U članku se objašnjavaju osnovne značajke biblijske mudrosti. U Bibliji je mudrost predstavljena kao skup pravila za ispravne i pravedne odnose u zajednici Božjih stvorenja. Biblijska mudrost je stav u dijalogu sa stvorenim svijetom i očituje se kroz niz upozorenja i uvida koji vode ljude prema kvalitetnom i dugoročno održivom životu u skladu s prirodnim okolišem. Poduzeto istraživanje odabranih tekstova mudrosne literature (Sir 16,26 - 17,14 i Mudr 11,24 - 12,1) otkriva da je biblijska mudrost istodobno teološka, antropološka i ekološka - ona vodi ka spoznaji Boga i svijeta kao mjesta Božje manifestacije, a u konačnici i spoznaje čovjekovih zadataka u svijetu. Kao Božje stvorenje me u ostalim stvorenjima, čovjek je odgovoran za održavanje reda i harmonije u svojem odnosu s Bogom i drugim stvorenjima. Zaključeno je da mudrost ne podrazumijeva kognitivno razumijevanje pravila samo vjerske odanosti i odgovornosti prema Bogu nego također zahtijeva vjersku obvezu održavanja skladnih odnosa s drugim stvorenjima. Literatura biblijske mudrosti pretpostavlja da se mudar ljudski život očituje u praktičnim djelima sklada s okolinom u kojoj čovjek živi.
{"title":"Tvoj je besmrtni duh u svemu (Mudr 12,1)","authors":"Đurica Pardon","doi":"10.53745/bs.91.2.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.91.2.3","url":null,"abstract":"U članku se objašnjavaju osnovne značajke biblijske mudrosti. U Bibliji je mudrost predstavljena kao skup pravila za ispravne i pravedne odnose u zajednici Božjih stvorenja. Biblijska mudrost je stav u dijalogu sa stvorenim svijetom i očituje se kroz niz upozorenja i uvida koji vode ljude prema kvalitetnom i dugoročno održivom životu u skladu s prirodnim okolišem. Poduzeto istraživanje odabranih tekstova mudrosne literature (Sir 16,26 - 17,14 i Mudr 11,24 - 12,1) otkriva da je biblijska mudrost istodobno teološka, antropološka i ekološka - ona vodi ka spoznaji Boga i svijeta kao mjesta Božje manifestacije, a u konačnici i spoznaje čovjekovih zadataka u svijetu. Kao Božje stvorenje me u ostalim stvorenjima, čovjek je odgovoran za održavanje reda i harmonije u svojem odnosu s Bogom i drugim stvorenjima. Zaključeno je da mudrost ne podrazumijeva kognitivno razumijevanje pravila samo vjerske odanosti i odgovornosti prema Bogu nego također zahtijeva vjersku obvezu održavanja skladnih odnosa s drugim stvorenjima. Literatura biblijske mudrosti pretpostavlja da se mudar ljudski život očituje u praktičnim djelima sklada s okolinom u kojoj čovjek živi.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"79962881","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Mudrost je iskonski, usmeni i napredni božanski dar ponuđen svim ljudima. Međutim, u antičkom poimanju povijesti Bliskoga istoka dogodio se diskontinuitet ili prekid fluktuacije i napretka mudrosti. Općim potopom sveopća mudrost je reducirana, tj. segmentirana sa širokopojasne usmene na uskopojasnu pismenu pa posljedično s masovne na pojedinačnu predaju. Tako mudrost do potopa nije više ista kao i mudrost poslije potopa. Biblija ne slijedi vijerno tu istočnu, to nije mezopotamsku matricu. Ono što antička istočna literatura pridaje Zijasudri, Utnapištimu, Atrahazisu pa kasnije i grčkome Ksisoterosu, Biblija ne iskazuje svojem prvosavezni kom protagonistu Noi nego novosavezni kom Mojsiju. Prema biblijskom nauku, Mojsije je taj, a ne Noa, koji je izravno primio tajne božanske mudrosti i koje je pohranio pa prema tomu i segregirao u pisanom Zakonu. Karakter pisanog Zakona je pismenost koja se nikako nije mogla ticati svih. Prvotno vezana za Mojsija i Arona prešla je na ostalo svećenstvo, a kasnije na kraljeve te druge izvrsnike u narodu. Time je mudrost, kao božanski dar, postala isključivo karakteristika društvene elite. Kako bi se uravnotežio odnos između božanske mudrosti i ljudske prirode, sveti pisci uvode termin »strah Gospodnji«. Samo onaj koji je u sebi odgojio strah Gospodnji može posjedovati i božansku mudrost. Takvim potezom, biblijski su pisci izuzeli mnoge uglednike iz izvorišta božanske mudrosti, otvaraju i vrata, ponudu i pristup mudrosti svima drugima koje krasi epitet (…) - »poniznost«.
{"title":"Od perja na vjetru do perja u jastuku i natrag","authors":"Dubravko Turalija","doi":"10.53745/bs.91.2.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.91.2.1","url":null,"abstract":"Mudrost je iskonski, usmeni i napredni božanski dar ponuđen svim ljudima. Međutim, u antičkom poimanju povijesti Bliskoga istoka dogodio se diskontinuitet ili prekid fluktuacije i napretka mudrosti. Općim potopom sveopća mudrost je reducirana, tj. segmentirana sa širokopojasne usmene na uskopojasnu pismenu pa posljedično s masovne na pojedinačnu predaju. Tako mudrost do potopa nije više ista kao i mudrost poslije potopa. Biblija ne slijedi vijerno tu istočnu, to nije mezopotamsku matricu. Ono što antička istočna literatura pridaje Zijasudri, Utnapištimu, Atrahazisu pa kasnije i grčkome Ksisoterosu, Biblija ne iskazuje svojem prvosavezni kom protagonistu Noi nego novosavezni kom Mojsiju. Prema biblijskom nauku, Mojsije je taj, a ne Noa, koji je izravno primio tajne božanske mudrosti i koje je pohranio pa prema tomu i segregirao u pisanom Zakonu. Karakter pisanog Zakona je pismenost koja se nikako nije mogla ticati svih. Prvotno vezana za Mojsija i Arona prešla je na ostalo svećenstvo, a kasnije na kraljeve te druge izvrsnike u narodu. Time je mudrost, kao božanski dar, postala isključivo karakteristika društvene elite. Kako bi se uravnotežio odnos između božanske mudrosti i ljudske prirode, sveti pisci uvode termin »strah Gospodnji«. Samo onaj koji je u sebi odgojio strah Gospodnji može posjedovati i božansku mudrost. Takvim potezom, biblijski su pisci izuzeli mnoge uglednike iz izvorišta božanske mudrosti, otvaraju i vrata, ponudu i pristup mudrosti svima drugima koje krasi epitet (…) - »poniznost«.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"76840674","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U ovom članku bavimo se pitanjem duhovnosti bez Boga razrađenim u filozofiji francuskog filozofa i ateista Andréa Comte‑Sponvillea. Najprije se nameće zahtjev predstaviti autora kao novo ime u hrvatskom teološkom diskursu. Potom se bavimo jednim važnim dijelom njegove filozofije koji se odnosi na duhovnosti bez Boga kakvu obrazlaže unutar svojeg materijalističkog i ateističkog svjetonazora. U njegovoj interpretaciji pitanje je razrađeno na filozofsko‑religijskom području koje zahtijeva i takav pristup. Stoga polazimo od njegova razumijevanja duha unutar naturalističke, materijalističke i imanentističke pozicije, gdje je duh shvaćen proizvodom prirode i njome potpuno objašnjiv. To povlači implikacije shvaćanja duha u okviru determinizma i redukcionizma, gdje je zanijekana sloboda volje. Jednako je i na području duhovnosti, gdje Comte‑Sponville smatra da je duhovnost prirodna kao što je i duh prirodan. Stoga duhovnost bez Boga ne smatra proturječnom, čak štoviše, u svojim duhovnim iskustvima drži da mu je ateizam prednost. Govoreći o svojem mističnom iskustvu, naslanja se na budističku misao gdje pronalazi mogućnost objašnjenja misterija i apsoluta spram svijeta i zbilje. Na tragu tih dvaju pitanja: pitanja duha i duhovnosti bez Boga, ispitat ćemo utemeljenje takve misli i prakse vodeći se njegovom razradom unutar filozofskog diskursa kao i budističke tradicije. Comte‑Sponville nastoji ono duhovno, neizrecivo i otajstveno staviti u središte ljudskog interesa i to je velik doprinos suvremenoj filozofskoj misli. Uspijeva li duhovnost, makar s ateističkim predznakom, opstati bez pozivanja na Boga i religiju, pitanje je koje nas ovdje osobito zaokuplja.
{"title":"Duhovnost bez Boga","authors":"Kristina Vujica, Željko Tanjić","doi":"10.53745/bs.91.1.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.91.1.2","url":null,"abstract":"U ovom članku bavimo se pitanjem duhovnosti bez Boga razrađenim u filozofiji francuskog filozofa i ateista Andréa Comte‑Sponvillea. Najprije se nameće zahtjev predstaviti autora kao novo ime u hrvatskom teološkom diskursu. Potom se bavimo jednim važnim dijelom njegove filozofije koji se odnosi na duhovnosti bez Boga kakvu obrazlaže unutar svojeg materijalističkog i ateističkog svjetonazora. U njegovoj interpretaciji pitanje je razrađeno na filozofsko‑religijskom području koje zahtijeva i takav pristup. Stoga polazimo od njegova razumijevanja duha unutar naturalističke, materijalističke i imanentističke pozicije, gdje je duh shvaćen proizvodom prirode i njome potpuno objašnjiv. To povlači implikacije shvaćanja duha u okviru determinizma i redukcionizma, gdje je zanijekana sloboda volje. Jednako je i na području duhovnosti, gdje Comte‑Sponville smatra da je duhovnost prirodna kao što je i duh prirodan. Stoga duhovnost bez Boga ne smatra proturječnom, čak štoviše, u svojim duhovnim iskustvima drži da mu je ateizam prednost. Govoreći o svojem mističnom iskustvu, naslanja se na budističku misao gdje pronalazi mogućnost objašnjenja misterija i apsoluta spram svijeta i zbilje. Na tragu tih dvaju pitanja: pitanja duha i duhovnosti bez Boga, ispitat ćemo utemeljenje takve misli i prakse vodeći se njegovom razradom unutar filozofskog diskursa kao i budističke tradicije. Comte‑Sponville nastoji ono duhovno, neizrecivo i otajstveno staviti u središte ljudskog interesa i to je velik doprinos suvremenoj filozofskoj misli. Uspijeva li duhovnost, makar s ateističkim predznakom, opstati bez pozivanja na Boga i religiju, pitanje je koje nas ovdje osobito zaokuplja.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"88641969","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Jakovljeva poslanica na dvama mjestima govori o mudrosti, u 1,5 i 3,3 -18, pri čemu je drugo mjesto svojevrsni traktat o mudrosti, premda je i cijeli taj novozavjetni spis protkan mudrosnim elementima. Autor nastoji, služeći se ponajprije retorikom i semantičkom analizom, istražiti upravo ta dva mjesta Jakovljeve poslanice da bi se rasvijetlilo Jakovljevo poimanje mudrosti, odnosno da bi se približilo odgovorima - to je mudrost za pisca Jakovljeve poslanice, drugim riječima odakle ona, za njega, dolazi, u čemu se sastoji i čemu služi. Stoga prvo poglavlje tematizira mudrost kao Božji dar (Jak 1,5): mudrost je bitno povezana s kušnjama i vjerom, o čemu govori uvodni dio poslanice (1,2 -12), i potrebno ju je od Boga tražiti s vjerom i bez kolebanja (1,5 -8). Premda nije sasvim očita, povezanost između kušnji, postojanosti i savršenosti u vjeri (1,2 -4) i iskanja mudrosti od Boga (1,5 -8) nije samo literarna nego i supstancijalna: kao i u kušnjama i težnji k savršenosti valja ustrajavati, bez kolebanja i dvoumljenja, u iskanju mudrosti od Boga, pri čemu je iskanje u trajnom iskušenju da se (u)misli kako se mudrost već postigla. Komu nedostaje mudrosti, a to je svatko, mora je tražiti od Boga - jedinog izvora istinske mudrosti - i on će mu je, ako ga traži s povjerenjem, odnosno bez dvoumljenja, dati jer Bog »daje svima velikodušno i ne prigovarajući« (1,5). U drugom poglavlju autor analizira Jakovljev traktat o mudrosti (Jak 3,13 -18), odnosno njegovo suptilno diferenciranje mudrosti odozgo i mudrosti odozdo. Kriteriji mudrosti te precizan opis svojstava prave (odozgo) i lažne (odozdo) mudrosti jasno ukazuju na to što je mudrost za Jakova, u čemu se ona sastoji i nadasve čemu služi, odnosno zbog čega je toliko važna za skladan život kršćanske zajednice, tj. za pravednost i mir. U analizi se posebna pozornost posvećuje neobičnim i ponekad nejasnim jezičnim izričajima kojima Jakovljeva poslanica opisuje te dvije međusobno suprotstavljene mudrosti - pri čemu mudrost odozdo i nije prava nego pseudomudrost - u svrhu rasvjetljavanja Jakovljeva govora o mudrosti koji po svojoj važnosti dobrano nadilazi njegovo djelo.
{"title":"Mudrost odozgo","authors":"Stipe Kljajić","doi":"10.53745/bs.91.2.9","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.91.2.9","url":null,"abstract":"Jakovljeva poslanica na dvama mjestima govori o mudrosti, u 1,5 i 3,3 -18, pri čemu je drugo mjesto svojevrsni traktat o mudrosti, premda je i cijeli taj novozavjetni spis protkan mudrosnim elementima. Autor nastoji, služeći se ponajprije retorikom i semantičkom analizom, istražiti upravo ta dva mjesta Jakovljeve poslanice da bi se rasvijetlilo Jakovljevo poimanje mudrosti, odnosno da bi se približilo odgovorima - to je mudrost za pisca Jakovljeve poslanice, drugim riječima odakle ona, za njega, dolazi, u čemu se sastoji i čemu služi. Stoga prvo poglavlje tematizira mudrost kao Božji dar (Jak 1,5): mudrost je bitno povezana s kušnjama i vjerom, o čemu govori uvodni dio poslanice (1,2 -12), i potrebno ju je od Boga tražiti s vjerom i bez kolebanja (1,5 -8). Premda nije sasvim očita, povezanost između kušnji, postojanosti i savršenosti u vjeri (1,2 -4) i iskanja mudrosti od Boga (1,5 -8) nije samo literarna nego i supstancijalna: kao i u kušnjama i težnji k savršenosti valja ustrajavati, bez kolebanja i dvoumljenja, u iskanju mudrosti od Boga, pri čemu je iskanje u trajnom iskušenju da se (u)misli kako se mudrost već postigla. Komu nedostaje mudrosti, a to je svatko, mora je tražiti od Boga - jedinog izvora istinske mudrosti - i on će mu je, ako ga traži s povjerenjem, odnosno bez dvoumljenja, dati jer Bog »daje svima velikodušno i ne prigovarajući« (1,5). U drugom poglavlju autor analizira Jakovljev traktat o mudrosti (Jak 3,13 -18), odnosno njegovo suptilno diferenciranje mudrosti odozgo i mudrosti odozdo. Kriteriji mudrosti te precizan opis svojstava prave (odozgo) i lažne (odozdo) mudrosti jasno ukazuju na to što je mudrost za Jakova, u čemu se ona sastoji i nadasve čemu služi, odnosno zbog čega je toliko važna za skladan život kršćanske zajednice, tj. za pravednost i mir. U analizi se posebna pozornost posvećuje neobičnim i ponekad nejasnim jezičnim izričajima kojima Jakovljeva poslanica opisuje te dvije međusobno suprotstavljene mudrosti - pri čemu mudrost odozdo i nije prava nego pseudomudrost - u svrhu rasvjetljavanja Jakovljeva govora o mudrosti koji po svojoj važnosti dobrano nadilazi njegovo djelo.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"79894133","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Katolički bogoslovni fakultet dio je Sveučilišta u Zagrebu od njegova osnutka, no uspostavom komunističke vlasti Fakultet je političkom, a ne zakonodavnom odlukom, 1952. godine isključen sa Sveučilišta. Tada je dekan bio Vilim Keilbach. U radu ćemo na osnovi arhivske građe pohranjene u Arhivu Fakulteta i Keilbachove ostavštine, koja se čuva u knjižnici Fakulteta, nastojati utvrditi njegovu ulogu u događajima 1952. godine u smislu organizacije daljnjeg rada Fakulteta u značajno promijenjenim okolnostima.
{"title":"Prilog povijesti Katoličkoga bogoslovnog fakulteta","authors":"A. Biočić","doi":"10.53745/bs.91.1.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.91.1.6","url":null,"abstract":"Katolički bogoslovni fakultet dio je Sveučilišta u Zagrebu od njegova osnutka, no uspostavom komunističke vlasti Fakultet je političkom, a ne zakonodavnom odlukom, 1952. godine isključen sa Sveučilišta. Tada je dekan bio Vilim Keilbach. U radu ćemo na osnovi arhivske građe pohranjene u Arhivu Fakulteta i Keilbachove ostavštine, koja se čuva u knjižnici Fakulteta, nastojati utvrditi njegovu ulogu u događajima 1952. godine u smislu organizacije daljnjeg rada Fakulteta u značajno promijenjenim okolnostima.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"83424256","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Rad se najprije bavi uporabom imenice ... u sinoptičkim evanđeljima te pokazuje da se u Markovu evanđelju pojavljuje jedanput, u Matejevu triput, a u Lukinu čak šest puta. Naravno da samo pojavljivanje imenice ... ne ukazuje na utjecaj starozavjetne mudrosne književnosti, no ti statistički pokazatelji ostaju uvod za dublje proučavanje mudrosnih mjesta u pojedinim evanđeljima. Stoga je u prvom dijelu ovog rada posebna pozornost posvećena upravo onim mjestima u kojima se pojavljuje imenica ... te se vidi da Marko ne pokazuje veće zanimanje za tu imenicu i njezin semantički krug, da Luka govori o Isusu kao o učitelju i posredniku mudrosti, a samo se kod Mateja već na toj razini uviđa poistovjećivanje Isusa s Mudrošću. U drugom dijelu rada ispitani su tekstovi sinoptičkih evanđelja u kojima se mogu prepoznati aluzije na mudrosnu književnost Starog zavjeta ili implicitni citati te književnosti. Došlo se do sličnih zaključaka: Marko nije zainteresiran za ideju mudrosti, Luka i ovdje stavlja naglasak na Isusovu posredničku ulogu u odnosu na mudrost, a Matej poistovjećuje Isusa s poosobljenom Mudrošću.
{"title":"Isus i mudrost u sinoptičkim evanđeljima s osobitim osvrtom na evanđeoska pozivanja na starozavjetnu mudrost","authors":"Darko Tepert","doi":"10.53745/bs.91.2.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.91.2.4","url":null,"abstract":"Rad se najprije bavi uporabom imenice ... u sinoptičkim evanđeljima te pokazuje da se u Markovu evanđelju pojavljuje jedanput, u Matejevu triput, a u Lukinu čak šest puta. Naravno da samo pojavljivanje imenice ... ne ukazuje na utjecaj starozavjetne mudrosne književnosti, no ti statistički pokazatelji ostaju uvod za dublje proučavanje mudrosnih mjesta u pojedinim evanđeljima. Stoga je u prvom dijelu ovog rada posebna pozornost posvećena upravo onim mjestima u kojima se pojavljuje imenica ... te se vidi da Marko ne pokazuje veće zanimanje za tu imenicu i njezin semantički krug, da Luka govori o Isusu kao o učitelju i posredniku mudrosti, a samo se kod Mateja već na toj razini uviđa poistovjećivanje Isusa s Mudrošću. U drugom dijelu rada ispitani su tekstovi sinoptičkih evanđelja u kojima se mogu prepoznati aluzije na mudrosnu književnost Starog zavjeta ili implicitni citati te književnosti. Došlo se do sličnih zaključaka: Marko nije zainteresiran za ideju mudrosti, Luka i ovdje stavlja naglasak na Isusovu posredničku ulogu u odnosu na mudrost, a Matej poistovjećuje Isusa s poosobljenom Mudrošću.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"80338369","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Leibnizovski kozmologijski argumenti razred su kozmologijskih argumenata za opstojnost metafizički prvoga uzroka, kojih je definirajuće obilježje primjena nekoga širokoga eksplanacijskog načela ili pak ne‑lokalnoga načela kauzalnosti na tzv. maksimalnu kontingentnu činjenicu, tj. kontingentnu činjenicu koja sadržava ili povlači svaku kontingentnu činjenicu relevantne vrste. Jedna je od strategija za napad na leibnizovski argument stoga argumentirati da odgovarajuća maksimalna kontingentna činjenica ne postoji. Rad opisuje dva načelna načina na koja se to može pokušati učiniti. Prvi je zanijekati da je maksimalna kontingentna činjenica legitimna cjelina činjenica, drugi je zanijekati opstojnost kontingentnih činjenica općenito. Iznosi se nekoliko alternativnih formulacija tvrdnje o postojanju maksimalne kontingentne činjenice, njihova pozadinska teorijska motivacija i načini na koje pojedine formulacije izbjegavaju prigovore. Argumentira se da prigovori koji se odnose na maksimalnu kontingentnu činjenicu nisu ozbiljna prijetnja leibnizovskim argumentima za opstojnost prvoga uzroka.
{"title":"Maksimalna kontingentna činjenica u leibnizovskim kozmologijskim argumentima","authors":"Goran Lojkić","doi":"10.53745/bs.91.1.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.91.1.3","url":null,"abstract":"Leibnizovski kozmologijski argumenti razred su kozmologijskih argumenata za opstojnost metafizički prvoga uzroka, kojih je definirajuće obilježje primjena nekoga širokoga eksplanacijskog načela ili pak ne‑lokalnoga načela kauzalnosti na tzv. maksimalnu kontingentnu činjenicu, tj. kontingentnu činjenicu koja sadržava ili povlači svaku kontingentnu činjenicu relevantne vrste. Jedna je od strategija za napad na leibnizovski argument stoga argumentirati da odgovarajuća maksimalna kontingentna činjenica ne postoji. Rad opisuje dva načelna načina na koja se to može pokušati učiniti. Prvi je zanijekati da je maksimalna kontingentna činjenica legitimna cjelina činjenica, drugi je zanijekati opstojnost kontingentnih činjenica općenito. Iznosi se nekoliko alternativnih formulacija tvrdnje o postojanju maksimalne kontingentne činjenice, njihova pozadinska teorijska motivacija i načini na koje pojedine formulacije izbjegavaju prigovore. Argumentira se da prigovori koji se odnose na maksimalnu kontingentnu činjenicu nisu ozbiljna prijetnja leibnizovskim argumentima za opstojnost prvoga uzroka.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"77123798","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U središtu Ps 90, koji pripada mudrosnoj meditaciji, je čovjekova patnja zbog prolaznosti vremena. Promišljaju i o čovjekovoj prolaznosti u svjetlu Božje vječnosti, psalmist traži smisao svojeg postojanja, mole i Gospodina da ga nauči brojiti svoje dane kako bi stekao mudro srce. Kako brojiti svoje dane i što znači mudro srce? To su pitanja na koja ćemo pokušati odgovoriti u ovom radu. Prvi dio rada posvećen je pitanju autorstva, književnom rodu i strukturi Ps 90 prema kojoj se u drugom dijelu pristupa egzegetsko -teološkoj analizi s posebnim osvrtom na obilježja Božjega i čovjekova lica koja proizlaze iz samog psalma. Posljednji, i za naše istraživanje najznačajniji dio rada, pokušava odgovoriti na uvodna pitanja, definiraju i čovjekovo mudro srce te određuju i neke od njegovih temeljnih značajki kao što su: prihvaćanje vremenitosti, preuzimanje odgovornosti, življenje granica i otkrivanje vrijednosti malenosti.
{"title":"»Nauči nas dane naše brojiti da steknemo mudro srce«","authors":"Silvana Fužinato","doi":"10.53745/bs.91.2.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.91.2.2","url":null,"abstract":"U središtu Ps 90, koji pripada mudrosnoj meditaciji, je čovjekova patnja zbog prolaznosti vremena. Promišljaju i o čovjekovoj prolaznosti u svjetlu Božje vječnosti, psalmist traži smisao svojeg postojanja, mole i Gospodina da ga nauči brojiti svoje dane kako bi stekao mudro srce. Kako brojiti svoje dane i što znači mudro srce? To su pitanja na koja ćemo pokušati odgovoriti u ovom radu. Prvi dio rada posvećen je pitanju autorstva, književnom rodu i strukturi Ps 90 prema kojoj se u drugom dijelu pristupa egzegetsko -teološkoj analizi s posebnim osvrtom na obilježja Božjega i čovjekova lica koja proizlaze iz samog psalma. Posljednji, i za naše istraživanje najznačajniji dio rada, pokušava odgovoriti na uvodna pitanja, definiraju i čovjekovo mudro srce te određuju i neke od njegovih temeljnih značajki kao što su: prihvaćanje vremenitosti, preuzimanje odgovornosti, življenje granica i otkrivanje vrijednosti malenosti.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"81752497","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Na temelju građe iz ostavštine fra Bonaventure Dude i objavljenih tekstova u različitim publikacijama u radu se nastoji pokazati životni put dvojice hrvatskih franjevaca, kapucina Tomislava Janka Šagi‑Bunića i franjevca Bonevanture Dude. Poznanstvo ove dvojice redovnika i svećenika seže u vrijeme njihovog odgoja u sjemeništima u Varaždinu i školovanja u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u istom gradu. Različite naravi, različiti pristupi radu, različiti životni putovi, a u pozadini svega ostajalo je trajno prijateljstvo koje je ispreplitalo živote i rad ove dvojice prijatelja do kraja njihova života. Duda i Šagi‑Bunić ostali su zabilježeni u povijesti Crkve u Hrvata i hrvatskoj nacionalnoj povijesti kao nezaobilazna imena koncilske obnove u Hrvatskoj kao osobe koje su svaki na svoj način, usmjeravali intelektualni i pastoralni život Crkve u hrvatskom narodu u prijelomnim vremenima koncilske obnove, u socijalističkom društvu kojim je dominirao komunistički totalitarizam i otvorena ateizacija. Njihovi životi i rad jesu trajno svjedočanstvo da čovjek u otkrivanju svoga krsnog poslanja postaje locus theologicus, prostor Božje prisutnosti i djelovanja u Crkvi i svijetu, koje se ostvaruje i kroz djelovanje pojedinaca u njihovoj posvećenosti kroz određeno poslanje u Crkvi. Njihovo prijateljstvo također je svjedočanstvo kako iskreno prijateljstvo također jest locus theologicus, jer iz njega izrasta veliko dobro koje u svom vremenu pridonosi obnovi Crkve i društvene stvarnosti, odnosno čovjeka kao neizostavnog djela tih stvarnosti, a trag dobra ostaje zabilježen među generacijama koje slijede. Na ovom tragu u radu će biti proučen odnos dvaju hrvatskih teologa Tomislava J. Šagi‑Bunića i Bonaventure Dude, koje je uz obilježenost franjevačkom karizmom poslanja u hrvatskom narodu, visokim obrazovanjem te kvalitetnim znanstvenim i pastoralnim radom, obilježilo cjeloživotno prijateljstvo, koje je bilo u potpunosti uključeno u njihovo poslanje u Crkvi i narodu. Članak prati njihove živote od odgojnog razdoblja u Varaždinu do smrti Šagi‑Bunića, kroz teška i prijelomna razdoblja Crkve u Hrvata i hrvatskoga naroda.
{"title":"Tomislav J. Šagi – Bunić i Bonaventura Duda","authors":"Daniel Patafta","doi":"10.53745/bs.91.1.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.91.1.5","url":null,"abstract":"Na temelju građe iz ostavštine fra Bonaventure Dude i objavljenih tekstova u različitim publikacijama u radu se nastoji pokazati životni put dvojice hrvatskih franjevaca, kapucina Tomislava Janka Šagi‑Bunića i franjevca Bonevanture Dude. Poznanstvo ove dvojice redovnika i svećenika seže u vrijeme njihovog odgoja u sjemeništima u Varaždinu i školovanja u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u istom gradu. Različite naravi, različiti pristupi radu, različiti životni putovi, a u pozadini svega ostajalo je trajno prijateljstvo koje je ispreplitalo živote i rad ove dvojice prijatelja do kraja njihova života. Duda i Šagi‑Bunić ostali su zabilježeni u povijesti Crkve u Hrvata i hrvatskoj nacionalnoj povijesti kao nezaobilazna imena koncilske obnove u Hrvatskoj kao osobe koje su svaki na svoj način, usmjeravali intelektualni i pastoralni život Crkve u hrvatskom narodu u prijelomnim vremenima koncilske obnove, u socijalističkom društvu kojim je dominirao komunistički totalitarizam i otvorena ateizacija. Njihovi životi i rad jesu trajno svjedočanstvo da čovjek u otkrivanju svoga krsnog poslanja postaje locus theologicus, prostor Božje prisutnosti i djelovanja u Crkvi i svijetu, koje se ostvaruje i kroz djelovanje pojedinaca u njihovoj posvećenosti kroz određeno poslanje u Crkvi. Njihovo prijateljstvo također je svjedočanstvo kako iskreno prijateljstvo također jest locus theologicus, jer iz njega izrasta veliko dobro koje u svom vremenu pridonosi obnovi Crkve i društvene stvarnosti, odnosno čovjeka kao neizostavnog djela tih stvarnosti, a trag dobra ostaje zabilježen među generacijama koje slijede. Na ovom tragu u radu će biti proučen odnos dvaju hrvatskih teologa Tomislava J. Šagi‑Bunića i Bonaventure Dude, koje je uz obilježenost franjevačkom karizmom poslanja u hrvatskom narodu, visokim obrazovanjem te kvalitetnim znanstvenim i pastoralnim radom, obilježilo cjeloživotno prijateljstvo, koje je bilo u potpunosti uključeno u njihovo poslanje u Crkvi i narodu. Članak prati njihove živote od odgojnog razdoblja u Varaždinu do smrti Šagi‑Bunića, kroz teška i prijelomna razdoblja Crkve u Hrvata i hrvatskoga naroda.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"83474976","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Ovaj rad nastoji osvijetliti osnivačku ulogu Apostola Pavla kao mudrog graditelja korintske kršćanske zajednice (usp. 1 Kor 3,10) te istaknuti važnost popratnog metaforičkog građevinskog govora kojim se Pavao koristi (usp. 1 Kor 3,10-17). Ta se tema najčešće obrađuje unutar šireg Pavlova govora o razlikovanju spasonosne istinske Božje mudrosti nasuprot isprazne ljudske mudrosti koja vodi u propast (usp. 1 Kor 1-3). Međutim, važno je naglasiti da ovaj rad ne ide u smjeru detaljne analize govora o istinskoj mudrosti, tj. mudrosti s križa, o kojoj je mnogo toga dosad napisano i rečeno, već ima za cilj potaknuti egzegete i biblijske teologe na hrvatskom govornom području na produbljivanje i opširniju obradu govora o Pavlu kao mudrom graditelju. Dakle, riječ je o uvodnoj ili početnoj studiji koja mora biti još poprilično dorađena i popraćena detaljnijom analizom Pavlova graditeljskog rječnika, ne zaobilaze i kontekst govora o mudrosti križa, unutar kojega se ova tematika nalazi. Što se tiče same strukture rada, nakon uvodnih napomena, prvi dio izlaganja razmatra okolnosti u kojima je Pavao djelovao: unutarnju situaciju kršćanske zajednice, društveno gospodarsko okružje grada Korinta, utjecaj svjetovne mudrosti, kao i posljedice svjetovnog obrasca ponašanja na život same zajednice. U drugom dijelu izlaganja u glavnim crtama obrađen je književni kontekst i tematska pozadina govora o Pavlu kao mudrom graditelju (usp. 1 Kor 3,10) u svjetlu govora o Božjoj i svjetskoj mudrosti (usp. Kor 1-3). Uz kratki komentar šireg i bližeg konteksta, naglasak je stavljen na Pavlov temeljni apostolski kriterij djelovanja u skladu s voljom i mudrošću Božjom, koji ujedno otkriva pravu ulogu kršćanskog propovjednika. Treći dio izlaganja donosi komentar 1 Kor 3,10 s osvrtom na važne greške pojmove koji rasvjetljuju Pavlovu osnivačku ulogu te naglaskom način polaganja jedinstvenog temelja Crkve, a to je evanđelje i sama osoba Krista raspetoga, u kojem se očituje Božja mudrost s križa kao jedina istinska mudrost koja vodi u spasenje. Zaključak iznosi na vidjelo činjenicu da bez jedinstvenog temelja Isusa Krista kojeg je Bog položio u vječnosti i Pavao u vremenitom smislu, nema ni jedinstvene Božje zgrade ni Božjeg hrama u Korintu, odnosno nema Crkve.
{"title":"Pavao - »mudri graditelj« korintske kršćanske zajednice (1 Kor 3,10)","authors":"Tomislav Zečević","doi":"10.53745/bs.91.2.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.53745/bs.91.2.6","url":null,"abstract":"Ovaj rad nastoji osvijetliti osnivačku ulogu Apostola Pavla kao mudrog graditelja korintske kršćanske zajednice (usp. 1 Kor 3,10) te istaknuti važnost popratnog metaforičkog građevinskog govora kojim se Pavao koristi (usp. 1 Kor 3,10-17). Ta se tema najčešće obrađuje unutar šireg Pavlova govora o razlikovanju spasonosne istinske Božje mudrosti nasuprot isprazne ljudske mudrosti koja vodi u propast (usp. 1 Kor 1-3). Međutim, važno je naglasiti da ovaj rad ne ide u smjeru detaljne analize govora o istinskoj mudrosti, tj. mudrosti s križa, o kojoj je mnogo toga dosad napisano i rečeno, već ima za cilj potaknuti egzegete i biblijske teologe na hrvatskom govornom području na produbljivanje i opširniju obradu govora o Pavlu kao mudrom graditelju. Dakle, riječ je o uvodnoj ili početnoj studiji koja mora biti još poprilično dorađena i popraćena detaljnijom analizom Pavlova graditeljskog rječnika, ne zaobilaze i kontekst govora o mudrosti križa, unutar kojega se ova tematika nalazi. Što se tiče same strukture rada, nakon uvodnih napomena, prvi dio izlaganja razmatra okolnosti u kojima je Pavao djelovao: unutarnju situaciju kršćanske zajednice, društveno gospodarsko okružje grada Korinta, utjecaj svjetovne mudrosti, kao i posljedice svjetovnog obrasca ponašanja na život same zajednice. U drugom dijelu izlaganja u glavnim crtama obrađen je književni kontekst i tematska pozadina govora o Pavlu kao mudrom graditelju (usp. 1 Kor 3,10) u svjetlu govora o Božjoj i svjetskoj mudrosti (usp. Kor 1-3). Uz kratki komentar šireg i bližeg konteksta, naglasak je stavljen na Pavlov temeljni apostolski kriterij djelovanja u skladu s voljom i mudrošću Božjom, koji ujedno otkriva pravu ulogu kršćanskog propovjednika. Treći dio izlaganja donosi komentar 1 Kor 3,10 s osvrtom na važne greške pojmove koji rasvjetljuju Pavlovu osnivačku ulogu te naglaskom način polaganja jedinstvenog temelja Crkve, a to je evanđelje i sama osoba Krista raspetoga, u kojem se očituje Božja mudrost s križa kao jedina istinska mudrost koja vodi u spasenje. Zaključak iznosi na vidjelo činjenicu da bez jedinstvenog temelja Isusa Krista kojeg je Bog položio u vječnosti i Pavao u vremenitom smislu, nema ni jedinstvene Božje zgrade ni Božjeg hrama u Korintu, odnosno nema Crkve.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"89193659","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：