.3935/zpfz.71.5.08","url":null,"abstract":"Knjiga Obiteljsko pravo iznimno je vrijedno i važno znanstveno djelo objavljeno u listopadu 2021. u izdanju Narodnih novina d. d. Nastala je kao rezultat suradnje skupine renomiranih sveučilišnih nastavnika te pravnih znanstvenika, koji čitatelju kroz analizu smisla, značenja i dosega zakonskih te međunarodnopravnih normi nastoje na pravilan i razumljiv način približiti uređenje obiteljskih odnosa u hrvatskom pravnom sustavu. Knjiga, uz predgovor, sadržava dvanaest poglavlja (Uvod u obiteljsko pravo, Bračno pravo, Izvanbračna zajednica, Podrijetlo djeteta, Obiteljskopravni odnosi roditelja i djeteta, Mirno rješavanje obiteljskih prijepora, Posvojenje, Istospolne zajednice, Skrbništvo, Uzdržavanje, Imovinski odnosi, Europsko obiteljsko pravo), a na kraju knjige nalaze se kazalo pojmova i popis korištenih propisa. Unatoč opsežnosti sadržaja knjige (str. 543) autori su na pregledan i cjelovit način uspjeli približiti čitatelju društveni kontekst pozitivnopravnih propisa o kojemu ovisi smisao i značenje pojedinih normi. Tome uvelike doprinosi jednostavan i razumljiv jezik pisanja te činjenica da knjiga tvori jedinstvenu stilsku cjelinu iako je djelo sedam autora. Knjiga obiluje bilješkama (755), ima iscrpan popis literature i pravnih izvora koji su izvrstan putokaz svima koji žele produbiti svoje znanje. Možemo zaključiti da je knjiga Obiteljsko pravo iznimno štivo kojim su autori na sveobuhvatan, pregledan i znanstveno utemeljen način uspjeli posložiti i približiti materiju obiteljskopravnih odnosa studentima i stručnjacima u praksi (ponajprije sucima, odvjetnicima i socijalnim radnicima), i to unatoč brojnim izazovima koje su pred njih stavile kolizije pozitivnopravnih normi, njihova nomotehnička neujednačenost i nelogičnost.","PeriodicalId":34908,"journal":{"name":"Zbornik Pravnog Fakulteta u Zagrebu","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"42677651","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Prema odredbi čl. 19. ZOO/05 svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. Odredbom čl. 1046. ZOO/05 neimovinska šteta definirana je kao povreda prava osobnosti, a odredbom čl. 1100. ZOO/05 propisano je da će sud, ako težina povrede i okolnosti slučaja to opravdaju, dosuditi novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, vodeći pri tome računa o dužini i jačini pretrpljenih duševnih i fizičkih boli, straha te svrsi kojoj naknada služi. Iako ZOO/05 uvodi u naš pravni sustav objektivnu koncepciju neimovinske štete u smislu da je pravno priznata neimovinska šteta ona tzv. primarna šteta koja nastaje samom povredom zaštićenog neimovinskog dobra, sudska praksa pokazuje kako su u procjeni postojanja neimovinske štete i nadalje odlučne činjenice koje tvore subjektivni koncept neimovinske štete, tj. takozvana sekundarna šteta u vidu jačine i trajanja fizičkih i duševnih boli te straha. Navedeno je potvrđeno zauzetim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. godine, kojim Vrhovni sud RH daje do znanja da su i nadalje u primjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., koji su doneseni za primjenu subjektivnog koncepta neimovinske štete iz čl. 200. ZOO/91, smatrajući da su podobni i za primjenu odredaba čl. 19., 1046. te čl. 1100. ZOO/05. Orijentacijski kriteriji za neimovinsku štetu Vrhovnog suda RH tijekom vremena sve su više izloženi kritici u smislu da je promjena koncepta poimanja neimovinske štete trebala i/ili morala dovesti i do suštinske promjene u činjeničnoj i pravnoj osnovi zahtjeva kojim se potražuje naknada neimovinske štete. Osobito se ta problematika potencira u slučajevima kada se pojavi dilema je li štetnom radnjom došlo do povrede većeg broja prava osobnosti ili je uvijek riječ o jednom pravu osobnosti, odnosno u slučajevima kada povredu prava osobnosti nije moguće iskazati kroz odredbu stavka 2. čl. 1100. ZOO/05 zato što se nije manifestirala kao fizička i duševna bol, odnosno strah, pa nije moguće primijeniti Orijentacijske kriterije VSRH. Ovim radom pokušat će se analizirati na koji bi način trebalo odrediti činjeničnu i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, odnosno kako postaviti tužbeni zahtjev u slučajevima kada jedna štetna radnja izazove veći broj povreda prava osobnosti, odnosno kada je riječ o povredi prava osobnosti koju po svojoj naravi nije moguće procijeniti s pomoću stavka 2. čl. 1100. ZOO-a, odnosno nije moguće primijeniti Orijentacijske kriterije VSRH za neimovinsku štetu.
根据文章19.ZOO/05每个自然人和法人都有权在法律的推定下保护自己的人格权，根据人格权，生命权、身心健康权、尊重权、荣誉权、尊严权、姓名权、个人和家庭生活隐私权、自由权和。1046.ZOO/05中性损害被定义为对人格权和第1条的损害1100.ZOO/05规定，如果伤害的严重程度和情况证明案件成立，法院将对人格权的损害收取金钱费用，从而说明所遭受的精神和身体痛苦、恐惧的持续时间和强度以及赔偿的目的。尽管ZOO/05向我们的法律体系引入了神经损伤的客观概念，因为它在法律上被公认为不可避免的损伤。primarnašteta koja nastaje samom povredom zaštićenog neimovinsko-dobra，sudska praksa pokazuje kako su u procjeni postjanja neimovinskštete i nadalje odlučnečinjenice koje tvore subjektivni koncept neimovinskištetete，tj。克罗地亚共和国法院确认了自5日起对克罗地亚共和国公务员司的占领法律谅解。2020年3月我2020年6月RH最高法院承认进一步适用指导标准和确定29年苏联无形损害公平货币赔偿水平的金额的年份。2002年11月，为适用第2条中非移动损害的主观概念而通过200.ZOO/91，考虑到第91条的规定类似。1046年。文章1100。动物园/05。随着时间的推移，RH最高法院关于非移动损害的指示性标准受到越来越多的批评，因为提及非移动损害概念的变化应该和/或已经导致非移动损害要求的实际和法律基础发生重大变化。特别是，在困境似乎受到更多实体的损害或总是与真实人格有关的情况下，或在根据第2款不可能损害人格权的情况下的潜在问题。第1条1100.ZOO/05，因为它没有表现为身体和精神上的疼痛或恐惧，所以不可能应用VSRH指导标准。这项工作将试图分析确立起诉要求的实际和法律基础的方式，即在损坏商店对人格权造成更多损害的情况下，即在人格权受到损害的情况中提出申诉，就其性质而言，第2款无法对其进行评估。第1条因此，ZOO不可能适用VSRH非机动指导标准。
{"title":"Izazovi postavljanja tužbenog zahtjeva u slučaju povrede prava osobnosti tjelesnom ozljedom","authors":"Zvonimir Matić, Marko Baretić","doi":"10.3935/zpfz.71.5.02","DOIUrl":"https://doi.org/10.3935/zpfz.71.5.02","url":null,"abstract":"Prema odredbi čl. 19. ZOO/05 svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. Odredbom čl. 1046. ZOO/05 neimovinska šteta definirana je kao povreda prava osobnosti, a odredbom čl. 1100. ZOO/05 propisano je da će sud, ako težina povrede i okolnosti slučaja to opravdaju, dosuditi novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, vodeći pri tome računa o dužini i jačini pretrpljenih duševnih i fizičkih boli, straha te svrsi kojoj naknada služi. Iako ZOO/05 uvodi u naš pravni sustav objektivnu koncepciju neimovinske štete u smislu da je pravno priznata neimovinska šteta ona tzv. primarna šteta koja nastaje samom povredom zaštićenog neimovinskog dobra, sudska praksa pokazuje kako su u procjeni postojanja neimovinske štete i nadalje odlučne činjenice koje tvore subjektivni koncept neimovinske štete, tj. takozvana sekundarna šteta u vidu jačine i trajanja fizičkih i duševnih boli te straha. Navedeno je potvrđeno zauzetim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. godine, kojim Vrhovni sud RH daje do znanja da su i nadalje u primjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., koji su doneseni za primjenu subjektivnog koncepta neimovinske štete iz čl. 200. ZOO/91, smatrajući da su podobni i za primjenu odredaba čl. 19., 1046. te čl. 1100. ZOO/05. Orijentacijski kriteriji za neimovinsku štetu Vrhovnog suda RH tijekom vremena sve su više izloženi kritici u smislu da je promjena koncepta poimanja neimovinske štete trebala i/ili morala dovesti i do suštinske promjene u činjeničnoj i pravnoj osnovi zahtjeva kojim se potražuje naknada neimovinske štete. Osobito se ta problematika potencira u slučajevima kada se pojavi dilema je li štetnom radnjom došlo do povrede većeg broja prava osobnosti ili je uvijek riječ o jednom pravu osobnosti, odnosno u slučajevima kada povredu prava osobnosti nije moguće iskazati kroz odredbu stavka 2. čl. 1100. ZOO/05 zato što se nije manifestirala kao fizička i duševna bol, odnosno strah, pa nije moguće primijeniti Orijentacijske kriterije VSRH. Ovim radom pokušat će se analizirati na koji bi način trebalo odrediti činjeničnu i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, odnosno kako postaviti tužbeni zahtjev u slučajevima kada jedna štetna radnja izazove veći broj povreda prava osobnosti, odnosno kada je riječ o povredi prava osobnosti koju po svojoj naravi nije moguće procijeniti s pomoću stavka 2. čl. 1100. ZOO-a, odnosno nije moguće primijeniti Orijentacijske kriterije VSRH za neimovinsku štetu.","PeriodicalId":34908,"journal":{"name":"Zbornik Pravnog Fakulteta u Zagrebu","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"46567093","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
In January 2020, the county state administration offices, as former first-instance state administration bodies, ceased to operate. By legislative amendments of October 2019, most of their tasks were transferred to the counties’ delegated scope of affairs. The paper presents the peculiarities of the legal regime of delegated scope of affairs and it introduces the organizational forms that the counties are using in order to perform the delegated tasks. The first results of the abolition of county administrative offices are evaluated on the basis of semi-structured interviews conducted with the heads of county administration bodies responsible for general administration affairs. The results obtained so far are classified into three categories. The first category consists of the positive results of this organizational change: better material rights of employees, better working conditions and unchanged or slightly improved position of citizens. The second category consists of the negative results: weaker control exercised by the central government and the loss of control over general acts of units of local self-government. The third category consists of open questions: whether there will be a new increase in the number of employees, or whether their current reduction will affect the quality of work; what is the position of the county governor and whether politicization will increase; what is the future role of counties and whether there can be inequality in the performance of delegated state tasks between counties. The paper represents the basis for further evaluation studies on the abolition of county state administration offices and opens the doors for further research.
{"title":"Integracija poslova ureda državne uprave u županijsku upravu: dosadašnji rezultati","authors":"Iva Lopižić, Romea Manojlović Toman","doi":"10.3935/zpfz.71.34.06","DOIUrl":"https://doi.org/10.3935/zpfz.71.34.06","url":null,"abstract":"In January 2020, the county state administration offices, as former first-instance state administration bodies, ceased to operate. By legislative amendments of October 2019, most of their tasks were transferred to the counties’ delegated scope of affairs. The paper presents the peculiarities of the legal regime of delegated scope of affairs and it introduces the organizational forms that the counties are using in order to perform the delegated tasks. The first results of the abolition of county administrative offices are evaluated on the basis of semi-structured interviews conducted with the heads of county administration bodies responsible for general administration affairs. The results obtained so far are classified into three categories. The first category consists of the positive results of this organizational change: better material rights of employees, better working conditions and unchanged or slightly improved position of citizens. The second category consists of the negative results: weaker control exercised by the central government and the loss of control over general acts of units of local self-government. The third category consists of open questions: whether there will be a new increase in the number of employees, or whether their current reduction will affect the quality of work; what is the position of the county governor and whether politicization will increase; what is the future role of counties and whether there can be inequality in the performance of delegated state tasks between counties. The paper represents the basis for further evaluation studies on the abolition of county state administration offices and opens the doors for further research.","PeriodicalId":34908,"journal":{"name":"Zbornik Pravnog Fakulteta u Zagrebu","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-11-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"48371062","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
It is clear from the case law of Croatian courts that intentional disadvantaging the creditors (regulated in Article 202 of the Insolvency Act) is the most commonly used ground for contesting the legal transactions of an insolvent debtor. On this ground, all legal transactions undertaken in the suspect period of as long as ten years before the submission of the application for opening (pre-)insolvency proceedings until the opening insolvency proceedings can be contested. The authorized contester, however, in litigation has a tall order of proving not only that the debtor took action with the intent to disadvantage its creditors but also that the opponent of the contestation was aware of that intent. The debtor’s intent to disadvantage its creditors and the awareness of the opponent of the contestation are both determined on the basis of objective indications that are at the heart of the analysis of this paper. Incongruent settlement, the unequal value of consideration, unusual contractual clauses, the proximity of the insolvency debtor and the opponent of the contestation, and the debtor’s (threatening) inability to pay his debts are most often recognized in case law as indications of intentional disadvantaging the creditors of an insolvent debtor. In addition to certain objections to the normative regulation of the institute itself, especially regarding the drafting of presumptions that make it easier to prove the contester’s awareness of the debtor’s intention to disadvantage its creditors, the paper presents a critical assessment of case law that could facilitate its harmonization and serve as a guide to authorized contesters as to whether it is appropriate to engage in contestation or not.
{"title":"Pobojnost namjernog oštećenja vjerovnika stečajnog dužnika","authors":"Antun Bilić, Marko Bratković","doi":"10.3935/zpfz.71.34.05","DOIUrl":"https://doi.org/10.3935/zpfz.71.34.05","url":null,"abstract":"It is clear from the case law of Croatian courts that intentional disadvantaging the creditors (regulated in Article 202 of the Insolvency Act) is the most commonly used ground for contesting the legal transactions of an insolvent debtor. On this ground, all legal transactions undertaken in the suspect period of as long as ten years before the submission of the application for opening (pre-)insolvency proceedings until the opening insolvency proceedings can be contested. The authorized contester, however, in litigation has a tall order of proving not only that the debtor took action with the intent to disadvantage its creditors but also that the opponent of the contestation was aware of that intent. The debtor’s intent to disadvantage its creditors and the awareness of the opponent of the contestation are both determined on the basis of objective indications that are at the heart of the analysis of this paper. Incongruent settlement, the unequal value of consideration, unusual contractual clauses, the proximity of the insolvency debtor and the opponent of the contestation, and the debtor’s (threatening) inability to pay his debts are most often recognized in case law as indications of intentional disadvantaging the creditors of an insolvent debtor. In addition to certain objections to the normative regulation of the institute itself, especially regarding the drafting of presumptions that make it easier to prove the contester’s awareness of the debtor’s intention to disadvantage its creditors, the paper presents a critical assessment of case law that could facilitate its harmonization and serve as a guide to authorized contesters as to whether it is appropriate to engage in contestation or not.","PeriodicalId":34908,"journal":{"name":"Zbornik Pravnog Fakulteta u Zagrebu","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-11-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"43330927","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：