Cilj: Kvalitetna prehrana, koja podrazumijeva uravnoteženi unos hranjivih i zaštitnih tvari, jedan je od preduvjeta za prevenciju pretilosti i očuvanje zdravlja pojedinca. Cilj ovoga rada bio je utvrditi unos pojedinih makronutrijenata učenika mlađe školske dobi, te ustanoviti postoji li povezanost unosa pojedinih makronutrijenata s odgovarajućim pokazateljima statusa uhranjenosti i sastava tijela. Metode: Istraživanje je provedeno na uzorku 402 učenika, polaznika četvrtih razreda osnovnih škola Zadarske županije. Temeljem 6 morfoloških mjera izračunati su pokazatelji statusa uhranjenosti i sastava tijela (indeks tjelesne mase, indeks za procjenu rizičnog tipa pretilosti, subskapularno tricipitalni indeks i % masti), a unos pojedinih makronutrijenata procijenjen je FFQ upitnikom frekvencija za procjenu unosa hrane i nutrijenata. Izračunati su osnovni deskriptivni parametri, testirana je normalnost distribucije, a za definiranje funkcionalne veze pokazatelja statusa uhranjenosti i sastava tijela, te unosa pojedinih makronutrijenata, primijenjena je regresijska analiza. Rezultati: Prosječni dnevni energetski unos učenika (2132,56±703,99 kcal/dan) odgovara preporučenom dnevnom unosu energije s obzirom na dob ispitanika, dok je prosječni dnevni energetski unos učenica (2110,14±760,77 kcal/dan) nešto viši od preporučenoga. Učenice unose nešto više proteina i masti od preporučenog dnevnog unosa, dok učenici unose nešto manje ugljikohidrata. Na uzorku učenika nema značajne povezanosti apsolutnog unosa pojedinih makronutrijenata i pokazatelja statusa uhranjenosti i sastava tijela, dok je kod učenica dobivena značajna negativna povezanost unosa proteina sa sumom kožnih nabora (β=-0,42) i značajna pozitivna povezanost unosa masti s opsegom trbuha (β=0,46). Zaključak: Prosječni dnevni energetski unos ispitanika diferencira se s obzirom na spol, kao i povezanost unosa pojedinih makronutrijenata s pokazateljima statusa uhranjenosti. Prekomjerni unos pojedinih makronutrijenata može doprinijeti porastu pojedinih pokazatelja statusa uhranjenosti i sastava tijela, a značajne povezanosti upućuju na zaključak da kvalitetna i ravnomjerna prehrana može značajno pridonijeti boljem statusu uhranjenosti ispitanika
Cilj:Kvalitetna prehrana,koja podrazumijeva uravnoteženi unos hranjivih i zaštitnih tvari,jedan je od preduvjeta za prevenciju pretilosti i očuvanje zdravlja pojedinca。这项工作的目的是确定某些比他们年龄小的宏营养素学生的介绍,并确定某些宏营养素成分的介绍是否与保险状况和身体成分的适当指标有关。方法:本研究以扎达尔斯基小学四年级402名学生为样本。基于6项形态学测量,计算身体的营养和组成状况(体重指数、风险估计指数、肩胛下三角肌指数和%脂肪),并通过FFQ输入和营养频率问卷评估某些大坚果素的进口。计算了基本的描述性参数,检验了分布正态性,为了确定营养状况指标与身体成分的函数关系,并引入了某些宏观营养素,应用了回归分析。Rezultati:Prosječni dnevni energetski unos učenika(2132,56±703,99千卡/丹)odgovara prepručenom dnevnom unosu energy je s obzirom na dob ispitanika,dok je Prosjećni dnevni energetki unos uČenica(2110,14±760.77千卡/天)nešto viši od preprućenoga。Učenice unose nešto više proteina i masti od prepručenog dnevnog unosa,dok Učenici unose neŠto manje ugljikohidrata。Na uzorku učenika nema značajne povezanoti apsolunog unosa pojedinih makronutrijenata i pokazatelja statusa uhranjenosti i sastava tijela,dok je kod učanica dobivena znača ajna negativena povezanot unosa proteina sa sumom kožnih nabora。结论:受试者的平均每日能量输入不同于性别,以及某些常量坚果素的输入与营养状况指标之间的联系。某些大分子坚果素的过量进口可能有助于提高营养和个体指标的组成状况,显著的联系表明,质量和同等营养可以显著改善受试者的营养状况。
{"title":"Povezanost unosa pojedinih makronutrijenata s pokazateljima statusa uhranjenosti i sastava tijela učenika mlađe školske dobi","authors":"Donata Vidaković Samaržija","doi":"10.57140/mj.52.4.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.52.4.3","url":null,"abstract":"Cilj: Kvalitetna prehrana, koja podrazumijeva uravnoteženi unos hranjivih i zaštitnih tvari, jedan je od preduvjeta za prevenciju pretilosti i očuvanje zdravlja pojedinca. Cilj ovoga rada bio je utvrditi unos pojedinih makronutrijenata učenika mlađe školske dobi, te ustanoviti postoji li povezanost unosa pojedinih makronutrijenata s odgovarajućim pokazateljima statusa uhranjenosti i sastava tijela. Metode: Istraživanje je provedeno na uzorku 402 učenika, polaznika četvrtih razreda osnovnih škola Zadarske županije. Temeljem 6 morfoloških mjera izračunati su pokazatelji statusa uhranjenosti i sastava tijela (indeks tjelesne mase, indeks za procjenu rizičnog tipa pretilosti, subskapularno tricipitalni indeks i % masti), a unos pojedinih makronutrijenata procijenjen je FFQ upitnikom frekvencija za procjenu unosa hrane i nutrijenata. Izračunati su osnovni deskriptivni parametri, testirana je normalnost distribucije, a za definiranje funkcionalne veze pokazatelja statusa uhranjenosti i sastava tijela, te unosa pojedinih makronutrijenata, primijenjena je regresijska analiza. Rezultati: Prosječni dnevni energetski unos učenika (2132,56±703,99 kcal/dan) odgovara preporučenom dnevnom unosu energije s obzirom na dob ispitanika, dok je prosječni dnevni energetski unos učenica (2110,14±760,77 kcal/dan) nešto viši od preporučenoga. Učenice unose nešto više proteina i masti od preporučenog dnevnog unosa, dok učenici unose nešto manje ugljikohidrata. Na uzorku učenika nema značajne povezanosti apsolutnog unosa pojedinih makronutrijenata i pokazatelja statusa uhranjenosti i sastava tijela, dok je kod učenica dobivena značajna negativna povezanost unosa proteina sa sumom kožnih nabora (β=-0,42) i značajna pozitivna povezanost unosa masti s opsegom trbuha (β=0,46). Zaključak: Prosječni dnevni energetski unos ispitanika diferencira se s obzirom na spol, kao i povezanost unosa pojedinih makronutrijenata s pokazateljima statusa uhranjenosti. Prekomjerni unos pojedinih makronutrijenata može doprinijeti porastu pojedinih pokazatelja statusa uhranjenosti i sastava tijela, a značajne povezanosti upućuju na zaključak da kvalitetna i ravnomjerna prehrana može značajno pridonijeti boljem statusu uhranjenosti ispitanika","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-02-28","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"46245638","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Hemangiomi su benigni vaskularni tumori koji nastaju proliferacijom kapilarnih endotelnih stanica. Lobularni kapilarni hemangiom je benigna lezija koja potječe iz vaskularnog tkiva kože, sluznice, mišića, pa i kosti. Nazalna lokalizacija je rijetka, a za ove lezije karakteristično je da brzo rastu. Mikrotrauma i trudnoća najčešći su etiopatogenetski čimbenici, te se smatra da su ti dobroćudni tumori hormonski inducirani. Hemangiome nosne sluznice treba razlikovati od hemangioma gornje čeljusti i nosnih kostiju kod kojih su simptomi različiti, kao i način liječenja. Najčešći simptomi kod intranazalne lokalizacije su jednostrana nazalna opstrukcija, epistaksa, te rinoreja. Od ekstranazalnih simptoma najčešće su primijećeni i opisani glavobolja te facijalna bol. Ovaj slučaj prikazuje muškarca s unilateralnom opstrukcijom nosa i povremenim krvarenjem, kojem je rinoskopijom uočena lezija u desnom kavumu s polazištem na septumu. Lezija je uspješno odstranjena kirurškim putem, a postoperativna patohistološka analiza ukazala je na kapilarni hemangiom septalne sluznice. Liječenje kapilarnih hemangioma septuma je kirurško odstranjenje tvorbe, a operativni zahvat relativno jednostavan i bezbolan, uz dobar postoperativni oporavak. Iako se smatra da se češće javljaju u trudnica, hemangiomi septuma mogu se javiti i u mlađih muškaraca, te ih je važno relativno brzo odstraniti, kako bi se isključila i maligna bolest kao uzrok unilateralnog krvarenja i nosne opstrukcije.
血管瘤是由毛细血管内皮细胞增殖引起的良性血管肿瘤。小叶毛细血管是一种来自血管组织、皮肤、仆人、肌肉、骨骼的良性病变。国家定位是罕见的,并且对于这些病变来说,其特征是生长迅速。乙醇原最常见的病因是微创和妊娠,这些阳性肿瘤被认为是激素诱导的。鼻血管瘤服务应区别于甲状腺上血管瘤和不同症状的鼻骨,以及治疗方法。鼻内位置最常见的症状是国家梗阻、鼻出血和刺激。极端症状最常见于头痛和面部疼痛。在这种情况下,一名患有单侧鼻梗阻和偶尔出血的男子被诊断为在右侧洞穴中进行鼻镜检查,位置为七分之一。病变通过手术成功切除,术后病理支持学分析表明败血性服务的首都血管瘤。Liječenje kapilanih血管瘤septuma je kirurško odstranjenje tvorbe,一位与jednostavan i bezbolan关系密切的手术医生,手术后的医生。尽管它被认为在孕妇中更常见,但隔膜血管瘤也可能发生在年轻男性中,因此相对快速地切除隔膜以排除单侧出血和鼻梗阻引起的恶性疾病是很重要的。
{"title":"Kapilarni hemangiom septuma","authors":"Marko Perković, Josip Novaković, Ana Penezić","doi":"10.57140/mj.52.3.8","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.52.3.8","url":null,"abstract":"Hemangiomi su benigni vaskularni tumori koji nastaju proliferacijom kapilarnih endotelnih stanica. Lobularni kapilarni hemangiom je benigna lezija koja potječe iz vaskularnog tkiva kože, sluznice, mišića, pa i kosti. Nazalna lokalizacija je rijetka, a za ove lezije karakteristično je da brzo rastu. Mikrotrauma i trudnoća najčešći su etiopatogenetski čimbenici, te se smatra da su ti dobroćudni tumori hormonski inducirani. Hemangiome nosne sluznice treba razlikovati od hemangioma gornje čeljusti i nosnih kostiju kod kojih su simptomi različiti, kao i način liječenja. Najčešći simptomi kod intranazalne lokalizacije su jednostrana nazalna opstrukcija, epistaksa, te rinoreja. Od ekstranazalnih simptoma najčešće su primijećeni i opisani glavobolja te facijalna bol. Ovaj slučaj prikazuje muškarca s unilateralnom opstrukcijom nosa i povremenim krvarenjem, kojem je rinoskopijom uočena lezija u desnom kavumu s polazištem na septumu. Lezija je uspješno odstranjena kirurškim putem, a postoperativna patohistološka analiza ukazala je na kapilarni hemangiom septalne sluznice. Liječenje kapilarnih hemangioma septuma je kirurško odstranjenje tvorbe, a operativni zahvat relativno jednostavan i bezbolan, uz dobar postoperativni oporavak. Iako se smatra da se češće javljaju u trudnica, hemangiomi septuma mogu se javiti i u mlađih muškaraca, te ih je važno relativno brzo odstraniti, kako bi se isključila i maligna bolest kao uzrok unilateralnog krvarenja i nosne opstrukcije.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"46984581","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
M. Barišić, S. Canecki-Varžić, Š. Mikšić, Antonija Matić, Daria Sladić Rimac, A. Včev
Research has shown that glycemic variability increases the risk of the development of acute and chronic complications with diabetes. Accordingly, the assessment of glycemic variability is of great importance to determine the quality of life for people suffering from diabetes. Objective: To examine the connection between glycemic variability and the quality of life for people with type 1 diabetes who use self-monitoring blood glucose devices. Respondents and methods: 42 respondents participated in the research with an average age of 39.6, who are treated with intensified insulin therapy. For the purpose of glycemic variability assessment, an innovative uniGluko system is used, which enables the display of glycemia in a unique graphic interface in the form of numeric values within the last three months from which a glycemic variability index was calculated as well as a general information survey, a survey on the quality of life from the World Health Organization (WHOQOL – BREF) and a short questionnaire regarding illness perception (Brief – IPQ). Results: By usage of standard deviation as a glyemic variability measure, statistically significant results have been obtained and they demonstrate that lower glycemic variability is connected to better quality of life (rs=-0.4571; p=0.0023), higher satisfaction with health (rs=-0.3186; p=0.0398) and reduced impact of disease on emotional life (rs=0.4097; p=0.,0071). Lower glucose variability implies reduced impact of disease on everyday life (rs=0.3091; p=0.0464), reduced incidence of symptoms (rs=0.3441; p=0.0255), and patients’ sense that they have more control over disease (rs=-0.5185; p=0.0004). Conclusion: The glycemic variability has a negative impact on life quality and health of patients with diabetes type 1.
{"title":"Connection between glycemic variability obtained using the uniGluko system and the quality of life people with type 1 diabetes","authors":"M. Barišić, S. Canecki-Varžić, Š. Mikšić, Antonija Matić, Daria Sladić Rimac, A. Včev","doi":"10.57140/mj.52.3.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.52.3.2","url":null,"abstract":"Research has shown that glycemic variability increases the risk of the development of acute and chronic complications with diabetes. Accordingly, the assessment of glycemic variability is of great importance to determine the quality of life for people suffering from diabetes. Objective: To examine the connection between glycemic variability and the quality of life for people with type 1 diabetes who use self-monitoring blood glucose devices. Respondents and methods: 42 respondents participated in the research with an average age of 39.6, who are treated with intensified insulin therapy. For the purpose of glycemic variability assessment, an innovative uniGluko system is used, which enables the display of glycemia in a unique graphic interface in the form of numeric values within the last three months from which a glycemic variability index was calculated as well as a general information survey, a survey on the quality of life from the World Health Organization (WHOQOL – BREF) and a short questionnaire regarding illness perception (Brief – IPQ). Results: By usage of standard deviation as a glyemic variability measure, statistically significant results have been obtained and they demonstrate that lower glycemic variability is connected to better quality of life (rs=-0.4571; p=0.0023), higher satisfaction with health (rs=-0.3186; p=0.0398) and reduced impact of disease on emotional life (rs=0.4097; p=0.,0071). Lower glucose variability implies reduced impact of disease on everyday life (rs=0.3091; p=0.0464), reduced incidence of symptoms (rs=0.3441; p=0.0255), and patients’ sense that they have more control over disease (rs=-0.5185; p=0.0004). Conclusion: The glycemic variability has a negative impact on life quality and health of patients with diabetes type 1.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"49180770","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Zrinka Puharić, Laura Anić, Marija Čatipović, Filip Puharić
Uvod: Mortalitet raka dojke nalazi se na trećem mjestu u zemljama Europske unije. Registar za rak u 2020. godini bilježi incidenciju od 120,3/100 000, dok je stopa smrtnosti 32,8/100 000. Žena može samostalno pregledati svoje dojke koristeći metodu samopregleda, te uočiti promjene u veličini dojke, izgledu bradavice i kože te otkriti kvržice ili zadebljanja. Cilj: ispitati stavove i znanje žena o samopregledu dojke. Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno putem anonimne online ankete. Analiza je napravljena MedCalc® Statistical Software version 20.009 i IBM SPSS ver. 23. Rezultati: Sudjelovalo je 361 ispitanica. S obzirom na znanje, značajno manje točnih odgovora imaju ispitanice koje žive na selu (Kruskal Wallis test, P=0,005), imaju završenu osnovnu školu (Kruskal Wallis test, P=0,006), učenice su (Kruskal Wallis test, P<0,001) i one nezdravstvene struke (Kruskal Wallis test, P<0,001). S obzirom na stavove, ispitanice zdravstvene struke ne slažu se s tvrdnjom da rak dojke zahvaća isključivo ženski spol (Mann Whitney U test, P<0,001), da je samopregled predviđena metoda isključivo za žene (Mann Whitney U test, P=0,001), da samopregled nije vjerodostojna metoda pregleda (Mann Whitney U test, P=0,002), kao i da žene ne trebaju obavljati samopregled ukoliko idu na ostale dijagnostičke metode (Mann Whitney U test, P<0,001). S obzirom na dobne skupine razliku nalazimo u tvrdnji da samopregled nije vjerodostojna metoda (najmanje se slažu najmlađe ispitanice) (Kruskal Wallis test, P<0,001), ispitanice s višom ili visokom stručnom spremom značajnije se manje slažu s tvrdnjom da samopregled nije vjerodostojna metoda pregleda u (Kruskal Wallis test, P=0,007). Također učenice i studentice značajno se manje slažu s tvrdnjom da samopregled nije vjerodostojna metoda pregleda (Kruskal Wallis test, P<0,001). Zaključak: Rezultati ovoga istraživanja pokazali su da su ciljna skupina za edukaciju ispitanice koje žive na selu, ispitanice niže naobrazbe, mlađe dobne skupine i osobe nezdravstvene struke.
简介:癌症死亡率在欧盟国家中排名第三。癌症登记2020该年发生的事故为120.3/10万,而死亡率为32.8/10万。女性可以使用自我监测的方法自行检查乳房,观察乳房大小、乳头和皮肤的变化,并发现弯曲或癫痫发作。目标:检查女性对自卫乳房的态度和知识。问卷和方法:该研究通过匿名在线调查进行。MedCalc的分析® 统计软件20.009版和IBM SPSS第23版。Rezultati:Sudjelovalo je 361 ispitanica。众所周知,显著的次要准确回答包括居住在村庄的研究(Kruskal-Wallis测试,P=0.005)、完成小学学业(Kruskar-Wallis考试,P=0.006)、学生是(Kruska-Wallis测验,P<0.001)和那些未解决的成绩(Kruskal-Wallis考试,P<0.001。鉴于这些态度,医学检查人员不同意以下说法:癌症只涉及女性(Mann-Whitney U检验,P<0.001),自决只针对女性(Mann Whitney U试验,P=0.001),自我检查不是一种可靠的方法(Mann-惠特尼U检验,P=0.002),此外,如果女性采用其他诊断方法,则不需要进行自我监测(Mann-Whitney U检验,P<0.001)。由于年龄组不同,我们声称自我评估不是一种可靠的方法(至少最年轻的受试者同意)(Kruskal-Wallis检验,P<0.001),更高或高技能的受试人不太同意自我评估不是可靠的方法的说法(Kruskal-Wallis检验,P=0.007)。学生和学生也明显不同意自我辩护不是一种可信的审查方法的说法(Kruskal-Wallis检验,P<0.001)。最后,本研究的结果表明,目标群体为农村受试者、调查对象为低臂人群、低龄群体和残疾人。
{"title":"Stavovi i znanje žena o samopregledu dojke","authors":"Zrinka Puharić, Laura Anić, Marija Čatipović, Filip Puharić","doi":"10.57140/mj.52.3.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.52.3.3","url":null,"abstract":"Uvod: Mortalitet raka dojke nalazi se na trećem mjestu u zemljama Europske unije. Registar za rak u 2020. godini bilježi incidenciju od 120,3/100 000, dok je stopa smrtnosti 32,8/100 000. Žena može samostalno pregledati svoje dojke koristeći metodu samopregleda, te uočiti promjene u veličini dojke, izgledu bradavice i kože te otkriti kvržice ili zadebljanja. Cilj: ispitati stavove i znanje žena o samopregledu dojke. Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno putem anonimne online ankete. Analiza je napravljena MedCalc® Statistical Software version 20.009 i IBM SPSS ver. 23. Rezultati: Sudjelovalo je 361 ispitanica. S obzirom na znanje, značajno manje točnih odgovora imaju ispitanice koje žive na selu (Kruskal Wallis test, P=0,005), imaju završenu osnovnu školu (Kruskal Wallis test, P=0,006), učenice su (Kruskal Wallis test, P<0,001) i one nezdravstvene struke (Kruskal Wallis test, P<0,001). S obzirom na stavove, ispitanice zdravstvene struke ne slažu se s tvrdnjom da rak dojke zahvaća isključivo ženski spol (Mann Whitney U test, P<0,001), da je samopregled predviđena metoda isključivo za žene (Mann Whitney U test, P=0,001), da samopregled nije vjerodostojna metoda pregleda (Mann Whitney U test, P=0,002), kao i da žene ne trebaju obavljati samopregled ukoliko idu na ostale dijagnostičke metode (Mann Whitney U test, P<0,001). S obzirom na dobne skupine razliku nalazimo u tvrdnji da samopregled nije vjerodostojna metoda (najmanje se slažu najmlađe ispitanice) (Kruskal Wallis test, P<0,001), ispitanice s višom ili visokom stručnom spremom značajnije se manje slažu s tvrdnjom da samopregled nije vjerodostojna metoda pregleda u (Kruskal Wallis test, P=0,007). Također učenice i studentice značajno se manje slažu s tvrdnjom da samopregled nije vjerodostojna metoda pregleda (Kruskal Wallis test, P<0,001). Zaključak: Rezultati ovoga istraživanja pokazali su da su ciljna skupina za edukaciju ispitanice koje žive na selu, ispitanice niže naobrazbe, mlađe dobne skupine i osobe nezdravstvene struke.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"45545180","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Introduction: Tumors of spleen are generally rare disorders. The most common primary splenic neoplasm is haemangioma, although very rare. Giant, cavernous splenic haemangioma is extremely rare, less than 100 cases have been reported in the literature. Case report: We present a case of giant haemangioma in a 65 years-old patient. Radiological diagnostic methods were not conclusive. Magnetic resonance imaging showed en expansive, heterogenous lesion with signs of necrosis and haemorrhage in the central part. Those characteristics raised suspicion in malignant neoplasm, especially haemangiosarcoma and metastatic neoplasm. The surgical team performed total splenectomy, with special attention to possible bleeding as a severe complication. Pathohistological finding was undoubted. There were certain signs of benign, cavernous splenic haemangioma with areas of coagulative necrosis. Conclusion: We need to be aware of such rare entity. MRI is the most reliable diagnostic method, but the pathohistological analysis is definitive. Surgery is a treatment of choice.
{"title":"A rare case of giant cavernous splenic haemangioma","authors":"Fatima Juković-Bihorac, Anhel Koluh, H. Bečulić","doi":"10.57140/mj.52.3.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.52.3.6","url":null,"abstract":"Introduction: Tumors of spleen are generally rare disorders. The most common primary splenic neoplasm is haemangioma, although very rare. Giant, cavernous splenic haemangioma is extremely rare, less than 100 cases have been reported in the literature. Case report: We present a case of giant haemangioma in a 65 years-old patient. Radiological diagnostic methods were not conclusive. Magnetic resonance imaging showed en expansive, heterogenous lesion with signs of necrosis and haemorrhage in the central part. Those characteristics raised suspicion in malignant neoplasm, especially haemangiosarcoma and metastatic neoplasm. The surgical team performed total splenectomy, with special attention to possible bleeding as a severe complication. Pathohistological finding was undoubted. There were certain signs of benign, cavernous splenic haemangioma with areas of coagulative necrosis. Conclusion: We need to be aware of such rare entity. MRI is the most reliable diagnostic method, but the pathohistological analysis is definitive. Surgery is a treatment of choice.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"71086985","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
A. Mišković, Alen Sekelj, Ivan Vučković, Damir Sauerborn, Tomislav Stojadinović, Ivana Pajić Matić, Antoneta Gudelj, Karolina Veselski
Uvod: Vrtoglavica je iluzija rotacije prostora koja se javlja zbog oštećenja vestibularnog sustava. S obzirom na mjesto oštećenja razlikujemo periferne i centralne vrtoglavice. Među najčešće periferne vrtoglavice ubrajamo benigni paroksizmalni pozicijski vertigo (BPPV) i vestibularni neuronitis. Hipofunkcija labirinta uslijed vestibularnog neuronitisa nastaje zbog senzorineuralnog oštećenja, dok je BPPV uzrokovan mehaničkim promjenama u polukružnim kanalićima, tj. migriranjem kristala kalcijevog karbonata. Osim spomenute razlike, vestibularni neuronitis i BPPV razlikuju se po duljini trajanja simptoma i vrsti nistagmusa koji stvaraju. Dijagnozu oba poremećaja postavljamo kliničkim pregledom, uz pomoć dobro definiranih testova, a laboratorijska ispitivanja ravnoteže mogu nam poslužiti kao koristan alat u potvrdi dijagnoze, lokalizaciji oštećenja i praćenju oporavka. Iako su oba poremećaja česta, simultana pojava BPPV-a bočnog kanala i vestibularnog neuronitisa rijedak je entitet, te pretraživanjem literature pronalazimo dva opisana slučaja. Prikaz slučaja: Ovaj rad opisuje 49-godišnju bolesnicu s vrtoglavicom kojoj smo dijagnosticirali benigni paroksizmalni pozicijski vertigo bočnog kanala i istostranu perifernu vestibulopatiju. Bolesnica je dobro reagirala na repozicijski postupak i vestibularnu rehabilitaciju, što je dovelo do oporavka vestibularne funkcije kroz nekoliko mjeseci. Zaključak: Položavajuće probe potrebno je raditi kod svih bolesnika s vrtoglavicom, a u slučaju dijagnoze BPPV-a bočnog kanalića, pseudonistagmus se ne smije zamijeniti spontanim nistagmusom. Laboratorijski testovi vestibularne funkcije indicirani su kod nejasnih slučajeva.
{"title":"Istovremena pojava benignog paroksizmalnog pozicijskog vertiga bočnog kanala i vestibularnog neuronitisa - prikaz bolesnice i pregled literature","authors":"A. Mišković, Alen Sekelj, Ivan Vučković, Damir Sauerborn, Tomislav Stojadinović, Ivana Pajić Matić, Antoneta Gudelj, Karolina Veselski","doi":"10.57140/mj.52.3.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.52.3.7","url":null,"abstract":"Uvod: Vrtoglavica je iluzija rotacije prostora koja se javlja zbog oštećenja vestibularnog sustava. S obzirom na mjesto oštećenja razlikujemo periferne i centralne vrtoglavice. Među najčešće periferne vrtoglavice ubrajamo benigni paroksizmalni pozicijski vertigo (BPPV) i vestibularni neuronitis. Hipofunkcija labirinta uslijed vestibularnog neuronitisa nastaje zbog senzorineuralnog oštećenja, dok je BPPV uzrokovan mehaničkim promjenama u polukružnim kanalićima, tj. migriranjem kristala kalcijevog karbonata. Osim spomenute razlike, vestibularni neuronitis i BPPV razlikuju se po duljini trajanja simptoma i vrsti nistagmusa koji stvaraju. Dijagnozu oba poremećaja postavljamo kliničkim pregledom, uz pomoć dobro definiranih testova, a laboratorijska ispitivanja ravnoteže mogu nam poslužiti kao koristan alat u potvrdi dijagnoze, lokalizaciji oštećenja i praćenju oporavka. Iako su oba poremećaja česta, simultana pojava BPPV-a bočnog kanala i vestibularnog neuronitisa rijedak je entitet, te pretraživanjem literature pronalazimo dva opisana slučaja. Prikaz slučaja: Ovaj rad opisuje 49-godišnju bolesnicu s vrtoglavicom kojoj smo dijagnosticirali benigni paroksizmalni pozicijski vertigo bočnog kanala i istostranu perifernu vestibulopatiju. Bolesnica je dobro reagirala na repozicijski postupak i vestibularnu rehabilitaciju, što je dovelo do oporavka vestibularne funkcije kroz nekoliko mjeseci. Zaključak: Položavajuće probe potrebno je raditi kod svih bolesnika s vrtoglavicom, a u slučaju dijagnoze BPPV-a bočnog kanalića, pseudonistagmus se ne smije zamijeniti spontanim nistagmusom. Laboratorijski testovi vestibularne funkcije indicirani su kod nejasnih slučajeva.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"43005338","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Allergen immunotherapy is the only disease-modifying treatment option for allergic rhinitis, with adherence being its major limitation. We report a case of an adolescent with rhinitis, proven allergy to multiple non-homologous pollens, and troublesome symptoms despite maximal symptomatic therapy during the late spring and early summer months. Allergen immunotherapy to the most clinically relevant allergen was initiated under the supervision of a pediatrician. Shortly before her second year of treatment, she transferred to adult care and maintained a high degree of adherence and a favourable response to immunotherapy. In conclusion, allergen immunotherapy is effective in polyallergic adolescents with good adherence.
{"title":"Allergen immunotherapy in the polyallergic adolescent","authors":"Vesna Vukičević Lazarević, A. Šola, I. Marković","doi":"10.57140/mj.52.3.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.52.3.4","url":null,"abstract":"Allergen immunotherapy is the only disease-modifying treatment option for allergic rhinitis, with adherence being its major limitation. We report a case of an adolescent with rhinitis, proven allergy to multiple non-homologous pollens, and troublesome symptoms despite maximal symptomatic therapy during the late spring and early summer months. Allergen immunotherapy to the most clinically relevant allergen was initiated under the supervision of a pediatrician. Shortly before her second year of treatment, she transferred to adult care and maintained a high degree of adherence and a favourable response to immunotherapy. In conclusion, allergen immunotherapy is effective in polyallergic adolescents with good adherence.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"48287726","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Filip Tudor, Ana Klemar, Blaženka Marijić, Ivan Šimić, Diana Maržić, Marko Velepič, Ita Hadžisejdić, Goran Malvić, Nina Čuš
Cilj rada: Analizirati funkcionalni i onkološki ishod bolesnika s ranim stadijem karcinoma grkljana, liječenih frontolateralnom laringektomijom. Bolesnici i metode: U retrospektivno istraživanje uključeno je 45 kirurški liječenih bolesnika s ranim stadijem karcinoma grkljana. Funkcionalni ishod uključivao je procjenu respiratorne i fonatorne funkcije, te akta gutanja. Respiratorna funkcija grkljana smatrana je primjerenom u slučaju nepostojanja stenoza i uspješnog dekanilmana. Za evaluaciju glasa korištene su GRBAS skala, Voice Handicap Index 30 upitnik i spektralna akustična analiza glasa. Akt gutanja procjenjivan je na osnovu anamnestičkih podataka i fiberlaringoskopskog pregleda. Onkološki ishod prikazan je Kaplan-Meierovim krivuljama ukupnog preživljenja (overall survival), preživljenja bez bolesti (disease free survival) i preživljenja vezanog uz bolest (disease specific survival). Rezultati: Od ukupno 45 bolesnika, 3 su bila ženskog, a 42 muškog spola. Medijan dobi iznosio je 64 godine (raspon 44-79). Svi su se tumori nalazili u glotičkoj regiji, te su svrstani u T1 (60%) ili T2 (40%) klasifikaciju bolesti. Postoperativna radioterapija primijenjena je u 15 (33,3%) bolesnika zbog limfovaskularne invazije tumora ili R1 resekcijskih rubova. Svi su bolesnici imali urednu respiratornu funkciju te uredno izvršen dekanilman. Kod niti jednog bolesnika nismo verificirali poremećaj gutanja. Analiza fonatorne funkcije pokazala je umjerene teškoće bolesnika vezane uz kvalitetu glasa. Procjenom onkološkog ishoda utvrđeno je da je petogodišnje preživljenje vezano uz bolest iznosilo 100%, petogodišnje ukupno preživljenje 93,3%, dok je petogodišnje preživljenje bez bolesti iznosilo 86,7%. U sklopu praćenja bolesnika (medijan 86,2 mjeseca), dva su bolesnika razvila lokalni, a jedan regionalni recidiv bolesti. Zaključak: Iako noviji modaliteti liječenja nude bolji funkcionalni ishod što se najviše očituje u kvaliteti glasa, frontolateralna laringektomija nudi podjednak onkološki ishod i vrijedna je alternativna kirurška opcija u pomno izabranim slučajevima.
工作目标:分析早期癌症患者经额laringer切除术后的功能和肿瘤结果。患者和方法:在回顾性研究中,包括45例早期癌症的外科患者。功能结果包括呼吸和喷泉功能评估以及吞咽行为。喉咙的呼吸功能被认为在没有狭窄和连续的癸酰曼的情况下是合适的。使用GRBAS量表、语音障碍指数30问卷和频谱声学语音分析对语音进行评估。吸收活性是根据历史数据和纤维镜检查评估的。肿瘤结果显示为Kaplan-Meier的总生存率、无病生存率和疾病相关生存率。Rezultati:Od ukupno 45 bolesnika,3 su bilaženskog,42 muškog spola。中位年龄为64岁(44至79岁)。所有肿瘤均在肾小球区域发现,并与T1(60%)或T2(40%)疾病分类相关。15例(33.3%)因淋巴血管肿瘤侵犯或R1切除边缘而接受术后放疗。所有患者均具有正常的呼吸功能和适当的癸醛。没有一个病人,我们还没有证实肠道疾病。语音功能分析显示中等难度的患者具有一定的音质。肿瘤学结果估计,与该疾病相关的五年生存率为100%,总生存率为93.3%,而该疾病的五年存活率为86.7%。在患者监测中(中位数86.2个月),两名患者出现局部复发,一名患者出现区域复发。最后,尽管新的治疗模式提供了更好的功能结果,在语音质量方面最具可读性,但额叶拉里切除术提供了同等的肿瘤学结果,并且在选择缓慢的病例中,替代手术选择很有价值。
{"title":"Funkcionalni i onkološki ishodi bolesnika liječenih frontolateralnom laringektomijom","authors":"Filip Tudor, Ana Klemar, Blaženka Marijić, Ivan Šimić, Diana Maržić, Marko Velepič, Ita Hadžisejdić, Goran Malvić, Nina Čuš","doi":"10.57140/mj.52.3.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.52.3.1","url":null,"abstract":"Cilj rada: Analizirati funkcionalni i onkološki ishod bolesnika s ranim stadijem karcinoma grkljana, liječenih frontolateralnom laringektomijom. Bolesnici i metode: U retrospektivno istraživanje uključeno je 45 kirurški liječenih bolesnika s ranim stadijem karcinoma grkljana. Funkcionalni ishod uključivao je procjenu respiratorne i fonatorne funkcije, te akta gutanja. Respiratorna funkcija grkljana smatrana je primjerenom u slučaju nepostojanja stenoza i uspješnog dekanilmana. Za evaluaciju glasa korištene su GRBAS skala, Voice Handicap Index 30 upitnik i spektralna akustična analiza glasa. Akt gutanja procjenjivan je na osnovu anamnestičkih podataka i fiberlaringoskopskog pregleda. Onkološki ishod prikazan je Kaplan-Meierovim krivuljama ukupnog preživljenja (overall survival), preživljenja bez bolesti (disease free survival) i preživljenja vezanog uz bolest (disease specific survival). Rezultati: Od ukupno 45 bolesnika, 3 su bila ženskog, a 42 muškog spola. Medijan dobi iznosio je 64 godine (raspon 44-79). Svi su se tumori nalazili u glotičkoj regiji, te su svrstani u T1 (60%) ili T2 (40%) klasifikaciju bolesti. Postoperativna radioterapija primijenjena je u 15 (33,3%) bolesnika zbog limfovaskularne invazije tumora ili R1 resekcijskih rubova. Svi su bolesnici imali urednu respiratornu funkciju te uredno izvršen dekanilman. Kod niti jednog bolesnika nismo verificirali poremećaj gutanja. Analiza fonatorne funkcije pokazala je umjerene teškoće bolesnika vezane uz kvalitetu glasa. Procjenom onkološkog ishoda utvrđeno je da je petogodišnje preživljenje vezano uz bolest iznosilo 100%, petogodišnje ukupno preživljenje 93,3%, dok je petogodišnje preživljenje bez bolesti iznosilo 86,7%. U sklopu praćenja bolesnika (medijan 86,2 mjeseca), dva su bolesnika razvila lokalni, a jedan regionalni recidiv bolesti. Zaključak: Iako noviji modaliteti liječenja nude bolji funkcionalni ishod što se najviše očituje u kvaliteti glasa, frontolateralna laringektomija nudi podjednak onkološki ishod i vrijedna je alternativna kirurška opcija u pomno izabranim slučajevima.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"49561683","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Primary frontal sinus Non-Hodgkin's lymphoma (NHL) is an extremely rare condition with 20 cases published in the existing literature to date. We describe a 64-year-old patient who presented with right orbital pain, severe headache and diplopia. He was initially diagnosed with acute exacerbation of chronic rhinosinusitis and responded well to antibiotic treatment, but his symptoms returned. The diagnosis of frontal sinus NHL was made only after functional endoscopic frontal sinus surgery was performed in general anaesthesia. A tumor mass, which was filling the entire right frontal sinus, was completely removed and sent to histopathological examination. The patient was finally diagnosed with diffuse large B-cell lymphoma of the frontal sinus and referred to the haematology department for tumor staging and chemotherapy. This case emphasizes the importance of early clinical suspicion and diagnosis, which leads to early treatment and better prognosis.
{"title":"Non-Hodkin's lymphoma of the frontal sinus","authors":"S. Doko, I. Kelava, A. Penezić, M. Grgić","doi":"10.57140/mj.52.3.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.52.3.5","url":null,"abstract":"Primary frontal sinus Non-Hodgkin's lymphoma (NHL) is an extremely rare condition with 20 cases published in the existing literature to date. We describe a 64-year-old patient who presented with right orbital pain, severe headache and diplopia. He was initially diagnosed with acute exacerbation of chronic rhinosinusitis and responded well to antibiotic treatment, but his symptoms returned. The diagnosis of frontal sinus NHL was made only after functional endoscopic frontal sinus surgery was performed in general anaesthesia. A tumor mass, which was filling the entire right frontal sinus, was completely removed and sent to histopathological examination. The patient was finally diagnosed with diffuse large B-cell lymphoma of the frontal sinus and referred to the haematology department for tumor staging and chemotherapy. This case emphasizes the importance of early clinical suspicion and diagnosis, which leads to early treatment and better prognosis.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"43568416","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Zrinka Ćustić, Jakov Ajduk, Ivan Kelava, Andro Košec, Mihael Ries, Robert Trotić
Uvod: Granulomatozni poliangitis, poznatiji pod ranije korištenim nazivom Wegenerova granulomatoza, rijetka je bolest karakterizirana nekrotizirajućim vaskulitisom koji zahvaća male arterije i vene, te dovodi do stvaranja granuloma. Simptomi ovise o zahvaćenim organima, a najčešće je riječ o gornjim i donjim dišnim putovima, te bubrezima. Obostrana akutna upala srednjeg uha, uz obostranu parezu ličnog živca, izrazito je rijedak prvi simptom granulomatoznog poliangitisa. Pregledom literature na engleskom jeziku uspjeli smo naći desetak do sada opisanih slučajeva. Prikaz slučaja: U slučaju naše bolesnice radi se o iznimno rijetkim prvim simptomima granulomatoznog poliangitisa. Riječ je o tridesetrogodišnjoj bolesnici, bez ranije poznatih sistemskih bolesti, koja se inicijalno javila otorinolaringologu zbog akutne upale oba uha, praćene parezom ličnog živca na desnom uhu. Usprkos provedenom liječenju, koje je uključivalo obostranu miringotomiju i sistemsku antibiotsku i kortikosteroidnu terapiju, došlo je do pogoršanja upale lijevog uha, uz razvoj pareze ličnog živca i s te strane. Radiološkom obradom (CT, MR) nije nađen lokalni uzrok pogoršanja bolesti, te je učinjena daljnja obrada. Nađene su povišene vrijednosti ANCA-e, a naknadnom imunološkom obradom potvrđena je dijagnoza granulomatoznog poliangitisa. Zaključak: Pareza ličnog živca uzrokovana akutnom upalom uha izrazito je rijetko prvi simptom granulomatoznog poliangitisa, no ovu bolest treba uzeti u obzir u diferencijalnoj dijagnostici kod bolesnika bez odgovarajućeg poboljšanja na liječenje.
{"title":"Obostrana paraliza ličnog živca kao početni simptom granulomatoznog poliangitisa - prikaz bolesnice","authors":"Zrinka Ćustić, Jakov Ajduk, Ivan Kelava, Andro Košec, Mihael Ries, Robert Trotić","doi":"10.57140/mj.52.3.9","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.52.3.9","url":null,"abstract":"Uvod: Granulomatozni poliangitis, poznatiji pod ranije korištenim nazivom Wegenerova granulomatoza, rijetka je bolest karakterizirana nekrotizirajućim vaskulitisom koji zahvaća male arterije i vene, te dovodi do stvaranja granuloma. Simptomi ovise o zahvaćenim organima, a najčešće je riječ o gornjim i donjim dišnim putovima, te bubrezima. Obostrana akutna upala srednjeg uha, uz obostranu parezu ličnog živca, izrazito je rijedak prvi simptom granulomatoznog poliangitisa. Pregledom literature na engleskom jeziku uspjeli smo naći desetak do sada opisanih slučajeva. Prikaz slučaja: U slučaju naše bolesnice radi se o iznimno rijetkim prvim simptomima granulomatoznog poliangitisa. Riječ je o tridesetrogodišnjoj bolesnici, bez ranije poznatih sistemskih bolesti, koja se inicijalno javila otorinolaringologu zbog akutne upale oba uha, praćene parezom ličnog živca na desnom uhu. Usprkos provedenom liječenju, koje je uključivalo obostranu miringotomiju i sistemsku antibiotsku i kortikosteroidnu terapiju, došlo je do pogoršanja upale lijevog uha, uz razvoj pareze ličnog živca i s te strane. Radiološkom obradom (CT, MR) nije nađen lokalni uzrok pogoršanja bolesti, te je učinjena daljnja obrada. Nađene su povišene vrijednosti ANCA-e, a naknadnom imunološkom obradom potvrđena je dijagnoza granulomatoznog poliangitisa. Zaključak: Pareza ličnog živca uzrokovana akutnom upalom uha izrazito je rijetko prvi simptom granulomatoznog poliangitisa, no ovu bolest treba uzeti u obzir u diferencijalnoj dijagnostici kod bolesnika bez odgovarajućeg poboljšanja na liječenje.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"48167467","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}