Autor u članku polazi od tvrdnje da se za dobivanje uvida o mjestu i ulozi svećenika u sinodalnom hodu Crkve treba najprije poći od sinodalnog načela. Zato se u prvom dijelu članka najprije daju neki naglasci i obrisi teologije sinodalnosti kako bi se ukazalo na stil i način življenja u Crkvi po načelu sinodalnosti. Budući da oživljavanje načela sinodalnosti zahtijeva, prema riječima pape Franje, preobrazbu crkvenog mentaliteta, u drugom dijelu se analizira klerikalizam kao unutarcrkveni problem (ad intra), ukazujući na poteškoće i opasnosti koje sa sobom donosi, osobito u onemogućavanju sinodalnih procesa u Crkvi i obezvređivanju dostojanstva svih krštenih, a onda i samog svećeničkog identiteta i poslanja služenja. Po klerikalističkom mentalitetu svećenik razvija odvojenost i udaljenost od naroda kojemu je poslan te dolazi do opasnosti da vlastiti identitet uzdiže kao superioran nad drugima, što dalje dovodi do opasnosti da se zaniječe dostojanstvo vlastite službe i poslanja. Kritički pogled na klerikalizam kao opasnost i kočnicu sinodalnosti nadopunjava se u trećem dijelu rada pozitivnom perspektivom mjesta svećenika u sinodalnom i evangelizacijskom putu naroda kojemu je poslan.
{"title":"A Principled Reflection on the Place of Priest in the Synodal Journey of the Church","authors":"Branko Murić","doi":"10.53745/bs.92.3.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.92.3.7","url":null,"abstract":"Autor u članku polazi od tvrdnje da se za dobivanje uvida o mjestu i ulozi svećenika u sinodalnom hodu Crkve treba najprije poći od sinodalnog načela. Zato se u prvom dijelu članka najprije daju neki naglasci i obrisi teologije sinodalnosti kako bi se ukazalo na stil i način življenja u Crkvi po načelu sinodalnosti. Budući da oživljavanje načela sinodalnosti zahtijeva, prema riječima pape Franje, preobrazbu crkvenog mentaliteta, u drugom dijelu se analizira klerikalizam kao unutarcrkveni problem (ad intra), ukazujući na poteškoće i opasnosti koje sa sobom donosi, osobito u onemogućavanju sinodalnih procesa u Crkvi i obezvređivanju dostojanstva svih krštenih, a onda i samog svećeničkog identiteta i poslanja služenja. Po klerikalističkom mentalitetu svećenik razvija odvojenost i udaljenost od naroda kojemu je poslan te dolazi do opasnosti da vlastiti identitet uzdiže kao superioran nad drugima, što dalje dovodi do opasnosti da se zaniječe dostojanstvo vlastite službe i poslanja. Kritički pogled na klerikalizam kao opasnost i kočnicu sinodalnosti nadopunjava se u trećem dijelu rada pozitivnom perspektivom mjesta svećenika u sinodalnom i evangelizacijskom putu naroda kojemu je poslan.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":"123 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"80190184","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U uvodu članka se ističe da trajni mir u svijetu nije moguće graditi na promjenjivom ljudskom temelju već jedino na nepromjenjivom temelju Isusa Krista. Biblijski poticaj za mir pronalazimo u pavlovskom konceptu Kristove pomiriteljske službe/žrtve kao čina novog stvaranja. Naglasak članka je na Poslanici Efežanima i odlomku Ef 2,14-16, koji je izrazito aktualan jer osim o vertikalnom pomirenju ljudi s Bogom, govori i o horizontalnom pomirenju dviju neprijateljskih skupina Židova i pogana od kojih nastaje novi stvor – Crkve, kao dio novog pomirenog čovječanstva u kojem prestaju vrijediti stare etničke i rasne podjele koje sve do današnjih dana dovode do sukoba i ratova. U prvom dijelu članka naglašavamo posebnost i podrijetlo grčkih pojmova καινὴ κτίσις, novo stvorenje, koji se koristi u autentičnim Pavlovim poslanicama, i καινός ἄνθρωπος, novi čovjek ili novo čovječanstvo, koji pronalazimo u Poslanici Efežanima i u deuteropavlovskim poslanicama. Moguće je govoriti o trima različitim primjenama motiva novog stvorenja koje nisu međusobno isključive: na pojedinca (obraćenici), na zajednicu vjernika te na svijet u cjelini. Osim toga, navode se dvije bitne karakteristike novog stvorenja: pomirenje i odbacivanje svjetskih (ljudskih) standarda u svrhu vjerodostojnog življenja novog života u Kristu. U drugom dijelu rada daju se određene naznake o konceptu mira i izmirenja u pavlovskim spisima, s naglaskom na dvama grčkim pojmovima za pomirenje: (ἀπο)καταλλάσσω, izmirenje, i ποιέω εἰρήνη, uspostavljanje mira. Zatim se govori o povezanosti motiva novog stvorenja i pomirenja. Posebno se ističe odlomak Ef 2,14-16 jer je, za razliku od ostalih pavlovskih tekstova u kojima je Bog subjekt i cilj pomirenja, riječ o jedinom odlomku u Novom zavjetu u kojem Krist nije samo posrednik nego izravan subjekt pomirenja i novog stvaranja. U završnom trećem dijelu donosimo dodatne napomene o motivu novog stvorenja (stvaranja) po put razvoja pavlovske teologije pomirenja i popratnog rječnika, od pojedinačne i zajedničarske primjene u autentičnim poslanicama do šire primjene na sve stvorenje u deuteropavlovskim poslanicama. Zaključno, govor o pomirenju kao činu novog stvaranja podsjeća nas da je u Crkvi, koja jest novi Kristov stvor, već ostvarena prva faza sveopćeg Božjeg plana spasenja za cijelo čovječanstvo i sve stvorenje. U svjetlu raznih ratova koji se sada vode u svijetu, to znači da su kršćani, članovi Crkve, prvi pozvani posvjedočiti da je Bog jedini izvor mira koji se može ostvariti samo u Kristu.
{"title":"Kristova pomiriteljska služba i novo stvorenje u Poslanici Efežanima i drugim pavlovskim spisima","authors":"Tomislav Zečević","doi":"10.53745/bs.93.2.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.93.2.6","url":null,"abstract":"U uvodu članka se ističe da trajni mir u svijetu nije moguće graditi na promjenjivom ljudskom temelju već jedino na nepromjenjivom temelju Isusa Krista. Biblijski poticaj za mir pronalazimo u pavlovskom konceptu Kristove pomiriteljske službe/žrtve kao čina novog stvaranja. Naglasak članka je na Poslanici Efežanima i odlomku Ef 2,14-16, koji je izrazito aktualan jer osim o vertikalnom pomirenju ljudi s Bogom, govori i o horizontalnom pomirenju dviju neprijateljskih skupina Židova i pogana od kojih nastaje novi stvor – Crkve, kao dio novog pomirenog čovječanstva u kojem prestaju vrijediti stare etničke i rasne podjele koje sve do današnjih dana dovode do sukoba i ratova. U prvom dijelu članka naglašavamo posebnost i podrijetlo grčkih pojmova καινὴ κτίσις, novo stvorenje, koji se koristi u autentičnim Pavlovim poslanicama, i καινός ἄνθρωπος, novi čovjek ili novo čovječanstvo, koji pronalazimo u Poslanici Efežanima i u deuteropavlovskim poslanicama. Moguće je govoriti o trima različitim primjenama motiva novog stvorenja koje nisu međusobno isključive: na pojedinca (obraćenici), na zajednicu vjernika te na svijet u cjelini. Osim toga, navode se dvije bitne karakteristike novog stvorenja: pomirenje i odbacivanje svjetskih (ljudskih) standarda u svrhu vjerodostojnog življenja novog života u Kristu. U drugom dijelu rada daju se određene naznake o konceptu mira i izmirenja u pavlovskim spisima, s naglaskom na dvama grčkim pojmovima za pomirenje: (ἀπο)καταλλάσσω, izmirenje, i ποιέω εἰρήνη, uspostavljanje mira. Zatim se govori o povezanosti motiva novog stvorenja i pomirenja. Posebno se ističe odlomak Ef 2,14-16 jer je, za razliku od ostalih pavlovskih tekstova u kojima je Bog subjekt i cilj pomirenja, riječ o jedinom odlomku u Novom zavjetu u kojem Krist nije samo posrednik nego izravan subjekt pomirenja i novog stvaranja. U završnom trećem dijelu donosimo dodatne napomene o motivu novog stvorenja (stvaranja) po put razvoja pavlovske teologije pomirenja i popratnog rječnika, od pojedinačne i zajedničarske primjene u autentičnim poslanicama do šire primjene na sve stvorenje u deuteropavlovskim poslanicama. Zaključno, govor o pomirenju kao činu novog stvaranja podsjeća nas da je u Crkvi, koja jest novi Kristov stvor, već ostvarena prva faza sveopćeg Božjeg plana spasenja za cijelo čovječanstvo i sve stvorenje. U svjetlu raznih ratova koji se sada vode u svijetu, to znači da su kršćani, članovi Crkve, prvi pozvani posvjedočiti da je Bog jedini izvor mira koji se može ostvariti samo u Kristu.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":"33 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"135660557","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Autor polazi od činjenice kako je za govor o svećeničkom celibatu i o smislu njegove obvezatnosti u Katoličkoj crkvi potrebno, barem pokušati, odgovoriti na neka temeljna pitanja: je li celibat čisto crkvena, kanonsko-pravna, disciplinska odredba koja se pojavila u jednom povijesnom trenutku ili je njezin izvor i izvorište negdje drugdje i/ili Netko drugi? Koja su to (ne)opravdanja na temelju kojih Učiteljstvo i danas, usprkos svim izazovima i problemima s kojima se Crkva u promijeni epohe suočava, ’uporno’ od svojih ministerijalnih službenika traži potpunu i trajnu uzdržljivost radi kraljevstva Božjeg iako je teološki posve jasno da celibat nije konstitutivni element svetog reda? Analizirajući koncilsku i postkoncilsku doktrinu, svećenički celibat svoj izvor pronalazi u trima različitim područjima: u daru Duha Svetog – karizmi, u slobodnom odgovoru kandidata koji u ljubavi preuzima evanđeoski savjet preko javnog obećanja u trenutku primanja svetog reda đakonata i na posljetku u kan. 277 Zakonika kanonskoga prava, odnosno u kanonsko-pravnoj institucionalizaciji povezanoj s teološkom, duhovnom i pastoralnom prikladnosti koju Crkva, vođena Duhom Svetim, stavlja između celibata i svetog reda, i koju taj isti Duh podupire u izvršavanju. Dakle, riječ je ponajprije o moralnoj obvezi koja se odnosi na teološki poredak s obzirom da proizlazi iz posebnog odnosa između Boga koji zove i osobe koja se odaziva, a tek posljedično taj se odnos ’ratificira’ u kanonsko-pravnoj, disciplinskoj obvezi, koja sa sobom donosi različitost prava ali i obveza. Crkva i danas celibat vidi kao svojevrsni crkveni miraz ili povlasticu, ne apsolutnu i ne nepromjenljivu, već mudro promišljenu, pozitivno priznatu, povijesno akreditiranu i, usprkos svim izazovima, iskustveno još uvijek kredibilnu. Od velike je važnosti ne odvajati celibat od drugih evanđeoskih savjeta (siromaštva i poslušnosti), kreposti i dimenzija svećeničkog života. Sve te dimenzije moraju biti u konstantnom dijalogu, ne zaboravljajući i ne ostavljajući po strani potrebu stila i pronicavosti u svakodnevnom životu koji neophodno traži prijeko potrebnu razboritost–debita prudentia. Dijecezanski biskup u svojoj očinskoj figuri ponajprije mora voditi brigu o odgoju svećeničkih kandidata, zdravoj selekciji kandidata za primanje svetih redova, no jednako tako nikako ne smije zaboraviti i ne može ne voditi brigu o životu svojih svećenika te im mora biti od pomoći i u življenju njihovih posebnih obveza koristeći se svim sredstvima koja ima na raspolaganju.
{"title":"Kanonsko-pravno oblikovanje celibata kao proročke karizme","authors":"Joža Horvat","doi":"10.53745/bs.92.3.8","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.92.3.8","url":null,"abstract":"Autor polazi od činjenice kako je za govor o svećeničkom celibatu i o smislu njegove obvezatnosti u Katoličkoj crkvi potrebno, barem pokušati, odgovoriti na neka temeljna pitanja: je li celibat čisto crkvena, kanonsko-pravna, disciplinska odredba koja se pojavila u jednom povijesnom trenutku ili je njezin izvor i izvorište negdje drugdje i/ili Netko drugi? Koja su to (ne)opravdanja na temelju kojih Učiteljstvo i danas, usprkos svim izazovima i problemima s kojima se Crkva u promijeni epohe suočava, ’uporno’ od svojih ministerijalnih službenika traži potpunu i trajnu uzdržljivost radi kraljevstva Božjeg iako je teološki posve jasno da celibat nije konstitutivni element svetog reda? Analizirajući koncilsku i postkoncilsku doktrinu, svećenički celibat svoj izvor pronalazi u trima različitim područjima: u daru Duha Svetog – karizmi, u slobodnom odgovoru kandidata koji u ljubavi preuzima evanđeoski savjet preko javnog obećanja u trenutku primanja svetog reda đakonata i na posljetku u kan. 277 Zakonika kanonskoga prava, odnosno u kanonsko-pravnoj institucionalizaciji povezanoj s teološkom, duhovnom i pastoralnom prikladnosti koju Crkva, vođena Duhom Svetim, stavlja između celibata i svetog reda, i koju taj isti Duh podupire u izvršavanju. Dakle, riječ je ponajprije o moralnoj obvezi koja se odnosi na teološki poredak s obzirom da proizlazi iz posebnog odnosa između Boga koji zove i osobe koja se odaziva, a tek posljedično taj se odnos ’ratificira’ u kanonsko-pravnoj, disciplinskoj obvezi, koja sa sobom donosi različitost prava ali i obveza. Crkva i danas celibat vidi kao svojevrsni crkveni miraz ili povlasticu, ne apsolutnu i ne nepromjenljivu, već mudro promišljenu, pozitivno priznatu, povijesno akreditiranu i, usprkos svim izazovima, iskustveno još uvijek kredibilnu. Od velike je važnosti ne odvajati celibat od drugih evanđeoskih savjeta (siromaštva i poslušnosti), kreposti i dimenzija svećeničkog života. Sve te dimenzije moraju biti u konstantnom dijalogu, ne zaboravljajući i ne ostavljajući po strani potrebu stila i pronicavosti u svakodnevnom životu koji neophodno traži prijeko potrebnu razboritost–debita prudentia. Dijecezanski biskup u svojoj očinskoj figuri ponajprije mora voditi brigu o odgoju svećeničkih kandidata, zdravoj selekciji kandidata za primanje svetih redova, no jednako tako nikako ne smije zaboraviti i ne može ne voditi brigu o životu svojih svećenika te im mora biti od pomoći i u življenju njihovih posebnih obveza koristeći se svim sredstvima koja ima na raspolaganju.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":"5 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"79273423","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Teme povjerenja u ljude i povjerenja u institucije zauzimaju važno mjesto u suvremenim društvenim znanostima, a relativno brojna empirijska istraživanja koja obrađuju tu tematiku donijela su važne uvide te omogućila usporedbe procesa u različitim društvima. Ipak, još uvijek se traže odgovori na pitanja u kojoj mjeri zaista povjerenje ima efekt na različite aspekte društvenog života te za djelovanje kojih društvenih skupina je povjerenje više, a za koje manje relevantan čimbenik. U ovom radu istražili smo pojavljuje li se kod mladih povezanost povjerenja u ljude i institucije s poštovanjem normi, pomaganjem drugima te predmigracijskim aspiracijama. Analize su provedene na temelju rezultata empirijskog istraživanja provedenog u drugom dijelu 2021. godine na uzorku učenika trećih i četvrtih razreda srednjih škola iz Vukovarsko- srijemske županije. Dobiveni uvidi otkrivaju određen efekt ispitivanih dimenzija povjerenja na navedene aspekte društvenog života, pri čemu se osobito povjerenje u Crkvu pokazalo značajnim prediktorom. Ipak, neke početne hipoteze nisu potvrđene, a osobito je iznenađujući izostanak povezanosti općeg povjerenja u ljude s poštovanjem normi, pomaganjem drugima i migracijskim aspiracijama. Držimo da prikazani rezultati daju doprinos razumijevanju procesa socijalizacije mladih u suvremenom hrvatskom društvu, ali i potiču na daljnja istraživanja o značenju povjerenja za suvremena društva.
人的领导力和机构领导力这一主题在当代社会科学中占有重要地位，对这一主题进行的相对较多的实证研究产生了重要的见解，并使不同社会中的这一过程得以简化。在本系列中，我们将对领导力的相关问题进行深入研究。在这个系列中，我们研究了年轻人和机构是否与维护规范、帮助他人和移民前的愿望有关。Dobiveni uvidi otkrivaju određen efekt ispitivanih dimzija povjerenja na navedene aspekty društvenog života, pri čemu se osobito povjerenje u Crkvu pokazalo značajnim prediktorom.我们的目标是，在规范、毒品和移民政策的指导下，建立一个可持续发展的社区。在克罗地亚，社会现代化进程是一个长期的过程，同时也是一个长期的过程。
{"title":"Relacije povjerenja u društvu „niskog povjerenja“","authors":"Mateo Žanić, Geran-Marko Miletić","doi":"10.53745/bs.93.1.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.93.1.7","url":null,"abstract":"Teme povjerenja u ljude i povjerenja u institucije zauzimaju važno mjesto u suvremenim društvenim znanostima, a relativno brojna empirijska istraživanja koja obrađuju tu tematiku donijela su važne uvide te omogućila usporedbe procesa u različitim društvima. Ipak, još uvijek se traže odgovori na pitanja u kojoj mjeri zaista povjerenje ima efekt na različite aspekte društvenog života te za djelovanje kojih društvenih skupina je povjerenje više, a za koje manje relevantan čimbenik. U ovom radu istražili smo pojavljuje li se kod mladih povezanost povjerenja u ljude i institucije s poštovanjem normi, pomaganjem drugima te predmigracijskim aspiracijama. Analize su provedene na temelju rezultata empirijskog istraživanja provedenog u drugom dijelu 2021. godine na uzorku učenika trećih i četvrtih razreda srednjih škola iz Vukovarsko- srijemske županije. Dobiveni uvidi otkrivaju određen efekt ispitivanih dimenzija povjerenja na navedene aspekte društvenog života, pri čemu se osobito povjerenje u Crkvu pokazalo značajnim prediktorom. Ipak, neke početne hipoteze nisu potvrđene, a osobito je iznenađujući izostanak povezanosti općeg povjerenja u ljude s poštovanjem normi, pomaganjem drugima i migracijskim aspiracijama. Držimo da prikazani rezultati daju doprinos razumijevanju procesa socijalizacije mladih u suvremenom hrvatskom društvu, ali i potiču na daljnja istraživanja o značenju povjerenja za suvremena društva.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":"48 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"135658979","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U radu se predstavljaju i analiziraju smjernice za formaciju kateheta. Sukladno trećem i četvrtom poglavlju prvog dijela Direktorija za katehezu, istražuju se važni elementi formacije kateheta. Metodom analize tekstova ističu se, analiziraju i interpretiraju glavni kriteriji te formacije, njezina struktura i aktualizacija u današnjem kontekstu. Budući je formacija kateheta dijaloški proces, ona se uspoređuje s laboratorijem u kojem se pokušavaju iznaći odgovarajuća rješenja za današnje izazove u katehezi. U prvom dijelu rada se izdvajaju, predstavljaju i dijelom analiziraju glavni elementi formacije kateheta, a u drugom se ističu smjernice upućene odgovornima za katehezu. Na kraju se predstavlja nekoliko primjera formacije kateheta u zemljama iz našeg okruženja.
介绍并分析了培养慕道团成员的指导方针。根据《慕道指导》第一卷第三章和第四章的内容，介绍了培养慕道者的重要内容。通过文本分析方法，确定、分析和解释了这种培养的主要标准、其结构以及在当前情况下的实际应用。Budući je formacijijija kateheta dijaloški proces, ona se uspoređuje s laboratorijem u kojem se pokušavaju iznaći odgovarajuća rješenja za današnje izazove u katehezi.我们将对慕道者培养的主要要素进行分析，并在此基础上对慕道者的反应进行评估。介绍了本地区各国慕道者培养的一些实例。
{"title":"Laboratorij dijaloga","authors":"Jadranka Garmaz","doi":"10.53745/bs.93.1.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.93.1.2","url":null,"abstract":"U radu se predstavljaju i analiziraju smjernice za formaciju kateheta. Sukladno trećem i četvrtom poglavlju prvog dijela Direktorija za katehezu, istražuju se važni elementi formacije kateheta. Metodom analize tekstova ističu se, analiziraju i interpretiraju glavni kriteriji te formacije, njezina struktura i aktualizacija u današnjem kontekstu. Budući je formacija kateheta dijaloški proces, ona se uspoređuje s laboratorijem u kojem se pokušavaju iznaći odgovarajuća rješenja za današnje izazove u katehezi. U prvom dijelu rada se izdvajaju, predstavljaju i dijelom analiziraju glavni elementi formacije kateheta, a u drugom se ističu smjernice upućene odgovornima za katehezu. Na kraju se predstavlja nekoliko primjera formacije kateheta u zemljama iz našeg okruženja.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":"11 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"135659282","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Vrijeme u kojem se nalazimo papa Franjo naziva promjenom epohe. Svaka je epoha, a posebno promjena epohe, poziv Crkvi da iznova promisli o svom identitetu i o identitetu svećenika radi boljeg svjedočanstva vjere u povijesti. U tom kontekstu papa Franjo podsjeća Crkvu da je majka jer rađa novog čovjeka po riječi Božjoj i sakramentima. Crkva je znak i sredstvo jedinstva jer omogućuje čovjeku da živi u zajedništvu Oca, Sina i Duha Svetoga – a to je zajedništvo u različitosti – i ambijent u kojem različitim pozivima i službama u Crkvi prethodi jednakost u dostojanstvu svih krštenika. Na temelju takvih eklezijalnih naglasaka svećenički identitet i poslanje otkrivaju se u svojoj relacijskoj i mistagoškoj dimenziji. Naime, svećenik postoji zato što postoji svećenički narod i on ima zadaću uvoditi Gospodinove učenike u Božji, tj. crkveni način života, gdje vlada jedinstvo u različitosti. Drevni naziv za čovjeka koji živi takvim životom je vir ecclesiasticus, tj. crkveni čovjek. Crkva je majka koja rađa i odgaja čovjeka za Božji život, a majčinstvo Crkve očituje se na poseban način u očinstvu pastira, koji služe rađanju i razvoju novih ljudi Crkve. U vremenu koje je posebno obilježeno jačanjem gradskih i visoko digitaliziranih kultura, žuran postaje poziv koji svećenicima upućuje ovo vrijeme promjene epohe na vraćanje svojem izvornom poslanju koje se sastoji u uvođenju ljudi u komunitarni, tj. osobni način života.
{"title":"Svećenik kao vir ecclesiasticus","authors":"Jakov Rađa","doi":"10.53745/bs.92.3.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.92.3.5","url":null,"abstract":"Vrijeme u kojem se nalazimo papa Franjo naziva promjenom epohe. Svaka je epoha, a posebno promjena epohe, poziv Crkvi da iznova promisli o svom identitetu i o identitetu svećenika radi boljeg svjedočanstva vjere u povijesti. U tom kontekstu papa Franjo podsjeća Crkvu da je majka jer rađa novog čovjeka po riječi Božjoj i sakramentima. Crkva je znak i sredstvo jedinstva jer omogućuje čovjeku da živi u zajedništvu Oca, Sina i Duha Svetoga – a to je zajedništvo u različitosti – i ambijent u kojem različitim pozivima i službama u Crkvi prethodi jednakost u dostojanstvu svih krštenika. Na temelju takvih eklezijalnih naglasaka svećenički identitet i poslanje otkrivaju se u svojoj relacijskoj i mistagoškoj dimenziji. Naime, svećenik postoji zato što postoji svećenički narod i on ima zadaću uvoditi Gospodinove učenike u Božji, tj. crkveni način života, gdje vlada jedinstvo u različitosti. Drevni naziv za čovjeka koji živi takvim životom je vir ecclesiasticus, tj. crkveni čovjek. Crkva je majka koja rađa i odgaja čovjeka za Božji život, a majčinstvo Crkve očituje se na poseban način u očinstvu pastira, koji služe rađanju i razvoju novih ljudi Crkve. U vremenu koje je posebno obilježeno jačanjem gradskih i visoko digitaliziranih kultura, žuran postaje poziv koji svećenicima upućuje ovo vrijeme promjene epohe na vraćanje svojem izvornom poslanju koje se sastoji u uvođenju ljudi u komunitarni, tj. osobni način života.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":"62 1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"77410529","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Aktualna situacija rata u Ukrajini poticaj je za promišljanje o smislu i besmislu rata. Utemeljujući svoje promišljanje na starozavjetnoj tradiciji, pretežito onoj proročkoj, autor donosi biblijsko-teološki uvid u koncept rata i mira. Čitajući proročke tekstove lako je prepoznati one koji u kontekstu rata spominju eshatološko vrijeme mirotvornog društva u kojem će zemlja biti ispunjena mirom. Proročka tradicija proteže se i na apokaliptična viđenja u kojima se govori o konačnoj bitki u kojoj će biti uništeni svi neprijatelji. Biblijski tekstovi koji o tome govore ponekad su kontradiktorni i postavlja se pitanje žele li proroci uistinu biti graditelji budućeg očekivanog mira. Ako mir i prestanak rata iz proročke perspektive predstavljaju samo jednu utopijsku i/ili eshatološku stvarnost, kako je moguće, i je li uopće moguće, te tekstove protumačiti u duhu neprestanih ratova, ali i aktualne situacije rata u Ukrajini? Na primjeru triju tekstova: Iz 2,2-5; Mih 4,1-5 i Jl 4,9-10 autor u konačnici pokušava otkriti simbolizira li prestanak rata i nastanak mira eshatološku i/ili svevremensku stvarnost ili nešto tomu suprotno.
乌克兰当前的年景是反思年的意义和目的的契机。作者以《旧约》中以预言为主的传统为基础，对 "rata i mira "的概念提出了圣经-神学的见解。通过阅读预言文本，我们不难发现，在这一年的背景中，有一些文本与末世的和平社会时代相似，在这个时代中，地球将充满和平。先知传统还保护自己免受世界末日幻象的影响，这些幻象讲述了所有敌人都将被消灭的最后一战。在《圣经》中，人们对和平与和平的终结提出了质疑。如果从先知的角度来看，和平与和平的终结只代表一种乌托邦式的和/或末世论式的现实，那么，以持续和平的精神或乌克兰当前的和平形势来解释这些文本，又是如何可能的？在第一章的三节经文中：《伊利莎白书》2:2-5；《密西西比河书》4:1-5 和《约翰福音》4:9-10。
{"title":"Mačevi u plugove ili vice versa (IZ; MIH; JL)","authors":"Anđelo Maly","doi":"10.53745/bs.93.2.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.93.2.2","url":null,"abstract":"Aktualna situacija rata u Ukrajini poticaj je za promišljanje o smislu i besmislu rata. Utemeljujući svoje promišljanje na starozavjetnoj tradiciji, pretežito onoj proročkoj, autor donosi biblijsko-teološki uvid u koncept rata i mira. Čitajući proročke tekstove lako je prepoznati one koji u kontekstu rata spominju eshatološko vrijeme mirotvornog društva u kojem će zemlja biti ispunjena mirom. Proročka tradicija proteže se i na apokaliptična viđenja u kojima se govori o konačnoj bitki u kojoj će biti uništeni svi neprijatelji. Biblijski tekstovi koji o tome govore ponekad su kontradiktorni i postavlja se pitanje žele li proroci uistinu biti graditelji budućeg očekivanog mira. Ako mir i prestanak rata iz proročke perspektive predstavljaju samo jednu utopijsku i/ili eshatološku stvarnost, kako je moguće, i je li uopće moguće, te tekstove protumačiti u duhu neprestanih ratova, ali i aktualne situacije rata u Ukrajini? Na primjeru triju tekstova: Iz 2,2-5; Mih 4,1-5 i Jl 4,9-10 autor u konačnici pokušava otkriti simbolizira li prestanak rata i nastanak mira eshatološku i/ili svevremensku stvarnost ili nešto tomu suprotno.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":"80 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"135659547","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Nakon predstavljanja Zmaja, njegova sukoba sa Ženom i poraza u boju s arkanđelom Mihaelom (usp. Otk 12) te nastupa Zvijeri koja izlazi iz mora (usp. Otk 13,1-10) autor Knjige Otkrivenja predstavlja i drugu Zvijer koja uzlazi iz zemlje (usp. Otk 13,11-18). Njezin identitet autor »skriva« pod brojem jednog čovjeka, a taj je broj 666, te poziva crkvenu zajednicu da taj broj izračuna i otkrije toga čovjeka. Autor za identifikaciju Zvijeri koja uzlazi iz zemlje nudi kratak opis njezine vanjštine (»dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj«) te detaljno opisuje njezinu aktivnost, pozivajući svoje čitatelje primijeniti mudrost i um u identificiranju Zvijeri ponajprije na temelju njezina sadašnjeg djelovanja u povijesti. U članku se u prvom redu egzegetskom analizom glagola ποιέω (činiti) i πλανάω (zavesti) opisuje konkretno djelovanje druge Zvijeri, koja »vrši« vlast prve Zvijeri, »prisiljava« joj se pokloniti, »čini« znamenja velika, »spuštajući« oganj s neba na zemlje, »postižući« da se svima udari žig na desnicu ili na čelo te »zavodi« pozemljare znamenjima tako da oni sami »čine« kip Zvijeri koji i govori i »ubija« sve koji mu se ne klanjaju. Djelovanje druge Zvijeri uvelike je obilježeno religijskim motivima i propagandom kojima se ona koristi u cilju ostvarivanja svoje političke i financijske moći. Konkretna identifikacija same Zvijeri, koja je ne samo moguća nego i neophodna, mora biti ipak prepuštena crkvenoj zajednici koja samo u kontekstu liturgijskog čina, očišćena od grijeha, ima pravo i može nazvati ime »neprijatelja duša naših«.
在介绍了龙，他与女人的战斗，以及他在与大天使米迦勒的战斗中的失败（参问 12）和从海里爬出来的野兽的出现（参问 13:1-10）之后，《发现之书》的作者又介绍了另一个从地里爬出来的野兽（参问 13:1-10）。作者将其身份 "隐藏 "在一个人--666 修士--的小册子下，并呼吁教会计算和发现这个人。为了辨认从地里爬出来的兹维杰丽，作者简要描述了她的外貌（"两个角 poput jaganjca，一条 govori kao 龙"），并详细描述了她的活动，呼吁读者运用智慧和头脑，根据故事中兹维杰丽的悲惨事迹初步辨认出她的身份。通过对动词ποιέω (činiti)和πλανάω (zavesti)的分析，我们可以得出结论：茨维杰里是 "把 "天上的火 "带下来"，"čini "是 "把 "地上的火 "带下来"、把 "火 "从天上 "降 "到地上，"使 "世界被印在右手上或额头上，用征兆 "欺骗 "地球人，使他们自己 "崇拜 "钟像，钟像也会说话，并 "杀死 "所有不向它鞠躬的人。其他 Zvijeri uvelike 的工作也充满了宗教动机和宣传，他们利用这些动机和宣传来增强自己的政治和经济实力。然而，对 Zvijeri 本身的具体识别不仅是可能的，而且是不可避免的，必须留给教会团体来进行，只有在礼仪庆典的背景下，洗净其 grijeh，教会团体才有权并能够呼唤 "我们灵魂的敌人 "的名字。
{"title":"»Zvijer iz zemlje« (Otk 13,11–18)","authors":"Taras Barščevski","doi":"10.53745/bs.93.2.8","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.93.2.8","url":null,"abstract":"Nakon predstavljanja Zmaja, njegova sukoba sa Ženom i poraza u boju s arkanđelom Mihaelom (usp. Otk 12) te nastupa Zvijeri koja izlazi iz mora (usp. Otk 13,1-10) autor Knjige Otkrivenja predstavlja i drugu Zvijer koja uzlazi iz zemlje (usp. Otk 13,11-18). Njezin identitet autor »skriva« pod brojem jednog čovjeka, a taj je broj 666, te poziva crkvenu zajednicu da taj broj izračuna i otkrije toga čovjeka. Autor za identifikaciju Zvijeri koja uzlazi iz zemlje nudi kratak opis njezine vanjštine (»dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj«) te detaljno opisuje njezinu aktivnost, pozivajući svoje čitatelje primijeniti mudrost i um u identificiranju Zvijeri ponajprije na temelju njezina sadašnjeg djelovanja u povijesti. U članku se u prvom redu egzegetskom analizom glagola ποιέω (činiti) i πλανάω (zavesti) opisuje konkretno djelovanje druge Zvijeri, koja »vrši« vlast prve Zvijeri, »prisiljava« joj se pokloniti, »čini« znamenja velika, »spuštajući« oganj s neba na zemlje, »postižući« da se svima udari žig na desnicu ili na čelo te »zavodi« pozemljare znamenjima tako da oni sami »čine« kip Zvijeri koji i govori i »ubija« sve koji mu se ne klanjaju. Djelovanje druge Zvijeri uvelike je obilježeno religijskim motivima i propagandom kojima se ona koristi u cilju ostvarivanja svoje političke i financijske moći. Konkretna identifikacija same Zvijeri, koja je ne samo moguća nego i neophodna, mora biti ipak prepuštena crkvenoj zajednici koja samo u kontekstu liturgijskog čina, očišćena od grijeha, ima pravo i može nazvati ime »neprijatelja duša naših«.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":"21 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"135660239","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U članku se analizira kurikulum nastavnog predmeta Katolički vjeronauk s obzirom na načelo korelacije ili suodnosa s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama te se prikazuje kako je u kurikulumima drugih nastavnih predmeta i međupredmetnih tema otvorena mogućnost za korelaciju s Katoličkim vjeronaukom. Ukazuje se na činjenicu da je u planovima i programima Katoličkog vjeronauka od 90-ih godina 20. stoljeća do danas prisutno načelo korelacije. Prvo poglavlje donosi temeljna načela korelacije u nastavnom predmetu Katolički vjeronauk. Drugo poglavlje prikazuje načela korelacije u planovima i programima Katoličkog vjeronauka od 1991. do 2019. godine. Treće poglavlje bavi se korelacijom u kurikulumu nastavnoga predmeta Katolički vjeronauk i kurikulumima drugih nastavnih predmeta s obzirom na područja poučavanja: društveno-humanističko, umjetničko, jezično-komunikacijsko, prirodoslovno, matematičko te tjelesno i zdravstveno područje te nastavnog predmeta Katolički vjeronauk i međupredmetnih tema nazvanih Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje, Održivi razvoj, Zdravlje, Učiti kako učiti, Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije te Poduzetništvo.
U členaku se analizira kurikulum nastavnog predmeta Katolički vjeronauk s obzirom na princíelo korelacije ili suodnosa s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama te se prikazuje kako je je u kurikulumima drugih nastavnih predmeta i međupredmetnih tema otvorena mogućnost za korelaciju s Katoličkim vjeronaukom.这表明，从 20 世纪 90 年代至今，相关性原则一直存在于天主教会的计划和方案中。第一章介绍了天主教信仰中相关性的基本原则。第二章介绍了 1991 年至 2019 年天主教青年会计划和方案中的相关原则。第一章介绍了天主教信仰主题中的相关基本原则，第二章介绍了 1991 年至 2019 年天主教青年计划和方案中的相关原则：这些主题包括：Katolički vjeronauk 的社会-人文、艺术、语言-交流、自然科学、数 学、体育与健康等分支学科，以及题为 "个人与社会发展"、"Građanski odgoj i obrazovanje"、"弹性发展"、"健康"、"学会如何学习"、"信息与传播技术的使用 "和 "本科生学习 "等跨学科主题。
{"title":"The Correlation of the Catholic Religious Education with Teaching Subjects and Cross-Curriculum Topics in Primary Schools and Gymnasium Curricula","authors":"Gordana Barudžija","doi":"10.53745/bs.93.1.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.93.1.6","url":null,"abstract":"U članku se analizira kurikulum nastavnog predmeta Katolički vjeronauk s obzirom na načelo korelacije ili suodnosa s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama te se prikazuje kako je u kurikulumima drugih nastavnih predmeta i međupredmetnih tema otvorena mogućnost za korelaciju s Katoličkim vjeronaukom. Ukazuje se na činjenicu da je u planovima i programima Katoličkog vjeronauka od 90-ih godina 20. stoljeća do danas prisutno načelo korelacije. Prvo poglavlje donosi temeljna načela korelacije u nastavnom predmetu Katolički vjeronauk. Drugo poglavlje prikazuje načela korelacije u planovima i programima Katoličkog vjeronauka od 1991. do 2019. godine. Treće poglavlje bavi se korelacijom u kurikulumu nastavnoga predmeta Katolički vjeronauk i kurikulumima drugih nastavnih predmeta s obzirom na područja poučavanja: društveno-humanističko, umjetničko, jezično-komunikacijsko, prirodoslovno, matematičko te tjelesno i zdravstveno područje te nastavnog predmeta Katolički vjeronauk i međupredmetnih tema nazvanih Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje, Održivi razvoj, Zdravlje, Učiti kako učiti, Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije te Poduzetništvo.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":"106 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"135660335","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Knjigu Mudrih izreka potpisuju dva despota, dva kralja. Prvi je veličanstveni Salomon, drugi je njegov oponašatelj Ezekija. Obojica su veliki izraelski kraljevi, ali s nerazmjerno raspoređenim dobrima. Kralj Salomon naslijedio je bogatstvo i velik teritorij svojeg oca Davida pa je tako na živoj kosti kraljevstva hranio zdravo mesoblagostanja, razvijajući mu prepoznatljivu i izraženu vanjsku formu. Za razliku odn njega, kralj Ezekija naslijedio je loše materijalno, društveno i duhovno stanje svojeg kraljevstva. Ta nekada kraljevska živa kost rasušila se poput spaljena drva pa su posljedično i sve Ezekijine reforme, koje je gorljivo provodio, samo pokušaj oživotvorenja dobrano obamrlih stanica kraljevstva. Upravo prema toj dvojici kraljeva i podijeljena je Knjiga Mudrih Izreka na Salomonov ciklus blagostanja ili prvi blok 1–24 i Ezekijin ciklus nemira ili drugi blok 25–30, a posljednje poglavlje 31 zajednički je zaključak je jednog i drugog ciklusa. Dok se u Salomonovu ciklusu kraljevstvo gradi, u Ezekijinu se razgrađuje, dok u prvom kralj sluša i prihvaća mudre pouke i opomene svojeg savjetodavstva, u drugom podliježe iskvarenim savjetima laskavaca. Tako je u prvom bloku kralj izrazito pozitivan, dok je u drugom krajnje negativan. U konačnici, savjetodavne opomene glavni su movens kralja u Knjizi Mudrih izreka jer dok se god njima vodi, kraljevstvo napreduje. Onoga časa kada ih stane odbacivati ili kategorički mijenjati lažnim savjetima, kraljevstvo propada. Stabilno i mirnodopsko stanje idealna je proplazma naprednog kraljevstva koje se itekako ogleda u prvom bloku Knjige Mudrih izreka 1–24, dok se u drugom bloku 25–30 uz bezboštvo kralja vezuju ne samo narušeni međuljudski odnosi nego i otvorene netrpeljivosti koje su gore od rata.
智言录》是两位暴君、两位国王的亲笔签名。第一位是威严的所罗门，第二位是他的模仿者希西家。这两位国王都是以色列的伟大君王，或者说他们都有着难以估量的善行。所罗门王继承了父亲大卫的财富和广袤的疆土，因此在王国的活骨上，他养成了健康的肉食主义饮食习惯，形成了他自己可识别的、独特的范式。相比之下，希西家国王恢复了王国的物质、社会和精神状况。这个曾经的王室活骨是长在烧焦的木头上的，希西家热衷于实施的所有改革都只是为了让王国中已经死亡的状态重新焕发生机。根据这种二元性，《智慧书》被正确地分为所罗门的繁荣周期（即第一部分 1-24 节）和希西家的动乱周期（即第二部分 25-30 节），而最后一章 31 节则是一个周期和另一个周期的结束。在所罗门的周期中，王国正在建立，而在希西家的周期中，王国正在解体；在第一个周期中，国王侍奉自己的子民，并从他们那里得到明智的教导和提醒，而在第二个周期中，他屈从于谄媚者的真诚劝告。因此，在第一段中，国王是明显积极的，而在第二段中，他则更加消极。最后，救世主的提醒是《箴言录》中国王的主要推动力，因为当这些提醒得到尊重时，王国就会进步。Onoga czasu kada ih stane odbacivati ili kategorički mijenjati false savjetima, kraljevstvo dopadada.稳定和平的状态是进步的王权的理想原型，这在《智者之言》1-24 的第一段中可以看到，而在第二段 25-30 中，不仅中世纪之间的关系被扰乱，而且公开的急躁情绪从一开始就在增长，这与国王的无神论是分不开的。
{"title":"Bone and Wood","authors":"Dubravko Turalija","doi":"10.53745/bs.93.2.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.93.2.5","url":null,"abstract":"Knjigu Mudrih izreka potpisuju dva despota, dva kralja. Prvi je veličanstveni Salomon, drugi je njegov oponašatelj Ezekija. Obojica su veliki izraelski kraljevi, ali s nerazmjerno raspoređenim dobrima. Kralj Salomon naslijedio je bogatstvo i velik teritorij svojeg oca Davida pa je tako na živoj kosti kraljevstva hranio zdravo mesoblagostanja, razvijajući mu prepoznatljivu i izraženu vanjsku formu. Za razliku odn njega, kralj Ezekija naslijedio je loše materijalno, društveno i duhovno stanje svojeg kraljevstva. Ta nekada kraljevska živa kost rasušila se poput spaljena drva pa su posljedično i sve Ezekijine reforme, koje je gorljivo provodio, samo pokušaj oživotvorenja dobrano obamrlih stanica kraljevstva. Upravo prema toj dvojici kraljeva i podijeljena je Knjiga Mudrih Izreka na Salomonov ciklus blagostanja ili prvi blok 1–24 i Ezekijin ciklus nemira ili drugi blok 25–30, a posljednje poglavlje 31 zajednički je zaključak je jednog i drugog ciklusa. Dok se u Salomonovu ciklusu kraljevstvo gradi, u Ezekijinu se razgrađuje, dok u prvom kralj sluša i prihvaća mudre pouke i opomene svojeg savjetodavstva, u drugom podliježe iskvarenim savjetima laskavaca. Tako je u prvom bloku kralj izrazito pozitivan, dok je u drugom krajnje negativan. U konačnici, savjetodavne opomene glavni su movens kralja u Knjizi Mudrih izreka jer dok se god njima vodi, kraljevstvo napreduje. Onoga časa kada ih stane odbacivati ili kategorički mijenjati lažnim savjetima, kraljevstvo propada. Stabilno i mirnodopsko stanje idealna je proplazma naprednog kraljevstva koje se itekako ogleda u prvom bloku Knjige Mudrih izreka 1–24, dok se u drugom bloku 25–30 uz bezboštvo kralja vezuju ne samo narušeni međuljudski odnosi nego i otvorene netrpeljivosti koje su gore od rata.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":"45 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"135660340","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：