Dunja Šojat, Romana Marušić, Klara Ormanac, Saška Marczi, Tatjana Bačun
Objectives: The main objectives of the research are to examine the incidence of hyperlipoproteinemia in postmenopausal women and to determine the differences in lipid profile considering age, duration of menopause and body mass index in postmenopausal women. Respondents and methods: The research is structured as cross-sectional with historical data. The research used data collected during regular check-ups in primary health care clinics in Osijek Health Center from November 2021 to March 2022. Collected data: demographic data, information on the duration of menopause, body mass, body height, body mass index, values of total, LDL, HDL cholesterol and triglycerides, and data on associated diseases. Results: 98 postmenopausal women were included in the research, of which over 50% had elevated total and LDL cholesterol values, and 39.8% had elevated triglyceride values. Subjects aged 45 to 65 years and subjects with a duration of menopause of 10 or more years had significantly higher values of total and LDL cholesterol while no difference was observed in the lipid profile with regard to the body mass index. Using the SCORE2 table, it was estimated that 65% of the subjects had a very high cardiovascular risk, and only 6% of the subjects achieved the target values of LDL cholesterol in accordance with the cardiovascular risk. Conclusion: There is a very high incidence of hyperlipoproteinemia in postmenopausal women, and the age and duration of menopause have an impact on the poorer achievement of the target values of the lipid profile, while the body mass index showed no impact. Given the high prevalence of subjects with a very high cardiovascular risk (SCORE 2 tables), intensive interventions are needed at all levels of health care, especially at the primary level of health care, which include non-pharmacological and pharmacological methods of treating hyperlipoproteinemia.
{"title":"Lipid profile of postmenopausal women","authors":"Dunja Šojat, Romana Marušić, Klara Ormanac, Saška Marczi, Tatjana Bačun","doi":"10.57140/mj.53.2.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.53.2.3","url":null,"abstract":"Objectives: The main objectives of the research are to examine the incidence of hyperlipoproteinemia in postmenopausal women and to determine the differences in lipid profile considering age, duration of menopause and body mass index in postmenopausal women. Respondents and methods: The research is structured as cross-sectional with historical data. The research used data collected during regular check-ups in primary health care clinics in Osijek Health Center from November 2021 to March 2022. Collected data: demographic data, information on the duration of menopause, body mass, body height, body mass index, values of total, LDL, HDL cholesterol and triglycerides, and data on associated diseases. Results: 98 postmenopausal women were included in the research, of which over 50% had elevated total and LDL cholesterol values, and 39.8% had elevated triglyceride values. Subjects aged 45 to 65 years and subjects with a duration of menopause of 10 or more years had significantly higher values of total and LDL cholesterol while no difference was observed in the lipid profile with regard to the body mass index. Using the SCORE2 table, it was estimated that 65% of the subjects had a very high cardiovascular risk, and only 6% of the subjects achieved the target values of LDL cholesterol in accordance with the cardiovascular risk. Conclusion: There is a very high incidence of hyperlipoproteinemia in postmenopausal women, and the age and duration of menopause have an impact on the poorer achievement of the target values of the lipid profile, while the body mass index showed no impact. Given the high prevalence of subjects with a very high cardiovascular risk (SCORE 2 tables), intensive interventions are needed at all levels of health care, especially at the primary level of health care, which include non-pharmacological and pharmacological methods of treating hyperlipoproteinemia.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":"22 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-08-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"135875636","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Tinnitus is a symptom with a significant incidence in the general population, usually of unclear etiology, that can cause serious difficulties in people's daily functioning, significantly impair the quality of life, and have a negative impact on mental health. The paper aims to present a brief overview of current knowledge about this frequent and unpleasant phenomenon, including epidemiology, etiology, clinical presentation, diagnosis, and treatment. The paper highlights contemporary theories of tinnitus that link damage to the peripheral organ of hearing and the consequent neuronal changes involved in the subjective experience, which are the target sites for treating psychological disorders associated with tinnitus. The psychiatric approach to tinnitus is aimed not so much at reducing the sound intensity as at reducing the negative experience of this phenomenon and preventing the development or worsening of existing psychological disorders. The results of previous researches indicate numerous therapeutic options for treating tinnitus, including drugs, cognitive-behavioral therapy, and neuromodulation techniques with promising results.
{"title":"Psihijatrijski pristup tinitusu","authors":"Vanja Đuričić, Valentin Kordić, Antonija Mišković, Josipa Ivanušić Pejić, Melita Jukić, Dunja Degmečić","doi":"10.57140/mj.53.2.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.53.2.5","url":null,"abstract":"Tinnitus is a symptom with a significant incidence in the general population, usually of unclear etiology, that can cause serious difficulties in people's daily functioning, significantly impair the quality of life, and have a negative impact on mental health. The paper aims to present a brief overview of current knowledge about this frequent and unpleasant phenomenon, including epidemiology, etiology, clinical presentation, diagnosis, and treatment. The paper highlights contemporary theories of tinnitus that link damage to the peripheral organ of hearing and the consequent neuronal changes involved in the subjective experience, which are the target sites for treating psychological disorders associated with tinnitus. The psychiatric approach to tinnitus is aimed not so much at reducing the sound intensity as at reducing the negative experience of this phenomenon and preventing the development or worsening of existing psychological disorders. The results of previous researches indicate numerous therapeutic options for treating tinnitus, including drugs, cognitive-behavioral therapy, and neuromodulation techniques with promising results.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-08-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"44287555","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Arachnoid cysts (AC) are benign, non-neoplastic fluid-filled malformations of the arachnoid tissue. Approximately 50-65% occur in the middle cranial fossa and predominantly on the left side, followed by retrocerebellar and convexity locations. Tremendous development and usage of cross-sectional imaging modalities suggest a higher prevalence of AC than previously thought. Since large arachnoid cysts express mass effect on surrounding neurovascular structures, a surgical approach is preferred to passive observation. Nevertheless, the symptomatology is frequently subjective and difficult to validate, and the causal link between symptoms and an arachnoid cyst is often dubious. Therefore, the operative indication and the best surgical modality for patients with AC remain controversial. Surgical options include opencraniotomy or endoscopic cyst fenestration, cystoperitoneal, cystosubdural, ventriculoperitoneal shunt insertion, or marsupialization via a craniotomy. The complications of these procedures include subdural hematomas, hygromas, hydrocephalus, cerebral edema, postoperative secondary arachnoid cyst, and, more rarely, remote intraparenchymal or subarachnoidal hemorrhage.
{"title":"Primary arachnoid cyst - an early postoperative complication after microsurgical resection","authors":"Fahrudin Alić, H. Bečulić","doi":"10.57140/mj.53.2.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.53.2.1","url":null,"abstract":"Arachnoid cysts (AC) are benign, non-neoplastic fluid-filled malformations of the arachnoid tissue. Approximately 50-65% occur in the middle cranial fossa and predominantly on the left side, followed by retrocerebellar and convexity locations. Tremendous development and usage of cross-sectional imaging modalities suggest a higher prevalence of AC than previously thought. Since large arachnoid cysts express mass effect on surrounding neurovascular structures, a surgical approach is preferred to passive observation. Nevertheless, the symptomatology is frequently subjective and difficult to validate, and the causal link between symptoms and an arachnoid cyst is often dubious. Therefore, the operative indication and the best surgical modality for patients with AC remain controversial. Surgical options include opencraniotomy or endoscopic cyst fenestration, cystoperitoneal, cystosubdural, ventriculoperitoneal shunt insertion, or marsupialization via a craniotomy. The complications of these procedures include subdural hematomas, hygromas, hydrocephalus, cerebral edema, postoperative secondary arachnoid cyst, and, more rarely, remote intraparenchymal or subarachnoidal hemorrhage.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-08-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"46603759","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Rekurentne infekcije mokraćnog sustava odnose se na pojavu tri ili više epizoda u godinu dana ili dvije ili više epizoda unutar šest mjeseci, a koje su dokazane urinokulturom.Česte su u žena svih dobnih skupina, te tako oko 60% žena ima barem jednu epizodu cistitisa tijekom života, a procjenjuje se da će 20-40% žena koje su imale jednu epizodu cistitisa, vjerojatno imati još jednu, od kojih će 25-50% imati rekurentne infekcije. Predispozicijski čimbenici jednaki su kao i za pojedinačne epizode, a ponešto se razlikuju u žena generativne dobi od onih u menopauzi. Glavni predispozicijski čimbenik u mladih žena je spolni odnos, a u postmenopauzi nedostatak estrogena. Nakon provedene terapije indiciran je neki oblik antimikrobne, a potom i neantimikrobne profilakse, te prenosimo smjernice za liječenje i profilaksu. U Ambulanti za urogenitalne infekcije Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", Zagreb, u razdoblju od 1.10.2021. do 30.9.2022. bilo je 996 pregleda, a radi rekurentnih infekcija mokraćnog sustava bilo je pregledano 275 žena kroz 503 pregleda. Njih 87,3% imalo je barem jedan predispozicijski čimbenik, od kojih su najčešći bili peri- i postmenopauza, te inkontinencija mokraće. Antimikrobnu je profilaksu primalo 93,1% bolesnica, najčešće u trajanju od 6 mjeseci (31,3%) i to nitrofurantoinom (72,3%), fosfomicinom (11,7%), te sulfametoksazol/trimetoprimom (9%). Neantimikrobnu je profilaksu uzimalo 26,5% žena, najčešće D-manozu (91,8%). Dokazani recidiv za vrijeme ili nakon profilakse imalo je 16,7% žena, a u njih 32,6% uzročnik je bio isti kao i tijekom primarne infekcije. S obzirom na učestalost rekurentnih infekcija mokraćnoga sustava, važno je ispravno postavljanje dijagnoze, te indikacije za antimikrobnu profilaksu, kako bi se poboljšala kvaliteta života bolesnica. No, s obzirom na rastuću rezistenciju mikroorganizama na antibiotike, treba biti racionalan u njihovoj primjeni u profilaktičke svrhe. Stoga su izbor bolesnica za profilaksu i njihovo praćenje ključni. Za ispravno postupanje u svakodnevnom kliničkom radu potrebno je uvijek pratiti najnovije smjernice stručnih društava.
尿路培养证明，复发性尿路感染与每年发生三次或三次以上，或在六个月内发生两次或两次以上有关。所有年龄组的女性都经常报告这种感染，因此大约60%的女性一生中至少有一次纯洁性发作，据估计，20%至40%的纯洁性发作的女性可能会有另一次，其中25-50%会有复发性感染。预先可利用的病因与个体发作相似，有时与更年期生殖女性不同。年轻女性的主要易感因素是性别和绝经后缺乏雌激素。治疗后，显示出某些形式的抗微生物抗体，然后是非抗微生物抗体谱，我们参考治疗和预防指南。U Ambulanti za泌尿生殖道感染者Klinike za infektivne bolesti“Fran Mihaljević博士”，萨格勒布，U razdoblju od 1.10.2021。至2022年9月30日。共进行了996次检测，对503例尿路复发感染中的275名女性进行了复查。至少87.3%的患者有一个易感因素，其中大多数是更年期前后和尿失禁。抗菌药物谱为93.1%的患者，最常见的为6个月（31.3%），呋喃妥因（72.3%）、磷酸米星（11.7%）和磺胺甲基恶唑/甲氧苄啶（9%）。尼安德特人的微生物特征占女性的26.5%，主要是D-庄园病（91.8%）。在分析期间或之后，有16.7%的女性出现复发a，其中32.6%与原发性感染期间相同。考虑到复发性尿路感染的频率，正确的诊断很重要，抗微生物预防指征对提高患者的生活质量很重要。然而，鉴于抗生素对微生物的耐药性日益增强，出于预防目的，其使用应是合理的。因此，预防和监测患者是关键。Za ispravno postupanje u svakodnevnom kliničkom radu potrebno je uvijek pratiti najnovije smjernice stručnih društava。
{"title":"Reccurent urinary tract infection","authors":"T. Skuhala, Marin Rimac, A. Markotić","doi":"10.57140/mj.53.1.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.53.1.4","url":null,"abstract":"Rekurentne infekcije mokraćnog sustava odnose se na pojavu tri ili više epizoda u godinu dana ili dvije ili više epizoda unutar šest mjeseci, a koje su dokazane urinokulturom.Česte su u žena svih dobnih skupina, te tako oko 60% žena ima barem jednu epizodu cistitisa tijekom života, a procjenjuje se da će 20-40% žena koje su imale jednu epizodu cistitisa, vjerojatno imati još jednu, od kojih će 25-50% imati rekurentne infekcije. Predispozicijski čimbenici jednaki su kao i za pojedinačne epizode, a ponešto se razlikuju u žena generativne dobi od onih u menopauzi. Glavni predispozicijski čimbenik u mladih žena je spolni odnos, a u postmenopauzi nedostatak estrogena. Nakon provedene terapije indiciran je neki oblik antimikrobne, a potom i neantimikrobne profilakse, te prenosimo smjernice za liječenje i profilaksu. U Ambulanti za urogenitalne infekcije Klinike za infektivne bolesti \"Dr. Fran Mihaljević\", Zagreb, u razdoblju od 1.10.2021. do 30.9.2022. bilo je 996 pregleda, a radi rekurentnih infekcija mokraćnog sustava bilo je pregledano 275 žena kroz 503 pregleda. Njih 87,3% imalo je barem jedan predispozicijski čimbenik, od kojih su najčešći bili peri- i postmenopauza, te inkontinencija mokraće. Antimikrobnu je profilaksu primalo 93,1% bolesnica, najčešće u trajanju od 6 mjeseci (31,3%) i to nitrofurantoinom (72,3%), fosfomicinom (11,7%), te sulfametoksazol/trimetoprimom (9%). Neantimikrobnu je profilaksu uzimalo 26,5% žena, najčešće D-manozu (91,8%). Dokazani recidiv za vrijeme ili nakon profilakse imalo je 16,7% žena, a u njih 32,6% uzročnik je bio isti kao i tijekom primarne infekcije. S obzirom na učestalost rekurentnih infekcija mokraćnoga sustava, važno je ispravno postavljanje dijagnoze, te indikacije za antimikrobnu profilaksu, kako bi se poboljšala kvaliteta života bolesnica. No, s obzirom na rastuću rezistenciju mikroorganizama na antibiotike, treba biti racionalan u njihovoj primjeni u profilaktičke svrhe. Stoga su izbor bolesnica za profilaksu i njihovo praćenje ključni. Za ispravno postupanje u svakodnevnom kliničkom radu potrebno je uvijek pratiti najnovije smjernice stručnih društava.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-06-02","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"42928220","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Osobe kasne životne dobi koje žive u okviru vlastitih kućanstava, skupina su koja svojim potrebama i udjelom u općoj populaciji zaslužuje veliku pažnju znanstvenika i stručnjaka. Cilj ovoga istraživanja je ispitati neke sociodemografske odrednice kvalitete života osoba kasne odrasle dobi koje žive na području Slavonije. U istraživanju je sudjelovalo N=692 osoba (62,5% žena) prosječne dobi 73,98 (SD=6,398) godina. Ispitanici su odgovarali na pitanja o sociodemografskim karakteristikama i na Upitnik kvalitete života (WHOQOL – BREF, 1998) Svjetske zdravstvene organizacije. Upitnik mjeri četiri domene kvalitete života: tjelesno zdravlje, psihičko zdravlje, socijalne odnose i okruženje. Rezultati su pokazali zadovoljavajuću kvalitetu života osoba kasne odrasle dobi, pri čemu su se slične odrednice pokazale značajnima za različite domene kvalitete života. Iz rezultata je vidljivo kako muškarci (čak i kada je varijabla dob kontrolirana), mlađi ispitanici, ispitanici koji su u vezi/braku (za razliku od samaca i udovaca), ispitanici s višim stupnjem obrazovanja, materijalno neovisni, koji imaju stalne prihode mirovine, te ne boluju od kroničnih (fizičkih/psihičkih) bolesti, izvještavaju o višim razinama kvalitete života vezane uz tjelesno i psihičko zdravlje, te okruženje. Kvaliteti socijalnih odnosa, osim već navedenih varijabli, doprinosi i roditeljski status. Za razliku od mjesta stanovanja (grad/selo) koje se nije pokazalo značajnom odrednicom niti za jednu domenu kvalitete života, članstvo u udruzi ili KUD-u pozitivno doprinosi kvaliteti života.
晚年生活在自己家里的人是一群科学家和专家，他们的需求和参与普通民众的生活值得高度关注。这项研究的目的是考察生活在斯拉沃尼亚地区的老年人生活质量的一些社会人口学方面。U istraživanju je sudjelovalo N=692 osoba（62.5%žena）prosječne dobi 73,98（SD=6398）godina。回答有关社会人口特征和生活质量顾问的问题（WHOQOL–BREF，1998年）。用户衡量生活质量的四个领域：身体健康、心理健康、社会关系和环境。研究结果显示，成年晚期的生活质量令人满意，相似的类别对不同的生活领域都很重要。因此，男性（即使在控制了可变年龄的情况下）、年轻受试者、已婚受试者（与孤独的妇女和寡妇不同）、高等教育受试者，物质独立，有永久退休收入，不会患慢性（身体/心理）疾病，报告与身心健康和环境有关的更高水平的生活质量。除上述社会关系外，社会关系的质量也有助于提高父母的地位。居住地（城市/村庄）没有向重要个人或生活质量领域表明，与此不同，社区或KUD的成员身份对生活质量有积极影响。
{"title":"Sociodemografske odrednice kvalitete života osoba kasne odrasle dobi","authors":"J. Tomašić Humer, Ana Babić Čikeš, Daniela Šincek","doi":"10.57140/mj.53.1.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.53.1.2","url":null,"abstract":"Osobe kasne životne dobi koje žive u okviru vlastitih kućanstava, skupina su koja svojim potrebama i udjelom u općoj populaciji zaslužuje veliku pažnju znanstvenika i stručnjaka. Cilj ovoga istraživanja je ispitati neke sociodemografske odrednice kvalitete života osoba kasne odrasle dobi koje žive na području Slavonije. U istraživanju je sudjelovalo N=692 osoba (62,5% žena) prosječne dobi 73,98 (SD=6,398) godina. Ispitanici su odgovarali na pitanja o sociodemografskim karakteristikama i na Upitnik kvalitete života (WHOQOL – BREF, 1998) Svjetske zdravstvene organizacije. Upitnik mjeri četiri domene kvalitete života: tjelesno zdravlje, psihičko zdravlje, socijalne odnose i okruženje. Rezultati su pokazali zadovoljavajuću kvalitetu života osoba kasne odrasle dobi, pri čemu su se slične odrednice pokazale značajnima za različite domene kvalitete života. Iz rezultata je vidljivo kako muškarci (čak i kada je varijabla dob kontrolirana), mlađi ispitanici, ispitanici koji su u vezi/braku (za razliku od samaca i udovaca), ispitanici s višim stupnjem obrazovanja, materijalno neovisni, koji imaju stalne prihode mirovine, te ne boluju od kroničnih (fizičkih/psihičkih) bolesti, izvještavaju o višim razinama kvalitete života vezane uz tjelesno i psihičko zdravlje, te okruženje. Kvaliteti socijalnih odnosa, osim već navedenih varijabli, doprinosi i roditeljski status. Za razliku od mjesta stanovanja (grad/selo) koje se nije pokazalo značajnom odrednicom niti za jednu domenu kvalitete života, članstvo u udruzi ili KUD-u pozitivno doprinosi kvaliteti života.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-06-02","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"44442593","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Uvod: Tireoglosalne ciste pripadaju najčešćim kongenitalnim malformacijama vrata. Nastaju zbog nepotpuna sraštavanja tireoglosalnog kanala. Predočavaju se kao otekline u središnjem dijelu vrata od korijena jezika do prsne kosti. Najčešće se dijagnosticiraju u mlađoj životnoj dobi. Lokalizirane su najčešće oko jezične kosti, a većina ih je smještena infrahioidno (65-80 %). Prikaz bolesnice: Žena, u dobi od pedeset šest godina javila se u hitnu otorinolaringološku ambulantu radi bolnosti desne strane vrata posljednjih dvanaest dana. Liječnik obiteljske medicine ordinirao je antibiotik kroz sedam dana, bol je regredirala, da bi se ponovno javila nakon nekoliko dana, te je ordiniran drugi antibiotik uz koji su tegobe perzistirale. Žalila se na oteklinu submentalno i bolno gutanje. U kliničkom statusu uočena je suprahioidna bolna oteklina, veličine 3 cm, uz bolno otvaranje usta. Učinjena je višeslojna kompjuterizirana tomografija vrata kojom je prikazana cistična tvorba iznad milohioidnog mišića. Upalni parametri su bili povišeni. Bili su prisutni i znaci okolnog celulitisa subkutanog tkiva submandibularne regije. Bolesnica je hospitalizirana, te je ordinirana parenteralna antibiotska terapija, na što je došlo do pada upalnih parametara i poboljšanja općeg stanja, te je peti dan hospitalizacije operirana. U općoj anesteziji učinjena je ekstirpacija medijalne suprahioidne ciste postupkom po Sistrunku. Bolesnica je nakon dva dana otpuštena na kućno liječenje uz peroralnu terapiju klindamicinom. Patohistološki nalaz upućivao je na upalno promijenjenu tireoglosalnu cistu. Na redovnim kontrolama otorinolaringologa, tri mjeseca nakon operacijskog zahvata, nije bilo znakova recidiva bolesti. Zaključak: Tireoglosalna cista dna usne šupljine je rijetka, osobito kod odrasle osobe u dobi od pedestšest godina. Potrebno je učiniti temeljiti klinički pregled, te diferencijalno dijagnostički razmišljati o tireoglosalnoj cisti kod bolesnika s oteklinom u području dna usne šupljine, a dijagnozu je potrebno potkrijepiti odgovarajućim dijagnostičkim metodama. Liječenje je kirurško uz empirijsku antimikrobnu terapiju. Pojava recidiva je rijetkost ukoliko je operacijski postupak proveden prema pravilima struke.
{"title":"Suprahioidna lokalizacija upaljene tireoglosalne ciste","authors":"Josip Novaković, Marko Perkovič, Ana Penezić","doi":"10.57140/mj.53.1.8","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.53.1.8","url":null,"abstract":"Uvod: Tireoglosalne ciste pripadaju najčešćim kongenitalnim malformacijama vrata. Nastaju zbog nepotpuna sraštavanja tireoglosalnog kanala. Predočavaju se kao otekline u središnjem dijelu vrata od korijena jezika do prsne kosti. Najčešće se dijagnosticiraju u mlađoj životnoj dobi. Lokalizirane su najčešće oko jezične kosti, a većina ih je smještena infrahioidno (65-80 %). Prikaz bolesnice: Žena, u dobi od pedeset šest godina javila se u hitnu otorinolaringološku ambulantu radi bolnosti desne strane vrata posljednjih dvanaest dana. Liječnik obiteljske medicine ordinirao je antibiotik kroz sedam dana, bol je regredirala, da bi se ponovno javila nakon nekoliko dana, te je ordiniran drugi antibiotik uz koji su tegobe perzistirale. Žalila se na oteklinu submentalno i bolno gutanje. U kliničkom statusu uočena je suprahioidna bolna oteklina, veličine 3 cm, uz bolno otvaranje usta. Učinjena je višeslojna kompjuterizirana tomografija vrata kojom je prikazana cistična tvorba iznad milohioidnog mišića. Upalni parametri su bili povišeni. Bili su prisutni i znaci okolnog celulitisa subkutanog tkiva submandibularne regije. Bolesnica je hospitalizirana, te je ordinirana parenteralna antibiotska terapija, na što je došlo do pada upalnih parametara i poboljšanja općeg stanja, te je peti dan hospitalizacije operirana. U općoj anesteziji učinjena je ekstirpacija medijalne suprahioidne ciste postupkom po Sistrunku. Bolesnica je nakon dva dana otpuštena na kućno liječenje uz peroralnu terapiju klindamicinom. Patohistološki nalaz upućivao je na upalno promijenjenu tireoglosalnu cistu. Na redovnim kontrolama otorinolaringologa, tri mjeseca nakon operacijskog zahvata, nije bilo znakova recidiva bolesti. Zaključak: Tireoglosalna cista dna usne šupljine je rijetka, osobito kod odrasle osobe u dobi od pedestšest godina. Potrebno je učiniti temeljiti klinički pregled, te diferencijalno dijagnostički razmišljati o tireoglosalnoj cisti kod bolesnika s oteklinom u području dna usne šupljine, a dijagnozu je potrebno potkrijepiti odgovarajućim dijagnostičkim metodama. Liječenje je kirurško uz empirijsku antimikrobnu terapiju. Pojava recidiva je rijetkost ukoliko je operacijski postupak proveden prema pravilima struke.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-06-02","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"71086579","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Anamarija Šestak, Aleksandra Bonevski, Jasminka Stepan Giljević, Tomislav Baudoin
Uvod: Metastaze u nosnu šupljinu, paranazalne sinuse i nazofarinks su rijetke, ali ako su prisutne tada je najčešće sijelo maksilarni sinus. Prateći simptomi metastaze u navedenim sijelima mogu imitirati druga benigna i češća stanja, a prava etiologija se može predvidjeti i propustiti tijekom duljeg razdoblja. Prikaz slučaja: Prikazujemo dva slučaja s prisutnim tumorskim tvorbama u nosnoj šupljini, paranazalnim sinusima i nazofarinksu s različitom kliničkom slikom i konačnim ishodom. Prvi je slučaj šesnaestogodišnjeg bolesnika sa suspektnom metastazom ekstraosealnog Ewingovog sarkoma lijeve potkoljenice u nazofarinks i desni maksilarni sinus. Sumnja je postavljena nakon snimanja PET/CT-a, a bolesnik nije imao tegobe od strane nosa i paranazalnih šupljina. Patohistološka analiza bioptata ukazala je na upalne promjene bez tumorskih stanica. Drugi je slučaj pedesetsedmogodišnje bolesnice koja se žalila na otežano disanje i učestale epistakse iz lijeve nosnice. Kliničkim pregledom i radiološkom obradom bila je vidljiva tumorska tvorba u lijevom nosnom kavumu, a patohistološka analiza bioptata ukazala je na metastazu karcinoma bubrega. Zaključak: Metastaze u nosnu šupljinu, paranazalne sinuse i nazofarinks vrlo su rijetke. Mogući je širok spektar pratećih simptoma, a njihova odsutnost ne isključuje mogućnost prisutnosti metastaze. Svaki patološki nalaz utvrđen kliničkim pregledom ili radiološkom obradom, te prisutnost tegoba od strane nosa i paranazalnih sinusa kod bolesnika s malignom bolešću zahtjeva pregled i obradu otorinolaringologa.
{"title":"Metastaze u nosnoj šupljini, paranazalnim sinusima i nazofarinksu","authors":"Anamarija Šestak, Aleksandra Bonevski, Jasminka Stepan Giljević, Tomislav Baudoin","doi":"10.57140/mj.53.1.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.53.1.1","url":null,"abstract":"Uvod: Metastaze u nosnu šupljinu, paranazalne sinuse i nazofarinks su rijetke, ali ako su prisutne tada je najčešće sijelo maksilarni sinus. Prateći simptomi metastaze u navedenim sijelima mogu imitirati druga benigna i češća stanja, a prava etiologija se može predvidjeti i propustiti tijekom duljeg razdoblja. Prikaz slučaja: Prikazujemo dva slučaja s prisutnim tumorskim tvorbama u nosnoj šupljini, paranazalnim sinusima i nazofarinksu s različitom kliničkom slikom i konačnim ishodom. Prvi je slučaj šesnaestogodišnjeg bolesnika sa suspektnom metastazom ekstraosealnog Ewingovog sarkoma lijeve potkoljenice u nazofarinks i desni maksilarni sinus. Sumnja je postavljena nakon snimanja PET/CT-a, a bolesnik nije imao tegobe od strane nosa i paranazalnih šupljina. Patohistološka analiza bioptata ukazala je na upalne promjene bez tumorskih stanica. Drugi je slučaj pedesetsedmogodišnje bolesnice koja se žalila na otežano disanje i učestale epistakse iz lijeve nosnice. Kliničkim pregledom i radiološkom obradom bila je vidljiva tumorska tvorba u lijevom nosnom kavumu, a patohistološka analiza bioptata ukazala je na metastazu karcinoma bubrega. Zaključak: Metastaze u nosnu šupljinu, paranazalne sinuse i nazofarinks vrlo su rijetke. Mogući je širok spektar pratećih simptoma, a njihova odsutnost ne isključuje mogućnost prisutnosti metastaze. Svaki patološki nalaz utvrđen kliničkim pregledom ili radiološkom obradom, te prisutnost tegoba od strane nosa i paranazalnih sinusa kod bolesnika s malignom bolešću zahtjeva pregled i obradu otorinolaringologa.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":"23 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-06-02","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"136040105","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
L. Blagus, J. Mihanović, E. Dijan, Petra Grbić Pavlović, I. Pavić, I. Ćoza, I. Bacic
Only several cases of postprocedural choleresis (biliary hyperproduction) were reported, and guidance on management is scarce, although an application of octreotide was anecdotally described. We herein present a rare post-obstructive choleresis complicated with acute kidney injury due to dehydration, successfully treated with an off-label application of octreotide. A 58-year-old female, following cholecystectomy and choledochotomy with numerous stones extraction, developed excessive bile loss via a T-tube complicated with acute kidney injury. Despite aggressive fluid replacement, the patient continued to deteriorate, prompting a trial of subcutaneous octreotide 0.1 mg three times per day over five days. Therapy yielded a rapid decline in bile production with improved diuresis and normalizing kidney function. The patient was discharged with a ligated T-tube, which we removed a month later. The followup was unremarkable, with normalized laboratory findings and symptom-free. Early use of octreotide could help resolve complicated biliary hyperproduction; however, further research is required to determine the risks and benefits of such an approach.
{"title":"High-volume post-obstructive choleresis (biliary hyperproduction) with acute kidney injury after choledochotomy, gallstones extraction, and T-tube drainage, successfully treated with octreotide","authors":"L. Blagus, J. Mihanović, E. Dijan, Petra Grbić Pavlović, I. Pavić, I. Ćoza, I. Bacic","doi":"10.57140/mj.53.1.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.53.1.5","url":null,"abstract":"Only several cases of postprocedural choleresis (biliary hyperproduction) were reported, and guidance on management is scarce, although an application of octreotide was anecdotally described. We herein present a rare post-obstructive choleresis complicated with acute kidney injury due to dehydration, successfully treated with an off-label application of octreotide. A 58-year-old female, following cholecystectomy and choledochotomy with numerous stones extraction, developed excessive bile loss via a T-tube complicated with acute kidney injury. Despite aggressive fluid replacement, the patient continued to deteriorate, prompting a trial of subcutaneous octreotide 0.1 mg three times per day over five days. Therapy yielded a rapid decline in bile production with improved diuresis and normalizing kidney function. The patient was discharged with a ligated T-tube, which we removed a month later. The followup was unremarkable, with normalized laboratory findings and symptom-free. Early use of octreotide could help resolve complicated biliary hyperproduction; however, further research is required to determine the risks and benefits of such an approach.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-06-02","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"44773049","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Vanja Đuričić, Valentin Kordić, Melita Jukić, Ivan Požgain
Nesklad između anamnestičkih podataka, kliničke slike i dijagnostičkih rezultata uvijek upućuje na mogućnost simulacije. Simulacija poremećaja i bolesti može dovesti do značajnih teškoća u dijagnosticiranju i liječenju, te nepotrebnog trošenja društvenih resursa. Simulacija je otežavajuća pojava u psihijatriji i drugim granama medicine, ali posebno je ozbiljna kada se radi o suicidalnosti. Sama suicidalnost predstavlja ozbiljan, složen i terapijski zahtjevan klinički fenomen s opasnošću smrtnog ishoda. Simulacija suicidalnosti posebno je dijagnostički i terapijski zahtjevna zbog brojnih nedoumica u dijagnosticiranju, pravnom postupanju, te opasnosti od mogućeg lošeg ishoda. U ovome radu prikazan je slučaj izuzetno ustrajne simulacije suicidalnosti s ciljem manipulacije sustavom zdravstva i socijalne skrbi. Nakon dulje opservacije, izuzetno opširne dijagnostičke obrade i tek drugog psihijatrijskog pregleda, posumnjalo se na mogućnost simulacije s čime je bolesnik i konfrontiran. Nakon konfrontacije bolesnik je reagirao nezrelim ponašanjem, a potom i priznanjem simulacije. Otklonjena je suicidalna opasnost, a ponašanje bolesnika je shvaćeno kao iscrpljenje prilagodbenih sposobnosti kod osobe s naglašenim histrionskim crtama ličnosti. Bolesnik je potaknut na razumijevanje i kritičnost prema vlastitim postupcima. Cilj rada je naglasiti da u slučajevima moguće suicidalnosti i očitu simulaciju moramo shvatiti kao iscrpljenje prilagodbenih sposobnosti, te teatralni poziv u pomoć. Važan je razumijevajući i suportivan pristup bolesniku, kako bismo mu pomogli u stjecanju uvida u štetnost vlastitog ponašanja, te potrebu prihvaćanje zrelih obrazaca ponašanja.
异常数据、临床表现和诊断结果之间的差异总是暗示着模拟的可能性。模拟痛苦和疼痛会给诊断和治疗带来很大困难，造成不必要的社会资源浪费。在精神病学和其他医学分支中，模拟是一种复杂的现象，或者说，在讨论自杀行为时，模拟尤为重要。Sama suicidalnost predstavlja ozbiljan, složen i terapijski zahtjevan klinički fenomen s opasnošću smrtnog ishoda.模拟自杀是一种诊断和治疗方法，可用于诊断和治疗后的心理治疗。在对自杀者的心理治疗和社会关怀的操纵下模拟自杀。我们将通过深入细致的观察、科学的药物治疗和心理治疗，对自杀者进行心理辅导和心理治疗。自杀倾向是可以避免的。避免了自杀倾向，但患者的自尊心被认为是明显组织型人格障碍患者适应能力提高的结果。训练患者理解并批判自己的行为。建议的目的是强调，在可能出现自杀倾向的情况下，必须将明显的模拟行为视为一种提高适应能力的方式和一种戏剧性的求助。重要的是要对患者采取理解和支持的态度，帮助其认识到自身自尊心的重要性以及培养成熟自尊心的必要性。
{"title":"Simulacija suicidalnosti kao manipulativno ponašanje uslijed iscrpljenja prilagodbenih sposobnosti","authors":"Vanja Đuričić, Valentin Kordić, Melita Jukić, Ivan Požgain","doi":"10.57140/mj.53.1.9","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.53.1.9","url":null,"abstract":"Nesklad između anamnestičkih podataka, kliničke slike i dijagnostičkih rezultata uvijek upućuje na mogućnost simulacije. Simulacija poremećaja i bolesti može dovesti do značajnih teškoća u dijagnosticiranju i liječenju, te nepotrebnog trošenja društvenih resursa. Simulacija je otežavajuća pojava u psihijatriji i drugim granama medicine, ali posebno je ozbiljna kada se radi o suicidalnosti. Sama suicidalnost predstavlja ozbiljan, složen i terapijski zahtjevan klinički fenomen s opasnošću smrtnog ishoda. Simulacija suicidalnosti posebno je dijagnostički i terapijski zahtjevna zbog brojnih nedoumica u dijagnosticiranju, pravnom postupanju, te opasnosti od mogućeg lošeg ishoda. U ovome radu prikazan je slučaj izuzetno ustrajne simulacije suicidalnosti s ciljem manipulacije sustavom zdravstva i socijalne skrbi. Nakon dulje opservacije, izuzetno opširne dijagnostičke obrade i tek drugog psihijatrijskog pregleda, posumnjalo se na mogućnost simulacije s čime je bolesnik i konfrontiran. Nakon konfrontacije bolesnik je reagirao nezrelim ponašanjem, a potom i priznanjem simulacije. Otklonjena je suicidalna opasnost, a ponašanje bolesnika je shvaćeno kao iscrpljenje prilagodbenih sposobnosti kod osobe s naglašenim histrionskim crtama ličnosti. Bolesnik je potaknut na razumijevanje i kritičnost prema vlastitim postupcima. Cilj rada je naglasiti da u slučajevima moguće suicidalnosti i očitu simulaciju moramo shvatiti kao iscrpljenje prilagodbenih sposobnosti, te teatralni poziv u pomoć. Važan je razumijevajući i suportivan pristup bolesniku, kako bismo mu pomogli u stjecanju uvida u štetnost vlastitog ponašanja, te potrebu prihvaćanje zrelih obrazaca ponašanja.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":"15 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-06-02","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"136040256","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Bolesti štitnjače jedne su od najčešćih endokrinih poremećaja u djece, ali pojavljuju se rjeđe u toj dobi nego u odraslih osoba. Poremećaji hormona štitnjače poput hipotireoze i hipertireoze u dječjoj dobi mogu uzrokovati zastoj u rastu i razvoju. S druge strane, tumori štitnjače u djece su, u usporedbi s odraslim osobama, u većem postotku maligni i imaju veću sklonost lokoregionalnom širenju i recidiviranju. Pristup djeci s bolestima štitnjače je multidisciplinarni, pedijatri endokrinolozi skrbe o bolesnicima dijagnostički i konzervativno ih liječe, a otorinolaringolozi provode kirurško liječenje. Kirurško liječenje primjenjuje se kod medikamentozno nekontrolirane hipertireoze, uvećane štitnjače koja uzrokuje kompresiju okolnih organa, te tumora štitnjače. Prikazana su tri oboljela djeteta kod kojih je primijenjena totalna tireoidektomija u svrhu liječenja bolesti štitnjače. Prva, osmogodišnja djevojčica koja je prije operativnog zahvata dvije godine medikamentozno liječena zbog hipertireoze uslijed Gravesove bolesti, druga, šesnaestogodišnjakinja kojoj je tijekom ultrazvučne obrade vratne limfadenopatije potvrđen papilarni karcinom štitnjače i treći, osmogodišnji dječak, nositelj mutacije na protoonkogenu RET, koja se klinički manifestira sindromom multiple endokrine neoplazije (MEN 2A). U redovitom praćenju pedijatra kod djeteta je primijećen porast kalcitonina u krvi, te je učinjena totalna tireoidektomija
患者是儿童最常见的内分泌紊乱之一，但在该年龄段很少发生成人内分泌紊乱。Poremećaji hormonaštitnjače poput hipotireoze i hipertireoze u dječjoj dobi mogu uzrokovati zastoj u rastu i razvoju。另一方面，与成人相比，儿童的保护性肿瘤在小肿瘤中所占比例更高，局部增殖和再循环的可能性更高。获得保护性患者是多学科的内分泌儿科护理，为患者提供诊断和保守治疗以及耳鼻咽喉科手术治疗。手术治疗用于非受控药品，增加了导致环境器官压迫和保护性肿瘤的保护剂。据报道，有三名患者接受甲状腺全切除术治疗保护性疾病。首先，一名8岁女孩在Graves病后接受了为期两年的甲状腺功能亢进手术，第二名16岁女孩在超声淋巴结病中被乳头癌保护剂证实，第三名8岁的RET原癌基因突变者，多发性内分泌肿瘤综合征（MEN 2A）的临床表现。在对儿科患者的定期监测中，观察到血液中降钙素的生长，并观察到甲状腺全切除术。
{"title":"Kirurško liječenje bolesti štitnjače u pedijatrijskoj populaciji","authors":"Denis Dujmenović, Gordana Stipančić, Lavinia La Grasta Sabolić, Hrvoje Čupić, Tomislav Baudoin","doi":"10.57140/mj.53.1.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.53.1.6","url":null,"abstract":"Bolesti štitnjače jedne su od najčešćih endokrinih poremećaja u djece, ali pojavljuju se rjeđe u toj dobi nego u odraslih osoba. Poremećaji hormona štitnjače poput hipotireoze i hipertireoze u dječjoj dobi mogu uzrokovati zastoj u rastu i razvoju. S druge strane, tumori štitnjače u djece su, u usporedbi s odraslim osobama, u većem postotku maligni i imaju veću sklonost lokoregionalnom širenju i recidiviranju. Pristup djeci s bolestima štitnjače je multidisciplinarni, pedijatri endokrinolozi skrbe o bolesnicima dijagnostički i konzervativno ih liječe, a otorinolaringolozi provode kirurško liječenje. Kirurško liječenje primjenjuje se kod medikamentozno nekontrolirane hipertireoze, uvećane štitnjače koja uzrokuje kompresiju okolnih organa, te tumora štitnjače. Prikazana su tri oboljela djeteta kod kojih je primijenjena totalna tireoidektomija u svrhu liječenja bolesti štitnjače. Prva, osmogodišnja djevojčica koja je prije operativnog zahvata dvije godine medikamentozno liječena zbog hipertireoze uslijed Gravesove bolesti, druga, šesnaestogodišnjakinja kojoj je tijekom ultrazvučne obrade vratne limfadenopatije potvrđen papilarni karcinom štitnjače i treći, osmogodišnji dječak, nositelj mutacije na protoonkogenu RET, koja se klinički manifestira sindromom multiple endokrine neoplazije (MEN 2A). U redovitom praćenju pedijatra kod djeteta je primijećen porast kalcitonina u krvi, te je učinjena totalna tireoidektomija","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-06-02","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"49314035","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：