Autor u radu nastoji istraživati biblijske temelje govora o trpećem sluzi, polazeći najprije od proroka Izaije, zatim od svijesti koju Isus ima o sebi kao sluzi koji treba mnogo pretrpjeti. Premda ima moć, tu moć najbolje očituje i ostvaruje kroz služenje, a ne kroz dominaciju nad drugima. Takva Isusova svijest i način djelovanja postaje temeljno načelo po kojem su se pozvani ravnati njegovi učenici, osobito u vremenu pandemije i drugih prirodno-društvenih kriza. Rad je podijeljen u tri dijela. U prvom dijelu pod naslovom »Biblijski temelji govora o Isusu kao sluzi« obrađuje se Isusovo razumijevanje vlastitog poslanja kao onoga koji, premda ima moć, poslužuje. Posebnost te moći očituje se upravo kroz diakoniju. Drugi dio pod naslovom »Isus kao trpeći sluga« sintetički analizira starozavjetni govor o trpećem sluzi Jahvinom, čiji se način djelovanja u mnogočemu podudara s događajem Isusa Krista, Pomazanika u kojem svako trpljenje osobito pandemijsko, premda i dalje zagonetno, dobiva novu perspektivu. Treći dio pod naslovom »Su-patnja i su-osjećanje: neki teološko-etički naglasci« bavi se aktualizacijom kršćanskog pogleda na otajstvo zla te likom Isusa supatnika, koji svojom utješnom prisutnošću i solidarnošću su-pati s čovjekom. Promišljanje o toj Isusovoj logici iznjedrilo je potrebu za teologijom suosjećanja u kontekstu aktualne pandemije. Težište je ovdje stavljeno na shvaćanje ljudske patnje u svjetlu vazmenog događaja čija se logika protivi svakom obliku dolorizma te pomaže shvatiti vrijednost života onkraj zemaljsko-vremenitih granica.
{"title":"Isusovo seberazumijevanje i sebeostvarenje kao trpećeg sluge.","authors":"Odilon-Gbènoukpo Singbo","doi":"10.53745/bs.91.4.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.91.4.1","url":null,"abstract":"Autor u radu nastoji istraživati biblijske temelje govora o trpećem sluzi, polazeći najprije od proroka Izaije, zatim od svijesti koju Isus ima o sebi kao sluzi koji treba mnogo pretrpjeti. Premda ima moć, tu moć najbolje očituje i ostvaruje kroz služenje, a ne kroz dominaciju nad drugima. Takva Isusova svijest i način djelovanja postaje temeljno načelo po kojem su se pozvani ravnati njegovi učenici, osobito u vremenu pandemije i drugih prirodno-društvenih kriza. Rad je podijeljen u tri dijela. U prvom dijelu pod naslovom »Biblijski temelji govora o Isusu kao sluzi« obrađuje se Isusovo razumijevanje vlastitog poslanja kao onoga koji, premda ima moć, poslužuje. Posebnost te moći očituje se upravo kroz diakoniju. Drugi dio pod naslovom »Isus kao trpeći sluga« sintetički analizira starozavjetni govor o trpećem sluzi Jahvinom, čiji se način djelovanja u mnogočemu podudara s događajem Isusa Krista, Pomazanika u kojem svako trpljenje osobito pandemijsko, premda i dalje zagonetno, dobiva novu perspektivu. Treći dio pod naslovom »Su-patnja i su-osjećanje: neki teološko-etički naglasci« bavi se aktualizacijom kršćanskog pogleda na otajstvo zla te likom Isusa supatnika, koji svojom utješnom prisutnošću i solidarnošću su-pati s čovjekom. Promišljanje o toj Isusovoj logici iznjedrilo je potrebu za teologijom suosjećanja u kontekstu aktualne pandemije. Težište je ovdje stavljeno na shvaćanje ljudske patnje u svjetlu vazmenog događaja čija se logika protivi svakom obliku dolorizma te pomaže shvatiti vrijednost života onkraj zemaljsko-vremenitih granica.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":"120 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"86157834","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Budući da je prvotna nakana ovog rada pokušaj rasvjetljavanja uzročno‑posljedičnog odnosa grijeha i bolesti u Bibliji, nakon uvodnih misli panoramski se izlaže starozavjetno uzročno‑posljedično poimanje grijeha i bolesti, pri čemu se posebna pozornost posvećuje onim mjestima i primjerima koji, nasuprot dominantnoj uzročno‑posljedičnoj paradigmi, korigiraju takvo poimanje, dovodeći ga u pojedinim slučajevima sasvim u pitanje. U drugom poglavlju, koje predstavlja centralni dio rada, autor se posvećuje novozavjetnom, odnosno Isusovu poimanju odnosa grijeha i bolesti. Nastoji, dakle, prikazati koga, kako i zašto Isus ozdravlja, ponekad pritom opraštajući grijehe, te nadasve u čemu bi se sastojao smisao Isusovih ozdravljenja, koja su u mnogim slučajevima zapravo iscjeljenja, odnosno kudikamo više od ozdravljenja. Potom se još detaljnije predstavlja Isusov stav o neispravnosti uzročno‑posljedičnog odnosa grijeha i bolesti preko primjera ozdravljenja slijepca od rođenja (usp. Iv 9) te se, na koncu, ukratko opisuju ozdravljenja u drugim novozavjetnim spisima. U Zaključku se sumiraju temeljne postavke rada i nastoje dati smjernice za daljnje tematiziranje ove, prema autoru, aktualne i važne biblijske, odnosno teološke teme.
{"title":"Više od ozdravljenja","authors":"Stipe Kljajić","doi":"10.53745/bs.91.3.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.91.3.4","url":null,"abstract":"Budući da je prvotna nakana ovog rada pokušaj rasvjetljavanja uzročno‑posljedičnog odnosa grijeha i bolesti u Bibliji, nakon uvodnih misli panoramski se izlaže starozavjetno uzročno‑posljedično poimanje grijeha i bolesti, pri čemu se posebna pozornost posvećuje onim mjestima i primjerima koji, nasuprot dominantnoj uzročno‑posljedičnoj paradigmi, korigiraju takvo poimanje, dovodeći ga u pojedinim slučajevima sasvim u pitanje. U drugom poglavlju, koje predstavlja centralni dio rada, autor se posvećuje novozavjetnom, odnosno Isusovu poimanju odnosa grijeha i bolesti. Nastoji, dakle, prikazati koga, kako i zašto Isus ozdravlja, ponekad pritom opraštajući grijehe, te nadasve u čemu bi se sastojao smisao Isusovih ozdravljenja, koja su u mnogim slučajevima zapravo iscjeljenja, odnosno kudikamo više od ozdravljenja. Potom se još detaljnije predstavlja Isusov stav o neispravnosti uzročno‑posljedičnog odnosa grijeha i bolesti preko primjera ozdravljenja slijepca od rođenja (usp. Iv 9) te se, na koncu, ukratko opisuju ozdravljenja u drugim novozavjetnim spisima. U Zaključku se sumiraju temeljne postavke rada i nastoje dati smjernice za daljnje tematiziranje ove, prema autoru, aktualne i važne biblijske, odnosno teološke teme.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":"2 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"76302745","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Govoriti o mudrosti u kontekstu Knjige Otkrivenja uistinu je kompleksno. Prije svega, poteškoća zasigurno jest uspostava stabilne veze između govora o mudrosti i apokaliptici. Ipak, pravilno shvaćen grčki pojam mudrosti – σοφία – u sebi krije nešto od smisla apokaliptike. Naravno, ukoliko je mudrost ne tek pasivno znanje koje posjeduje individua, nego ipak aktivno zalaganje, odnosno traganje za istinskim životom u okvirima stvorenog svijeta. Grčku riječ σοφία u Knjizi Otkrivenja nalazimo svega četiri puta: Otk 5,12; 7,12; 13,18; 17,9. Na prvom mjestu ta je riječ Kristov atribut, a na drugom kao Božji atribut. S druge strane, ta se riječ rabi na još dvama mjestima gdje je čovjek pozvan biti mudrom osobom. Dok je, dakle, Bog onaj koji ima karakter mudrosti, čovjek je onaj koji treba povjerovati u mogućnost svojeg mudrog djelovanja. U ovom se radu, stoga, prvo pokušava dati odgovor na značenja i smisao riječi σοφία u kontekstu antičkog svijeta i biblijskih spisa te potom prikazati vezu između mudrosne i apokaliptičke književnosti. To će biti učinjeno analizom onih mjesta unutar Knjige Otkrivenja gdje nalazimo riječ σοφία ne bi li se postigla zaokružena slika o smislu i značenju govora o mudrosti u Knjizi Otkrivenja.
{"title":"Govor o mudrosti u kontekstu Knjige Otkrivenja","authors":"Ivan Benaković","doi":"10.53745/bs.91.4.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.91.4.3","url":null,"abstract":"Govoriti o mudrosti u kontekstu Knjige Otkrivenja uistinu je kompleksno. Prije svega, poteškoća zasigurno jest uspostava stabilne veze između govora o mudrosti i apokaliptici. Ipak, pravilno shvaćen grčki pojam mudrosti – σοφία – u sebi krije nešto od smisla apokaliptike. Naravno, ukoliko je mudrost ne tek pasivno znanje koje posjeduje individua, nego ipak aktivno zalaganje, odnosno traganje za istinskim životom u okvirima stvorenog svijeta. Grčku riječ σοφία u Knjizi Otkrivenja nalazimo svega četiri puta: Otk 5,12; 7,12; 13,18; 17,9. Na prvom mjestu ta je riječ Kristov atribut, a na drugom kao Božji atribut. S druge strane, ta se riječ rabi na još dvama mjestima gdje je čovjek pozvan biti mudrom osobom. Dok je, dakle, Bog onaj koji ima karakter mudrosti, čovjek je onaj koji treba povjerovati u mogućnost svojeg mudrog djelovanja. U ovom se radu, stoga, prvo pokušava dati odgovor na značenja i smisao riječi σοφία u kontekstu antičkog svijeta i biblijskih spisa te potom prikazati vezu između mudrosne i apokaliptičke književnosti. To će biti učinjeno analizom onih mjesta unutar Knjige Otkrivenja gdje nalazimo riječ σοφία ne bi li se postigla zaokružena slika o smislu i značenju govora o mudrosti u Knjizi Otkrivenja.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":"31 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"75279319","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Die Päpstliche Bibelkommission brachte am 16. Dezember 2019 ihr letztes Dokument unter dem Titel »«Che cosa è l’uomo?» (Sal 8,5) Un itinerario di antropologia biblica «heraus, das mit seinen mehr als 300 Seiten eine umfassende und systematische Einführung in das im Titel genannte Thema darbietet. Der vorliegende Artikel stellt dieses Dokument in vier Schritten vor. Die geistlichen und theologischen Horizonte im Dokument schaffen einen Dialog, der Theolog-inn-en und Glaubenden, allen Männern und Frauen in der heutigen Gesellschaft zu exegetischen Einsichten verhilft. Die Struktur des Dokuments selbst erweist sich als wesentlich, denn sie offenbart die Wahrheit der »Anfänge«: das grundlegende Narrativ von Gen 1-2 im Lichte der späteren Bibeltradition und der Erfahrungen der menschlichen Geschichte. Des Weiteren werden im Dokument exegetische Methoden elabotiert und tiefe Einblicke in die Situation der Kinder dargelegt. Die Eltern-Kind-Beziehung scheint das essenzielle theologische Wesen des Dokuments darzustellen. In dieser Beziehung sind die vertikalen und horizontalen Dimensionen des menschlichen Lebens kombiniert: die vertikalen in unserer Beziehung zu Gott, aber auch zu unserer Vergangenheit und unserer Zukunft, und die horizontalen in unserer Beziehung zu den anderen menschlichen und nicht menschlichen Geschöpfen in der Gegenwart.
{"title":"Was ist der Mensch? (PS 8,5)","authors":"Levente Balázs Martos","doi":"10.53745/bs.92.1.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.92.1.2","url":null,"abstract":"Die Päpstliche Bibelkommission brachte am 16. Dezember 2019 ihr letztes Dokument unter dem Titel »«Che cosa è l’uomo?» (Sal 8,5) Un itinerario di antropologia biblica «heraus, das mit seinen mehr als 300 Seiten eine umfassende und systematische Einführung in das im Titel genannte Thema darbietet. Der vorliegende Artikel stellt dieses Dokument in vier Schritten vor. Die geistlichen und theologischen Horizonte im Dokument schaffen einen Dialog, der Theolog-inn-en und Glaubenden, allen Männern und Frauen in der heutigen Gesellschaft zu exegetischen Einsichten verhilft. Die Struktur des Dokuments selbst erweist sich als wesentlich, denn sie offenbart die Wahrheit der »Anfänge«: das grundlegende Narrativ von Gen 1-2 im Lichte der späteren Bibeltradition und der Erfahrungen der menschlichen Geschichte. Des Weiteren werden im Dokument exegetische Methoden elabotiert und tiefe Einblicke in die Situation der Kinder dargelegt. Die Eltern-Kind-Beziehung scheint das essenzielle theologische Wesen des Dokuments darzustellen. In dieser Beziehung sind die vertikalen und horizontalen Dimensionen des menschlichen Lebens kombiniert: die vertikalen in unserer Beziehung zu Gott, aber auch zu unserer Vergangenheit und unserer Zukunft, und die horizontalen in unserer Beziehung zu den anderen menschlichen und nicht menschlichen Geschöpfen in der Gegenwart.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":"95 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"77060608","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Nakana je priloga izložiti pojam tjeskobe nadahnut suvremenim filozofijskim nacrtima, osobito egzistencijalnim filozofijama kršćanskog nadahnuća Sørena Kierkegaarda i Paula Tillicha. Tjeskoba o kojoj je ovdje riječ nije »stvar« psihopatologije, već je radije egzistencijalna i ontološka u svojoj naravi. Ona stalno prijeti čovjeku kao trajno prisutna mogućnost smrti i neuspjeha. Čovjek je stoga ne može dokinuti, već ona, ispravno usvojena, u konačnici predstavlja njegovu autentičnu mogućnost samoozbiljena. Izvor je ontološke tjeskobe u čovjekovoj »konačnosti« mišljenoj kao jednoj od temeljnih »komponenti« ljudske egzistencije. Kod spomenute dvojice filozofa upravo tako mišljena tjeskoba predstavlja središnje antropologijsko učenje: ona je stanje u kojem postajemo svjesni mogućnosti vlastitog nebitka. No, svijest o nebitku implicira i pitanje o bitku, odnosno, onoj moći koje daje svemu što jest da jest i koja se u svemu što jest naslućuje. Time nam tjeskoba otvara pitanje o onoj zbilji koju tradicionalna filozofija kao i kršćanska teologija nazivaju Bogom.
{"title":"Tjeskoba kao mogućnost čovjekova samoozbiljenja","authors":"Danijel Tolvajčić","doi":"10.53745/bs.91.3.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.91.3.3","url":null,"abstract":"Nakana je priloga izložiti pojam tjeskobe nadahnut suvremenim filozofijskim nacrtima, osobito egzistencijalnim filozofijama kršćanskog nadahnuća Sørena Kierkegaarda i Paula Tillicha. Tjeskoba o kojoj je ovdje riječ nije »stvar« psihopatologije, već je radije egzistencijalna i ontološka u svojoj naravi. Ona stalno prijeti čovjeku kao trajno prisutna mogućnost smrti i neuspjeha. Čovjek je stoga ne može dokinuti, već ona, ispravno usvojena, u konačnici predstavlja njegovu autentičnu mogućnost samoozbiljena. Izvor je ontološke tjeskobe u čovjekovoj »konačnosti« mišljenoj kao jednoj od temeljnih »komponenti« ljudske egzistencije. Kod spomenute dvojice filozofa upravo tako mišljena tjeskoba predstavlja središnje antropologijsko učenje: ona je stanje u kojem postajemo svjesni mogućnosti vlastitog nebitka. No, svijest o nebitku implicira i pitanje o bitku, odnosno, onoj moći koje daje svemu što jest da jest i koja se u svemu što jest naslućuje. Time nam tjeskoba otvara pitanje o onoj zbilji koju tradicionalna filozofija kao i kršćanska teologija nazivaju Bogom.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":"96 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"76001051","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Na temelju poslanica sv. Jeronima rad nastoji ukazati na važnost i značenje prijateljâ i prijateljstva u njegovu životu te iščitati njegovu teoriju prijateljstva, odnosno ideal prijateljstva koji je ponudio svojim čitateljima. Prvo poglavlje ističe važnost prijatelja i prijateljstvâ za Naučitelja iz Stridona, čemu s više gledišta imaju pridonijeti i ostali dijelovi rada. Drugo poglavlje ocrtava njegovo shvaćanje iskona i naravi prijateljstva te sponâ koje povezuju prijatelje. Treće poglavlje ukazuje na važnost komunikacije koja, prema sv. Jeronimu, hrani, učvršćuje, održava i posvjedočuje prijateljstvo. Četvrto poglavlje, napose s gledišta korespondencije sv. Jeronima sa sv. Augustinom, bavi se pitanjem na koji se način prijatelji trebaju ophoditi i kojih se normi držati dođe li među njima do nesporazuma, nesuglasica, spora, pa i polemike. Rad ukazuje na dragocjenost prijateljstva u Jeronimovu životu. Iskon, odnosno vrelo ljubavi koja povezuje prijatelje, Stridonjanin vidi u Kristu, odnosno u Bogu, koji istom prijateljstvo i učvršćuje. Ističe nezamjenjivu važnost komunikacije, koja prema Jeronimu održava i hrani prijateljstvo, te nužnost otvorenosti i iskrenosti u prijateljskim odnosima. Jednako vrijedi i u slučaju nesuglasica ili sporova, koje prema sv. Jeronimu valja rješavati u istom duhu, u prvi plan stavljajući prijateljsku ljubav hranjenu vjerom te želju za mirom.
{"title":"Sveti Jeronim o prijateljstvu","authors":"Vanda Kraft-Soić","doi":"10.53745/bs.92.1.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.92.1.5","url":null,"abstract":"Na temelju poslanica sv. Jeronima rad nastoji ukazati na važnost i značenje prijateljâ i prijateljstva u njegovu životu te iščitati njegovu teoriju prijateljstva, odnosno ideal prijateljstva koji je ponudio svojim čitateljima. Prvo poglavlje ističe važnost prijatelja i prijateljstvâ za Naučitelja iz Stridona, čemu s više gledišta imaju pridonijeti i ostali dijelovi rada. Drugo poglavlje ocrtava njegovo shvaćanje iskona i naravi prijateljstva te sponâ koje povezuju prijatelje. Treće poglavlje ukazuje na važnost komunikacije koja, prema sv. Jeronimu, hrani, učvršćuje, održava i posvjedočuje prijateljstvo. Četvrto poglavlje, napose s gledišta korespondencije sv. Jeronima sa sv. Augustinom, bavi se pitanjem na koji se način prijatelji trebaju ophoditi i kojih se normi držati dođe li među njima do nesporazuma, nesuglasica, spora, pa i polemike. Rad ukazuje na dragocjenost prijateljstva u Jeronimovu životu. Iskon, odnosno vrelo ljubavi koja povezuje prijatelje, Stridonjanin vidi u Kristu, odnosno u Bogu, koji istom prijateljstvo i učvršćuje. Ističe nezamjenjivu važnost komunikacije, koja prema Jeronimu održava i hrani prijateljstvo, te nužnost otvorenosti i iskrenosti u prijateljskim odnosima. Jednako vrijedi i u slučaju nesuglasica ili sporova, koje prema sv. Jeronimu valja rješavati u istom duhu, u prvi plan stavljajući prijateljsku ljubav hranjenu vjerom te želju za mirom.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":"22 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"85984791","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Granične situacije ljudske egzistencije nadilaze isključivo individualnu perspektivu te često ukazuju na šire socijetalne dinamike koje su hostilne za nesmetan razvoj osobnih i kolektivnih realnosti. U prvom dijelu rada granične situacije će biti analizirane unutar teorijskog okvira koji donosi Karl Jaspers. Antinomije koje karakteriziraju granične situacije promatrat ćemo iz perspektive odnosa znanstvenog i životnog svijeta. Husserlovo shvaćanje krize znanosti, posebice u vidu »gubljenja smisla« promatrat ćemo iz perspektive intersekcije znanstvenog optimizma i socijetalne krize. Na tragu navedene intersekcije razvijamo hipotezu kako su granične situacije dodatno potencirane unutar kriznog konteksta unutar kojeg znanstveni optimizam gubi stabilizirajuću funkciju te izaziva širu društvenu krizu. Drugi dio rada daje obrise jedne alternativne diskurzivne prakse. »Periferije ljudske egzistencije«, sintagma pape Franje poslužit će nam kao svojevrstan metodološki okvir promatranja graničnih situacija. Pluralitet i raznovrsnost graničnih situacije s jedne strane, a dinamizam životnog svijeta i društvenih okolnosti s druge, zahtijeva jednu multidisciplinarnu metodologiju koja nadilazi česte autoreferencijalne pristupe pojedinačnih znanosti. Donosimo kritički pregled fenomena autoreferencijalnosti te dajemo obrise jedne inkluzivne metode koja je u stanju potencirati povjerenje u društvenom okviru (Niklas Luhmann) stvarajući tako pogodan kontekst za ostvarenje tangibilne nade.
{"title":"Granične situacije ljudske egzistencije kao topoi vjere i nade","authors":"Pavle Mijović","doi":"10.53745/bs.91.3.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.91.3.2","url":null,"abstract":"Granične situacije ljudske egzistencije nadilaze isključivo individualnu perspektivu te često ukazuju na šire socijetalne dinamike koje su hostilne za nesmetan razvoj osobnih i kolektivnih realnosti. U prvom dijelu rada granične situacije će biti analizirane unutar teorijskog okvira koji donosi Karl Jaspers. Antinomije koje karakteriziraju granične situacije promatrat ćemo iz perspektive odnosa znanstvenog i životnog svijeta. Husserlovo shvaćanje krize znanosti, posebice u vidu »gubljenja smisla« promatrat ćemo iz perspektive intersekcije znanstvenog optimizma i socijetalne krize. Na tragu navedene intersekcije razvijamo hipotezu kako su granične situacije dodatno potencirane unutar kriznog konteksta unutar kojeg znanstveni optimizam gubi stabilizirajuću funkciju te izaziva širu društvenu krizu. Drugi dio rada daje obrise jedne alternativne diskurzivne prakse. »Periferije ljudske egzistencije«, sintagma pape Franje poslužit će nam kao svojevrstan metodološki okvir promatranja graničnih situacija. Pluralitet i raznovrsnost graničnih situacije s jedne strane, a dinamizam životnog svijeta i društvenih okolnosti s druge, zahtijeva jednu multidisciplinarnu metodologiju koja nadilazi česte autoreferencijalne pristupe pojedinačnih znanosti. Donosimo kritički pregled fenomena autoreferencijalnosti te dajemo obrise jedne inkluzivne metode koja je u stanju potencirati povjerenje u društvenom okviru (Niklas Luhmann) stvarajući tako pogodan kontekst za ostvarenje tangibilne nade.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":"13 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"86080547","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Religijski turizam ima dugu i bogatu povijest kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Kao glavni motivi tradicionalnih vjernika za takvim putovanjem istaknuti su posjećivanje svetih mjesta te sudjelovanje u vjerskim događajima, molitvi i bogoslužju. U ovom radu opisan je značaj religijskog turizma kao specifičnog oblika turizma. Također se prikazuje i njegov razvoj, razlike i sličnosti s vjerskim i duhovnim turizmom. Spominje se i hodočašće kao ključan element religijskog turizma. Mogućnosti za razvoj tog oblika turizma u Hrvatskoj su velike, a usporedbom sa Svetištem Majke Božje Trsatske ukazujese na priliku za kreiranje novih turističkih proizvoda temeljenih na sakralnim obilježjima grada Križevaca. Uz dobru vještinu pričanja priče (storytelling), s podlogom u priči o sv. Marku Križevčaninu, Križevci imaju potencijal postati poznata međunarodna turistička destinacija religijskog turizma. Stoga ovaj rad otvara prostor za buduća istraživanja mogućnosti daljnjeg razvoja religijskog turizma u Hrvatskoj, otvara pitanje nužne i jasnije definicije takve vrste turizma te upućuje na za istraživanje potreba korisnika religijskog turizma kako bi tržište moglo odgovoriti na te potrebe.
{"title":"Razumijevanje temeljnih koncepata razvoja religijskog turizma – primjer grada Križevaca","authors":"Romana Lekić, Krešimir Dabo, Juraj Šalić","doi":"10.53745/bs.92.2.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.92.2.6","url":null,"abstract":"Religijski turizam ima dugu i bogatu povijest kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Kao glavni motivi tradicionalnih vjernika za takvim putovanjem istaknuti su posjećivanje svetih mjesta te sudjelovanje u vjerskim događajima, molitvi i bogoslužju. U ovom radu opisan je značaj religijskog turizma kao specifičnog oblika turizma. Također se prikazuje i njegov razvoj, razlike i sličnosti s vjerskim i duhovnim turizmom. Spominje se i hodočašće kao ključan element religijskog turizma. Mogućnosti za razvoj tog oblika turizma u Hrvatskoj su velike, a usporedbom sa Svetištem Majke Božje Trsatske ukazujese na priliku za kreiranje novih turističkih proizvoda temeljenih na sakralnim obilježjima grada Križevaca. Uz dobru vještinu pričanja priče (storytelling), s podlogom u priči o sv. Marku Križevčaninu, Križevci imaju potencijal postati poznata međunarodna turistička destinacija religijskog turizma. Stoga ovaj rad otvara prostor za buduća istraživanja mogućnosti daljnjeg razvoja religijskog turizma u Hrvatskoj, otvara pitanje nužne i jasnije definicije takve vrste turizma te upućuje na za istraživanje potreba korisnika religijskog turizma kako bi tržište moglo odgovoriti na te potrebe.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":"10 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"82242842","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Josip Bošnjaković, Anthony Isacco, Anna Pecoraro, P. Kwiatek, Zbigniew Formella
Svećenici su se također za vrijeme pandemije bolesti COVID‑19 suočili s novim načinom življenja vlastitog poslanja i poziva, tim više što je svećeničko poslanje usmjereno najčešće na živi kontakt s ljudima. Uzeli smo u obzir odnos svećenika prema drugima, prema sebi i prema Bogu. U istraživanju, koje je provedeno od kraja studenoga do polovice prosinca 2020. godine, sudjelovalo je 312 svećenika, redovnika i dijecezanskih svećenika, koji žive i rade u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji te jedan manji dio u ostalim državama. Za potrebe istraživanja korišteni su upitnici, prevedeni prema novim standardima prevođenja, kojima se ispitivalo psihološko blagostanje svećenika, suosjećanje i samo‑suosjećanje te je prigodni upitnik pripremljen za potrebe ovog istraživanja koji je u fokusu imao pastoralni život svećenika za vrijeme pandemije bolesti COVID‑19. Veći broj svećenika, to jest 77 %, izjavio je kako su u doba pandemije odvojili više vremena za molitvu nego uobičajeno, što je ujedno i povezano s većim osobnim rastom i pozitivnim odnosima s drugima. Materijalne poteškoće imali su svećenici koji žive i djeluju u župama manjim od 3000 stanovnika. Ističe se kako nema značajnijih razlika u psihološkoj dobrobiti (psychological well‑being) između dijecezanskih svećenika i redovnika kao ni između svećenika koji žive sami ili u zajednici s drugim svećenicima. Primijetili smo značajne razlike u brizi o sebi kod svećenika koji su na službi duže od dvadeset godina života, gdje upravo oni pokazuju višu razinu brige o sebi. Na koncu, značajnim se pokazalo da oni svećenici koji su više suosjećajni prema samima sebi, imaju i višu razinu psihološke dobrobiti.
{"title":"Dobrobit svećenika u vrijeme pandemije bolesti COVID -19","authors":"Josip Bošnjaković, Anthony Isacco, Anna Pecoraro, P. Kwiatek, Zbigniew Formella","doi":"10.53745/bs.91.3.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.91.3.7","url":null,"abstract":"Svećenici su se također za vrijeme pandemije bolesti COVID‑19 suočili s novim načinom življenja vlastitog poslanja i poziva, tim više što je svećeničko poslanje usmjereno najčešće na živi kontakt s ljudima. Uzeli smo u obzir odnos svećenika prema drugima, prema sebi i prema Bogu. U istraživanju, koje je provedeno od kraja studenoga do polovice prosinca 2020. godine, sudjelovalo je 312 svećenika, redovnika i dijecezanskih svećenika, koji žive i rade u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji te jedan manji dio u ostalim državama. Za potrebe istraživanja korišteni su upitnici, prevedeni prema novim standardima prevođenja, kojima se ispitivalo psihološko blagostanje svećenika, suosjećanje i samo‑suosjećanje te je prigodni upitnik pripremljen za potrebe ovog istraživanja koji je u fokusu imao pastoralni život svećenika za vrijeme pandemije bolesti COVID‑19. Veći broj svećenika, to jest 77 %, izjavio je kako su u doba pandemije odvojili više vremena za molitvu nego uobičajeno, što je ujedno i povezano s većim osobnim rastom i pozitivnim odnosima s drugima. Materijalne poteškoće imali su svećenici koji žive i djeluju u župama manjim od 3000 stanovnika. Ističe se kako nema značajnijih razlika u psihološkoj dobrobiti (psychological well‑being) između dijecezanskih svećenika i redovnika kao ni između svećenika koji žive sami ili u zajednici s drugim svećenicima. Primijetili smo značajne razlike u brizi o sebi kod svećenika koji su na službi duže od dvadeset godina života, gdje upravo oni pokazuju višu razinu brige o sebi. Na koncu, značajnim se pokazalo da oni svećenici koji su više suosjećajni prema samima sebi, imaju i višu razinu psihološke dobrobiti.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":"19 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"88280625","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
The article presents a reading of the second summary narrative account in the Acts of the Apostles by adopting Point of View Analysis with Intertextual Reading of the Isaianic prophecies. The nascent Christian community is thus presented in sharing its livelihood as a realization of the community’s fellowship with God and with one another.
{"title":"Narrative Summaries in Acts of the Apostles","authors":"Matjaž Celarc","doi":"10.53745/bs.91.5.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.91.5.2","url":null,"abstract":"The article presents a reading of the second summary narrative account in the Acts of the Apostles by adopting Point of View Analysis with Intertextual Reading of the Isaianic prophecies. The nascent Christian community is thus presented in sharing its livelihood as a realization of the community’s fellowship with God and with one another.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":"22 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"78372163","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：