Admir Dilberović, Jurica Arapović, Ana Stanić, Lidija Kola, Dolores Martinović
Introduction: Hepatitis B is liver inflammation caused by the hepatitis B virus, with more than 250 million documented cases worldwide in the chronic form of infection. Markers of hepatitis B infection can be measured in the blood during or after infection and may be present in the form of specific hepatitis B surface antigen (HBsAg) or antibodies to hepatitis B surface (HBs), core (HBc), or envelope (HBe) antigens. Case report: A 42-year-old female, who successfully donated blood for the first time, underwent mandatory serological and molecular testing along with additional testing for other hepatitis B markers. Standard screening showed the absence of HBsAg in the blood, but additional serological testing confirmed the presence of total antibody to hepatitis B core antigen (anti-HBc). Upon repeated reactive results, the sample was sent for confirmatory testing to a reference center. After obtaining all the results, it was determined that the voluntary blood donor had the presence of anti-HB cand HBs antibodies, indicating a prior contact with the hepatitis B virus. While serological tests suggested a resolved hepatitis B infection, the possibility of a persistent liver infection could not be ruled out, despite the absence of detectable hepatitis B virus DNA in the blood. Therefore, the individual has been permanently excluded from the list of potential blood donors. Conclusion: Mandatory serological and molecular testing of blood donors for the hepatitis B virus successfully detects potentially infected individuals and carriers of hepatitis B markers. However, additional testing further enhances the safety of both recipients and blood donors. This case study highlights the importance of comprehensive screening for hepatitis B markers, as relying solely on HBsAg screening would not have identified the voluntary blood donor as a resolved hepatitis B case. Thus, comprehensive screening ensures a higher level of safety in blood transfusion and contributes to overall healthcare protection.
{"title":"Detekcija dobrovoljnog darivatelja krvi s preboljelom infekcijom hepatitisa Bprikaz bolesnice","authors":"Admir Dilberović, Jurica Arapović, Ana Stanić, Lidija Kola, Dolores Martinović","doi":"10.57140/mj.54.1.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.54.1.7","url":null,"abstract":"Introduction: Hepatitis B is liver inflammation caused by the hepatitis B virus, with more than 250 million documented cases worldwide in the chronic form of infection. Markers of hepatitis B infection can be measured in the blood during or after infection and may be present in the form of specific hepatitis B surface antigen (HBsAg) or antibodies to hepatitis B surface (HBs), core (HBc), or envelope (HBe) antigens. Case report: A 42-year-old female, who successfully donated blood for the first time, underwent mandatory serological and molecular testing along with additional testing for other hepatitis B markers. Standard screening showed the absence of HBsAg in the blood, but additional serological testing confirmed the presence of total antibody to hepatitis B core antigen (anti-HBc). Upon repeated reactive results, the sample was sent for confirmatory testing to a reference center. After obtaining all the results, it was determined that the voluntary blood donor had the presence of anti-HB cand HBs antibodies, indicating a prior contact with the hepatitis B virus. While serological tests suggested a resolved hepatitis B infection, the possibility of a persistent liver infection could not be ruled out, despite the absence of detectable hepatitis B virus DNA in the blood. Therefore, the individual has been permanently excluded from the list of potential blood donors. Conclusion: Mandatory serological and molecular testing of blood donors for the hepatitis B virus successfully detects potentially infected individuals and carriers of hepatitis B markers. However, additional testing further enhances the safety of both recipients and blood donors. This case study highlights the importance of comprehensive screening for hepatitis B markers, as relying solely on HBsAg screening would not have identified the voluntary blood donor as a resolved hepatitis B case. Thus, comprehensive screening ensures a higher level of safety in blood transfusion and contributes to overall healthcare protection.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":"24 5","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2024-04-05","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"140738629","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Bruno Korać, Silvana Juranec, Điđi Delalić, I. Prkačin
Thrombocytopenia is defined as a reduced platelet count. Drug-induced immune thrombocytopenia (DITP) is a condition mediated by antibodies developed following the ingestion of a certain medication. A sudden drop in platelet count accompanied by ecchymosis, petechiae, and mucosal bleeding following the introduction of a new medication should raise suspicion for DITP. This case report describes the case of a 76-year-old female patient who first appeared at the Emergency Department (ED) with symptoms related to heart failure and atrial fibrillation. The patient was taking warfarin as an anticoagulant therapy when she presented herself to the ED. Following a short hospitalization at the Cardiology Department, the patient was discharged home with dabigatran instead of warfarin as the anticoagulant therapy. After several days of taking dabigatran, the patient came to the ED with a chief complaint of dark-colored urine. Her platelet count (measured using a machine and manually counted) was 13×109/L, and the urinalysis was positive for microhematuria. Dabigatran was excluded from the patient’s medication list. At a later date, following the patient’s request, she started with rivaroxaban prescribed by her general practitioner. The test for anti-platelet IgG antibodies (performed while the patient was taking dabigatran and later rivaroxaban) was positive. Therefore, rivaroxaban was also excluded from the patient’s medication list. After the platelet count normalized, warfarin was reinstituted into the patient's therapy. Due to the diagnosis of DITP being most often empirical, clinicians should suspect DITP if there is a sudden drop in the platelet count accompanied by signs of bleeding following the introduction of a new medication in the patient’s therapy. Additional laboratory workup for transfusion reactions should be conducted, while the culprit medication should be excluded from the patient’s medication list without delay.
{"title":"Lijekovima uzrokovana imuna trombocitopenija – prikaz bolesnice","authors":"Bruno Korać, Silvana Juranec, Điđi Delalić, I. Prkačin","doi":"10.57140/mj.54.1.8","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.54.1.8","url":null,"abstract":"Thrombocytopenia is defined as a reduced platelet count. Drug-induced immune thrombocytopenia (DITP) is a condition mediated by antibodies developed following the ingestion of a certain medication. A sudden drop in platelet count accompanied by ecchymosis, petechiae, and mucosal bleeding following the introduction of a new medication should raise suspicion for DITP. This case report describes the case of a 76-year-old female patient who first appeared at the Emergency Department (ED) with symptoms related to heart failure and atrial fibrillation. The patient was taking warfarin as an anticoagulant therapy when she presented herself to the ED. Following a short hospitalization at the Cardiology Department, the patient was discharged home with dabigatran instead of warfarin as the anticoagulant therapy. After several days of taking dabigatran, the patient came to the ED with a chief complaint of dark-colored urine. Her platelet count (measured using a machine and manually counted) was 13×109/L, and the urinalysis was positive for microhematuria. Dabigatran was excluded from the patient’s medication list. At a later date, following the patient’s request, she started with rivaroxaban prescribed by her general practitioner. The test for anti-platelet IgG antibodies (performed while the patient was taking dabigatran and later rivaroxaban) was positive. Therefore, rivaroxaban was also excluded from the patient’s medication list. After the platelet count normalized, warfarin was reinstituted into the patient's therapy. Due to the diagnosis of DITP being most often empirical, clinicians should suspect DITP if there is a sudden drop in the platelet count accompanied by signs of bleeding following the introduction of a new medication in the patient’s therapy. Additional laboratory workup for transfusion reactions should be conducted, while the culprit medication should be excluded from the patient’s medication list without delay.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":"130 4","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2024-04-05","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"140740559","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Lucija Didović, Ivan Samardžić Ilić, Goran Arbanas
Uvod: Psihijatrija i pravo često se isprepliću, zajedno omogućujući rehabilitaciju i socijalnu reintegraciju duševnih bolesnika koji su počinili nezakonita djela. Cilj: U ovom radu prikazati ćemo tri različite vrste pravnih mjera u hrvatskom pravosudnom sustavu koje se odnose na počinitelje kojima je potrebna psihijatrijska pomoć. Pregled: Kazneno pravo u Hrvatskoj dijeli psihijatrijske mjere liječenja u tri kategorije: mjere oslobađanja od krivice zbog neubrojivosti, sigurnosne mjere, te zaštitne mjere. Duševni bolesnici koji nisu krivi zbog neubrojivosti zaštićeni su Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama i ne mogu biti kažnjeni. Umjesto toga, mogu biti podvrgnuti institucionalnom liječenju, liječenju izvan psihijatrijske ustanove ili se uopće ne liječiti, ako ne predstavljaju nikakav dodatni rizik za buduće prijestupe. Sigurnosne mjere dijele se na obvezno psihijatrijsko liječenje i obvezno liječenje od ovisnosti. To se odnosi samo na one koji su u trenutku počinjenja kaznenog djela bili "bitno smanjene uračunljivosti" ili su bili pod utjecajem psihoaktivnih tvari. U zamjenu za blažu kaznu ili izostanak kazne izriče im se obvezno psihijatrijsko liječenje kao mjera sigurnosti radi sprječavanja ponavljanja kaznenog djela. Budući da su još uvijek krivi i u vrijeme počinjenja djela su bili ponešto svjesni svojih postupaka, nepridržavanje liječenja koje im je odredio sud, mogu biti smješteni u zatvor radi izvršenja preostalog vremena kazne predviđenog za počinjeno djelo. Zaštitne mjere služe istoj svrsi, ali ih može odrediti sam sud, bez vještačenja. Zaključak: Hrvatski zakonodavac predvidio je gotovo sve moguće ishode u kojima bi zdravstveni sustav mogao spriječiti ponavljanje kaznenih djela u slučajevima počinitelja s psihičkim smetnjama.
简介:精神病学和法律经常被用来促进犯有违法行为的精神病人的康复和重返社会。目的:在克罗地亚,刑法将精神病治疗分为三类:防止因不守纪律而受到不公正对待;防止因不守纪律而受到不公正对待;防止因不守纪律而受到不公正对待。概述:克罗地亚刑法将精神病治疗分为三类:防止因不守纪律而受到不公正对待、安全措施和保护措施。因残疾而无罪的精神病人受到《精神病患者保护法》的保护,不能被起诉。如果精神病人因残疾而无罪,则受到《精神疾病患者保护法》的保护,不能被起诉。现在,我们需要的是心理治疗和心理咨询。因此,我们认为,"对心理健康的关注 "和 "对心理健康的关注 "是两个不同的概念。在较轻的惩罚和较重的惩罚中,都必须进行心理治疗,以减少重复治疗的次数。Budući da su još uvijek krivi i u vrijeme delinjeju su były ponešto svjesni svojih postupaka, nepridržávání liječenja koje im je odredio sudio, mogu biti smješteni u zatvorju radi izvrjeja pozostalog vremena pun punja predviđenog za delinjeno deljelo [如果他们仍然有罪,并且在犯罪时他们仍然知道自己的行为,未能遵守法庭命令的治疗,他们可能会被判处监禁,以执行为该罪行规定的剩余刑期。监禁判决应达到同样的目的,也可由法院自行判处,而无需强制执行。结论:克罗地亚立法规定了医疗保健系统处理患有精神疾病的罪犯重复刑事犯罪的所有可能方式。
{"title":"The diversity of measures proscribed measures for offenders with mental health issues","authors":"Lucija Didović, Ivan Samardžić Ilić, Goran Arbanas","doi":"10.57140/mj.54.1.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.54.1.3","url":null,"abstract":"Uvod: Psihijatrija i pravo često se isprepliću, zajedno omogućujući rehabilitaciju i socijalnu reintegraciju duševnih bolesnika koji su počinili nezakonita djela. Cilj: U ovom radu prikazati ćemo tri različite vrste pravnih mjera u hrvatskom pravosudnom sustavu koje se odnose na počinitelje kojima je potrebna psihijatrijska pomoć. Pregled: Kazneno pravo u Hrvatskoj dijeli psihijatrijske mjere liječenja u tri kategorije: mjere oslobađanja od krivice zbog neubrojivosti, sigurnosne mjere, te zaštitne mjere. Duševni bolesnici koji nisu krivi zbog neubrojivosti zaštićeni su Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama i ne mogu biti kažnjeni. Umjesto toga, mogu biti podvrgnuti institucionalnom liječenju, liječenju izvan psihijatrijske ustanove ili se uopće ne liječiti, ako ne predstavljaju nikakav dodatni rizik za buduće prijestupe. Sigurnosne mjere dijele se na obvezno psihijatrijsko liječenje i obvezno liječenje od ovisnosti. To se odnosi samo na one koji su u trenutku počinjenja kaznenog djela bili \"bitno smanjene uračunljivosti\" ili su bili pod utjecajem psihoaktivnih tvari. U zamjenu za blažu kaznu ili izostanak kazne izriče im se obvezno psihijatrijsko liječenje kao mjera sigurnosti radi sprječavanja ponavljanja kaznenog djela. Budući da su još uvijek krivi i u vrijeme počinjenja djela su bili ponešto svjesni svojih postupaka, nepridržavanje liječenja koje im je odredio sud, mogu biti smješteni u zatvor radi izvršenja preostalog vremena kazne predviđenog za počinjeno djelo. Zaštitne mjere služe istoj svrsi, ali ih može odrediti sam sud, bez vještačenja. Zaključak: Hrvatski zakonodavac predvidio je gotovo sve moguće ishode u kojima bi zdravstveni sustav mogao spriječiti ponavljanje kaznenih djela u slučajevima počinitelja s psihičkim smetnjama.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":"9 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2024-04-05","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"140737938","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Ragib Pugonja, Nejla Hrustić, Neira Ćurić, H. Bečulić
The topic of this research, chronic subdural hematoma (CSH), is one of the most common pathologies in neurosurgery, and it is more frequent in the elderly. Surgical evacuation has been widely considered the gold standard treatment. Despite the excellent outcomes, sometimes some cases require a different approach. The treatment choice depends on the general condition of the patients, as well as the clinical presentation and hematoma volume. Also, preexisting comorbidities in elderly patients, postoperative complications, and the ability to recover must be considered. Consequently, conservative treatment can be effective in carefully selected cases, and can be considered if the patient's neurological and physical conditions allow. Some drugs contribute to CSH resolution by changing the capsule membrane permeability and inhibiting the fibrinolytic and inflammatory systems. Our work is based on the efficacy of dexamethasone as a method of conservative therapy, and it was demonstrated in the case of a 91-year-old patient.
{"title":"Dexamethasone treatment in chronic subdural hematoma - a case report","authors":"Ragib Pugonja, Nejla Hrustić, Neira Ćurić, H. Bečulić","doi":"10.57140/mj.54.1.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.54.1.6","url":null,"abstract":"The topic of this research, chronic subdural hematoma (CSH), is one of the most common pathologies in neurosurgery, and it is more frequent in the elderly. Surgical evacuation has been widely considered the gold standard treatment. Despite the excellent outcomes, sometimes some cases require a different approach. The treatment choice depends on the general condition of the patients, as well as the clinical presentation and hematoma volume. Also, preexisting comorbidities in elderly patients, postoperative complications, and the ability to recover must be considered. Consequently, conservative treatment can be effective in carefully selected cases, and can be considered if the patient's neurological and physical conditions allow. Some drugs contribute to CSH resolution by changing the capsule membrane permeability and inhibiting the fibrinolytic and inflammatory systems. Our work is based on the efficacy of dexamethasone as a method of conservative therapy, and it was demonstrated in the case of a 91-year-old patient.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":"100 6","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2024-04-05","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"140736181","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
M. Puharić, Tihomir Jovanović, Zrinka Puharić, Filip Puharić, Marina Mamić
UVOD: Depresivnost je emocionalno stanje karakterizirano osjećajima tuge, neraspoloženja, žalosti i utučenosti, a manifestira se promjenom raspoloženja, gubitkom interesa i anhedonijom, umorom i slabljenjem životne energije, osjećajem bezvrijednosti i krivnje, teškoćama u koncentraciji i donošenju odluka. Na tjelesnom planu ove promjene prati poremećaj apetita, spavanja i psihomotoričke organizacije. Depresija je zasebna psihopatološka kategorija i njezina etiologija je kompleksna jer uključuje i organske i okolišne čimbenike. CILJ: Posebno validiranim anketama ispitati prediktore depresije kod učenika osnovnih škola na području Požeško-slavonske županije. METODE: Istraživanje je provedeno u osnovnim školama Požeško-slavonske županije anonimnim anketiranjem učenika, uz pisanu dozvolu roditelja. REZULTATI: Iznadprosječnu razinu depresivnosti postiže 42 (10,2%) djece, a jih 17 (4,1%) klinički značajnu depresivnost. Šansu za nastanak depresije povećavaju spol (djevojčice 3,5× češće nego dječaci), pušenje (2,3× više pušača), te djeca koja pohađaju vanškolske aktivnosti (2× više). Značajna razlika postoji i prema dobi ispitanika (F=5,359; p=0,005) - značajno veću depresivnost imaju ispitanici sa 16 godina. Postoji značajna razlika u depresivnosti prema bračnom statusu roditelja (T=-2,32; p=0,02), značajno veću depresivnost imaju ispitanici kojima roditelji ne žive zajedno. Značajna razlika postoji i prema financijskim primanjima obitelji (F=4,102; p=0,01), pokazalo se kako značajno veću depresivnost imaju ispitanici kojima su obiteljska primanja manja od 5000 kn naspram ispitanika čija su primanja veća od 10000 kn (p=0,02). Prosječna vrijednost rezultata na skali samopoštovanja iznosi 16,92 za svu testiranu djecu sa statistički značajnom razlikom između dječaka i djevojčica (djevojčice imaju niže samopoštovanje i izraženiju depresivnost). Značajni prediktori depresivnosti su spol ispitanika (p=0,003), mjesto stanovanja (p=0,01), školski uspjeh (p=0,002), obrazovanje majke (p=0,006) i samopoštovanje (p<0,001). Ženski spol i stanovanje u gradu značajno doprinose depresivnosti kod učenika. Bolji školski uspjeh, više obrazovanje majke i više samopoštovanje negativno doprinose depresivnosti. ZAKLJUČAK: Rezultati ovoga istraživanja ukazuju na potrebu još jačeg međudjelovanja obrazovnih i zdravstvenih institucija na ranu detekciju mentalnih poremećaja mladih, kao i na mogućnost potrebe uvođenja standardiziranih testova koji bi detektirali te poremećaje u ranijoj fazi ranjive populacije.
引言:抑郁症是一种以苦恼、不快、悲伤和麻木为特征的情绪状态,表现为情绪低落、失去兴趣和厌世、生命能量消耗和减弱、缺乏信念和负罪感、难以集中精力和达成目标。这种促进的身体计划应包括减少食欲、睡眠和精神运动组织。抑郁症是一种私人心理病理类型,其病因很复杂,因为它涉及机体和环境因素。目的:通过一份经过专门验证的调查问卷,调查波热什科-斯拉沃涅地区小学生抑郁症的预测因素。方法:经家长书面同意,在波热斯科-斯拉沃涅县的小学中对学生进行匿名访问。结果:42 名儿童(10.2%)患有最严重的抑郁症,17 名儿童(4.1%)患有临床抑郁症。患抑郁症的几率因性别(女性比男性高 3.5 倍)、遗弃(高 2.3 倍)和参加学校活动(高 2 倍)而增加。 患者的年龄也存在显著差异(F=5.359;P=0.005),16 岁儿童患抑郁症的几率明显更高。抑郁程度与父母状况有显著差异(T=-2,32;P=0,02),父母不在身边的儿童抑郁程度更高。如果父母的初等教育学费为 5000 美元,而初等教育学费为 10000 美元(P=0,02),那么父母对初等教育学费的沮丧程度就会增加(F=4,102;P=0,01)。受测儿童在自尊量表上的平均得分是 16.92 分,男孩和女孩之间的差异在统计学上有显著性(女孩的自尊心更低,抑郁更明显)。性别(p=0.003)、居住地(p=0.01)、学习成绩(p=0.002)、母亲的容貌(p=0.006)和自尊(p<0.001)是预测抑郁的重要因素。 女性性别和居住地对学生抑郁有显著影响。Bolji školski uspjeh, više obrazovanje majke i više samopoštovanje negativno doprinose depresivnosti.结论:这项研究的结果表明,教育和卫生机构需要更加重视早期发现青少年的心理健康问题,并可能需要引入标准化测试,以便在弱势人群的早期阶段发现这些问题。
{"title":"Prediktori depresije kod učenika osmih razreda Požeško-slavonske županije","authors":"M. Puharić, Tihomir Jovanović, Zrinka Puharić, Filip Puharić, Marina Mamić","doi":"10.57140/mj.54.1.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.54.1.2","url":null,"abstract":"UVOD: Depresivnost je emocionalno stanje karakterizirano osjećajima tuge, neraspoloženja, žalosti i utučenosti, a manifestira se promjenom raspoloženja, gubitkom interesa i anhedonijom, umorom i slabljenjem životne energije, osjećajem bezvrijednosti i krivnje, teškoćama u koncentraciji i donošenju odluka. Na tjelesnom planu ove promjene prati poremećaj apetita, spavanja i psihomotoričke organizacije. Depresija je zasebna psihopatološka kategorija i njezina etiologija je kompleksna jer uključuje i organske i okolišne čimbenike. CILJ: Posebno validiranim anketama ispitati prediktore depresije kod učenika osnovnih škola na području Požeško-slavonske županije. METODE: Istraživanje je provedeno u osnovnim školama Požeško-slavonske županije anonimnim anketiranjem učenika, uz pisanu dozvolu roditelja. REZULTATI: Iznadprosječnu razinu depresivnosti postiže 42 (10,2%) djece, a jih 17 (4,1%) klinički značajnu depresivnost. Šansu za nastanak depresije povećavaju spol (djevojčice 3,5× češće nego dječaci), pušenje (2,3× više pušača), te djeca koja pohađaju vanškolske aktivnosti (2× više). Značajna razlika postoji i prema dobi ispitanika (F=5,359; p=0,005) - značajno veću depresivnost imaju ispitanici sa 16 godina. Postoji značajna razlika u depresivnosti prema bračnom statusu roditelja (T=-2,32; p=0,02), značajno veću depresivnost imaju ispitanici kojima roditelji ne žive zajedno. Značajna razlika postoji i prema financijskim primanjima obitelji (F=4,102; p=0,01), pokazalo se kako značajno veću depresivnost imaju ispitanici kojima su obiteljska primanja manja od 5000 kn naspram ispitanika čija su primanja veća od 10000 kn (p=0,02). Prosječna vrijednost rezultata na skali samopoštovanja iznosi 16,92 za svu testiranu djecu sa statistički značajnom razlikom između dječaka i djevojčica (djevojčice imaju niže samopoštovanje i izraženiju depresivnost). Značajni prediktori depresivnosti su spol ispitanika (p=0,003), mjesto stanovanja (p=0,01), školski uspjeh (p=0,002), obrazovanje majke (p=0,006) i samopoštovanje (p<0,001). Ženski spol i stanovanje u gradu značajno doprinose depresivnosti kod učenika. Bolji školski uspjeh, više obrazovanje majke i više samopoštovanje negativno doprinose depresivnosti. ZAKLJUČAK: Rezultati ovoga istraživanja ukazuju na potrebu još jačeg međudjelovanja obrazovnih i zdravstvenih institucija na ranu detekciju mentalnih poremećaja mladih, kao i na mogućnost potrebe uvođenja standardiziranih testova koji bi detektirali te poremećaje u ranijoj fazi ranjive populacije.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":"102 2","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2024-04-05","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"140736031","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
M. Vulić, Branka Petrić Miše, Sandra Zekić, D. Roje, Marko Jukić, Dino Markovina, L. Vulić
Small cell neuroendocrine carcinoma of the cervix (SCNCC) is considered to be an extremely rare, highly invasive and aggressive subtype of squamous cell carcinoma. It is particulary rare during pregnancy. Here we report a case in which a 32-year-old patient who was admitted to our Department at 27 completed weeks of gestation with intermittent vaginal spotting and a large amount of malodorous vaginal discharge. Gynecological examination revealed a 2 cm exophytic polypoid tumor coming out of the cervix. On rectal examination there was no clinically evident parametrial invasion. Biopsy of the cervix was performed and the diagnosis of small cell neuroendocrine carcinoma was established. We reviewed and discussed the features, diagnosis, treatment and prognosis of SCNCC diagnosed during pregnancy.
{"title":"Pregnancy complicated by small cell neuroendocrine carcinoma of the cervix","authors":"M. Vulić, Branka Petrić Miše, Sandra Zekić, D. Roje, Marko Jukić, Dino Markovina, L. Vulić","doi":"10.57140/mj.54.1.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.54.1.5","url":null,"abstract":"Small cell neuroendocrine carcinoma of the cervix (SCNCC) is considered to be an extremely rare, highly invasive and aggressive subtype of squamous cell carcinoma. It is particulary rare during pregnancy. Here we report a case in which a 32-year-old patient who was admitted to our Department at 27 completed weeks of gestation with intermittent vaginal spotting and a large amount of malodorous vaginal discharge. Gynecological examination revealed a 2 cm exophytic polypoid tumor coming out of the cervix. On rectal examination there was no clinically evident parametrial invasion. Biopsy of the cervix was performed and the diagnosis of small cell neuroendocrine carcinoma was established. We reviewed and discussed the features, diagnosis, treatment and prognosis of SCNCC diagnosed during pregnancy.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":"37 22","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2024-04-05","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"140737485","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Ivo Dilber, Sara Bilić Knežević, Mirisa Tokić, Vesna Telesmanić Dobrić, Martina Dokoza, Nataša Lisica Šikić, Anela Tolić, Željko Čulina
Karcinom pluća jedan je od vodećih javno-zdravstvenih problema, kako u svijetu, tako i u Republici Hrvatskoj. Većina bolesnika u Hrvatskoj otkriva bolest u lokalno uznapredovalom ili metastatskom stadiju bolesti, što u konačnici rezultira petogodišnjim preživljenjem od svega 10%. Nakon učinjene slikovne obrade i postavljene sumnje na tumor pluća, u sklopu daljnje dijagnostičke obrade slijedi uzorkovanje tkiva za citološku i patohistološku dijagnostiku, što može predstavljati velike izazove za kliničara. Cilj ovog istraživanja je ukazati na problematiku prilikom postavljanja dijagnoze kod bolesnika s nesitnostaničnim karcinomom pluća u Općoj bolnici Zadar, odnosno odrediti vremenske intervale za pojedine dijagnostičke postupke prije patohistološke ili citološke potvrde bolesti. Ovaj rad ukazuje na poteškoće u pravovremenom postavljanju dijagnoze karcinoma pluća kod određenog broja bolesnika, što u konačnici rezultira odgodom početka onkološkog liječenja.
肺癌是世界和克罗地亚共和国的主要公共卫生问题之一。在克罗地亚,大多数患者都会在局部晚期或转移期出现疼痛,最终导致五年存活率仅为 10%。在对肿瘤进行细胞学和病理组织学检查时,会发现一些疑似肿瘤的组织。本研究旨在指出扎达尔总医院在诊断非肉芽肿性肺癌患者时存在的问题,并确定病理或细胞学疼痛确认中最常见诊断程序的时间间隔。Ovaj rad ukazuje na potekoće u pravremenom pos posing dijagnosis karcinoma pluća kod određenog broja bolesnika, što u konačnici rezultira odgodom početka onkologškoškog liječenja.
{"title":"Patents with newly diagnosed lung cancer at Zadar General Hospital in the period from January 2021 to December 2022","authors":"Ivo Dilber, Sara Bilić Knežević, Mirisa Tokić, Vesna Telesmanić Dobrić, Martina Dokoza, Nataša Lisica Šikić, Anela Tolić, Željko Čulina","doi":"10.57140/mj.54.1.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.54.1.1","url":null,"abstract":"Karcinom pluća jedan je od vodećih javno-zdravstvenih problema, kako u svijetu, tako i u Republici Hrvatskoj. Većina bolesnika u Hrvatskoj otkriva bolest u lokalno uznapredovalom ili metastatskom stadiju bolesti, što u konačnici rezultira petogodišnjim preživljenjem od svega 10%. Nakon učinjene slikovne obrade i postavljene sumnje na tumor pluća, u sklopu daljnje dijagnostičke obrade slijedi uzorkovanje tkiva za citološku i patohistološku dijagnostiku, što može predstavljati velike izazove za kliničara. Cilj ovog istraživanja je ukazati na problematiku prilikom postavljanja dijagnoze kod bolesnika s nesitnostaničnim karcinomom pluća u Općoj bolnici Zadar, odnosno odrediti vremenske intervale za pojedine dijagnostičke postupke prije patohistološke ili citološke potvrde bolesti. Ovaj rad ukazuje na poteškoće u pravovremenom postavljanju dijagnoze karcinoma pluća kod određenog broja bolesnika, što u konačnici rezultira odgodom početka onkološkog liječenja.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":"23 21","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2024-04-05","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"140738944","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Ivona Stipica Safić, Tina Vilović, Sanja Žužić Furlan, Nina Janjić Zovko, Maja Vrebalov Cindro, Tina Aljinović Baleta, Mirna Tadić, Dino Dučić, Mario Tomičić
Glavni cilj ovog istraživanja bio je ispitati razlikuju li se stavovi o cijepljenju protiv bolesti COVID-19 studenata medicine i liječnika obiteljske medicine u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Provedeno je presječno istraživanje u kojem je sudjelovalo 176 studenata medicine, 47 studenata dentalne medicine, te 100 liječnika obiteljske medicine. Ispitanici su rješavali anketni upitnik putem Google forms internetske aplikacije tijekom lipnja 2021. Korištena je peterostupanjska Likertova skala koja je sadržavala 27 tvrdnji. Prikupljeni podaci obrađeni su u programima STATISTICA 14 i Python. Utvrđeno je da pozitivan stav o svim cjepivima protiv bolesti COVID-19 ima statistički značajno više liječnika u odnosu na studente (P=0,038). Zadovoljstvo organiziranošću cijepljenja protiv bolesti COVID-19 statistički je značajno veće u liječnika nego studenata (P=0,006). Iako u procijepljenosti između studenata i liječnika nema statistički značajne razlike, ona je pronađena između studenata pretkliničkih i kliničkih godina studija (P=0,005). Udio cijepljenih veći je u studenata kliničkih godina (67%). Također, utvrđeno je, sa statistički značajnom razlikom, da su ispitanici koji su cijepljeni protiv gripe spremniji i na cijepljenje protiv COVID-19 bolesti (P=0,001), te da se značajno više liječnika nego studenata odlučilo na cijepljenje protiv gripe ove ili prethodnih sezona (P<0,001). Studijom je dokazano da su opći stavovi studenata medicinskog fakulteta i liječnika obiteljske medicine o cijepljenju pozitivni. Naime, poznato je da se stavovi pojedinca prema primjeni cjepiva uvelike odražavaju na procijepljenost i incidenciju zaraznih bolesti u populaciji, te je jako važno da i studenti, koji će biti aktivni sudionici zdravstvenog sustava i liječnici obiteljske medicine, koji su najdostupniji sudionici zdravstvenog sustava, imaju jednake stavove o najučinkovitijoj metodi zaštite populacije od širenja zaraznih bolesti.
本研究的主要目的是调查斯普利特-达尔马提亚县医科学生和社区医生的 COVID-19 疼痛管理状况是否存在差异。本研究开展了一项筛选研究,涉及 176 名医科学生、47 名牙科学生和 100 名社区医生。调查于 2021 年 7 月通过谷歌表格网络应用程序进行,采用五点李克特量表,共有 27 个项目。数据使用 STATISTICA 14 和 Python 进行处理。结果表明,与学生相比,患者对所有止痛药 COVID-19 的积极评价在统计学上明显更高(P=0,038)。 患者对止痛药 COVID-19 的组织满意度在统计学上明显更高(P=0,006)。据统计,患者对止痛药 COVID-19 的满意度明显高于其他患者(P=0,006)。临床医学专业学生中流感患者的比例更高(67%)。 此外,流感患者也更有可能接受 COVID-19 疼痛治疗(P=0.001),而且在第一或第二季度接受流感治疗的患者比例明显高于学生(P<0.001),这也具有统计学意义。研究表明,医学系和社区医学系学生对流感疫苗接种持积极态度。Naime, poznato je da se stavovi pojedinca prema primjeni cjepiva uvelike odražavaju na procijepljenost i incidenciju zaraznih bolesti u populaciji, te je jako važno da i studenti, koji će být aktivni sudionici zdravog sustava i liječnici obiteljske medicine, koji su najdostupniji sudionici zdravog sustava, imaju jednake stavove o najjučinkovitijoj metod zaštite populacije od spreenja zaraznih bolesti.
{"title":"Usporedba stavova i znanja o cijepljenju protiv bolesti COVID-19 studenata Medicinskog fakulteta u Splitu i liječnika obiteljske medicine\u0000Splitsko-dalmatinske županije","authors":"Ivona Stipica Safić, Tina Vilović, Sanja Žužić Furlan, Nina Janjić Zovko, Maja Vrebalov Cindro, Tina Aljinović Baleta, Mirna Tadić, Dino Dučić, Mario Tomičić","doi":"10.57140/mj.54.1.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.54.1.4","url":null,"abstract":"Glavni cilj ovog istraživanja bio je ispitati razlikuju li se stavovi o cijepljenju protiv bolesti COVID-19 studenata medicine i liječnika obiteljske medicine u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Provedeno je presječno istraživanje u kojem je sudjelovalo 176 studenata medicine, 47 studenata dentalne medicine, te 100 liječnika obiteljske medicine. Ispitanici su rješavali anketni upitnik putem Google forms internetske aplikacije tijekom lipnja 2021. Korištena je peterostupanjska Likertova skala koja je sadržavala 27 tvrdnji. Prikupljeni podaci obrađeni su u programima STATISTICA 14 i Python. Utvrđeno je da pozitivan stav o svim cjepivima protiv bolesti COVID-19 ima statistički značajno više liječnika u odnosu na studente (P=0,038). Zadovoljstvo organiziranošću cijepljenja protiv bolesti COVID-19 statistički je značajno veće u liječnika nego studenata (P=0,006). Iako u procijepljenosti između studenata i liječnika nema statistički značajne razlike, ona je pronađena između studenata pretkliničkih i kliničkih godina studija (P=0,005). Udio cijepljenih veći je u studenata kliničkih godina (67%). Također, utvrđeno je, sa statistički značajnom razlikom, da su ispitanici koji su cijepljeni protiv gripe spremniji i na cijepljenje protiv COVID-19 bolesti (P=0,001), te da se značajno više liječnika nego studenata odlučilo na cijepljenje protiv gripe ove ili prethodnih sezona (P<0,001). Studijom je dokazano da su opći stavovi studenata medicinskog fakulteta i liječnika obiteljske medicine o cijepljenju pozitivni. Naime, poznato je da se stavovi pojedinca prema primjeni cjepiva uvelike odražavaju na procijepljenost i incidenciju zaraznih bolesti u populaciji, te je jako važno da i studenti, koji će biti aktivni sudionici zdravstvenog sustava i liječnici obiteljske medicine, koji su najdostupniji sudionici zdravstvenog sustava, imaju jednake stavove o najučinkovitijoj metodi zaštite populacije od širenja zaraznih bolesti.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":"26 15","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2024-04-05","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"140739022","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}