Pub Date : 2018-09-03DOI: 10.31895/HCPTBN.13.1-2.4
J. Pleadin, Maja Kiš, Jadranka Frece, Ksenija Markov
Mikotoksini su sekundarni metaboliti plijesni koji predstavljaju značajan problem u području sigurnosti hrane te predstavljaju rizik za zdravlje te dobrobit ljudi i životinja. Učinkovitost metoda uklanjanja mikotoksina iz hrane i hrane za životinje, primarno žitarica kao najviše kontaminirane grupe hrane, ovisi o brojnim parametrima, od kojih su vrlo značajni svojstva onečišćenog materijala, odnosno njegov sastav, primarno sadržaj vode, te razina onečišćenja. Ovaj rad daje pregled fizikalnih i kemijskih metoda koje se manje ili više učinkovito mogu koristiti u tretmanu različitih vrsta hrane i hrane za životinje u cilju redukcije odnosno uklanjanja mikotoksina. Uklanjanje mikotoksina fizikalnim metodama uključuje njihovu ekstrakciju pomoću otapala, adsorpciju te toplinsku inaktivaciju ili inaktivaciju ozračivanjem. Najznačajnije metode su sortiranje po boji i gustoći, ljuštenje i mljevenje, flotacija, blanširanje, prženje, a u posljednje vrijeme vrlo značajna je primjena gama zračenja te hladne plazme. Uporabom kemijskih metoda koje podrazumijevaju primjenu kemikalija dolazi do konverzije mikotoksina u druge manje toksične spojeve, npr. kiseline, lužine, oksidanse, bisulfite i plinove, no moguća je konverzija i u toksičnije spojeve, što je još uvijek predmet brojnih istraživanja. Za razliku od fizikalnih metoda, kemijske metode uklanjanja mikotoksina u načelu se smatraju nepraktičnim i nepoželjnim, zbog uvjeta provedbe, stvaranja toksičnih ostataka te negativnog utjecaja na nutritivna, senzorska i funkcionalna svojstva proizvoda.
霉菌毒素是李子的次生代谢物，它是食品安全领域的一个重大问题，对人类健康和福祉构成风险。在食品中添加霉菌毒素的方法，主要是通过对食品中的霉菌毒素进行检测，从而确定食品中的霉菌毒素含量。我们的研究采用了先进的技术和科学方法，以确保我们的研究工作能够有效地提高我们的工作效率。使用新的方法来进行测量，可以提高测量效率，降低测量成本。目前的方法包括糙米和大米分拣、碾磨、浮选、漂白、碾压，其中最常用的是伽马射线等离子体。利用化学方法，霉菌毒素可转化为其他毒性较低的化合物，如酸、液体、氧化剂、亚硫酸氢盐和气体，但也可转化为毒性较高的化合物，这仍是一个相当大的研究课题。Za razliku od fizikalnih metod metod, kemijske metod uklanjanja mycotooksina u zasadelu se smatraju nepraktičnim i nepoželjnim, zbog uvjeta izvedbe, tworzenieanja toxičnih ostataka te negativnog utjecaja na nutritivna, sensorska i funkcionalna svojstva produktu.
{"title":"Primjena fizikalnih i kemijskih metoda u uklanjanju mikotoksina iz hrane i hrane za životinje","authors":"J. Pleadin, Maja Kiš, Jadranka Frece, Ksenija Markov","doi":"10.31895/HCPTBN.13.1-2.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.31895/HCPTBN.13.1-2.4","url":null,"abstract":"Mikotoksini su sekundarni metaboliti plijesni koji predstavljaju značajan problem u području sigurnosti hrane te predstavljaju rizik za zdravlje te dobrobit ljudi i životinja. Učinkovitost metoda uklanjanja mikotoksina iz hrane i hrane za životinje, primarno žitarica kao najviše\u0000kontaminirane grupe hrane, ovisi o brojnim parametrima, od kojih su vrlo značajni svojstva onečišćenog materijala, odnosno njegov sastav, primarno sadržaj vode, te razina onečišćenja. Ovaj rad daje pregled fizikalnih i kemijskih metoda koje se manje ili više učinkovito mogu koristiti u tretmanu različitih vrsta hrane i hrane za životinje u cilju\u0000redukcije odnosno uklanjanja mikotoksina. Uklanjanje mikotoksina fizikalnim metodama uključuje njihovu ekstrakciju pomoću otapala, adsorpciju te toplinsku inaktivaciju ili inaktivaciju ozračivanjem. Najznačajnije metode su sortiranje po boji i gustoći, ljuštenje i mljevenje, flotacija, blanširanje, prženje, a u posljednje vrijeme vrlo značajna je primjena gama zračenja te hladne plazme. Uporabom kemijskih metoda koje podrazumijevaju primjenu kemikalija dolazi do konverzije mikotoksina u druge manje toksične spojeve, npr. kiseline, lužine, oksidanse, bisulfite i plinove, no moguća je konverzija i u toksičnije spojeve, što je još uvijek predmet brojnih istraživanja. Za razliku od fizikalnih metoda, kemijske metode uklanjanja mikotoksina u načelu se smatraju nepraktičnim i nepoželjnim, zbog uvjeta provedbe, stvaranja toksičnih ostataka te negativnog utjecaja na nutritivna, senzorska i funkcionalna svojstva proizvoda.","PeriodicalId":151907,"journal":{"name":"Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam","volume":"142 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2018-09-03","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"132467972","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 1900-01-01DOI: 10.31895/hcptbn.17.1-2.1
Tonči Rezić, Ivan Perković, Martina Andlar, Ana Vrsalović Presečki
Izuzetna fizikalno-kemijska svojstva nanoceluloze omogućavaju njezinu primjenu u biomedicini, farmaceutskoj industriji, proizvodnji papira i konstrukcijskih materijala te u proizvodnji materijala posebnih svojstava. Danas se istražuju novi postupci proizvodnje nanoceluloze korištenjem novih tehnologija, a s ciljem smanjenja utroška energije i proizvodnje nanoceluloze naprednih svojstava. Vrsta i zastupljenost funkcionalnih grupa na površini nanoceluloze određuju njezina svojstva i potencijalnu primjenu. U ovome radu biti će opisane kemijske metode modifikacije nanoceluloze kao i utjecaj pojedine metode na fizikalno-kemijska svojstva nanoceluloze.
纳米纤维素固有的物理化学特性使其可用于生物医学、制药业、纸张和建筑材料的生产，以及具有特殊性能的材料的生产。Danas se istražuju nové postupci proizvodnje nanocellulose korištenjem nowych technologija, a s ciljem smanjenja utroška energii i proizvodnje nanocellulose naprednih pecstava.纳米纤维素表面官能团的类型和代表性决定了其特性和潜在用途。U ovome radu biti će opisane kemijske metody modifikacije nanocelluloze kao i utjecaj pojedine metody na fizikalno-kemijska svojstva nanocellulose.
{"title":"Kemijske modifikacije nanoceluloze","authors":"Tonči Rezić, Ivan Perković, Martina Andlar, Ana Vrsalović Presečki","doi":"10.31895/hcptbn.17.1-2.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.31895/hcptbn.17.1-2.1","url":null,"abstract":"Izuzetna fizikalno-kemijska svojstva nanoceluloze omogućavaju njezinu primjenu u biomedicini, farmaceutskoj industriji, proizvodnji papira i konstrukcijskih materijala te u proizvodnji materijala posebnih svojstava. Danas se istražuju novi postupci proizvodnje nanoceluloze korištenjem novih tehnologija, a s ciljem smanjenja utroška energije i proizvodnje nanoceluloze naprednih svojstava. Vrsta i zastupljenost funkcionalnih grupa na površini nanoceluloze određuju njezina svojstva i potencijalnu primjenu. U ovome radu biti će opisane kemijske metode modifikacije nanoceluloze kao i utjecaj pojedine metode na fizikalno-kemijska svojstva nanoceluloze.","PeriodicalId":151907,"journal":{"name":"Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam","volume":"38 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"1900-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"127982394","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 1900-01-01DOI: 10.31895/hcptbn.17.3-4.2
Iva Dorić, Ana Ilić, Ivana Rumbak
Educiranje adolescenata o pravilnoj prehrani temelj je za stvaranje pravilnih prehrambenih navika i njihovo zadržavanje u odrasloj dobi. Osmišljavanje i provođenje edukacijskih programa zahtijeva financijske i ljudske resurse kao i vrijeme. Zbog toga su edukatori neprestano u potrazi za provjerenim sustavnim procedurama i metodama ne bi li povećali učinkovitost edukacijskih programa. Jedna od njih je DESIGN procedura edukacije u nutricionizmu prema kojoj je za što uspješniju edukaciju važno provesti šest koraka – od identifikacije problema ciljane skupine i specifičnog ponašanja na kojega treba utjecati, preko istraživanja determinanti koje utječu na specifično ponašanje, pravilnog odabira i primjene teorija za promjenu ponašanja, definiranja općih edukacijskih ciljeva, sve do raspisivanja detaljnih edukacijskih planova i osmišljavanja plana evaluacije. Cilj ovoga rada je prikazati primjenu DESIGN procedure edukacije u nutricionizmu na primjeru razvoja edukacijskog programa „Užina za 5!“ namijenjenog adolescentima.
{"title":"Prikaz DESIGN procedure za edukaciju “Užina za 5!” namijenjene adolescentima","authors":"Iva Dorić, Ana Ilić, Ivana Rumbak","doi":"10.31895/hcptbn.17.3-4.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.31895/hcptbn.17.3-4.2","url":null,"abstract":"Educiranje adolescenata o pravilnoj prehrani temelj je za stvaranje pravilnih prehrambenih navika i njihovo zadržavanje u odrasloj dobi. Osmišljavanje i provođenje edukacijskih programa zahtijeva financijske i ljudske resurse kao i vrijeme. Zbog toga su edukatori neprestano u potrazi za provjerenim sustavnim procedurama i metodama ne bi li povećali učinkovitost edukacijskih programa. Jedna od njih je DESIGN procedura edukacije u nutricionizmu prema kojoj je za što uspješniju edukaciju važno provesti šest koraka – od identifikacije problema ciljane skupine i specifičnog ponašanja na kojega treba utjecati, preko istraživanja determinanti koje utječu na specifično ponašanje, pravilnog odabira i primjene teorija za promjenu ponašanja, definiranja općih edukacijskih ciljeva, sve do raspisivanja detaljnih edukacijskih planova i osmišljavanja plana evaluacije. Cilj ovoga rada je prikazati primjenu DESIGN procedure edukacije u nutricionizmu na primjeru razvoja edukacijskog programa „Užina za 5!“ namijenjenog adolescentima.","PeriodicalId":151907,"journal":{"name":"Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam","volume":"39 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"1900-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"124670551","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Legumes play a very important nutritional role in the diet of millions of the populace around the world as major sources of protein and minerals (FAO, 2016). In developed countries, plant proteins are now considered as important component than major nutrients. The aim of this study is to produce ‘kangu’ from bambara nut and maize composite flour. This study examined the chemical properties of ‘Kangu,’ a value added snack produced using composite flour of Bambara groundnut and maize. Four composite flours were prepared by homogenously mixing Bambara flour and maize flour in the proportions of 90:10, 80:20, 70:30, and 60:40 and evaluated for functional properties and chemical composition. Valueadded snacks produced were evaluated for colour properties, water absorption ability and sensory acceptability using 100% Bambara flour as a control. The loose bulk density, packed bulk density, dispersibility, water and oil absorption of the composite flour increased when compared with 100% Bambara flour. At 70°C, 80°C and 90°C, the swelling power of composite flour was nearly the same, with only a little differential at 50°C, and 60°C. The moisture content, ash, fat and crude fibre of the composite flours significantly increased when compared to 100% Bambara flour with the exception of protein and carbohydrate. Sensory evaluation by semi-trained panelist indicated consumer acceptability. However, the sample that contained 60% Bambara flour and 40% maize flour scored the highest for crunchiness, taste and overall acceptability, while 100% Bambara flour scored the highest for appearance and colour. Composite flour with 30% maize substitution absorbed the highest moisture (0.76 g) among other stored snacks. Maize is rich in the amino acid methionine and deficient in lysine which is readily available in bambara groundnut, where as methionine is limited in bambara nut, this suggested that products from bambara and maize flour should be encourage so as to solve the problem of malnutrition
{"title":"Quality evaluation of “Kangu” produced from bambara nut (Vigna subterranean) and yellow maize (Zea mays) composite flour","authors":"Amos Oluwafemi Ayodeji, Olapade Abiodun Adekunle, Awofadeju Oluwayemisi Foluke","doi":"10.31895/hcptbn.17.1-2.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.31895/hcptbn.17.1-2.5","url":null,"abstract":"Legumes play a very important nutritional role in the diet of millions of the populace around the world as major sources of protein and minerals (FAO, 2016). In developed countries, plant proteins are now considered as important component than major nutrients. The aim of this study is to produce ‘kangu’ from bambara nut and maize composite flour. This study examined the chemical properties of ‘Kangu,’ a value added snack produced using composite flour of Bambara groundnut and maize. Four composite flours were prepared by homogenously mixing Bambara flour and maize flour in the proportions of 90:10, 80:20, 70:30, and 60:40 and evaluated for functional properties and chemical composition. Valueadded snacks produced were evaluated for colour properties, water absorption ability and sensory acceptability using 100% Bambara flour as a control. The loose bulk density, packed bulk density, dispersibility, water and oil absorption of the composite flour increased when compared with 100% Bambara flour. At 70°C, 80°C and 90°C, the swelling power of composite flour was nearly the same, with only a little differential at 50°C, and 60°C. The moisture content, ash, fat and crude fibre of the composite flours significantly increased when compared to 100% Bambara flour with the exception of protein and carbohydrate. Sensory evaluation by semi-trained panelist indicated consumer acceptability. However, the sample that contained 60% Bambara flour and 40% maize flour scored the highest for crunchiness, taste and overall acceptability, while 100% Bambara flour scored the highest for appearance and colour. Composite flour with 30% maize substitution absorbed the highest moisture (0.76 g) among other stored snacks. Maize is rich in the amino acid methionine and deficient in lysine which is readily available in bambara groundnut, where as methionine is limited in bambara nut, this suggested that products from bambara and maize flour should be encourage so as to solve the problem of malnutrition","PeriodicalId":151907,"journal":{"name":"Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam","volume":"100 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"1900-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"122669486","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U procesima s kulturama životinjskih stanica koristi se medij za uzgoj koji sadrži osnovne nutrijente poput glukoze, amino-kiselina, soli te hormone i faktore rasta iz seruma životinjskog porijekla. Zbog nedostataka primjene seruma u procesima s kulturama stanica (npr. rizik prijenosa virusa, varijacije u sastavu, otežana izolacija proizvoda) pristupilo se razvoju medija bez seruma u koje se često dodaju i hidrolizati proteina biljnog porijekla. Hidrolizati sadrže aminokiseline, oligopeptide, lipide, vitamine i ostale spojeve koji potiču proliferaciju i produktivnost stanica u kulturi. U ovom radu dan je kratak pregled priprave i najvažnijih bioloških svojstava proteinskih hidrolizata s naglaskom na primjenu biljnih hidrolizata kao sastojaka medija za uzgoj životinjskih stanica u proizvodnji biofarmaceutika.
{"title":"Biljni proteinski hidrolizati kao dodatak medijima za uzgoj životinjskih stanica","authors":"Višnja Gaurina Srček, Tino Ursić, Marijan Logarušić, Kristina Radošević, Igor Slivac","doi":"10.31895/hcptbn.17.1-2.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.31895/hcptbn.17.1-2.7","url":null,"abstract":"U procesima s kulturama životinjskih stanica koristi se medij za uzgoj koji sadrži osnovne nutrijente poput glukoze, amino-kiselina, soli te hormone i faktore rasta iz seruma životinjskog porijekla. Zbog nedostataka primjene seruma u procesima s kulturama stanica (npr. rizik prijenosa virusa, varijacije u sastavu, otežana izolacija proizvoda) pristupilo se razvoju medija bez seruma u koje se često dodaju i hidrolizati proteina biljnog porijekla. Hidrolizati sadrže aminokiseline, oligopeptide, lipide, vitamine i ostale spojeve koji potiču proliferaciju i produktivnost stanica u kulturi. U ovom radu dan je kratak pregled priprave i najvažnijih bioloških svojstava proteinskih hidrolizata s naglaskom na primjenu biljnih hidrolizata kao sastojaka medija za uzgoj životinjskih stanica u proizvodnji biofarmaceutika.","PeriodicalId":151907,"journal":{"name":"Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam","volume":"28 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"1900-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"116239121","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 1900-01-01DOI: 10.31895/hcptbn.17.3-4.1
Denis Vadlja, Tonči Rezić, Antonio Starčević
Evolucijski gledano, znanstveni dokazi upućuju da je život nastao u pretečama vodenih ekosustava kao nakupinama toplog blata bogatog hranjivim tvarima i mineralima. Ove vrste blata, također zvane peloidi, nastaju nakupljanjem organskih tvari i njihovim miješanjem sa anorganskim tvarima iz gline. Miješanje pospješuju slatka i morska voda bogate mineralima. Nalazišta peloida su često plitke i zatvorene lagune, stalno izložene visokom UV zračenju, koncentraciji soli i temperaturi, zapravo ekstremna okruženja za život brojnih mikroorganizama. Mikroorganizmi koriste minerale iz okoliša, razlažu organske tvari, dakle ostatke biljaka i drugih makro i mikroorganizama i prilikom prilagodbe na okolišne uvjete sintetiziraju široku paletu primarnih i sekundarnih metabolita s ciljem obrane i prilagodbe na ekstremne uvjete okoliša. Na ovaj način sintetizirani metaboliti imaju brojno i raznoliko djelovanje, a svoju potencijalnu primjenu pronalaze u biotehnološkoj, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. Unatoč dva tisućljeća stare i dokazane uporabe u ljekovite i medicinske svrhe, ali i jake turističke i medijske promocije, u modernom je razdoblju mali broj znanstvenika svoje znanje i sposobnost okušao u istraživanju ljekovitosti i dokazivanja dobrobiti ili pak štetnosti uporabe i terapije ninskim peloidom na ljudsko tijelo. Studija temeljena na znanstvenom istraživanju, zajedno sa sastavljanjem racionalnog i održivog plana uporabe ninskog peloida kao prirodnog resursa, bila bi temelj potencijalne komercijalizacije nalazišta i njegove primjene u medicinskoj, farmaceutskoj i biotehnološkoj industriji.
{"title":"Održivost uporabe ninskog peloida za primjenu u peloterapiji","authors":"Denis Vadlja, Tonči Rezić, Antonio Starčević","doi":"10.31895/hcptbn.17.3-4.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.31895/hcptbn.17.3-4.1","url":null,"abstract":"Evolucijski gledano, znanstveni dokazi upućuju da je život nastao u pretečama vodenih ekosustava kao nakupinama toplog blata bogatog hranjivim tvarima i mineralima. Ove vrste blata, također zvane peloidi, nastaju nakupljanjem organskih tvari i njihovim miješanjem sa anorganskim tvarima iz gline. Miješanje pospješuju slatka i morska voda bogate mineralima. Nalazišta peloida su često plitke i zatvorene lagune, stalno izložene visokom UV zračenju, koncentraciji soli i temperaturi, zapravo ekstremna okruženja za život brojnih mikroorganizama. Mikroorganizmi koriste minerale iz okoliša, razlažu organske tvari, dakle ostatke biljaka i drugih makro i mikroorganizama i prilikom prilagodbe na okolišne uvjete sintetiziraju široku paletu primarnih i sekundarnih metabolita s ciljem obrane i prilagodbe na ekstremne uvjete okoliša. Na ovaj način sintetizirani metaboliti imaju brojno i raznoliko djelovanje, a svoju potencijalnu primjenu pronalaze u biotehnološkoj, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. Unatoč dva tisućljeća stare i dokazane uporabe u ljekovite i medicinske svrhe, ali i jake turističke i medijske promocije, u modernom je razdoblju mali broj znanstvenika svoje znanje i sposobnost okušao u istraživanju ljekovitosti i dokazivanja dobrobiti ili pak štetnosti uporabe i terapije ninskim peloidom na ljudsko tijelo. Studija temeljena na znanstvenom istraživanju, zajedno sa sastavljanjem racionalnog i održivog plana uporabe ninskog peloida kao prirodnog resursa, bila bi temelj potencijalne komercijalizacije nalazišta i njegove primjene u medicinskoj, farmaceutskoj i biotehnološkoj industriji.","PeriodicalId":151907,"journal":{"name":"Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam","volume":"2 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"1900-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"131709437","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 1900-01-01DOI: 10.31895/hcptbn.17.1-2.6
Marijana Matek Sarić, Ivana Rumbak, Karlo Romanić, Ana Šarić, Petra Karaga, Ana Ilić
U Hrvatskoj su 2007. godine objavljene preporuke i standard za organizaciju prehrane u predškolskim ustanovama, pri čemu je jedan od ciljeva bio regulacija unosa masti i masnih kiselina. Stoga, cilj ovog rada je bio procijeniti i usporediti energijsku vrijednost i količinu masti i masnih kiselina u obrocima koji se nude u 5 predškolskih ustanova na području grada Zadra, nakon desetgodišnje implementacije novih preporuka i standarda. Ukupno 45 cjelodnevnih jelovnika (4 obroka) prikupljalo se tijekom 2007./2008. i 2018./2019. godine, pri čemu je masa namirnica u normativima izvagana, a sastojci i način pripreme prikupljani su intervjuom s kuhinjskim osobljem. Energijska vrijednost te količina masti i masnih kiselina izračunata je pomoću Američkih i Danskih tablica s kemijskim sastavom hrane i pića. U oba perioda prikupljanja energijska vrijednost jelovnika manja je od dnevnih preporučenih vrijednosti (80-84 %), kao i unosi ukupnih masti i masnih kiselina. Primijećeni je porast vrijednosti ω-6 masnih kiselina u 2018./2019. godini naspram 2007./2008. (3,4 g/dan vs. 4,5 g/dan; p=0,015). Nadalje postoje velike varijacije u količini ukupnih masti i masnih kiselina unutar jelovnika. Skupina meso, perad, riba i jaja (18 %) pridonose najvećem unosu ukupnih masti, potom mlijeko i mliječni proizvodi (14 %) te žitarice i proizvodi, krumpir i riža (11 %). Nije utvrđeno sustavno unaprjeđenje jelovnika te je potrebno identificirati kritične elemente u sustavu zbog kojih je unatoč postojanju preporuka i standarda izostalo unaprjeđenje prehrane.
{"title":"Učinkovitost primjene prehrambenih preporuka i standarda za unos energije i masti u predškolskim ustanovama grada Zadra u desetogodišnjem razdoblju","authors":"Marijana Matek Sarić, Ivana Rumbak, Karlo Romanić, Ana Šarić, Petra Karaga, Ana Ilić","doi":"10.31895/hcptbn.17.1-2.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.31895/hcptbn.17.1-2.6","url":null,"abstract":"U Hrvatskoj su 2007. godine objavljene preporuke i standard za organizaciju prehrane u predškolskim ustanovama, pri čemu je jedan od ciljeva bio regulacija unosa masti i masnih kiselina. Stoga, cilj ovog rada je bio procijeniti i usporediti energijsku vrijednost i količinu masti i masnih kiselina u obrocima koji se nude u 5 predškolskih ustanova na području grada Zadra, nakon desetgodišnje implementacije novih preporuka i standarda. Ukupno 45 cjelodnevnih jelovnika (4 obroka) prikupljalo se tijekom 2007./2008. i 2018./2019. godine, pri čemu je masa namirnica u normativima izvagana, a sastojci i način pripreme prikupljani su intervjuom s kuhinjskim osobljem. Energijska vrijednost te količina masti i masnih kiselina izračunata je pomoću Američkih i Danskih tablica s kemijskim sastavom hrane i pića. U oba perioda prikupljanja energijska vrijednost jelovnika manja je od dnevnih preporučenih vrijednosti (80-84 %), kao i unosi ukupnih masti i masnih kiselina. Primijećeni je porast vrijednosti ω-6 masnih kiselina u 2018./2019. godini naspram 2007./2008. (3,4 g/dan vs. 4,5 g/dan; p=0,015). Nadalje postoje velike varijacije u količini ukupnih masti i masnih kiselina unutar jelovnika. Skupina meso, perad, riba i jaja (18 %) pridonose najvećem unosu ukupnih masti, potom mlijeko i mliječni proizvodi (14 %) te žitarice i proizvodi, krumpir i riža (11 %). Nije utvrđeno sustavno unaprjeđenje jelovnika te je potrebno identificirati kritične elemente u sustavu zbog kojih je unatoč postojanju preporuka i standarda izostalo unaprjeđenje prehrane.","PeriodicalId":151907,"journal":{"name":"Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam","volume":"5 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"1900-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"125030615","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 1900-01-01DOI: 10.31895/hcptbn.17.1-2.2
Rajka Božanić, Martina Breški, Irena Barukčić, Katarina Lisak Jakopović
Jestivi se filmovi i premazi sve više koriste u proizvodnji sireva zbog zahtjeva potrošača za prirodnim i ekološki prihvatljivim pakovinama. U radu je prikazano što su jestivi filmovi i prevlake, od kojih se materijala mogu proizvoditi i koje prednosti nude pri proizvodnji sira. Materijali koji pokazuju veliki potencijal za moguću komercijalnu proizvodnju u budućnosti su galaktomanani, kitozan, škrob, alginati i proteini sirutke. Jestivi filmovi i prevlake od navedenih materijala mogu produljiti rok trajanja sira te poboljšati kvalitetu sira, a pružaju i mogućnost ugradnje antimikrobnih sredstava koja djeluju kao dodatna zaštita protiv mikroorganizama uzročnika kvarenja sira.
{"title":"Primjena jestivih filmova i prevlaka u proizvodnji sira","authors":"Rajka Božanić, Martina Breški, Irena Barukčić, Katarina Lisak Jakopović","doi":"10.31895/hcptbn.17.1-2.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.31895/hcptbn.17.1-2.2","url":null,"abstract":"Jestivi se filmovi i premazi sve više koriste u proizvodnji sireva zbog zahtjeva potrošača za prirodnim i ekološki prihvatljivim pakovinama. U radu je prikazano što su jestivi filmovi i prevlake, od kojih se materijala mogu proizvoditi i koje prednosti nude pri proizvodnji sira. Materijali koji pokazuju veliki potencijal za moguću komercijalnu proizvodnju u budućnosti su galaktomanani, kitozan, škrob, alginati i proteini sirutke. Jestivi filmovi i prevlake od navedenih materijala mogu produljiti rok trajanja sira te poboljšati kvalitetu sira, a pružaju i mogućnost ugradnje antimikrobnih sredstava koja djeluju kao dodatna zaštita protiv mikroorganizama uzročnika kvarenja sira.","PeriodicalId":151907,"journal":{"name":"Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam","volume":"1 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"1900-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"132207952","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Prevalencija poremećaja hranjenja u mladih ljudi u stalnom je porastu, što dovodi u fokus ortoreksiju nervozu, osobito u razdobljima pandemije i stresa. Stoga je cilj ovog istraživanja bio utvrditi prevalenciju ortoreksije nervoze u mladih ljudi i povezati je s antropometrijskim parametrima, prehrambenim navikama i percepcijom tjelesnog izgleda. Ovo istraživanje uključivalo je 191 ispitanika u dobi od 18-24 godine, od čega je 85,9 % ženskog spola. Prikupljeni su podaci o tjelesnoj masi i visini ispitanika iz kojih je izračunat indeks tjelesne mase. Prevalencija ortoreksije nervoze procijenjena je pomoću upitnika ORTO-15, dok je upitnik PACS-R (eng. Physical Appearance Comparison Scale – Revised) korišten za procjenu tendencije usporedbe tjelesnog izgleda ispitanika s drugim osobama. Utvrđeno je da 38,2 % ispitanika ima ortoreksiju nervozu. Nije bilo statistički značajnih razlika u indeksu tjelesne mase između ispitanika s obzirom na ortoreksiju nervozu (p=0,276). Ipak, u skupini ispitanika bez utvrđene ortoreksije prevladavali su oni s adekvatnom tjelesnom masom (89,9 %), dok je među ispitanicima s utvrđenom ortoreksijom bio veći udio pothranjenih ispitanika (8,2 %) i onih s prekomjernom tjelesnom masom (15,1 %). Ispitanicima s ortoreksijom pravilna prehrana je važnija nego ispitanicima bez ortoreksije (p=0,001), dok statistički značajne razlike u samoprocjeni kvalitete prehrane nije bilo (p=0,815). Nadalje, utvrđena je statistički značajna negativna korelacija između rezultata PACS-R i ORTO-15 (p<0,01). U konačnici, postojala je statistički značajna razlika u rezultatima PACS-R između ispitanika obzirom na utvrđenu ortoreksiju (p=0,032). Ortoreksija nervoza utvrđena je kod velikog broja ispitanika. Iako su mlade osobe koje su razvile ortoreksiju nervozu uglavnom adekvatne tjelesne mase, imaju veću sklonost uspoređivati svoj fizički izgled s izgledom drugih, što upućuje na iskrivljenu percepciju vlastitog tijela. Ovime se skreće pozornost na važnost educiranja mladih osoba o pravilnoj prehrani, posebice žena, te se potvrđuje važnost interdisciplinarnog pristupa u liječenju ortoreksije nervoze, koja bi trebala uključivati i psihološkupodršku.
{"title":"Percepcija tijela i učestalost ortoreksije nervoze u mladih osoba u Hrvatskoj","authors":"Klara Rađa, Anja Vukomanović, Ines Panjkota Krbavčić","doi":"10.31895/hcptbn.17.1-2.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.31895/hcptbn.17.1-2.3","url":null,"abstract":"Prevalencija poremećaja hranjenja u mladih ljudi u stalnom je porastu, što dovodi u fokus ortoreksiju nervozu, osobito u razdobljima pandemije i stresa. Stoga je cilj ovog istraživanja bio utvrditi prevalenciju ortoreksije nervoze u mladih ljudi i povezati je s antropometrijskim parametrima, prehrambenim navikama i percepcijom tjelesnog izgleda. Ovo istraživanje uključivalo je 191 ispitanika u dobi od 18-24 godine, od čega je 85,9 % ženskog spola. Prikupljeni su podaci o tjelesnoj masi i visini ispitanika iz kojih je izračunat indeks tjelesne mase. Prevalencija ortoreksije nervoze procijenjena je pomoću upitnika ORTO-15, dok je upitnik PACS-R (eng. Physical Appearance Comparison Scale – Revised) korišten za procjenu tendencije usporedbe tjelesnog izgleda ispitanika s drugim osobama. Utvrđeno je da 38,2 % ispitanika ima ortoreksiju nervozu. Nije bilo statistički značajnih razlika u indeksu tjelesne mase između ispitanika s obzirom na ortoreksiju nervozu (p=0,276). Ipak, u skupini ispitanika bez utvrđene ortoreksije prevladavali su oni s adekvatnom tjelesnom masom (89,9 %), dok je među ispitanicima s utvrđenom ortoreksijom bio veći udio pothranjenih ispitanika (8,2 %) i onih s prekomjernom tjelesnom masom (15,1 %). Ispitanicima s ortoreksijom pravilna prehrana je važnija nego ispitanicima bez ortoreksije (p=0,001), dok statistički značajne razlike u samoprocjeni kvalitete prehrane nije bilo (p=0,815). Nadalje, utvrđena je statistički značajna negativna korelacija između rezultata PACS-R i ORTO-15 (p<0,01). U konačnici, postojala je statistički značajna razlika u rezultatima PACS-R između ispitanika obzirom na utvrđenu ortoreksiju (p=0,032). Ortoreksija nervoza utvrđena je kod velikog broja ispitanika. Iako su mlade osobe koje su razvile ortoreksiju nervozu uglavnom adekvatne tjelesne mase, imaju veću sklonost uspoređivati svoj fizički izgled s izgledom drugih, što upućuje na iskrivljenu percepciju vlastitog tijela. Ovime se skreće pozornost na važnost educiranja mladih osoba o pravilnoj prehrani, posebice žena, te se potvrđuje važnost interdisciplinarnog pristupa u liječenju ortoreksije nervoze, koja bi trebala uključivati i psihološkupodršku.","PeriodicalId":151907,"journal":{"name":"Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam","volume":"95 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"1900-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"116715257","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 1900-01-01DOI: 10.31895/hcptbn.17.1-2.4
A. Ilić, I. Rumbak, Tea Karlović, Lucija Marić, R. Brečić, Irena Colić Barić, Martina Bituh
School meals should encourage a varied and diverse diet, since children may eat up to three meals at school per day. The aim of this study was to assess food variety and dietary diversity among primary school children regarding the number and type of school meals. Dietary records for three non-consecutive days were used to estimate the food variety score (FVS) and dietary diversity score (DDS) of 195 children (52.3% boys) aged 8-9 years from schools in the city of Zagreb. For analysis, children were divided into 5 groups according to the number and type of school meals consumed: non-consumers (23.1%), breakfast consumers (30.3%), lunch consumers (5.6%), breakfast and lunch consumers (13.3%), and breakfast, lunch and snack consumers (27.7%). The children had an average FVS of 14.3 (12.6 - 16.7) and DDS of 5.7 (5.0 - 6.0). The food group with the highest frequency of consumption was starchy staple (99.9% of children), while legumes, seeds, and nuts were consumed least frequently (15.4%). The number and type of school meals were moderately correlated (r = 0.313, p < 0.001) with FVS and weakly (r = 0.230, p = 0.02) with DDS. In addition, children who ate breakfast and lunch or breakfast, lunch, and snack from school meals had significantly higher FVS (p < 0.001) and DDS (p = 0.027) compared to children who ate fewer school meals or ate no school meal. Children (50%) who ate breakfast, lunch, and snacks from school meals were more likely (p = 0.022) to consume dark green leafy vegetables. The number of school meals may affect the food variety and dietary diversity, with children who eat more school meals having better quality. However, the values obtained by the index suggest that both parents and school food services should provide more varied meals in terms of different foods and food groups.
{"title":"How the number and type of primary school meals affect food variety and dietary diversity?","authors":"A. Ilić, I. Rumbak, Tea Karlović, Lucija Marić, R. Brečić, Irena Colić Barić, Martina Bituh","doi":"10.31895/hcptbn.17.1-2.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.31895/hcptbn.17.1-2.4","url":null,"abstract":"School meals should encourage a varied and diverse diet, since children may eat up to three meals at school per day. The aim of this study was to assess food variety and dietary diversity among primary school children regarding the number and type of school meals. Dietary records for three non-consecutive days were used to estimate the food variety score (FVS) and dietary diversity score (DDS) of 195 children (52.3% boys) aged 8-9 years from schools in the city of Zagreb. For analysis, children were divided into 5 groups according to the number and type of school meals consumed: non-consumers (23.1%), breakfast consumers (30.3%), lunch consumers (5.6%), breakfast and lunch consumers (13.3%), and breakfast, lunch and snack consumers (27.7%). The children had an average FVS of 14.3 (12.6 - 16.7) and DDS of 5.7 (5.0 - 6.0). The food group with the highest frequency of consumption was starchy staple (99.9% of children), while legumes, seeds, and nuts were consumed least frequently (15.4%). The number and type of school meals were moderately correlated (r = 0.313, p < 0.001) with FVS and weakly (r = 0.230, p = 0.02) with DDS. In addition, children who ate breakfast and lunch or breakfast, lunch, and snack from school meals had significantly higher FVS (p < 0.001) and DDS (p = 0.027) compared to children who ate fewer school meals or ate no school meal. Children (50%) who ate breakfast, lunch, and snacks from school meals were more likely (p = 0.022) to consume dark green leafy vegetables. The number of school meals may affect the food variety and dietary diversity, with children who eat more school meals having better quality. However, the values obtained by the index suggest that both parents and school food services should provide more varied meals in terms of different foods and food groups.","PeriodicalId":151907,"journal":{"name":"Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam","volume":"86 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"1900-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"114630275","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：