Marta Knežević, N. Poljak, Dora Knežević, Nancy Poljak
Uvod: Strana tijela jednjaka predstavljaju jedno od hitnih stanja koja su česta u otorinolaringološkoj praksi i kao takva predstavljaju izazov zdravstvenim djelatnicima. Glavni cilj ovoga istraživanja bio je prikazati smanjenje broja ezofagoskopija krutim ezofagoskopom zbog sumnje na strano tijelo, uz prikaz broja fleksibilnih ezofagogastroduodenoskopija (EGDS) učinjenih zbog sumnje na strano tijelo. Bolesnici i metode: Provedena je retrospektivna studija u koju je uključeno 855 ispitanika kojima je u KBC-u Split učinjena ezofagoskopija krutim ezofagoskopom ili fleksibilna EGDS zbog sumnje na strano tijelo tijekom razdoblja od 2001. do 2021. god. Prikupljeni podaci za bolesnike s Klinike za bolesti uha grla i nosa s kirurgijom glave i vrata uključivali su: dob, spol, datum obavljenog zahvata, prisutnost stranog tijela, vrstu stranog tijela, lokalizaciju stranog tijela, postojanje komplikacija i novootkrivenih medicinskih stanja. Za bolesnike s Odjela gastroenterologije dostupni su bili podaci za razdoblje od 2016. do 2021. god. Za usporedbu kategorijskih varijabli proveli smo hi-kvadrat test pri razini značajnosti od p<0.05. Rezultati: Na Klinici za bolesti uha, nosa i grla s kirurgijom glave i vrata učinjeno je ukupno 559 zahvata ezofagoskopije krutim ezofagoskopom, u razdoblju od 2001. do 2021.god. Od 2016. do 2021.god. učinjeno je 139 ezofagoskopija krutim ezofagoskopom. Od 2016. do 2021. god. na Odjelu gastroenterologije Klinike za unutarnje bolesti učinjeno je 296 fleksibilnih EGDS. Postoji statistički značajna razlika u broju zahvata fleksibilne EGDS i ezofagoskopije krutim ezofagoskopom u razdoblju 2016. do 2021.god.,p< 0.05 . Strano tijelo pronađeno je u 63% zahvata ezofagoskopije krutim ezofagoskopom. Ingestija stranog tijela češća je kod muškaraca. Medijan dobi ispitanika u Klinici za bolesti uha, nosa i grla s kirurgijom glave i vrata bio je 45,5 godina. Najveći broj ispitanika u pedijatrijskoj populaciji su predstavljala djeca do druge godine života. Najzastupljenija dobna skupina odrasle dobi bili su bolesnici u šestom desetljeću života. Najčešća razina opstrukcije u više od četvrtine bolesnika bilo je prvo suženje jednjaka. Kod četvrtine bolesnika sa stranim tijelom najčešću vrstu stranog tijela predstavljao je bolus hrane. Zaključci: Ovim je istraživanjem potvrđena promjena trenda u pristupu rutinskom vađenju stranih tijela jednjaka tijekom razdoblja od 2016. do 2021. god., u kojemu je prva metoda izbora bila fleksibilna EGDS. Ezofagoskopija krutim ezofagoskopom ostaje i dalje metoda izbora kod bolesnika kojima se fleksibilnom endoskopijom ne uspije odstraniti strano tijelo prilikom sumnje na oštro strano tijelo, te kod stranih tijela na razini gornjeg sfinktera jednjaka ili hipofarinksa.
{"title":"Change in trend in the management of esophageal foreign bodies at University Hospital of Split","authors":"Marta Knežević, N. Poljak, Dora Knežević, Nancy Poljak","doi":"10.57140/mj.53.3.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.53.3.1","url":null,"abstract":"Uvod: Strana tijela jednjaka predstavljaju jedno od hitnih stanja koja su česta u otorinolaringološkoj praksi i kao takva predstavljaju izazov zdravstvenim djelatnicima. Glavni cilj ovoga istraživanja bio je prikazati smanjenje broja ezofagoskopija krutim ezofagoskopom zbog sumnje na strano tijelo, uz prikaz broja fleksibilnih ezofagogastroduodenoskopija (EGDS) učinjenih zbog sumnje na strano tijelo. Bolesnici i metode: Provedena je retrospektivna studija u koju je uključeno 855 ispitanika kojima je u KBC-u Split učinjena ezofagoskopija krutim ezofagoskopom ili fleksibilna EGDS zbog sumnje na strano tijelo tijekom razdoblja od 2001. do 2021. god. Prikupljeni podaci za bolesnike s Klinike za bolesti uha grla i nosa s kirurgijom glave i vrata uključivali su: dob, spol, datum obavljenog zahvata, prisutnost stranog tijela, vrstu stranog tijela, lokalizaciju stranog tijela, postojanje komplikacija i novootkrivenih medicinskih stanja. Za bolesnike s Odjela gastroenterologije dostupni su bili podaci za razdoblje od 2016. do 2021. god. Za usporedbu kategorijskih varijabli proveli smo hi-kvadrat test pri razini značajnosti od p<0.05. Rezultati: Na Klinici za bolesti uha, nosa i grla s kirurgijom glave i vrata učinjeno je ukupno 559 zahvata ezofagoskopije krutim ezofagoskopom, u razdoblju od 2001. do 2021.god. Od 2016. do 2021.god. učinjeno je 139 ezofagoskopija krutim ezofagoskopom. Od 2016. do 2021. god. na Odjelu gastroenterologije Klinike za unutarnje bolesti učinjeno je 296 fleksibilnih EGDS. Postoji statistički značajna razlika u broju zahvata fleksibilne EGDS i ezofagoskopije krutim ezofagoskopom u razdoblju 2016. do 2021.god.,p< 0.05 . Strano tijelo pronađeno je u 63% zahvata ezofagoskopije krutim ezofagoskopom. Ingestija stranog tijela češća je kod muškaraca. Medijan dobi ispitanika u Klinici za bolesti uha, nosa i grla s kirurgijom glave i vrata bio je 45,5 godina. Najveći broj ispitanika u pedijatrijskoj populaciji su predstavljala djeca do druge godine života. Najzastupljenija dobna skupina odrasle dobi bili su bolesnici u šestom desetljeću života. Najčešća razina opstrukcije u više od četvrtine bolesnika bilo je prvo suženje jednjaka. Kod četvrtine bolesnika sa stranim tijelom najčešću vrstu stranog tijela predstavljao je bolus hrane. Zaključci: Ovim je istraživanjem potvrđena promjena trenda u pristupu rutinskom vađenju stranih tijela jednjaka tijekom razdoblja od 2016. do 2021. god., u kojemu je prva metoda izbora bila fleksibilna EGDS. Ezofagoskopija krutim ezofagoskopom ostaje i dalje metoda izbora kod bolesnika kojima se fleksibilnom endoskopijom ne uspije odstraniti strano tijelo prilikom sumnje na oštro strano tijelo, te kod stranih tijela na razini gornjeg sfinktera jednjaka ili hipofarinksa.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":"46 11 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-11-27","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139228888","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Z. Benzon, Jasminka Rešić, Z. Meštrović, Indira Kosović, S. Benzon
The conduction system of the fetal heart is defined by the16th week of gestation when it matures and normally produces a regular rhythm and rate between 110 and 160 beats per minute (bpm) for the remainder of the pregnancy. Deviations from these parameters are fetal arrhythmias. They are diagnosed in 2% of unselected pregnancies. They are mostly benign and transient but some of them are persistent and associated with structural defects or can cause heart failure, fetal hydrops and intrauterine death. Routine prenatal care includes screening for fetal arrhythmias in the second and third trimester with fetal ultrasound examinations which include a view of the four cardiac chambers and both ventricular outflow tracts. The fetal outcomes are improved upon appropriate antepartum diagnosis and care. Here we present a pregnancy and multidisciplinary management, prenatal evaluation and intervention with maternal transplacental treatment of a 28-year-old female, gravida II, para II, in 28+5 weeks of gestation with fetal arrhythmia, in tertiary university hospital. She had a history of previous caesarean section, in the 40th week of gestation due to an infection of the synus pylonidalis. We confirmed suspected fetal arrhythmia as supraventricular tachyarrhythmia without fetal hydrops, based on the ultrasound doppler M mode imaging, and started transplacental administration of antiarrhythmyc agent, digoxin. It has been considered the first line agent for treatment of fetal supraventricular tachycardia but higher maternal doses are required to maintain a therapeutic serum level. We converted fetal heartbeat into normal sinus rhythm after three days of administration of digoxin. We continued to monitor the fetus once a week with controlling levels of digoxin and electrolytes in maternal blood until the end of the pregnancy at 38+6 weeks of gestation.
{"title":"Management of fetal supraventricular tachyarrhythmia - case report","authors":"Z. Benzon, Jasminka Rešić, Z. Meštrović, Indira Kosović, S. Benzon","doi":"10.57140/mj.53.3.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.53.3.7","url":null,"abstract":"The conduction system of the fetal heart is defined by the16th week of gestation when it matures and normally produces a regular rhythm and rate between 110 and 160 beats per minute (bpm) for the remainder of the pregnancy. Deviations from these parameters are fetal arrhythmias. They are diagnosed in 2% of unselected pregnancies. They are mostly benign and transient but some of them are persistent and associated with structural defects or can cause heart failure, fetal hydrops and intrauterine death. Routine prenatal care includes screening for fetal arrhythmias in the second and third trimester with fetal ultrasound examinations which include a view of the four cardiac chambers and both ventricular outflow tracts. The fetal outcomes are improved upon appropriate antepartum diagnosis and care. Here we present a pregnancy and multidisciplinary management, prenatal evaluation and intervention with maternal transplacental treatment of a 28-year-old female, gravida II, para II, in 28+5 weeks of gestation with fetal arrhythmia, in tertiary university hospital. She had a history of previous caesarean section, in the 40th week of gestation due to an infection of the synus pylonidalis. We confirmed suspected fetal arrhythmia as supraventricular tachyarrhythmia without fetal hydrops, based on the ultrasound doppler M mode imaging, and started transplacental administration of antiarrhythmyc agent, digoxin. It has been considered the first line agent for treatment of fetal supraventricular tachycardia but higher maternal doses are required to maintain a therapeutic serum level. We converted fetal heartbeat into normal sinus rhythm after three days of administration of digoxin. We continued to monitor the fetus once a week with controlling levels of digoxin and electrolytes in maternal blood until the end of the pregnancy at 38+6 weeks of gestation.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":"285 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-11-27","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139234079","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Ante Štefić, Vanja Đuričić, Valentin Kordić, Sara Đuričić, Maristela Šakić, Melita Jukić
Huntington's disease is a severe, incurable neurological disease characterised by motor, cognitive, andpsychological symptoms. This paper presents the case of a Huntington's disease patient with dissociativesymptoms. Clinical characteristics, genetic background, diagnostics, and guidelines for treatingHuntington's disease are shown in the paper. We emphasised the importance of knowing the genetic basisand testing the descendants of the patients. We highlighted the difference between behaviouralperseveration as a common psychomotor disorder in these patients and symptoms of obsessive-compulsivedisorders.Dissociative disorders may occur under extreme mental stress and exhaustion, such as when dealingwith a severe incurable illness. These disorders are not typical psychopathological phenomena forHuntington's disease, but conditions of hopelessness and despair after facing a severe diagnosis may leadto dissociative symptoms. Dissociative disorders as indicators of exhaustion of mental functioning requirecaution, especially given their high frequency of occurrence with suicidality as extreme exhaustion ofmental functioning.So far, treatment of Huntington's disease is only symptomatic, emphasising the relaxation of motorchoreatic movements and heterogeneous mental disorders. Antipsychotics that reduce choreatic movementsbut also affect psychotic symptoms, behavioural perseverations and mood stabilisation are used primarilyto relieve symptoms.As it is a progressive disease that ends in severe motor deficit, dementia and death, treating these patientswith a multidisciplinary team that includes neurological, psychiatric and palliative care, physical therapy,nursing, and social care is necessary. Psychotherapeutic and sociotherapeutic approaches make it easier forpatients and their families to cope with this severe disease. Genetic testing of the offspring is desirable todetermine the potential carrying of the mutated gene and its transmission to subsequent generations inwhich the disease appears earlier.
{"title":"Disocijativna amnezija s obilježjima fuge kod bolesnika s Huntingtonovom bolešću","authors":"Ante Štefić, Vanja Đuričić, Valentin Kordić, Sara Đuričić, Maristela Šakić, Melita Jukić","doi":"10.57140/mj.53.3.8","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.53.3.8","url":null,"abstract":"Huntington's disease is a severe, incurable neurological disease characterised by motor, cognitive, andpsychological symptoms. This paper presents the case of a Huntington's disease patient with dissociativesymptoms. Clinical characteristics, genetic background, diagnostics, and guidelines for treatingHuntington's disease are shown in the paper. We emphasised the importance of knowing the genetic basisand testing the descendants of the patients. We highlighted the difference between behaviouralperseveration as a common psychomotor disorder in these patients and symptoms of obsessive-compulsivedisorders.Dissociative disorders may occur under extreme mental stress and exhaustion, such as when dealingwith a severe incurable illness. These disorders are not typical psychopathological phenomena forHuntington's disease, but conditions of hopelessness and despair after facing a severe diagnosis may leadto dissociative symptoms. Dissociative disorders as indicators of exhaustion of mental functioning requirecaution, especially given their high frequency of occurrence with suicidality as extreme exhaustion ofmental functioning.So far, treatment of Huntington's disease is only symptomatic, emphasising the relaxation of motorchoreatic movements and heterogeneous mental disorders. Antipsychotics that reduce choreatic movementsbut also affect psychotic symptoms, behavioural perseverations and mood stabilisation are used primarilyto relieve symptoms.As it is a progressive disease that ends in severe motor deficit, dementia and death, treating these patientswith a multidisciplinary team that includes neurological, psychiatric and palliative care, physical therapy,nursing, and social care is necessary. Psychotherapeutic and sociotherapeutic approaches make it easier forpatients and their families to cope with this severe disease. Genetic testing of the offspring is desirable todetermine the potential carrying of the mutated gene and its transmission to subsequent generations inwhich the disease appears earlier.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-11-27","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139234798","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Tommy Nazwar Alfandy, Farhad Bal’afif, Donny Wisnu Wardhana, Mustofa Mustofa
Chronic Subdural Hematoma (CSDH) is a common neurosurgical condition that affects individuals worldwide. However, the management of CSDH varies significantly between high-income and low-income countries due to disparities in healthcare resources, infrastructure, and access to advanced medical technologies. In this literature review, we aim to compare and contrast the management approaches of CSDH in high-income and low-income countries. By adopting a global health perspective, we highlight the challenges faced by healthcare systems in both settings and offer insights and recommendations for improving the management of CSDH in low-income countries. This topic is unique and important as it sheds light on the ethical dilemmas posed by the differences in healthcare access and outcomes between high-income and low-income countries and emphasizes the importance of equitable healthcare distribution.
{"title":"Emerging Management of Chronic Subdural hematoma (CSDH) in High-Income Country (HIC) and Low-Income Country (LIC)","authors":"Tommy Nazwar Alfandy, Farhad Bal’afif, Donny Wisnu Wardhana, Mustofa Mustofa","doi":"10.57140/mj.53.3.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.53.3.2","url":null,"abstract":"Chronic Subdural Hematoma (CSDH) is a common neurosurgical condition that affects individuals worldwide. However, the management of CSDH varies significantly between high-income and low-income countries due to disparities in healthcare resources, infrastructure, and access to advanced medical technologies. In this literature review, we aim to compare and contrast the management approaches of CSDH in high-income and low-income countries. By adopting a global health perspective, we highlight the challenges faced by healthcare systems in both settings and offer insights and recommendations for improving the management of CSDH in low-income countries. This topic is unique and important as it sheds light on the ethical dilemmas posed by the differences in healthcare access and outcomes between high-income and low-income countries and emphasizes the importance of equitable healthcare distribution.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":"40 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-11-27","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139232363","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Domagoj Loinjak, Damir Mihić, Lana Maričić, Marija Kadović, Livija Sušić, Ivana Tolj
Introduction: CPR/albumin ratio represents a new biomarker that integrates two laboratory-tested acute phase reactants: a positive one (C-reactive protein) and a negative one (albumin), and which can be used as an indicator of the severity, progression and outcome of various illnesses, including critical illnesses. In this retrospective study, we investigated the impact of the CRP/albumin ratio on the clinical characteristics and outcome of the treatment of critically ill and mechanically ventilated adult patients. Patients and methods: This retrospective study included 100 critically ill patients (65 % males and 35 % females; median age of 67) treated at the medical intensive care unit (ICU) which required the use of invasive mechanical ventilation. The primary diagnoses upon admission to the intensive care unit were: sepsis and septic shock (39 %), acute heart failure or worsening chronic heart failure (20 %), exacerbation of chronic obstructive pulmonary disease (16 %), pneumonia (11 %), acute kidney injury or the exacerbation of chronic kidney disease (7 %) and other conditions (7 %). Results: Correlation analysis showed a significant moderate positive correlation between CRP/albumin ratio and the duration of mechanical ventilation measured in hours (r = 0.48, p = 0.001) and the time spent in the intensive care unit, measured in days (r = 0.44, p = 0.001). The median of the CRP/albumin ratio was 58.77 and the patients in the above-the-median group had a higher SOFA score. In terms of the outcomes, it has been determined that the surviving patients (56 %) had a significantly lower CRP/albumin ratio compared to those that had not survived (44 %), which correlates with their SOFA scores as well. In the group of survivors, the correlation between the ratio of CRP/albumin and the SOFA score is positive and statistically significant (r = 0.29, p = 0.03), in the group non-survivoris (r= 0.45, p = 0.003.) Conclusion: Based on the results of our study, the CRP/albumin ratio has proved to be a good predictor of clinical characteristics and outcomes of critically ill and mechanically ventilated patients.
{"title":"Klinička i prediktivna vrijednost omjera C-reaktivnog protein/albumina u kritičnih, mehanički ventiliranih bolesnika","authors":"Domagoj Loinjak, Damir Mihić, Lana Maričić, Marija Kadović, Livija Sušić, Ivana Tolj","doi":"10.57140/mj.53.2.9","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.53.2.9","url":null,"abstract":"Introduction: CPR/albumin ratio represents a new biomarker that integrates two laboratory-tested acute phase reactants: a positive one (C-reactive protein) and a negative one (albumin), and which can be used as an indicator of the severity, progression and outcome of various illnesses, including critical illnesses. In this retrospective study, we investigated the impact of the CRP/albumin ratio on the clinical characteristics and outcome of the treatment of critically ill and mechanically ventilated adult patients. Patients and methods: This retrospective study included 100 critically ill patients (65 % males and 35 % females; median age of 67) treated at the medical intensive care unit (ICU) which required the use of invasive mechanical ventilation. The primary diagnoses upon admission to the intensive care unit were: sepsis and septic shock (39 %), acute heart failure or worsening chronic heart failure (20 %), exacerbation of chronic obstructive pulmonary disease (16 %), pneumonia (11 %), acute kidney injury or the exacerbation of chronic kidney disease (7 %) and other conditions (7 %). Results: Correlation analysis showed a significant moderate positive correlation between CRP/albumin ratio and the duration of mechanical ventilation measured in hours (r = 0.48, p = 0.001) and the time spent in the intensive care unit, measured in days (r = 0.44, p = 0.001). The median of the CRP/albumin ratio was 58.77 and the patients in the above-the-median group had a higher SOFA score. In terms of the outcomes, it has been determined that the surviving patients (56 %) had a significantly lower CRP/albumin ratio compared to those that had not survived (44 %), which correlates with their SOFA scores as well. In the group of survivors, the correlation between the ratio of CRP/albumin and the SOFA score is positive and statistically significant (r = 0.29, p = 0.03), in the group non-survivoris (r= 0.45, p = 0.003.) Conclusion: Based on the results of our study, the CRP/albumin ratio has proved to be a good predictor of clinical characteristics and outcomes of critically ill and mechanically ventilated patients.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-08-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"46805329","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Damir Zudenigo, Ingrid Marton, Petar Lozo, Dubravko Habek
Herlyn-Werner-Wunderlich syndrome (HWWS) is a rare malformation syndrome of the women reproductive tract characterized by uterus didelphys with obstructed hemivagina and ipsilateral renal agenesis. We report here a case of a 20 year-old patient presented to the emergency department with pain in the right lower quadrant. The clinical exam showed a vaginal fluctuant painful mass obliterating the right part of the vagina. Transvaginal ultrasound showed uterus didelphys, the right uterus was dilated with a dense fluid collection which corresponded to pyohematometra. It also revealed a dense vaginal collection which corresponded to pyohematocolpos. Abdominal ultrasound showed the absence of a right kidney. The laparoscopy showed uterus didelphys with a large right uterus. We performed the resection of the vaginal septum to reconstruct one vagina. The first follow-up visit revealed a healthy wound with no adhesion of the vaginal wall. Prompt and accurate diagnosis of female reproductive tract disorders, including HWWS, is necessary to prevent complications and preserve future fertility.
{"title":"Herlyn-Werner-Wunderlichov sindrom s piohematokolposom","authors":"Damir Zudenigo, Ingrid Marton, Petar Lozo, Dubravko Habek","doi":"10.57140/mj.53.2.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.53.2.4","url":null,"abstract":"Herlyn-Werner-Wunderlich syndrome (HWWS) is a rare malformation syndrome of the women reproductive tract characterized by uterus didelphys with obstructed hemivagina and ipsilateral renal agenesis. We report here a case of a 20 year-old patient presented to the emergency department with pain in the right lower quadrant. The clinical exam showed a vaginal fluctuant painful mass obliterating the right part of the vagina. Transvaginal ultrasound showed uterus didelphys, the right uterus was dilated with a dense fluid collection which corresponded to pyohematometra. It also revealed a dense vaginal collection which corresponded to pyohematocolpos. Abdominal ultrasound showed the absence of a right kidney. The laparoscopy showed uterus didelphys with a large right uterus. We performed the resection of the vaginal septum to reconstruct one vagina. The first follow-up visit revealed a healthy wound with no adhesion of the vaginal wall. Prompt and accurate diagnosis of female reproductive tract disorders, including HWWS, is necessary to prevent complications and preserve future fertility.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-08-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"45234875","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Utjecaj COVID-19 na fonatorni sustav još uvijek nije moguće metodološki konačno sumirati zbog premalog broja znanstvenih i/ili stručnih radova koji ih obrađuju. Cilj ovoga rada je dati preliminaran pregled za sada dostupnih spoznaja o fonijatrijskim posljedicama COVID-19 temeljem pregleda baza podataka. Infekcija SARS-Cov-2 virusom u visokom je omjeru praćena tegobama vezanim uz upalne procese larinksa, te simptomima kao što su disfonija, osjećaj suhoće u grkljanu, zamor glasa ili afonija. Stopa prevalencije disfonije uzrokovane SARS-Cov-2 infekcijom kreće se čak do 79%, a kao glavni uzroci izdvajaju se intubacija, postviralne paralize i pareze glasnica, te postviralna laringalna senzorna neuropatija. Čini se da COVID-19, zbog utjecaja na larinks i pluća, također posredno utječe na akustičke karakteristike glasa, pa se kod bolesnika primjećuju smanjenje maksimalnog vremena fonacije, povećana šumnost u glasu, povećan jitter i shimmer, te povećan broj prekida glasa tijekom fonacije. S obzirom na to da je disfonija kod mnogih bolesnika prisutna i nakon otpusta s bolničkoga liječenja, važno je poznavati i multidimenzionalno procijeniti moguće postojanje poremećaja glasa kod bolesnika koji imaju ili su preboljeli COVID-19. Osim toga, za odgovarajuće liječenje, kao i funkcionalni i socioemocionalni oporavak bolesnika s disfonijom, potrebna je sveobuhvatna multidisciplinarna dijagnostika koja se ponajprije odnosi na uporabu vizualizacijskih dijagnostičkih metoda, ali ju je potrebno dopuniti objektivnom i subjektivnom analizom glasa, te samoprocjenom utjecaja kvalitete glasa na svakodnevni život. Imajući u vidu ozbiljnost posljedica poremećaja glasa na kvalitetu života, u liječenju i rehabilitaciji perzistirajuće disfonije neophodna je uska suradnja otorinolaringologa, odnosno fonijatra, te logopeda.
{"title":"The relation between covid-19 disease and voice disorders","authors":"Ivana Šimić Šantić, Ana Bonetti, R. Prstačić","doi":"10.57140/mj.53.2.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.53.2.6","url":null,"abstract":"Utjecaj COVID-19 na fonatorni sustav još uvijek nije moguće metodološki konačno sumirati zbog premalog broja znanstvenih i/ili stručnih radova koji ih obrađuju. Cilj ovoga rada je dati preliminaran pregled za sada dostupnih spoznaja o fonijatrijskim posljedicama COVID-19 temeljem pregleda baza podataka. Infekcija SARS-Cov-2 virusom u visokom je omjeru praćena tegobama vezanim uz upalne procese larinksa, te simptomima kao što su disfonija, osjećaj suhoće u grkljanu, zamor glasa ili afonija. Stopa prevalencije disfonije uzrokovane SARS-Cov-2 infekcijom kreće se čak do 79%, a kao glavni uzroci izdvajaju se intubacija, postviralne paralize i pareze glasnica, te postviralna laringalna senzorna neuropatija. Čini se da COVID-19, zbog utjecaja na larinks i pluća, također posredno utječe na akustičke karakteristike glasa, pa se kod bolesnika primjećuju smanjenje maksimalnog vremena fonacije, povećana šumnost u glasu, povećan jitter i shimmer, te povećan broj prekida glasa tijekom fonacije. S obzirom na to da je disfonija kod mnogih bolesnika prisutna i nakon otpusta s bolničkoga liječenja, važno je poznavati i multidimenzionalno procijeniti moguće postojanje poremećaja glasa kod bolesnika koji imaju ili su preboljeli COVID-19. Osim toga, za odgovarajuće liječenje, kao i funkcionalni i socioemocionalni oporavak bolesnika s disfonijom, potrebna je sveobuhvatna multidisciplinarna dijagnostika koja se ponajprije odnosi na uporabu vizualizacijskih dijagnostičkih metoda, ali ju je potrebno dopuniti objektivnom i subjektivnom analizom glasa, te samoprocjenom utjecaja kvalitete glasa na svakodnevni život. Imajući u vidu ozbiljnost posljedica poremećaja glasa na kvalitetu života, u liječenju i rehabilitaciji perzistirajuće disfonije neophodna je uska suradnja otorinolaringologa, odnosno fonijatra, te logopeda.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-08-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47148904","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Lucija Lesjak, Alan Medić, Margareta Mesić, Mira Klarin, Diana Nonković, Tatjana Pasković Patricija Nemeth Blažić
Tijekom trajanja pandemije stavovi o cijepljenju protiv COVID-19 su se mijenjali, a ta je podjela bila izraženija što je tijek pandemije dulje trajao. Imali smo priliku čuti razna mišljenja i stavove o cijepljenju. Sudjelovali smo u mnogim raspravama koje su rezultirale iznošenjem i pozitivnih i negativnih stavova o cijepljenju protiv koronavirusa. Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi postoje li razlike u stavovima o bolesti COVID-19 između studenata sestrinstva koji su cijepljeni i onih koji nisu, te procijeniti kakvo je povjerenje prema odlukama Nacionalnog stožera. Istraživanje je provedeno od 4. travnja do 4. svibnja 2022. godine. Kako bi se odgovorilo na postavljena pitanja, u istraživanju je korišten modificirani mjerni instrument stvoren na temelju modela zdravstvenog vjerovanja (eng. Health Beliefs model -HBM) tvrtke Wang et al. (2021.). U istraživanju je sudjelovao 271 ispitanik, studenti Preddiplomskog i Diplomskog studija sestrinstva u Republici Hrvatskoj iz Varaždina, Osijeka, Zagreba, Rijeke, Pule, Splita i Zadra, od čega je bilo 231 (85,2%) studentica i 40 (14,8%) studenata. Rezultati istraživanja pokazuju da studenti koji su se cijepili, situaciju s COVID-om procjenjuju ozbiljnijom. Za njih je dobrobit cijepljenja veća, manje je zapreka za cijepljenje i manje odbijaju cijepljenje od studenata koji se nisu cijepili. Nadalje, studentice izražavaju više zabrinutosti i prepreka u odnosu na studente, ali razlike u pogledu razine obrazovanja nisu dobivene. Studenti koji su se cijepili drže da bi obitelj, prijatelji, struka, Vlada i mediji trebali zagovarati i preporučiti cijepljenje, u odnosu na studente koji se nisu cijepili. Važno pitanje odnosilo se na ispitivanje povjerenja prema Nacionalnom stožeru. Ispitanici su pokazali relativno nisku razinu povjerenja, a oni studenti koji su cijepljeni imali su više povjerenja u zdravstvene stručnjake, medije i članove Vlade. Drukčiji pristup osobama kod kojih postoji zabrinutost u pogledu učinkovitosti i sigurnosti cjepiva i mogućih nuspojava, trebalo bi biti jedna od aktivnosti usmjerenih prema toj populaciji, kako bi oni mogli donijeti odluke na temelju objektivno stečenog znanja i informacija koje donosi znanost.
在大流行期间，新冠肺炎疫苗接种态度发生了变化，只要大流行持续，这种分歧就一直在表达。我们有机会听到了关于疫苗接种的不同意见。我们参与了许多讨论，得出了接种冠状病毒疫苗的结果以及积极和消极的看法。Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi postoje li razike u stavoima o bolesti新冠肺炎izmeŞu studenta sestrinstva koji su cijepljeni i onih koji nisu，te procijeniti kakovo je povjerenje prema odlukama Nacionalnog stož。调查从4日开始进行。四月至四月四日。svibnja 2022。年为了回答提出的问题，该研究使用了一种基于王等人健康模型的改良测量仪器。（2021）。271名研究人员参与了克罗地亚共和国瓦拉日丁、奥西耶卡、萨格勒布、里耶卡、普拉、，斯普利特和扎德拉，其中231人（85.2%）是学生，40人（14.8%）是学生。研究结果表明，接种疫苗的患者对新冠肺炎的评估更为严重。对他们来说，与未接种疫苗的学生相比，更多接种疫苗的好处小于接种疫苗的障碍，也更少拒绝接种疫苗。此外，学生向学生表达了更多的担忧和障碍，但教育水平的差异并没有实现。接种了疫苗的学生认为，与未接种疫苗的学生相比，家人、朋友、专家、政府和媒体应该讨论并建议接种疫苗。重要的问题是研究对国家理事会的信心。Ispitanici su pokazali relativno nisku razinu povjerenja，一名来自Vlade的学生。对关注疫苗有效性和安全性以及可能的副作用的人采取的另一种方法应该是针对人群的活动之一，以便他们能够根据客观获得的知识和基于知识的信息做出决定。
{"title":"Stavovi studenata sestrinstva o Covid-19 i cijepljenju protiv Covid-19 bolesti","authors":"Lucija Lesjak, Alan Medić, Margareta Mesić, Mira Klarin, Diana Nonković, Tatjana Pasković Patricija Nemeth Blažić","doi":"10.57140/mj.53.2.8","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.53.2.8","url":null,"abstract":"Tijekom trajanja pandemije stavovi o cijepljenju protiv COVID-19 su se mijenjali, a ta je podjela bila izraženija što je tijek pandemije dulje trajao. Imali smo priliku čuti razna mišljenja i stavove o cijepljenju. Sudjelovali smo u mnogim raspravama koje su rezultirale iznošenjem i pozitivnih i negativnih stavova o cijepljenju protiv koronavirusa. Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi postoje li razlike u stavovima o bolesti COVID-19 između studenata sestrinstva koji su cijepljeni i onih koji nisu, te procijeniti kakvo je povjerenje prema odlukama Nacionalnog stožera. Istraživanje je provedeno od 4. travnja do 4. svibnja 2022. godine. Kako bi se odgovorilo na postavljena pitanja, u istraživanju je korišten modificirani mjerni instrument stvoren na temelju modela zdravstvenog vjerovanja (eng. Health Beliefs model -HBM) tvrtke Wang et al. (2021.). U istraživanju je sudjelovao 271 ispitanik, studenti Preddiplomskog i Diplomskog studija sestrinstva u Republici Hrvatskoj iz Varaždina, Osijeka, Zagreba, Rijeke, Pule, Splita i Zadra, od čega je bilo 231 (85,2%) studentica i 40 (14,8%) studenata. Rezultati istraživanja pokazuju da studenti koji su se cijepili, situaciju s COVID-om procjenjuju ozbiljnijom. Za njih je dobrobit cijepljenja veća, manje je zapreka za cijepljenje i manje odbijaju cijepljenje od studenata koji se nisu cijepili. Nadalje, studentice izražavaju više zabrinutosti i prepreka u odnosu na studente, ali razlike u pogledu razine obrazovanja nisu dobivene. Studenti koji su se cijepili drže da bi obitelj, prijatelji, struka, Vlada i mediji trebali zagovarati i preporučiti cijepljenje, u odnosu na studente koji se nisu cijepili. Važno pitanje odnosilo se na ispitivanje povjerenja prema Nacionalnom stožeru. Ispitanici su pokazali relativno nisku razinu povjerenja, a oni studenti koji su cijepljeni imali su više povjerenja u zdravstvene stručnjake, medije i članove Vlade. Drukčiji pristup osobama kod kojih postoji zabrinutost u pogledu učinkovitosti i sigurnosti cjepiva i mogućih nuspojava, trebalo bi biti jedna od aktivnosti usmjerenih prema toj populaciji, kako bi oni mogli donijeti odluke na temelju objektivno stečenog znanja i informacija koje donosi znanost.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-08-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"43656661","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Uvod: Trombofilija povećava rizik od ponovnog pobačaja i drugih ozbiljnih opstetričkih komplikacija kao što je preeklampsija, abrupcija posteljice i zastoj u rastu fetusa. Cilj: istražiti učinkovitost antiagregacijske i antikoagulacijske terapije u odnosu na: pojavu i težinu opstretičkih komplikacija i ishod trudnoće. Ispitanice i metode: Multicentrična retrospektivno/prospektivna studija. Istraživanje je provedeno u razdoblju 2018-2021. godine na područiju Zeničko-dobojske županije, Federacija Bosne i Hercegovine. Laboratorijske analize obavljene su u Kantonalnoj bolnici Zenica (Ginekološko-akušerski odjel) i Općoj bolnici Tešanj (Ginekološko-akušerski odjel). U istraživanje je uključeno 180 ispitanica. Formirane su dvije osnovne skupine: radna (skupina ispitanica) i kontrolna skupina. Radnu skupinu činilo je ukupno 120 ispitanica (N=120). Kontrolnu skupinu činilo je ukupno 60 ispitanica (N=60). Rezultati:Primjena antikoagulacijske terapije u profilaktičkim i terapijskim dozama utjecala je na smanjenje učestalosti i težine komplikacija, pozitivan učinak u postizanju terminske trudnoće, te pozitivan učinak u profilaksi tromboembolijskih bolesti. Primjenom antiagregacijske terapije postignut je pozitivan učinak profilakse tromboze, ali ne i smanjenje broja komplikacija. Zaključak:Utvrđen je bolji učinak antikoagulacijske u odnosu na antiagregacijsku terapiju u postizanju terminske trudnoće, smanjenja broja komplikacija i tromboze.
引言：血栓性疾病会增加再次滥用和其他严重产科并发症的风险，如先兆子痫、被拐和胎儿生长停止。Cilj：istražiti učinkovitost antiagracijske i antikoagulacijske terapije u odnosu na：pojavu i težinu opstretičkih komplikacija i ishod trudnoće。研究和方法：多中心回顾性/前瞻性研究。该研究于2018-2021年进行。波斯尼亚和黑塞哥维那联邦。实验室在泽尼察县医院（几内亚声学分部）和特尚杰综合医院（几内亚声波分部）进行。这项研究包括180名受试者。形成两个基本组：工作组（研究组）和对照组。工作组由120名受试者组成（N=120）。对照组共有60名受试者（N=60）。结果：预防和治疗剂量的抗凝治疗影响了频率和复杂性的降低，对妊娠晚期的积极影响，以及对血栓栓塞疾病预防的积极影响。Primjenom antiagracijske terapije postignut je pozitivan učinak profilakse tromboze，ali ne i smanjenje broja komplikacija。结论：与抗聚集治疗相比，在实现妊娠晚期、减少并发症和血栓形成方面，已经建立了更好的抗凝效果。
{"title":"Efekti antiagregacijske i antikoagulacijske terapije trombofilija u trudnoći","authors":"Larisa Mešić Đogić, Feđa Omeragić, Ermin Čehić, Kenan Galijašević, Adnan Mujezinović","doi":"10.57140/mj.53.2.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.53.2.2","url":null,"abstract":"Uvod: Trombofilija povećava rizik od ponovnog pobačaja i drugih ozbiljnih opstetričkih komplikacija kao što je preeklampsija, abrupcija posteljice i zastoj u rastu fetusa. Cilj: istražiti učinkovitost antiagregacijske i antikoagulacijske terapije u odnosu na: pojavu i težinu opstretičkih komplikacija i ishod trudnoće. Ispitanice i metode: Multicentrična retrospektivno/prospektivna studija. Istraživanje je provedeno u razdoblju 2018-2021. godine na područiju Zeničko-dobojske županije, Federacija Bosne i Hercegovine. Laboratorijske analize obavljene su u Kantonalnoj bolnici Zenica (Ginekološko-akušerski odjel) i Općoj bolnici Tešanj (Ginekološko-akušerski odjel). U istraživanje je uključeno 180 ispitanica. Formirane su dvije osnovne skupine: radna (skupina ispitanica) i kontrolna skupina. Radnu skupinu činilo je ukupno 120 ispitanica (N=120). Kontrolnu skupinu činilo je ukupno 60 ispitanica (N=60). Rezultati:Primjena antikoagulacijske terapije u profilaktičkim i terapijskim dozama utjecala je na smanjenje učestalosti i težine komplikacija, pozitivan učinak u postizanju terminske trudnoće, te pozitivan učinak u profilaksi tromboembolijskih bolesti. Primjenom antiagregacijske terapije postignut je pozitivan učinak profilakse tromboze, ali ne i smanjenje broja komplikacija. Zaključak:Utvrđen je bolji učinak antikoagulacijske u odnosu na antiagregacijsku terapiju u postizanju terminske trudnoće, smanjenja broja komplikacija i tromboze.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-08-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47940177","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Filip Begić, V. Delimar, Nadica Laktašić Žerjavić, Porin Perić
Izvantjelesna terapija udarnim valom ima brojne fiziološke učinke, poput smanjenja bola i poticanja cijeljenja tkiva, zbog čega danas ima široku primjenu u mišićno-koštanoj patologiji. Postoje dva osnovna oblika udarnog vala, fokusirani i radijalni, a razlikuju se po tome što fokusirani udarni val najveću energiju postiže u žarištu na željenoj dubini, dok se kod radijalnog udarnog vala najveća energija stvara na mjestu ulaska u tretiranu regiju tijela, te slabi daljnjim prodiranjem u tkivo. Sam mehanizam djelovanja udarnog vala nije do kraja razjašnjen, a pretpostavlja se da mehanička stimulacija dovodi do stanične migracije, proliferacije, diferencijacije ili apoptoze stanica, s tim da visoka razina energije može djelovati i razorno, umjesto da posluži kao mehanički stimulus, zbog čega je nužna prilagodba energije, ovisno o tretiranom području. Modulacija bola objašnjava se „gate control“ teorijom i hiperstimulacijskom analgezijom. Osim ustaljenih indikacija poput epikondilitisa, tendinopatija, plantarnog fascitisa, kalcificirajućeg tendinitisa, udarni val danas nalazi sve širu primjenu, te se upotrebljava i u terapiji spasticiteta, poremećenog cijeljenja kosti, kronične križobolje, smrznutog ramena, osteoartritisa koljena, sindroma trkačke potkoljenice, škljocavog prsta, sindroma bolnoga trohantera, te kod sindroma miofascijalne boli. Međutim, potrebno je provesti dodatna istraživanja kako bi se utvrdila stvarna vrijednost i mjesto udarnog vala u liječenju navedenih bolesti i stanja.
Izvantjelesna terapija udarnim valom ima brojne fiziološke učinke，poput smanjenja bola i poticanja cijeljenja tkiva，zbogčega danas imaširoku primjenu u mišićno koštanoj patologiji。冲击阀有两种基本形式，聚焦式和根治式，它们不同于聚焦式冲击阀在所需深度内产生最高能量，而人体治疗区域内最大的能量阀是在根治式冲击阀处产生的，进一步的生产较弱。Sam mehanizam djelovanja udarnog vala nije do kraja razjaš。疼痛调节解释了“门控”“teorijom i hipersimuracijkom止痛jom。Osim ustaljenih indikacija poput epikondilitisa，tendinopatija，plantarnog fasitisa，kalificicirajućeg肌炎，udarni val danas nalazi sveširu primjenu，te se upotrjava i u terapiji ebliteta，poremećenog cijeljenja kosti，kronične križobolje，smrznutog ramena，ostoartritisa koljena，sindroma trkačke potkoljenice，škljocavog prst和心肌疼痛综合征。然而，应进行额外的研究，以确定冲击阀在治疗这些疾病和条件中的实际价值和位置。
{"title":"Indikacije i liječenje udarnim valom u fizikalnoj medicini i rehabilitaciji","authors":"Filip Begić, V. Delimar, Nadica Laktašić Žerjavić, Porin Perić","doi":"10.57140/mj.53.2.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.57140/mj.53.2.7","url":null,"abstract":"Izvantjelesna terapija udarnim valom ima brojne fiziološke učinke, poput smanjenja bola i poticanja cijeljenja tkiva, zbog čega danas ima široku primjenu u mišićno-koštanoj patologiji. Postoje dva osnovna oblika udarnog vala, fokusirani i radijalni, a razlikuju se po tome što fokusirani udarni val najveću energiju postiže u žarištu na željenoj dubini, dok se kod radijalnog udarnog vala najveća energija stvara na mjestu ulaska u tretiranu regiju tijela, te slabi daljnjim prodiranjem u tkivo. Sam mehanizam djelovanja udarnog vala nije do kraja razjašnjen, a pretpostavlja se da mehanička stimulacija dovodi do stanične migracije, proliferacije, diferencijacije ili apoptoze stanica, s tim da visoka razina energije može djelovati i razorno, umjesto da posluži kao mehanički stimulus, zbog čega je nužna prilagodba energije, ovisno o tretiranom području. Modulacija bola objašnjava se „gate control“ teorijom i hiperstimulacijskom analgezijom. Osim ustaljenih indikacija poput epikondilitisa, tendinopatija, plantarnog fascitisa, kalcificirajućeg tendinitisa, udarni val danas nalazi sve širu primjenu, te se upotrebljava i u terapiji spasticiteta, poremećenog cijeljenja kosti, kronične križobolje, smrznutog ramena, osteoartritisa koljena, sindroma trkačke potkoljenice, škljocavog prsta, sindroma bolnoga trohantera, te kod sindroma miofascijalne boli. Međutim, potrebno je provesti dodatna istraživanja kako bi se utvrdila stvarna vrijednost i mjesto udarnog vala u liječenju navedenih bolesti i stanja.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-08-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"48698316","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：