Deca, kao najosetljiva i najzištećenija kategorija društva, krivično neodgovorna, se nažalost ipak javljaju u ulozi žrtvi krivičnih dela. Iako se njihova zaštita ogleda od strane čitavog društva, svih subjekata bezbednosti i pravne zaštite, statistički i realni podaci koji se pojavljuju ukazuju na činjenicu da je ova najosetljivija društvena kategorija ipak „na udaru“ mnogih krivičnih dela gde se pojavljuju kao njihove žrtve. Deca, zbog svoje starosne granice i još uvek nedovoljno razvijenih sposobnosti za adekvatnu preocenu su specificna kao žtve krivičnih dela u slučaju da se radi o punoletnim učiniocima, dok posebnu specificnost u izvršenju krivičnih dela nad decom imaju maloletnici u slučaju da se javljaju kao učinioci. U tome ide u prilog činjenica da su maloletnici i deca zbog bliske starosne strukture u većoj mogućnosti da medjusobno budu izvršioci i žrtve kriminala, posebno njihovo druženje, vannastavno okupljanje, pohadjanje skole itd. u odnosu na punoletne izvršioci i decu kao njihove potencijalne žrtve. U tom slučaju se najčešće radi o tzv „vršnjackom nasilju“ kao obliku kriminala između vrnjaka. Imajući u vidu da su deca krivično neodgovorna i da ne podležu krivičnoj odgovornosti, nezahvalno je ovu osetljivu kategoriju analizirati uopste sa aspekta žrtve. S obzirom da se u ovoj kategoriji nalaze, autor se u radu bavi upravo ovom problematikom, gde decu analizira u uloži žrtve kriminala, kao skupa krivičnih dela, nad kojim su izvršena od strane maloletnika, kao njihove bliske strarosne granice. Pored teorijskog obrazloženja pojma dece i maloletnika u krivičnom pravu, autor statističkim metodom analizira zastupljenost izvršenja krivičnih dela od strane maloletnika prema deci u vremenskom periodu od pet godina na teritoriji Republike Srbije prikazom konkretnih statističkih podataka iz skoro svih grupa krivčnih dela, na osnovu čega se izvodi zaključak koja su dela najzastuplenija u izvršenju,, kao i o njihovoj dinamici izvršenja, a sve u cilju buduceg sprečavanja vršenja dela nad ovom specifičnoj društvenoj kategoriji.
{"title":"DECA KAO ŽRTVE KRIMINALA OD STRANE MALOLETNIKA","authors":"Gordana Nikolić","doi":"10.7251/zcmz0121621n","DOIUrl":"https://doi.org/10.7251/zcmz0121621n","url":null,"abstract":"Deca, kao najosetljiva i najzištećenija kategorija društva, krivično neodgovorna, se nažalost ipak javljaju u ulozi žrtvi krivičnih dela. Iako se njihova zaštita ogleda od strane čitavog društva, svih subjekata bezbednosti i pravne zaštite, statistički i realni podaci koji se pojavljuju ukazuju na činjenicu da je ova najosetljivija društvena kategorija ipak „na udaru“ mnogih krivičnih dela gde se pojavljuju kao njihove žrtve. Deca, zbog svoje starosne granice i još uvek nedovoljno razvijenih sposobnosti za adekvatnu preocenu su specificna kao žtve krivičnih dela u slučaju da se radi o punoletnim učiniocima, dok posebnu specificnost u izvršenju krivičnih dela nad decom imaju maloletnici u slučaju da se javljaju kao učinioci. U tome ide u prilog činjenica da su maloletnici i deca zbog bliske starosne strukture u većoj mogućnosti da medjusobno budu izvršioci i žrtve kriminala, posebno njihovo druženje, vannastavno okupljanje, pohadjanje skole itd. u odnosu na punoletne izvršioci i decu kao njihove potencijalne žrtve. U tom slučaju se najčešće radi o tzv „vršnjackom nasilju“ kao obliku kriminala između vrnjaka. Imajući u vidu da su deca krivično neodgovorna i da ne podležu krivičnoj odgovornosti, nezahvalno je ovu osetljivu kategoriju analizirati uopste sa aspekta žrtve. S obzirom da se u ovoj kategoriji nalaze, autor se u radu bavi upravo ovom problematikom, gde decu analizira u uloži žrtve kriminala, kao skupa krivičnih dela, nad kojim su izvršena od strane maloletnika, kao njihove bliske strarosne granice. Pored teorijskog obrazloženja pojma dece i maloletnika u krivičnom pravu, autor statističkim metodom analizira zastupljenost izvršenja krivičnih dela od strane maloletnika prema deci u vremenskom periodu od pet godina na teritoriji Republike Srbije prikazom konkretnih statističkih podataka iz skoro svih grupa krivčnih dela, na osnovu čega se izvodi zaključak koja su dela najzastuplenija u izvršenju,, kao i o njihovoj dinamici izvršenja, a sve u cilju buduceg sprečavanja vršenja dela nad ovom specifičnoj društvenoj kategoriji.","PeriodicalId":211002,"journal":{"name":"DRUŠTVENE DEVIJACIJE","volume":"329 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-10-10","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"133448147","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Социјална анамнеза је значајна за одлуке у кривично-правном поступку према малољетним преступницима. Значајна је за што хуманији приступ малољетнику као дјетету а што је битан задатак органа старатељства. Процјена личности малољетника са социјалном дијагнозом, прогнозом и приједлогом мјера су основа садржаја социјалне анамнезе која се израђује на захтјев тужиоца или судије у поступку према дјеци и малољетницима у кривичном поступку. Предмет овог рада јесте управо социјална анамнеза која се доставља прије покретања кривичног поступка, тачније методологија њене израде. Циљ квалитативне анализе садржаја 100 извјештаја које је сачинило пет центара за социјални рад у Републици Српској, је био увидјети начин израде социјалне анамнезе у смислу методских поступака које радници користе. Значај ове анализе се може посматрати кроз закључак о значају социјалне анамнезе, о кориштењу метода социјалног рада у пракси. Закључци се односе на стуктуру извјештаја о малољетном преступнику, на шароликост миетодских поступака које радици користе, структури извјештаја, а затим и по профилима радника који га израђују.
{"title":"СОЦИЈАЛНА АНАМНЕЗА У ФУНКЦИЈИ ПРОЦЈЕНЕ И ДИЈАГНОСТИКЕ МАЛОЉЕТНОГ ПРЕСТУПНИКА У КРИВИЧНО-ПРАВНОМ ПОСТУПКУ","authors":"Љубинка Лазић","doi":"10.7251/zcmz0121583l","DOIUrl":"https://doi.org/10.7251/zcmz0121583l","url":null,"abstract":"Социјална анамнеза је значајна за одлуке у кривично-правном поступку према малољетним преступницима. Значајна је за што хуманији приступ малољетнику као дјетету а што је битан задатак органа старатељства. Процјена личности малољетника са социјалном дијагнозом, прогнозом и приједлогом мјера су основа садржаја социјалне анамнезе која се израђује на захтјев тужиоца или судије у поступку према дјеци и малољетницима у кривичном поступку. Предмет овог рада јесте управо социјална анамнеза која се доставља прије покретања кривичног поступка, тачније методологија њене израде. Циљ квалитативне анализе садржаја 100 извјештаја које је сачинило пет центара за социјални рад у Републици Српској, је био увидјети начин израде социјалне анамнезе у смислу методских поступака које радници користе. Значај ове анализе се може посматрати кроз закључак о значају социјалне анамнезе, о кориштењу метода социјалног рада у пракси. Закључци се односе на стуктуру извјештаја о малољетном преступнику, на шароликост миетодских поступака које радици користе, структури извјештаја, а затим и по профилима радника који га израђују.","PeriodicalId":211002,"journal":{"name":"DRUŠTVENE DEVIJACIJE","volume":"18 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-10-10","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"132739550","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Sport i fizička aktivnost imaju važnu ulogu u adolescenciji. Mnogi autori naglašavaju da bavljenje sportom može na različite načine doprineti socijalnom razvoju mladih. Bavljenje sportom doprinosi razvoju samostalnosti mlade osobe, povećanju samopouzdanja, jačanju socijalnih veza sa vršnjacima i odraslima koji su uključeni u sportske aktivnosti. Bavljenje sportom ima pozitivan uticaj na kvalitet života, razvoj crta ličnosti, samopoštovanje, razvoj liderskih sposobnosti, prihvaćenost od strane vršnjaka. Ove koristi se prvenstveno pripisuju socijalno-pedagoškoj ulozi sporta. Neka istraživanja pokazuju da su mladi koji se bave organizovanim sportskim aktivnostima pod manjim rizikom delinkventnog ponašanja. Postoje različita teorijska objašnjenja ove pretpostavke. Zaokupljenost sportom ostavlja manje slobodnog vremena za nestrukturisane aktivnosti, besposličenje i delinkventno ponašanje. Međutim, postoje primeri sportista koji koriste drogu, zloupotrebljavaju alkohol, ponašaju se antisocijalno, vrše nasilnički kriminal. Pojedine sportske aktivnosti mogu da povećaju rizik maloletničke delinkvencije. Neka istraživanja pokazuju da deca koja se bave kontaktnim sportovima ispoljavaju niži stepen moralnog rasuđivanja. Predmet ovog rada je povezanost bavljenja sportom i maloletničke delinkvencije. Rezultati dosadašnjih istraživanja ne pokazuju saglasne nalaze o odnosu između bavljenja sportom i maloletničke delinkvencije. Cilj rada je da se na osnovu pregleda literature u ovoj oblasti dođe do novih saznanja o ovom odnosu i ukaže na mogućnosti primene sporta u prevenciji maloletničke delinkvencije.
体育运动在青少年时期发挥着重要作用。作者认为,体育运动对青少年的社会发展具有重要作用。通过体育锻炼可以增强体质、提高记忆力、增强社会责任感以及提高体育运动的积极性。享受体育运动对生活质量、个性发展、自尊、领导能力的培养以及青年的鉴赏力都有积极的影响。享受体育对生活质量、个性发展、自尊、领导能力的培养以及青少年的鉴赏能力都有积极的影响。因此,我们认为,组织体育活动的目的是为了提高人们对体育的兴趣。对这一假设有不同的理论解释。Zaokupljenost sportom ostavlja manje slobodnog vremena za nestrukturisane aktivnosti, besposličenje i delinkventno ponašanje.因此,初学体育的人如果吸食毒品、酗酒、滥用抗抑郁药物,就会成为罪犯。一些体育活动可能会增加未成年人犯罪的风险。一些研究表明,从事接触性运动的儿童道德成长水平较低。本建议的主题是体育与青少年犯罪之间的联系。体育运动与青少年犯罪之间的联系是本建议的主题。 Cilj rada je da da se na osnovu pregled literature u ovoj oblasti dođe do nové saznanja ovom odnosu i ukaže na mogućnosti primene sporto u prevenciji maloletničke delinkvencije.
{"title":"BAVLJENJE SPORTOM I MALOLETNIČKA DELINKVENCIJA","authors":"Danica Vasiljević-Prodanović, Ljiljana Stevković","doi":"10.7251/zcmz0121568v","DOIUrl":"https://doi.org/10.7251/zcmz0121568v","url":null,"abstract":"Sport i fizička aktivnost imaju važnu ulogu u adolescenciji. Mnogi autori naglašavaju da bavljenje sportom može na različite načine doprineti socijalnom razvoju mladih. Bavljenje sportom doprinosi razvoju samostalnosti mlade osobe, povećanju samopouzdanja, jačanju socijalnih veza sa vršnjacima i odraslima koji su uključeni u sportske aktivnosti. Bavljenje sportom ima pozitivan uticaj na kvalitet života, razvoj crta ličnosti, samopoštovanje, razvoj liderskih sposobnosti, prihvaćenost od strane vršnjaka. Ove koristi se prvenstveno pripisuju socijalno-pedagoškoj ulozi sporta. Neka istraživanja pokazuju da su mladi koji se bave organizovanim sportskim aktivnostima pod manjim rizikom delinkventnog ponašanja. Postoje različita teorijska objašnjenja ove pretpostavke. Zaokupljenost sportom ostavlja manje slobodnog vremena za nestrukturisane aktivnosti, besposličenje i delinkventno ponašanje. Međutim, postoje primeri sportista koji koriste drogu, zloupotrebljavaju alkohol, ponašaju se antisocijalno, vrše nasilnički kriminal. Pojedine sportske aktivnosti mogu da povećaju rizik maloletničke delinkvencije. Neka istraživanja pokazuju da deca koja se bave kontaktnim sportovima ispoljavaju niži stepen moralnog rasuđivanja. Predmet ovog rada je povezanost bavljenja sportom i maloletničke delinkvencije. Rezultati dosadašnjih istraživanja ne pokazuju saglasne nalaze o odnosu između bavljenja sportom i maloletničke delinkvencije. Cilj rada je da se na osnovu pregleda literature u ovoj oblasti dođe do novih saznanja o ovom odnosu i ukaže na mogućnosti primene sporta u prevenciji maloletničke delinkvencije.","PeriodicalId":211002,"journal":{"name":"DRUŠTVENE DEVIJACIJE","volume":"2017 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-10-10","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"127442896","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Devijantnost, a samim tim korištenje droga, objašnjava se i tumači iz nekoliko teorijskih uglova. Veliki značaj na polju razumijevanja ove pojave i njenu prisutnost, korištenje i upotrebu među mladima, učinjen je na polju medicinskih, društvenih, psiholoških, bioloških i drugih nauka. Naš interes u ovom radu je usmjeren na sociološki diskurs, odnosno, na razumijevanje uzroka i posljedica devijantnosti i društvenog karaktera konzumiranja droge. Sociologija, kao nauka ali i kao praksa, ne fokusira se na pogreške pojedinaca i lične konsekvence koje iz tih grešaka proizlaze, kako bi se objasnili fenomenološki aspekt ove pojave i socijalni problemi koji iz je proizilaze. Ona istražuje strukturne i kulturne faktore koji dovode do takvih oblika ponašanja i problema, najčešće među mlađom populacijom. U radu ćemo objasniti najvažnije sociološke perspektive, kao i sociološke teorije, koje tretiraju devijantne oblike ponašanja, ovu vrstu društvene patologije, odnosno, korištenje droga i ovisnost.
从一些理论来源可以明显看出毒品的偏差,但也可以看出毒品的使用。医学、社会学、心理学、生物学和其他科学领域在了解这一现象及其在年轻人中的敏感性、使用和消费方面做了大量工作。我们在本系列丛书中关注的是社会学方面的论述,尤其是了解偏差的原因和后果以及毒品消费的社会特征。Sociologija, kao nauka ali i kao praksa, ne fokusira se na pogreške pojedinaca i líčne konsekvence koje iz tih sinšaka proizlaze, kako bi objasnili fenomenologški aspekt ove pojave i socijalni problemi koji iz je proizilaze.她研究了导致这种形式的自豪感和问题的结构和文化因素,尤其是在年轻人群中。她的建议将阐明最重要的社会学观点以及社会学理论,这些观点和理论涉及成瘾的异常形式、这种类型的社会病理学,尤其是吸毒和成瘾。
{"title":"UPOTREBA DROGA KAO OBLIK DEVIJANTNOG PONAŠANJA MEĐU MLADIMA – SOCIOLOŠKA PERSPEKTIVA","authors":"Šahim Kahrimanović","doi":"10.7251/zcmz0121335k","DOIUrl":"https://doi.org/10.7251/zcmz0121335k","url":null,"abstract":"Devijantnost, a samim tim korištenje droga, objašnjava se i tumači iz nekoliko teorijskih uglova. Veliki značaj na polju razumijevanja ove pojave i njenu prisutnost, korištenje i upotrebu među mladima, učinjen je na polju medicinskih, društvenih, psiholoških, bioloških i drugih nauka. Naš interes u ovom radu je usmjeren na sociološki diskurs, odnosno, na razumijevanje uzroka i posljedica devijantnosti i društvenog karaktera konzumiranja droge. Sociologija, kao nauka ali i kao praksa, ne fokusira se na pogreške pojedinaca i lične konsekvence koje iz tih grešaka proizlaze, kako bi se objasnili fenomenološki aspekt ove pojave i socijalni problemi koji iz je proizilaze. Ona istražuje strukturne i kulturne faktore koji dovode do takvih oblika ponašanja i problema, najčešće među mlađom populacijom. U radu ćemo objasniti najvažnije sociološke perspektive, kao i sociološke teorije, koje tretiraju devijantne oblike ponašanja, ovu vrstu društvene patologije, odnosno, korištenje droga i ovisnost.","PeriodicalId":211002,"journal":{"name":"DRUŠTVENE DEVIJACIJE","volume":"12 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-10-10","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"125321338","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Responsibility is one of the main characteristics of a mature person. In the 21st century, in the era of increasing infantilism, one of the important areas in modern psychology and pedagogy is the problem of responsibility formation and development in adolescents and young people. There are various hypotheses about the emergence of infantile and irresponsible behavior and their manifestations in childhood and adulthood. The strength of society is the strength of the individuals who make it up, so in modern science it is important to identify the causes of social infantilism and introduce technologies for its prevention and correction. Based on the theoretical analysis, the paper examines the dominant symptoms of the infantilism development (irresponsibility, mental discomfort, loneliness, sexual behavior violation, narcissism and gender chauvinism) and their manifestations in different age periods. The forms of irresponsibility in adolescents and the causes of their occurrence in different age periods are presented in detail. According to the author, the main reasons for infantilism development in adolescent and youth environment are: 1) the lack of collective education and the low influence of teachers, psychologists and educational environment in general on the individual’s development; 2) a pronounced style of pedagogy of freedom, provoking selfishness development; 3) delegation of responsibility for education exclusively to the family in the absence of psychological and pedagogical support for family relations; 4) deformation of the family relations model against the background of falling birth rates, shifting gender roles and family values. For the prevention and correction of infantilism among adolescents and young people, specialists in the sphere of modern education need to conduct systematic diagnostic work with the family and pay close attention to the introduction of practical technologies for the prevention of irresponsible behavior among younger schoolchildren and adolescents. In addition, it is necessary to introduce psychological and pedagogical education of the younger generation on the issues of individual self-development, self-education and self-realization.
{"title":"INFANTILISM DEVELOPMENT PROBLEMS AND RESPONSIBILITY FORMATION IN MODERN ADOLESCENTS AND YOUNG PEOPLE","authors":"O. Mikhailova","doi":"10.7251/zcmz0121370m","DOIUrl":"https://doi.org/10.7251/zcmz0121370m","url":null,"abstract":"Responsibility is one of the main characteristics of a mature person. In the 21st century, in the era of increasing infantilism, one of the important areas in modern psychology and pedagogy is the problem of responsibility formation and development in adolescents and young people. There are various hypotheses about the emergence of infantile and irresponsible behavior and their manifestations in childhood and adulthood. The strength of society is the strength of the individuals who make it up, so in modern science it is important to identify the causes of social infantilism and introduce technologies for its prevention and correction. Based on the theoretical analysis, the paper examines the dominant symptoms of the infantilism development (irresponsibility, mental discomfort, loneliness, sexual behavior violation, narcissism and gender chauvinism) and their manifestations in different age periods. The forms of irresponsibility in adolescents and the causes of their occurrence in different age periods are presented in detail. According to the author, the main reasons for infantilism development in adolescent and youth environment are: 1) the lack of collective education and the low influence of teachers, psychologists and educational environment in general on the individual’s development; 2) a pronounced style of pedagogy of freedom, provoking selfishness development; 3) delegation of responsibility for education exclusively to the family in the absence of psychological and pedagogical support for family relations; 4) deformation of the family relations model against the background of falling birth rates, shifting gender roles and family values. For the prevention and correction of infantilism among adolescents and young people, specialists in the sphere of modern education need to conduct systematic diagnostic work with the family and pay close attention to the introduction of practical technologies for the prevention of irresponsible behavior among younger schoolchildren and adolescents. In addition, it is necessary to introduce psychological and pedagogical education of the younger generation on the issues of individual self-development, self-education and self-realization.","PeriodicalId":211002,"journal":{"name":"DRUŠTVENE DEVIJACIJE","volume":"79 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-10-10","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"126183218","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Uvod: Novi koronavirus, SARS-CoV-2, prvi put se pojavio u Wuhanu, u prosincu 2019. godine. Bolest koju uzrokuje SARS-CoV-2 naziva se COVID-19. Kako bi se spriječilo daljnje širenje zarazne bolesti potrebno je provoditi preventivne mjere. Kolektivni imunitet ključni je koncept za kontrolu epidemije. Samo dio populacije mora biti imun na zarazne agense, a to se može postići putem prevladavanja postojeće infekcije ili cijepljenjem. Učinkovito cjepivo najsigurniji je način za postizanje kolektivnog imuniteta. Cilj: Cilj ovog istraživanja je ispitati znanja i stavove studenata Fakulteta zdravstvenih studija Sveučilišta u Mostaru o cjepivu protiv COVID-19. Materijali i metode: U istraživanju je sudjelovalo 181 studenata, među kojima je 84% ženskih i 16% muških ispitanika. Ispitanici su bili studenti Fakulteta zdravstvenih studija Sveučilišta u Mostaru različitih studijskih smjerova i godina. Anketa je anonimna i ista je provedeno preko Google Forms koji je sastavni dio Google Drive-a (Google Diska). Rezultati: Istraživanjem smo utvrdili da postoji statistički značajna razlika u znanju između studenata preddiplomskog i diplomskog studija. Utvrdili smo da je veći postotak ženskih ispitanica koje prihvaćaju cjepivo protiv COVID-19. Ovim istraživanjem utvrdili smo da studenti diplomskog studija pokazuju pozitivnije stavove o cjepivu u odnosu na studente preddiplomskog studija. Studenti koji odbijaju primiti cjepivo, kao razlog navode nedovoljnu ispitanost istog. Zaključak: Ovim istraživanjem otkrili smo da na stav studenata ne utječe samo razina zdravstvenog znanja, nego i drugi čimbenici. Daljnja istraživanja trebala bi uključivati pitanja o strahu od nuspojava i drugih čimbenika koji utječu na negativan stav studenata o cjepivu protiv COVID-19.
{"title":"ZNANJE U STAVOVI STUDENATA FAKULTETA ZDRAVSTVENIH STUDIJA SVEUČILIŠTA U MOSTARU O CJEPIVU POTIV COVID-19","authors":"Ana Mišković, Ivona Ljevak, Antonela Lozančić","doi":"10.7251/zcmz0121189m","DOIUrl":"https://doi.org/10.7251/zcmz0121189m","url":null,"abstract":"Uvod: Novi koronavirus, SARS-CoV-2, prvi put se pojavio u Wuhanu, u prosincu 2019. godine. Bolest koju uzrokuje SARS-CoV-2 naziva se COVID-19. Kako bi se spriječilo daljnje širenje zarazne bolesti potrebno je provoditi preventivne mjere. Kolektivni imunitet ključni je koncept za kontrolu epidemije. Samo dio populacije mora biti imun na zarazne agense, a to se može postići putem prevladavanja postojeće infekcije ili cijepljenjem. Učinkovito cjepivo najsigurniji je način za postizanje kolektivnog imuniteta. Cilj: Cilj ovog istraživanja je ispitati znanja i stavove studenata Fakulteta zdravstvenih studija Sveučilišta u Mostaru o cjepivu protiv COVID-19. Materijali i metode: U istraživanju je sudjelovalo 181 studenata, među kojima je 84% ženskih i 16% muških ispitanika. Ispitanici su bili studenti Fakulteta zdravstvenih studija Sveučilišta u Mostaru različitih studijskih smjerova i godina. Anketa je anonimna i ista je provedeno preko Google Forms koji je sastavni dio Google Drive-a (Google Diska). Rezultati: Istraživanjem smo utvrdili da postoji statistički značajna razlika u znanju između studenata preddiplomskog i diplomskog studija. Utvrdili smo da je veći postotak ženskih ispitanica koje prihvaćaju cjepivo protiv COVID-19. Ovim istraživanjem utvrdili smo da studenti diplomskog studija pokazuju pozitivnije stavove o cjepivu u odnosu na studente preddiplomskog studija. Studenti koji odbijaju primiti cjepivo, kao razlog navode nedovoljnu ispitanost istog. Zaključak: Ovim istraživanjem otkrili smo da na stav studenata ne utječe samo razina zdravstvenog znanja, nego i drugi čimbenici. Daljnja istraživanja trebala bi uključivati pitanja o strahu od nuspojava i drugih čimbenika koji utječu na negativan stav studenata o cjepivu protiv COVID-19.","PeriodicalId":211002,"journal":{"name":"DRUŠTVENE DEVIJACIJE","volume":"204 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-10-10","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"115579677","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Bolest člana porodice utiče na porodičnu situaciju i odnose unutar porodice. Mišićna i neuromišićna oboljenja nastupaju kod djece, adolescenata i mlađih osoba. Ovo su bolesti koje zbog nemogućnosti izlječenja postaju „stanje“, a ono je dalje promjenjivo zbog progresije bolesti. U radu se bavimo porodicom i porodičnim odnosima u odnosu na starosnu dob oboljelog lica, društvenim uticajima koji zahtjevaju promjenu tradicionalnog pristupa bolesti i promjenu porodičnih odnosa. Društvene promjene mijenjaju i predrasude, stavove, zakonsku regulativu. Kroz rad želimo da ukažemo na mogućnosti koje se pružaju u savjetodavnom radu sa korisnicima u socijalnoj zaštiti kako bi pomogli porodicama da uspostave dobre porodične veze i žive sretno u okviru porodice.
{"title":"BOLEST ČLANA PORODICE I ODNOSI U PORODICI","authors":"Olivera Mastikosa","doi":"10.7251/zcmz2001346m","DOIUrl":"https://doi.org/10.7251/zcmz2001346m","url":null,"abstract":"Bolest člana porodice utiče na porodičnu situaciju i odnose unutar porodice. Mišićna i neuromišićna oboljenja nastupaju kod djece, adolescenata i mlađih osoba. Ovo su bolesti koje zbog nemogućnosti izlječenja postaju „stanje“, a ono je dalje promjenjivo zbog progresije bolesti. U radu se bavimo porodicom i porodičnim odnosima u odnosu na starosnu dob oboljelog lica, društvenim uticajima koji zahtjevaju promjenu tradicionalnog pristupa bolesti i promjenu porodičnih odnosa. Društvene promjene mijenjaju i predrasude, stavove, zakonsku regulativu. Kroz rad želimo da ukažemo na mogućnosti koje se pružaju u savjetodavnom radu sa korisnicima u socijalnoj zaštiti kako bi pomogli porodicama da uspostave dobre porodične veze i žive sretno u okviru porodice.","PeriodicalId":211002,"journal":{"name":"DRUŠTVENE DEVIJACIJE","volume":"36 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2020-10-10","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"122334470","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Obitelj je jedna od najstarijih zajednica. Do danas je doživjela brojne transformacije, ali se smatra da će uvijek postojati u nekom obliku. Savremena obitelj suočena je s brojnim promjenama koje su posljedica globalizacije i sve naglašenijih liberalnih težnji, koji donose nove vrijednosti i nove načine razumijevanja međuljudskih odnosa. Da bi obitelj kvalitetno odgovorila na svoje uloge, funkcije i ciljeve neophodno je da bude funkcionalna. Istraživanja su pokazala da nije važno da obitelj bude potpuna (da u njoj žive oba roditelja) ili da bude višegeneracijska kako bi bila ocijenjena kao funkcionalna. Važan aspekt funkcionalnosti jeste kvaliteta odnosa između roditelja i njihove djece. U ovom istraživanju pažnja je usmjerena prema kvaliteti odnosa u obiteljima orijentacije studenata Univerziteta u Sarajevu. Cilj istraživanja je bio utvrditi percepciju studenata o kvaliteti odnosa u njihovim obiteljima uzimajući u obzir određene sociodemografske karakteristike. Kvaliteta odnosa je određena kao prihvatanje i odbacivanje od strane roditelja (majke i oca). U istraživanju je korišten KOBI instrument i upitnik o sociodemografskim obilježjima, kao što su: spol, struktura obitelji, broj djece u obitelji, obrazovanje roditelja, radni status roditelja i socio-ekonomski status obitelji. U istraživanju se pošlo od pretpostavki 1) da studentice doživljavati značajno veće prihvatanje od strane majke nego studenti, dok studenti doživljavaju veće prihvatanje od strane očeva, 2) veće prihvatanje od strane roditelja doživljavaju studenti koji žive s oba roditelja, nego studenti koji žive s jednim roditeljem, 3) roditelji koji imaju viši nivo završenog formalnog obrazovanja i zaposleni su pokazuju veći stepen prihvatanja u odnosu na roditelje koji nisu zaposleni, 4) studenti koji žive u obiteljima ispodprosječnog socio-ekonomskog statusa doživljavaju manje prihvatanja od strane roditelja nego oni studenti koji žive u obiteljima s prosječnim socio-ekonomskim statusom. Rezultati istraživanja su omogućili uvid u percepciju studenata o kvaliteti odnosa u njihovoj obitelji orijentacije i preporuke za daljnja istraživanja.
{"title":"PERCEPCIJA STUDENATA O KVALITETI ODNOSA U OBITELJIMA ORIJENTACIJE","authors":"Sandra Bjelan-Guska, Lejla Kafedžić","doi":"10.7251/zcmz2001131b","DOIUrl":"https://doi.org/10.7251/zcmz2001131b","url":null,"abstract":"Obitelj je jedna od najstarijih zajednica. Do danas je doživjela brojne transformacije, ali se smatra da će uvijek postojati u nekom obliku. Savremena obitelj suočena je s brojnim promjenama koje su posljedica globalizacije i sve naglašenijih liberalnih težnji, koji donose nove vrijednosti i nove načine razumijevanja međuljudskih odnosa. Da bi obitelj kvalitetno odgovorila na svoje uloge, funkcije i ciljeve neophodno je da bude funkcionalna. Istraživanja su pokazala da nije važno da obitelj bude potpuna (da u njoj žive oba roditelja) ili da bude višegeneracijska kako bi bila ocijenjena kao funkcionalna. Važan aspekt funkcionalnosti jeste kvaliteta odnosa između roditelja i njihove djece. U ovom istraživanju pažnja je usmjerena prema kvaliteti odnosa u obiteljima orijentacije studenata Univerziteta u Sarajevu. Cilj istraživanja je bio utvrditi percepciju studenata o kvaliteti odnosa u njihovim obiteljima uzimajući u obzir određene sociodemografske karakteristike. Kvaliteta odnosa je određena kao prihvatanje i odbacivanje od strane roditelja (majke i oca). U istraživanju je korišten KOBI instrument i upitnik o sociodemografskim obilježjima, kao što su: spol, struktura obitelji, broj djece u obitelji, obrazovanje roditelja, radni status roditelja i socio-ekonomski status obitelji. U istraživanju se pošlo od pretpostavki 1) da studentice doživljavati značajno veće prihvatanje od strane majke nego studenti, dok studenti doživljavaju veće prihvatanje od strane očeva, 2) veće prihvatanje od strane roditelja doživljavaju studenti koji žive s oba roditelja, nego studenti koji žive s jednim roditeljem, 3) roditelji koji imaju viši nivo završenog formalnog obrazovanja i zaposleni su pokazuju veći stepen prihvatanja u odnosu na roditelje koji nisu zaposleni, 4) studenti koji žive u obiteljima ispodprosječnog socio-ekonomskog statusa doživljavaju manje prihvatanja od strane roditelja nego oni studenti koji žive u obiteljima s prosječnim socio-ekonomskim statusom. Rezultati istraživanja su omogućili uvid u percepciju studenata o kvaliteti odnosa u njihovoj obitelji orijentacije i preporuke za daljnja istraživanja.","PeriodicalId":211002,"journal":{"name":"DRUŠTVENE DEVIJACIJE","volume":"38 10","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2020-10-10","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"114109336","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Uspješan prelazak u iz predškolskog u školski sustav trebao bi svakom djetetu pružiti pozitivne prilike za odgoj i obrazovanje, a to je moguće isključivo ukoliko se vodi računa o osobitostima svakog pojedinog djeteta. Kada govorimo o djeci s teškoćama u razvoju, osim uvjeta za provođenje individualiziranih i specifičnih odgojno-obrazovnih programa temeljenih na osobitostima i potrebama djeteta i profesionalne interdisciplinarne podrške njihovu razvoju, nužno je za ovu djecu individualizirano planirati i kvalitetno realizirati prijelaz iz vrtića u školu. Međutim, analizom dokumenata koji uređuju ovo područje, utvrđuje se da suradnja vrtića i škole nije jasno definirana ni jednim aktualnim propisom. Također, ne postoji ni usuglašenost predškolskog i osnovnoškolskog kurikuluma koja bi predstavljala temelj za pedagoški koordiniran i optimiziran prijelaz. Da bi se izbjegle opasnosti koje sa sobom može donijeti prijelaz iz vrtića u osnovnu školu, potrebna je suradnja svih koji su izravno uključeni, dakle, odgajatelja, učitelja i obitelji. Stoga je nužno predvidjeti i provoditi individualizirane programe prelaska djeteta s teškoćama u razvoju iz vrtića u osnovnu školu, kao mehanizma podrške pri prelasku na sljedeću razinu obrazovanja. Individualizirani programi trebali bi uključivati aktivnosti usmjerene na roditelje, aktivnosti suradnje stručnjaka iz predškolskog i osnovnoškolskog sustava, kao i aktivnosti usmjerene na samo dijete. Samo takvom strukturiranom suradnjom moguće je ostvariti kontinuitet odgoja i obrazovanja u pedagoškoj sredini koja će svakom djetetu i učeniku pružiti stabilnost, osjećaj sigurnosti, kompetentnosti i omogućiti mu razvoj potencijala i poštivanje njegovih osobitosti.
{"title":"DIJETE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU NA PRIJELAZU IZ VRTIĆA U ŠKOLU – KORAK NAPRIJED ILI KORAK NAZAD?","authors":"V. Marković, Kristina Alviž Rengel","doi":"10.7251/zcmz2001336m","DOIUrl":"https://doi.org/10.7251/zcmz2001336m","url":null,"abstract":"Uspješan prelazak u iz predškolskog u školski sustav trebao bi svakom djetetu pružiti pozitivne prilike za odgoj i obrazovanje, a to je moguće isključivo ukoliko se vodi računa o osobitostima svakog pojedinog djeteta. Kada govorimo o djeci s teškoćama u razvoju, osim uvjeta za provođenje individualiziranih i specifičnih odgojno-obrazovnih programa temeljenih na osobitostima i potrebama djeteta i profesionalne interdisciplinarne podrške njihovu razvoju, nužno je za ovu djecu individualizirano planirati i kvalitetno realizirati prijelaz iz vrtića u školu. Međutim, analizom dokumenata koji uređuju ovo područje, utvrđuje se da suradnja vrtića i škole nije jasno definirana ni jednim aktualnim propisom. Također, ne postoji ni usuglašenost predškolskog i osnovnoškolskog kurikuluma koja bi predstavljala temelj za pedagoški koordiniran i optimiziran prijelaz. Da bi se izbjegle opasnosti koje sa sobom može donijeti prijelaz iz vrtića u osnovnu školu, potrebna je suradnja svih koji su izravno uključeni, dakle, odgajatelja, učitelja i obitelji. Stoga je nužno predvidjeti i provoditi individualizirane programe prelaska djeteta s teškoćama u razvoju iz vrtića u osnovnu školu, kao mehanizma podrške pri prelasku na sljedeću razinu obrazovanja. Individualizirani programi trebali bi uključivati aktivnosti usmjerene na roditelje, aktivnosti suradnje stručnjaka iz predškolskog i osnovnoškolskog sustava, kao i aktivnosti usmjerene na samo dijete. Samo takvom strukturiranom suradnjom moguće je ostvariti kontinuitet odgoja i obrazovanja u pedagoškoj sredini koja će svakom djetetu i učeniku pružiti stabilnost, osjećaj sigurnosti, kompetentnosti i omogućiti mu razvoj potencijala i poštivanje njegovih osobitosti.","PeriodicalId":211002,"journal":{"name":"DRUŠTVENE DEVIJACIJE","volume":"7 2 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2020-10-10","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"124188271","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Predmet rada je matricid - femicid majki koje su izvršili njihovi sinovi. Studija slučajeva daje uvid u tipičan portret ubica, koji su najčešće životni gubitnici u srednjim godinama, ne(iz)lečeni zavisnici i/ili psihijatrijski bolesnici, mada u krivičnopravnom smislu uglavnom potpuno uračunljivi. Po socijalnom profilu: oni su tipično višegodišnje strukturalno nezaposlena, od strane roditelja izdržavana lica, neutilizovanog obrazovanja. U kriminološkom pogledu: oni su najčešće višegodišnji nasilnici tipa hegemonističkog maskuliniteta, kojima se niko, ni sa privatne, ni sa institucionalne strane, nije efikasno suprotstavio. Analiza matricida smeštena je u kriminološki definisana dva konteksta: društvenog položaja starijih žena i porodičnog nasilja nad ženama. Kroz analizu 25 slučajeva koja su se desili u posmatranom periodu (prva polovina 2013. do 2020), uočava se izražena tipiziranost, tj. nema nikakvih razlika među tim delima s obzirom na godinu, niti se oni razlikuju s obzirom na različitu nacionalnu pripadnost članova porodice, različitu geografsku ili urbano-ruralnu tipologiju naselja kao mesta izvršenja. Pažnju skreće izražena brutalnost izvršenja koja prevazilazi silu neophodnu za lišenje života. U većini slučajeva se navodi da su institucije nadležne za suprostavljanje nasilju u porodici, kao i cela okolina, uglavnom bili svesni višegodišnje agonije kroz koju je prolazila ubijena majka zbog sinovljevog nasilja i maltretiranja. Kao glavna karakterista slučajeva zaključuje se njihova međusobna znatna kriminološko-fenomenološka podudarnost i repetitivna manjkavost institucionalnog sistema da deluju preventivno. Cilj rada je da kroz analitičko sagledavanje elemenata matricida, deluje mobilizirajuće upravo u pravcu efikasnije institucionalne prevencije, ukazujući da eskalacija porodičnog nasilja ovog tipa često predvidljivo da vodi do letalnog završetka. U metodološkom pogledu, primenjena je kvalitativna kriminološka analiza slučajeva iz kontinuirano longitudinalno praćenih javno dostupnih podataka o pojedinim slučajevima matricida, analiza domaće i inostrane kriminološke literature porodičnog nasilja, starenja i položaja starijih žena, kao i inostranih teoretskih analiza matricida.
建议的主题是弑母--儿子杀害子女的女性。这项研究揭示了妇女的典型形象,她们往往是中年时期的终身失败者、未经治疗的瘾君子和/或精神病患者,而且往往在刑事和法律上不负责任。社会特征:她是一个典型的中年失败者,她的父母是中性偏执狂。从犯罪学的角度来看:弑母行为并不属于霸权类型,它既不属于私人领域,也不属于机构领域,更不是一种有效的保护。对弑母案的分析基于犯罪学定义的两个背景:老年妇女的社会地位和针对妇女的家庭暴力。在对 25 起弑母案(波兰,2013 年至 2020 年)进行分析的过程中,我们发现了一些新的线索,其中包括对弑母案的定性分析、对全国性弑母案的定性分析、对城市-农村地区弑母案的定性分析以及对弑母案发生地的定性分析。在大多数情况下,人们会说这是一个残酷的世界。在大多数情况下,负责预防分娩暴力的机构以及整个社区都目睹了受害母亲因孝顺暴力和虐待而遭受的痛苦。Kao hlavní karakterista slučajeva concluduje se ich međusobna znazna kriminologsko-phenomenomenskoška podudarnost i repetitivna manjkavost institucionalnog sistema da deluju preventivno.建议的目的是分析确定弑母行为的要素,动员行政部门朝着更有效的机构预防的正确方向努力,表明这种类型的家庭暴力升级仍可预测地导致致命威胁。在方法论上,首先要对弑母案进行价值分析,然后再对弑母案的纵向、横向和纵向分析,最后再对弑母案进行横向和纵向分析。
{"title":"SINOVI UBICE MAJKI","authors":"Zorica Mrsevic","doi":"10.7251/zcmz2001464m","DOIUrl":"https://doi.org/10.7251/zcmz2001464m","url":null,"abstract":"Predmet rada je matricid - femicid majki koje su izvršili njihovi sinovi. Studija slučajeva daje uvid u tipičan portret ubica, koji su najčešće životni gubitnici u srednjim godinama, ne(iz)lečeni zavisnici i/ili psihijatrijski bolesnici, mada u krivičnopravnom smislu uglavnom potpuno uračunljivi. Po socijalnom profilu: oni su tipično višegodišnje strukturalno nezaposlena, od strane roditelja izdržavana lica, neutilizovanog obrazovanja. U kriminološkom pogledu: oni su najčešće višegodišnji nasilnici tipa hegemonističkog maskuliniteta, kojima se niko, ni sa privatne, ni sa institucionalne strane, nije efikasno suprotstavio. Analiza matricida smeštena je u kriminološki definisana dva konteksta: društvenog položaja starijih žena i porodičnog nasilja nad ženama. Kroz analizu 25 slučajeva koja su se desili u posmatranom periodu (prva polovina 2013. do 2020), uočava se izražena tipiziranost, tj. nema nikakvih razlika među tim delima s obzirom na godinu, niti se oni razlikuju s obzirom na različitu nacionalnu pripadnost članova porodice, različitu geografsku ili urbano-ruralnu tipologiju naselja kao mesta izvršenja. Pažnju skreće izražena brutalnost izvršenja koja prevazilazi silu neophodnu za lišenje života. U većini slučajeva se navodi da su institucije nadležne za suprostavljanje nasilju u porodici, kao i cela okolina, uglavnom bili svesni višegodišnje agonije kroz koju je prolazila ubijena majka zbog sinovljevog nasilja i maltretiranja. Kao glavna karakterista slučajeva zaključuje se njihova međusobna znatna kriminološko-fenomenološka podudarnost i repetitivna manjkavost institucionalnog sistema da deluju preventivno. Cilj rada je da kroz analitičko sagledavanje elemenata matricida, deluje mobilizirajuće upravo u pravcu efikasnije institucionalne prevencije, ukazujući da eskalacija porodičnog nasilja ovog tipa često predvidljivo da vodi do letalnog završetka. U metodološkom pogledu, primenjena je kvalitativna kriminološka analiza slučajeva iz kontinuirano longitudinalno praćenih javno dostupnih podataka o pojedinim slučajevima matricida, analiza domaće i inostrane kriminološke literature porodičnog nasilja, starenja i položaja starijih žena, kao i inostranih teoretskih analiza matricida.","PeriodicalId":211002,"journal":{"name":"DRUŠTVENE DEVIJACIJE","volume":"119 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2020-10-10","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"132556896","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}