U ovom se članku opisuje komemorativni događaj koji se održava u Janču pokraj Ljubljane te ga se smješta u širi okvir diskursa komemoracija u postsocijalističkom kontekstu u Sloveniji. Načini postizanja ritualizacije prošlosti i sadašnjosti te posredovanja između njih analiziraju se pomoću vizualnih i zvučnih sredstava stvaranja afektivnih atmosfera. U tom je diskursu glazba sredstvo koje objedinjava kako sudionike događaja tako i odnose prošlosti prema sadašnjosti. Članak se bavi reaktualizacijom partizanskih pjesama u kontekstu zborskog pjevanja nakon 1991. godine, a ističu se razlike između reaktualizacije kod aktivističkog i “tradicionalnog” zbora. Politička polarizacija utemeljena na različitim interpretacijama povijesnih događaja iz razdoblja tijekom i nakon Drugog svjetskog rata u postsocijalističkoj Sloveniji odražava se i u heterogenim iskustvima glazbenih izvedbi skladbi iz razdoblja narodnooslobodilačkog pokreta. Ta se tvrdnja ilustrira citatima iz osobnih narativa pjevača zbora Zora Janče sakupljenih nakon komemorativnog događaja. Narativi otkrivaju internu dinamiku koja se povezuje s osobnim doživljajem pjevanja kao i s odjecima kolektivnog pamćenja, prošlosti, povijesti, politike i osobnih iskustava. O heterogenosti doživljaja raspravlja se iz perspektive uloge koju uvježbana ili simulirana afektivnost ima pri stvaranju koherentne afektivne atmosfere.
{"title":"Creating Atmospheric Coherence through Commemorative Rituals, Singing Partisan Songs, and Rehearsed Affect","authors":"M. Kovačič","doi":"10.15176/vol58no204","DOIUrl":"https://doi.org/10.15176/vol58no204","url":null,"abstract":"U ovom se članku opisuje komemorativni događaj koji se održava u Janču pokraj Ljubljane te ga se smješta u širi okvir diskursa komemoracija u postsocijalističkom kontekstu u Sloveniji. Načini postizanja ritualizacije prošlosti i sadašnjosti te posredovanja između njih analiziraju se pomoću vizualnih i zvučnih sredstava stvaranja afektivnih\u0000atmosfera. U tom je diskursu glazba sredstvo koje objedinjava kako sudionike događaja tako i odnose prošlosti prema sadašnjosti. Članak se bavi reaktualizacijom partizanskih pjesama u kontekstu zborskog pjevanja\u0000nakon 1991. godine, a ističu se razlike između reaktualizacije kod aktivističkog i “tradicionalnog” zbora. Politička polarizacija utemeljena na različitim interpretacijama povijesnih događaja iz razdoblja tijekom i nakon Drugog svjetskog rata u postsocijalističkoj Sloveniji odražava se i u heterogenim iskustvima glazbenih izvedbi skladbi iz razdoblja narodnooslobodilačkog pokreta. Ta se tvrdnja ilustrira citatima iz osobnih narativa pjevača zbora Zora Janče sakupljenih nakon komemorativnog događaja. Narativi otkrivaju internu dinamiku koja se povezuje s osobnim doživljajem pjevanja kao i s odjecima kolektivnog pamćenja, prošlosti, povijesti, politike i osobnih iskustava. O heterogenosti doživljaja raspravlja se iz perspektive uloge\u0000koju uvježbana ili simulirana afektivnost ima pri stvaranju koherentne afektivne atmosfere.","PeriodicalId":38816,"journal":{"name":"Narodna Umjetnost","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-12-14","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"48818340","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U radu se razmatraju naracije o bolesti i bolovanju (engl. illness narratives) kao jedan od slojeva makronarativa COVID-19. Građa obuhvata sadržaje iz štampanih medija, TV emisija, sa društvenih mreža (Facebook, Instagram i YouTube), te naracije koje je autorka prikupila kroz intervjue. U fokusu razmatranja su žanrovski, tematski i pragmatički aspekti narativa o bolesti i bolovanju u različitim kontekstualnim okvirima. Narativi se posmatraju kroz prizmu koncepta biokomunikabilnih modela (Briggs i Hallin 2016). Pokazuje se da se gotovo svi primeri načelno dodiruju funkcijom konceptualizacije bolesti, jasno ili latentno prisutnim edukativnim usmerenjem, gotovo neizostavne su i procene funkcionisanja zdravstvenog sistema (između afirmacije i kritike), te komentari i opservacije vezane za aktuelno stanje sfere javnog zdravlja u najširem smislu. Očekivano, medijski izrazitije eksponirani i kroz višestruke interpretativne prizme propušteni sadržaji pokazuju se podložnijim za političku manipulaciju, dok u individualnim ličnim svedočenjima u prvi plan isplivavaju emocionalni doživljaji i sadržaji koji u oficijelnom diskursu ostaju zamagljeni ili potpuno skriveni i nevidljivi (problem stigmatizacije, traumatična sećanja vezana za krizne trenutke bolovanja, kritika zdravstvenog sistema i sl.). Pragmatičku slojevitost prati i izrazita heterofonija, u skladu sa istim odlikama makronarativa COVID-19 kao celine.
{"title":"COVID-19 u Srbiji između privatnog i javnog","authors":"Smiljana Đorđević Belić","doi":"10.15176/vol58no103","DOIUrl":"https://doi.org/10.15176/vol58no103","url":null,"abstract":"U radu se razmatraju naracije o bolesti i bolovanju (engl. illness narratives) kao jedan od slojeva makronarativa COVID-19. Građa obuhvata sadržaje iz štampanih medija, TV emisija, sa društvenih mreža (Facebook, Instagram i YouTube), te naracije koje je autorka prikupila kroz intervjue. U fokusu razmatranja su žanrovski, tematski i pragmatički aspekti narativa o bolesti i bolovanju u različitim kontekstualnim okvirima. Narativi se posmatraju kroz prizmu koncepta biokomunikabilnih modela (Briggs i Hallin 2016). Pokazuje se da se gotovo svi primeri načelno dodiruju funkcijom konceptualizacije bolesti, jasno ili latentno prisutnim edukativnim usmerenjem, gotovo neizostavne su i procene funkcionisanja zdravstvenog sistema (između afirmacije i kritike), te komentari i opservacije vezane za aktuelno stanje sfere javnog zdravlja u najširem smislu. Očekivano, medijski izrazitije eksponirani i kroz višestruke interpretativne prizme propušteni sadržaji pokazuju se podložnijim za političku manipulaciju, dok u individualnim ličnim svedočenjima u prvi plan isplivavaju emocionalni doživljaji i sadržaji koji u oficijelnom diskursu ostaju zamagljeni ili potpuno skriveni i nevidljivi (problem stigmatizacije, traumatična sećanja vezana za krizne trenutke bolovanja, kritika zdravstvenog sistema i sl.). Pragmatičku slojevitost prati i izrazita heterofonija, u skladu sa istim odlikama makronarativa COVID-19 kao celine.","PeriodicalId":38816,"journal":{"name":"Narodna Umjetnost","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-06-25","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"41995287","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Sredinom 18. stoljeća na prostoru Hrvatsko-slavonske vojne krajine uspostavljeno je ukupno 11 krajiških pukovnija, vojnih, ali ujedno i teritorijalno-upravnih jedinica. Iako je glavna misao vodilja pri tom reformskom procesu koji su provodile središnje bečke vlasti bila u što većoj mjeri ujednačiti položaj krajišnika koji su nastanjivali taj golemi prostor koji se protezao uz granicu s Osmanskim Carstvom, pojedina krajiška područja su ipak u određenom pogledu zadržala svoju posebnost. U tome smislu Lička se pukovnija isticala kao jedino krajiško područje čije su se granice prostirale uz posjede čak dviju imperijalnih sila – Mletačke Republike i Osmanskog Carstva. Nadalje, radilo se o jednom od najslabije razvijenih krajiških područja u gospodarskom smislu, ponajviše zbog oskudice obradivog tla u tom brdovitom kraju. Međutim, karakteristično je također da je s toga teritorija potekao izuzetno kvalitetan vojni kadar koji je služio u habsburškoj vojsci. Vojna služba imala je i utjecaj na zdravlje ličkih krajišnika, što je i središnja tema ovoga rada. Na primjeru Ličke pukovnije razmotrit će se utjecaj zaraznih bolesti na živote krajišnika, kao i uloga ličkih krajišnika u sklopu habsburškog sanitarnog kordona tijekom 18. i 19. stoljeća.
{"title":"Zdravstveno stanje i borba protiv epidemija u Ličkoj pukovniji u 18. i 19. stoljeću","authors":"J. Balić","doi":"10.15176/vol58no109","DOIUrl":"https://doi.org/10.15176/vol58no109","url":null,"abstract":"Sredinom 18. stoljeća na prostoru Hrvatsko-slavonske vojne krajine uspostavljeno je ukupno 11 krajiških pukovnija, vojnih, ali ujedno i teritorijalno-upravnih jedinica. Iako je glavna misao vodilja pri tom reformskom procesu koji su provodile središnje bečke vlasti bila u što većoj mjeri ujednačiti položaj krajišnika koji su nastanjivali taj golemi prostor koji se protezao uz granicu s Osmanskim Carstvom, pojedina krajiška područja su ipak u određenom pogledu zadržala svoju posebnost. U tome smislu Lička se pukovnija isticala kao jedino krajiško područje čije su se granice prostirale uz posjede čak dviju imperijalnih sila – Mletačke Republike i Osmanskog Carstva. Nadalje, radilo se o jednom od najslabije razvijenih krajiških područja u gospodarskom smislu, ponajviše zbog oskudice obradivog tla u tom brdovitom kraju. Međutim, karakteristično je također da je s toga teritorija potekao izuzetno kvalitetan vojni kadar koji je služio u habsburškoj vojsci. Vojna služba imala je i utjecaj na zdravlje ličkih krajišnika, što je i središnja tema ovoga rada. Na primjeru Ličke pukovnije razmotrit će se utjecaj zaraznih bolesti na živote krajišnika, kao i uloga ličkih krajišnika u sklopu habsburškog sanitarnog kordona tijekom 18. i 19. stoljeća.","PeriodicalId":38816,"journal":{"name":"Narodna Umjetnost","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-06-25","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47574900","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
In the 19th century, compulsory education was introduced as a means of discipline within a new work ethic formed in the moral discourse of productivity and the state’s preoccupation with increasing profits. During the COVID-19 pandemic, the compulsory schooling of children in Slovenia moved into the homes with the help of distance learning and technological solutions made possible by the digital revolution. As managing the shift to distance learning was left largely up to schools with little support from state structures and since much of the responsibility fell on parents, especially those with younger children, the Minister of Education publicly proclaimed students the corona winners of knowledge, winners of our and future times. Distance learning, however, cannot be considered in isolation as the pandemic changed how we organise all of our daily life. Each in their own way, families were confronted with coordinating their children’s distance learning, family obligations, work, and leisure. By analysing the reorganization of family daily life, the issues of protecting the privacy of students and their families, and the functioning of online market mechanisms, the paper presents distance learning as a new form of disciplining children between entrepreneurial work ethics, digitalisation, and biopolitics.
{"title":"Distance Learning and New Forms of Discipline During the Pandemic","authors":"Barbara Turk Niskač","doi":"10.15176/vol58no105","DOIUrl":"https://doi.org/10.15176/vol58no105","url":null,"abstract":"In the 19th century, compulsory education was introduced as a means of discipline within a new work ethic formed in the moral discourse of productivity and the state’s preoccupation with increasing profits. During the COVID-19 pandemic, the compulsory schooling of children in Slovenia moved into the homes with the help of distance learning and technological solutions made possible by the digital revolution. As managing the shift to distance learning was left largely up to schools with little support from state structures and since much of the responsibility fell on parents, especially those with younger children, the Minister of Education publicly proclaimed students the corona winners of knowledge, winners of our and future times. Distance learning, however, cannot be considered in isolation as the pandemic changed how we organise all of our daily life. Each in their own way, families were confronted with coordinating their children’s distance learning, family obligations, work, and leisure. By analysing the reorganization of family daily life, the issues of protecting the privacy of students and their families, and the functioning of online market mechanisms, the paper presents distance learning as a new form of disciplining children between entrepreneurial work ethics, digitalisation, and biopolitics.","PeriodicalId":38816,"journal":{"name":"Narodna Umjetnost","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-06-25","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"45273838","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Nakon nekoliko desetljeća ubrzanog razvoja, industrija vjenčanja u Hrvatskoj naglo je zaustavljena Vladinim uvođenjem mjera s ciljem zaustavljanja širenja koronavirusa. Iako je o posljedicama još uvijek moguće samo nagađati, razvidno je – nakon što je zavidnu razinu održivosti pokazala čak i u razdoblju recesije – kako je suočena s izazovom bez presedana. Razoran udarac, osim vjenčanim parovima s jedne, zadan je svima uključenima u organizaciju i realizaciju vjenčanja s druge strane, uključujući i glazbenike koji su u vrijeme uobičajenog vrhunca sezone suočeni s iznenadnim otkazivanjem i do godinu dana unaprijed dogovorenih nastupa. Premda se činjenica da se njihove aktivnosti gotovo isključivo sastoje od izvedbi uživo unazad pet godina pokazala uporištem za preživljavanje krize uzrokovane sve prisutnijim servisima za “streamanje” glazbe, u novonastalim uvjetima poprima oprečne karakteristike. Pored toga, uzme li se u obzir i da su nekim glazbenicima svadbeni angažmani primarni izvor prihoda i da se ne mogu pouzdati u institucionalnu podršku, rizici takve vrste glazbeničkog rada postaju evidentni. Ovaj članak smjera pokazati kako se svadbeni glazbenici snalaze u novonastalim okolnostima te istodobno, promatrajući izmijenjen istraživački teren, propituje učinak dubokih društvenih promjena na glazbenički rad i glazbene prakse.
经过几十年的快速发展，克罗地亚的婚礼行业突然被政府叫停，以阻止冠状病毒的扩散。尽管后果仍然只能猜测，但很明显，即使在经济衰退期间，可持续发展的宏伟水平也已显现出来，这一挑战正面临着前所未有的挑战。另一方面，除了已婚夫妇之外，所有参与婚礼组织和实施的人都受到了沉重的打击，包括在通常的演出季结束时和协调演出前一年面临突然取消的音乐家。虽然他们的活动几乎不包括五年前的现场表演，但在新的准确性条件下，所有现有的音乐流媒体服务都证明了这种风险生存工具。此外，人们认为，一些音乐家将婚姻作为主要收入来源，无法得到机构支持，这类音乐工作的风险显而易见。Ovajčlanak smjera pokazati kako se svadbeni glazbenci snalaze u novonastalim okolnostima te istodono，promatrajući izmijenjen istraživački teren，propituje učinak dubokih društvenih promjena na glazbenički rad i glazben prakse。
{"title":"Između prekarnosti i nezaposlenosti","authors":"Tanja Halužan","doi":"10.15176/vol58no107","DOIUrl":"https://doi.org/10.15176/vol58no107","url":null,"abstract":"Nakon nekoliko desetljeća ubrzanog razvoja, industrija vjenčanja u Hrvatskoj naglo je zaustavljena Vladinim uvođenjem mjera s ciljem zaustavljanja širenja koronavirusa. Iako je o posljedicama još uvijek moguće samo nagađati, razvidno je – nakon što je zavidnu razinu održivosti pokazala čak i u razdoblju recesije – kako je suočena s izazovom bez presedana. Razoran udarac, osim vjenčanim parovima s jedne, zadan je svima uključenima u organizaciju i realizaciju vjenčanja s druge strane, uključujući i glazbenike koji su u vrijeme uobičajenog vrhunca sezone suočeni s iznenadnim otkazivanjem i do godinu dana unaprijed dogovorenih nastupa. Premda se činjenica da se njihove aktivnosti gotovo isključivo sastoje od izvedbi uživo unazad pet godina pokazala uporištem za preživljavanje krize uzrokovane sve prisutnijim servisima za “streamanje” glazbe, u novonastalim uvjetima poprima oprečne karakteristike. Pored toga, uzme li se u obzir i da su nekim glazbenicima svadbeni angažmani primarni izvor prihoda i da se ne mogu pouzdati u institucionalnu podršku, rizici takve vrste glazbeničkog rada postaju evidentni. Ovaj članak smjera pokazati kako se svadbeni glazbenici snalaze u novonastalim okolnostima te istodobno, promatrajući izmijenjen istraživački teren, propituje učinak dubokih društvenih promjena na glazbenički rad i glazbene prakse.","PeriodicalId":38816,"journal":{"name":"Narodna Umjetnost","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-06-18","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"45611278","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Smrt je kao dio svakodnevnog života u vrijeme pandemije češća i prisutnija, čime su njezina percepcija i doživljaj znatno intenzivniji. Tijekom pandemije bolesti COVID-19 smrt je zbog svakodnevnih izvještaja o broju umrlih, njihovoj dobi, spolu i mjestu gdje su preminuli postala masovna i vidljivija, ušla je u našu svakodnevicu. Brojni su izazovi koji prate proces umiranja, suočavanja sa smrću i tugovanjem tijekom pandemije. Službene protuepidemijske mjere obuhvaćaju niz pravila o postupanju s pokojnicima. Osim smjernica za zdravstvene djelatnike, uvedene su promjene vezane uz pogrebe i ispraćaje umrlih osoba. Nova pravila ograničavala su broj sudionika, ali i ukinula neke obrede i običaje vezane uz smrt i postupanje s tijelom. Analizirali smo pravila koja su donesena u Republici Hrvatskoj s obzirom na poštovanje kulturnih specifičnosti, tradicija sahrane i pogrebnih običaja. Preporuke su uključivale tihi sprovod u najužem obiteljskom krugu i žalovanje u samoći i izolaciji. To je dovelo do promjena u pogrebnim obredima i običajima te u obrascima tugovanja. Koristeći kvalitativnu metodologiju i pristup u radu iznosimo iskustva i osjećaje osoba koje su tijekom epidemije bolesti COVID-19 i karantene u Hrvatskoj (od 20. ožujka do 6. svibnja 2020. godine) doživjele smrt i pogrebe bliskih osoba. Ožalošćeni članovi obitelji prihvatili su nova pravila i prilagodili im se modificirajući postupak tugovanja, ali i uvodeći nove prakse. Umiranje i tugovanje u samoći istaknuti su kao najspornija mjesta, a nedostatak poznatih običaja, tradicija i praksi tugovanja uzrokovao je osjećaj nesigurnosti, pa čak i krivnje kod ožalošćenih.
斯莫尔特·杰·卡奥·斯瓦科德涅夫诺格·齐沃塔和弗拉杰姆·潘德米耶奇·伊普里苏特尼亚，切梅·苏·恩杰日娜·佩切皮奇亚和兹纳特诺·恩特齐夫尼吉。在新冠肺炎疾病大流行期间，死亡是由于每日报告的死亡人数、年龄、性别和死亡地点变得巨大而明显，并进入了我们的日常生活。在新冠疫情期间，死亡、死亡和哀悼过程面临许多挑战。官方的防疫措施包括一系列迟来的规定。除了对卫生工作者的指导外，还引入了与死者葬礼和驱逐有关的变化。新规定限制了参与者的数量，但也取消了与死亡和身体治疗有关的某些伤害和习俗。我们分析了克罗地亚在尊重文化特点、丧葬传统和丧葬习俗的情况下通过的规则。这些建议包括在最糟糕的家庭圈子里举行无声葬礼，以及抱怨孤独和孤立。这导致了葬礼仪式和悲伤模式习惯的改变。利用高质量的方法和工作机会，我们有新冠肺炎和克罗地亚隔离流行病患者（20年前）的经验和感受。ožujka do 6。2020年5月（年）亲人的死亡和葬礼。不幸的是，家庭成员采用了新的规则，并适应了申诉程序的修订，但也引入了新的做法。死亡和孤独被认为是最具争议的地方，缺乏熟悉的哀悼习俗、传统和做法导致了不安全感，甚至是哀悼的罪恶感。
{"title":"“Plačimo, plačimo u tišini, umrimo, umrimo u samoći”","authors":"Ana Perinić Lewis, Petra Rajić Šikanjić","doi":"10.15176/vol58no102","DOIUrl":"https://doi.org/10.15176/vol58no102","url":null,"abstract":"Smrt je kao dio svakodnevnog života u vrijeme pandemije češća i prisutnija, čime su njezina percepcija i doživljaj znatno intenzivniji. Tijekom pandemije bolesti COVID-19 smrt je zbog svakodnevnih izvještaja o broju umrlih, njihovoj dobi, spolu i mjestu gdje su preminuli postala masovna i vidljivija, ušla je u našu svakodnevicu. Brojni su izazovi koji prate proces umiranja, suočavanja sa smrću i tugovanjem tijekom pandemije. Službene protuepidemijske mjere obuhvaćaju niz pravila o postupanju s pokojnicima. Osim smjernica za zdravstvene djelatnike, uvedene su promjene vezane uz pogrebe i ispraćaje umrlih osoba. Nova pravila ograničavala su broj sudionika, ali i ukinula neke obrede i običaje vezane uz smrt i postupanje s tijelom. Analizirali smo pravila koja su donesena u Republici Hrvatskoj s obzirom na poštovanje kulturnih specifičnosti, tradicija sahrane i pogrebnih običaja. Preporuke su uključivale tihi sprovod u najužem obiteljskom krugu i žalovanje u samoći i izolaciji. To je dovelo do promjena u pogrebnim obredima i običajima te u obrascima tugovanja. Koristeći kvalitativnu metodologiju i pristup u radu iznosimo iskustva i osjećaje osoba koje su tijekom epidemije bolesti COVID-19 i karantene u Hrvatskoj (od 20. ožujka do 6. svibnja 2020. godine) doživjele smrt i pogrebe bliskih osoba. Ožalošćeni članovi obitelji prihvatili su nova pravila i prilagodili im se modificirajući postupak tugovanja, ali i uvodeći nove prakse. Umiranje i tugovanje u samoći istaknuti su kao najspornija mjesta, a nedostatak poznatih običaja, tradicija i praksi tugovanja uzrokovao je osjećaj nesigurnosti, pa čak i krivnje kod ožalošćenih.","PeriodicalId":38816,"journal":{"name":"Narodna Umjetnost","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-06-18","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"42718479","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Na temelju strategija osmišljavanja smrti i bolesti u usmenom folkloru analiziraju se aktuelni narativi o bolesti COVID-19 na internet stranicama i u dnevnoj štampi. Folklorni model sveta kao celovit i konzistentan sistem nema “lakune” kada su u pitanju uzrok, smisao i svrha događanja. Stoga se teške bolesti i iznenadne smrti (smrti koje nisu posledica izbora, epskog podviga, “prirodne” starosti i sl.) sagledavaju kao sustizanje kletve, teškog ogrešenja, predačkog greha i sl. Ista strategija odlikuje, međutim, i dela pop kulture, što govori o fundamentalnoj ljudskoj potrebi da smrt “objasni”. Pažnju nam je privukla činjenica da su se u vestima o smrtima od bolesti COVID-19 permanentno davale informacije o tome da su pacijenti bili stari, sa dijabetesom, onkološki ili dijalizni bolesnici, gojazni i sl., zato što se na taj način od neutralne informacije o smrti išlo ka informaciji koja kreira koncept “zaštićene” većine. Strah od smrti oslonio se u konkretnom slučaju na diskriminatorski koncept Drugog, što istovremeno govori i o alterniranju koncepata drugosti u folkloru i urbanom narativu (greh vs. bolest/starost).
{"title":"Osmišljavanje smrti i strah od smrti iliti COVID, smrt i baba","authors":"Lidija Delić","doi":"10.15176/vol58no101","DOIUrl":"https://doi.org/10.15176/vol58no101","url":null,"abstract":"Na temelju strategija osmišljavanja smrti i bolesti u usmenom folkloru analiziraju se aktuelni narativi o bolesti COVID-19 na internet stranicama i u dnevnoj štampi. Folklorni model sveta kao celovit i konzistentan sistem nema “lakune” kada su u pitanju uzrok, smisao i svrha događanja. Stoga se teške bolesti i iznenadne smrti (smrti koje nisu posledica izbora, epskog podviga, “prirodne” starosti i sl.) sagledavaju kao sustizanje kletve, teškog ogrešenja, predačkog greha i sl. Ista strategija odlikuje, međutim, i dela pop kulture, što govori o fundamentalnoj ljudskoj potrebi da smrt “objasni”. Pažnju nam je privukla činjenica da su se u vestima o smrtima od bolesti COVID-19 permanentno davale informacije o tome da su pacijenti bili stari, sa dijabetesom, onkološki ili dijalizni bolesnici, gojazni i sl., zato što se na taj način od neutralne informacije o smrti išlo ka informaciji koja kreira koncept “zaštićene” većine. Strah od smrti oslonio se u konkretnom slučaju na diskriminatorski koncept Drugog, što istovremeno govori i o alterniranju koncepata drugosti u folkloru i urbanom narativu (greh vs. bolest/starost).","PeriodicalId":38816,"journal":{"name":"Narodna Umjetnost","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-06-18","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"48338506","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U radu se analizira humorističan prikaz školskog sustava u vrijeme pandemije koronavirusa na primjeru vizualno-verbalnih internetskih žanrova (image macro memi i viralne fotografije) u kontekstu humora o aktualnostima (engl. topical humor), tj. u suodnosu sa žanrom vica o aktualnostima (engl. topical jokes). Nudi se njihova tematsko-motivska tipologija u tri skupine motivirana najčešćim prikazima koronavirusa u školskom sustavu. Riječ je o 1) provođenju epidemioloških mjera za suzbijanje širenja koronavirusa u školama, 2) organizaciji nastavnog procesa u vrijeme pandemije te 3) reakcijama nastavnog osoblja na upute i izjave čelnika u školskom sustavu vezane uz organizaciju nastave u vrijeme pandemije. Ukazuje se na povezanost analiziranih primjera s vijestima u medijima i na satiričan prikaz čelnika u školstvu. U drugom se dijelu rada pokušava prikazati na koji se način postiže humorni učinak u vizualno-verbalnim internetskim žanrovima. Istraživanje je usmjereno na primjere objavljene na profilima društvenih mreža dviju aktivnih mrežnih stranica u sustavu obrazovanja – Nastavnici.org i Srednja.hr. Analizirani su primjeri objavljeni od početka pandemije koronavirusa u ožujku 2020. godine do kraja rujna iste godine.
U radu se analizira humodističan prikazškolskog sustava U vrijeme pandemije koronavirusa na primjeru vizualno verbalnih internetskihžanrova（图像宏memi viralne fotografije）U kontekstu humodia o aktulnostima（英语：主题幽默），tj.U suodnosu sažanrom vica o akturanostima（英语：话题笑话）。他们的主题动机类型分为三组，动机是学校系统中最频繁的冠状病毒演示。这是关于1）实施流行病学措施，以遏制冠状病毒在学校的传播，2）组织大流行培训过程，以及3）学校系统负责人关于在大流行期间组织延续的指示和声明。分析的媒体和学校领导的讽刺展示之间的联系已经显示出来。作品的第二部分试图展示幽默效果是如何在网络视觉语言流派中实现的。该研究重点关注教育系统中两个活跃网站的社交网络简介示例：Nastavnici.org和Medium.hr。自2020年3月冠状病毒大流行开始以来，对这些示例进行了分析。到同年9月底。
{"title":"Humorističan prikaz školskog sustava u vrijeme pandemije koronavirusa na primjeru vizualno-verbalnih internetskih žanrova","authors":"Željko Predojević","doi":"10.15176/vol58no106","DOIUrl":"https://doi.org/10.15176/vol58no106","url":null,"abstract":"U radu se analizira humorističan prikaz školskog sustava u vrijeme pandemije koronavirusa na primjeru vizualno-verbalnih internetskih žanrova (image macro memi i viralne fotografije) u kontekstu humora o aktualnostima (engl. topical humor), tj. u suodnosu sa žanrom vica o aktualnostima (engl. topical jokes). Nudi se njihova tematsko-motivska tipologija u tri skupine motivirana najčešćim prikazima koronavirusa u školskom sustavu. Riječ je o 1) provođenju epidemioloških mjera za suzbijanje širenja koronavirusa u školama, 2) organizaciji nastavnog procesa u vrijeme pandemije te 3) reakcijama nastavnog osoblja na upute i izjave čelnika u školskom sustavu vezane uz organizaciju nastave u vrijeme pandemije. Ukazuje se na povezanost analiziranih primjera s vijestima u medijima i na satiričan prikaz čelnika u školstvu. U drugom se dijelu rada pokušava prikazati na koji se način postiže humorni učinak u vizualno-verbalnim internetskim žanrovima. Istraživanje je usmjereno na primjere objavljene na profilima društvenih mreža dviju aktivnih mrežnih stranica u sustavu obrazovanja – Nastavnici.org i Srednja.hr. Analizirani su primjeri objavljeni od početka pandemije koronavirusa u ožujku 2020. godine do kraja rujna iste godine.","PeriodicalId":38816,"journal":{"name":"Narodna Umjetnost","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-06-18","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"43868784","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Na području austrijske Vojne krajine postojao je od sredine 18. stoljeća stalno uređeni sanitarni kordon radi sprječavanja širenja zaraznih bolesti, osobito kuge, s područja Osmanskog Carstva na teritorij Habsburške Monarhije. Bio je to jedinstveni sustav kopnene karantene s lancem pograničnih stražarnica (čardaci) podignutih u neprekinutom nizu od Bijelog Vrha u Lici do Karpata i geostrateški smještenih karantenskih stanica (kontumaci i rašteli) kao graničnih prijelaza. Sav promet i svaka trgovina iz smjera susjedne Bosne i Srbije preko Vojne krajine bili su podvrgnuti rigoroznom režimu epidemioloških mjera koje je u spomenutim stanicama provodilo specijalizirano sanitarno osoblje. Ono je na temelju “moguće zaraženosti” putnika i robe određivalo karantenu u trajanju između 10 i 42 dana. Izravni je nadzor nad granicom, tzv. “kordonska služba”, u prvome redu bio povjeren pripadnicima serežanskog zbora koji, za razliku od ostalih krajiških vojnika, nisu nosili austrijsku vojnu uniformu, nego narodnu nošnju. U slučaju najvišeg stupnja opasnosti, kada je postojala izravna prijetnja zaraze iz osmanskog susjedstva, kordonskim je stražama bilo naređeno da svakog ilegalnog prelaznika na licu mjesta ustrijele i spale. No, usprkos takvim drakonskim mjerama, od početka 19. stoljeća postupno se razvila sve življa prekogranična trgovina, a nisu posustajali ni ilegalni prelasci ni migracije preko državne granice.
{"title":"Kuga, kontumaci i karantena","authors":"Alexander Buczynski","doi":"10.15176/vol58no110","DOIUrl":"https://doi.org/10.15176/vol58no110","url":null,"abstract":"Na području austrijske Vojne krajine postojao je od sredine 18. stoljeća stalno uređeni sanitarni kordon radi sprječavanja širenja zaraznih bolesti, osobito kuge, s područja Osmanskog Carstva na teritorij Habsburške Monarhije. Bio je to jedinstveni sustav kopnene karantene s lancem pograničnih stražarnica (čardaci) podignutih u neprekinutom nizu od Bijelog Vrha u Lici do Karpata i geostrateški smještenih karantenskih stanica (kontumaci i rašteli) kao graničnih prijelaza. Sav promet i svaka trgovina iz smjera susjedne Bosne i Srbije preko Vojne krajine bili su podvrgnuti rigoroznom režimu epidemioloških mjera koje je u spomenutim stanicama provodilo specijalizirano sanitarno osoblje. Ono je na temelju “moguće zaraženosti” putnika i robe određivalo karantenu u trajanju između 10 i 42 dana. Izravni je nadzor nad granicom, tzv. “kordonska služba”, u prvome redu bio povjeren pripadnicima serežanskog zbora koji, za razliku od ostalih krajiških vojnika, nisu nosili austrijsku vojnu uniformu, nego narodnu nošnju. U slučaju najvišeg stupnja opasnosti, kada je postojala izravna prijetnja zaraze iz osmanskog susjedstva, kordonskim je stražama bilo naređeno da svakog ilegalnog prelaznika na licu mjesta ustrijele i spale. No, usprkos takvim drakonskim mjerama, od početka 19. stoljeća postupno se razvila sve življa prekogranična trgovina, a nisu posustajali ni ilegalni prelasci ni migracije preko državne granice.","PeriodicalId":38816,"journal":{"name":"Narodna Umjetnost","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-06-18","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47543829","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Rad se bavi medijskom eksponiranošću medicinskih stručnjaka, a ujedno i osoba na rukovodećim funkcijama pojedinih državnih institucija – ministra zdravstva Vilija Beroša, ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslava Capaka i ravnateljice Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” Alemke Markotić – tijekom epidemije bolesti COVID-19 u Hrvatskoj. U istraživačkom fokusu je prvih nekoliko mjeseci javnog djelovanja tih liječnika u okviru Nacionalnog stožera civilne zaštite i ispred zdravstvenog sustava, pri čemu se analizom medijskog narativa nastoji ispitati utjecaj njihove komunikacije s javnošću na stupanj povjerenja koje im građani poklanjaju u doba koronakrize. Na tragu Giddensova i Luhmannova promišljanja povjerenja u kasnoj/refleksivnoj modernosti te primjena njihovih teza u području istraživanja zdravstvene skrbi raspravljaju se utvrđene oscilacije povjerenja i komunikacijski izazovi. Pritom se, uz prepoznavanje međusobne povezanosti fenomena straha, rizika i povjerenja, upozorava na metaprocese medijatizacije i celebritizacije liječničke struke u specifičnim, kriznim društveno-političkim okolnostima.
{"title":"Oscilacije povjerenja i komunikacijski izazovi","authors":"Ozren Biti","doi":"10.15176/vol58no104","DOIUrl":"https://doi.org/10.15176/vol58no104","url":null,"abstract":"Rad se bavi medijskom eksponiranošću medicinskih stručnjaka, a ujedno i osoba na rukovodećim funkcijama pojedinih državnih institucija – ministra zdravstva Vilija Beroša, ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslava Capaka i ravnateljice Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” Alemke Markotić – tijekom epidemije bolesti COVID-19 u Hrvatskoj. U istraživačkom fokusu je prvih nekoliko mjeseci javnog djelovanja tih liječnika u okviru Nacionalnog stožera civilne zaštite i ispred zdravstvenog sustava, pri čemu se analizom medijskog narativa nastoji ispitati utjecaj njihove komunikacije s javnošću na stupanj povjerenja koje im građani poklanjaju u doba koronakrize. Na tragu Giddensova i Luhmannova promišljanja povjerenja u kasnoj/refleksivnoj modernosti te primjena njihovih teza u području istraživanja zdravstvene skrbi raspravljaju se utvrđene oscilacije povjerenja i komunikacijski izazovi. Pritom se, uz prepoznavanje međusobne povezanosti fenomena straha, rizika i povjerenja, upozorava na metaprocese medijatizacije i celebritizacije liječničke struke u specifičnim, kriznim društveno-političkim okolnostima.","PeriodicalId":38816,"journal":{"name":"Narodna Umjetnost","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-06-18","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"42570187","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：