Empirijska su istraživanja o varijaciji u uporabi zanaglasnica iznimno rijetka. Međutim, pažljiva i kontrastivna analiza bosanskih, hrvatskih i srpskih gramatika i ostalih jezičnih priručnika kao što su npr. jezični savjetnici, upućuje na postojanje određenih razlika u uporabi zanaglasnica ne samo među trima standardima nego i unutar njihovih razgovornih idioma. Ovaj se rad bavi razlikama u uporabi dviju varijanata akuzativne zamjeničke zanaglasnice trećega lica jednine ženskoga roda ju i je. Sudeći prema stanju opisanome u gramatikama, uporaba oblika ju znatno je ograničenija u bosanskome i srpskome nego u hrvatskome standardu (cf. Silić i Pranjković 2007; Mrazović i Vukadinović 2009; Ridjanović 2012; Piper i Klajn 2014). Kako bi se utvrdio stvarni raspon razlika u uporabi spomenutih zanaglasnica, primjeri za analizu crpljeni su ne samo iz tradicionalnih referentnih korpusa s jezičnom građom koja bi trebala odražavati stanje u trima standardima (Santos 1998; Utvić 2011; Čermák i Rosen 2012; Brozović Rončević i dr. 2018) nego i iz {bs, hr, sr}WaC-a, triju golemih mrežnih korpusa (Ljubešić i Klubička 2014) pretraživih s pomoću iznimno funkcionalnoga sučelja NoSketchEngine primjenom morfosintaktičkih oznaka, tj. tagova. Ručno je označeno 3916 primjera s akuzativnim zanaglasnim varijantama ju i je. Istraživanje potvrđuje kako jezični korpusi mogu poslužiti za dobivanje prijeko potrebnih uvida u raspon varijacije ne samo s obzirom na normu triju standarda nego i u stvarnoj svakodnevnoj uporabi, odnosno razgovornim idiomima. S pomoću frekvencije varijantnih oblika i konstrukcija u kojima se rabe utvrđuje se u kojoj se mjeri uzus razlikuje od propisane norme. Uopćeni linearni regresijski model otkriva statistički značajne razlike u uporabi akuzativne zanaglasne varijanate ju među standardnim idiomom hrvatskoga s jedne i standardnim idiomima bosanskoga i srpskoga jezika s druge strane. Osim toga, uočeno je da se razgovorni idiomi bosanskoga, hrvatskoga i srpskoga jezika značajno razlikuju u uporabi zanaglasne varijante ju. Nadalje, podaci pokazuju da je distribucija zanaglasnice ju značajno drukčija u razgovornim nego u standardnim idiomima analiziranih jezika. I na kraju, na temelju uopćenoga linearnoga regresijskoga modela, pokazano je da za razliku od -(j)e završetka riječi koja prethodi zanaglasnici trećega lica ženskoga roda u akuzativu, -(j)u završetak ima statistički značajan utjecaj na izbor među varijantama ju i je. Točnije govoreći, smanjuje vjerojatnost uporabe zanaglasnice ju.
对传粉昆虫使用变化的实证研究极为罕见。然而，仔细对比分析了波斯尼亚语、克罗地亚语和塞尔维亚语的语法和其他语言手册，如jezični savjetnici，upućuje na postojanje odreŞenih razlika u uporabi zanaglasnica ne samo meŞu trima standardima nego i undar njiovih razgovornih idioma。这项工作处理了同一女性家庭第三人称的宾格替换代表的两个变量在u se上的差异。根据语法状态，与克罗地亚标准相比，波斯尼亚和塞尔维亚对该形式的使用明显有限（参见Silic和Pranjkovic 2007；Mrazovic和Vukadinovic 2009；Ridjanovic 2012；Piper和Klein 2014）。为了确定上述评论者语言差异的实际范围，分析的例子不仅来自具有语言结构的传统参考体，还来自{bs，hr，sr}WaC，三个巨大的网络主体（Ljubesc和Klubička 2014）使用NoSketchEngine的特殊功能界面，使用形态标记（即标签）进行搜索。这项研究证实，语言尸体可以用来获得所需的一系列观点，不仅是根据三个标准的标准，而且在实际的日常使用中，或者在谈话习语中。使用要使用的变量和结构的频率，可以确定使用与规定标准的不同。一般线性回归模型揭示了克罗地亚标准习语与波斯尼亚语和塞尔维亚语标准习语在宾格可忽略变化的使用方面的统计学显著差异。此外，波斯尼亚语、克罗地亚语和塞尔维亚语中的讨论性习语在一个未知变量的使用上存在显著差异。此外，数据显示，观点的分布与所分析语言的标准习语有显著差异。最后，基于一般线性回归模型，研究表明，与-j）宾格中第三个女性同意之前的单词的完成不同，-j）最终对变量的选择有统计学上的显著影响。
{"title":"Akuzativne zamjeničke zanaglasnice ju i je u bosanskome, hrvatskome i srpskome","authors":"Zrinka Kolaković, Edyta Jurkiewicz-Rohrbacher, Jasmin Denise Gradischnig","doi":"10.29162/jez.2023.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/jez.2023.2","url":null,"abstract":"Empirijska su istraživanja o varijaciji u uporabi zanaglasnica iznimno rijetka. Međutim, pažljiva i kontrastivna analiza bosanskih, hrvatskih i srpskih gramatika i ostalih jezičnih priručnika kao što su npr. jezični savjetnici, upućuje na postojanje određenih razlika u uporabi zanaglasnica ne samo među trima standardima nego i unutar njihovih razgovornih idioma. Ovaj se rad bavi razlikama u uporabi dviju varijanata akuzativne zamjeničke zanaglasnice trećega lica jednine ženskoga roda ju i je. Sudeći prema stanju opisanome u gramatikama, uporaba oblika ju znatno je ograničenija u bosanskome i srpskome nego u hrvatskome standardu (cf. Silić i Pranjković 2007; Mrazović i Vukadinović 2009; Ridjanović 2012; Piper i Klajn 2014). Kako bi se utvrdio stvarni raspon razlika u uporabi spomenutih zanaglasnica, primjeri za analizu crpljeni su ne samo iz tradicionalnih referentnih korpusa s jezičnom građom koja bi trebala odražavati stanje u trima standardima (Santos 1998; Utvić 2011; Čermák i Rosen 2012; Brozović Rončević i dr. 2018) nego i iz {bs, hr, sr}WaC-a, triju golemih mrežnih korpusa (Ljubešić i Klubička 2014) pretraživih s pomoću iznimno funkcionalnoga sučelja NoSketchEngine primjenom morfosintaktičkih oznaka, tj. tagova. Ručno je označeno 3916 primjera s akuzativnim zanaglasnim varijantama ju i je. Istraživanje potvrđuje kako jezični korpusi mogu poslužiti za dobivanje prijeko potrebnih uvida u raspon varijacije ne samo s obzirom na normu triju standarda nego i u stvarnoj svakodnevnoj uporabi, odnosno razgovornim idiomima. S pomoću frekvencije varijantnih oblika i konstrukcija u kojima se rabe utvrđuje se u kojoj se mjeri uzus razlikuje od propisane norme. Uopćeni linearni regresijski model otkriva statistički značajne razlike u uporabi akuzativne zanaglasne varijanate ju među standardnim idiomom hrvatskoga s jedne i standardnim idiomima bosanskoga i srpskoga jezika s druge strane. Osim toga, uočeno je da se razgovorni idiomi bosanskoga, hrvatskoga i srpskoga jezika značajno razlikuju u uporabi zanaglasne varijante ju. Nadalje, podaci pokazuju da je distribucija zanaglasnice ju značajno drukčija u razgovornim nego u standardnim idiomima analiziranih jezika. I na kraju, na temelju uopćenoga linearnoga regresijskoga modela, pokazano je da za razliku od -(j)e završetka riječi koja prethodi zanaglasnici trećega lica ženskoga roda u akuzativu, -(j)u završetak ima statistički značajan utjecaj na izbor među varijantama ju i je. Točnije govoreći, smanjuje vjerojatnost uporabe zanaglasnice ju.","PeriodicalId":41610,"journal":{"name":"Jezikoslovlje","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.3,"publicationDate":"2023-07-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"42462429","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
This paper discusses the results of a contrastive analysis of subject-verb inversion (SVI) in English and Macedonian, a South Slavic language. We look at sentences, typically encoding thetic statements, in which the subject follows the verb. Both English and Macedonian belong to SVO languages, but unlike English, Macedonian word-order is considerably more flexible due to its rich inflectional morphology. Our main goal is to determine the scope of distribution of SVI in the two languages which will enable to discover the reasons for the distributional differences in the two languages. To achieve this, we compared the semantic, syntactic and discourse-pragmatic properties of the inverted structures in the examples collected from parallel fiction and academic texts. The sharp differences in the use of SVI between the two languages indicate that lexical and grammatical constraints severely restrict SVI in English, in contrast to Macedonian where it is governed by discourse principles.
{"title":"Usporedba fenomena na dodirnoj točki između sintakse i diskursa","authors":"Liljana Mitkovska, Eleni Bužarovska","doi":"10.29162/jez.2023.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/jez.2023.3","url":null,"abstract":"This paper discusses the results of a contrastive analysis of subject-verb inversion (SVI) in English and Macedonian, a South Slavic language. We look at sentences, typically encoding thetic statements, in which the subject follows the verb. Both English and Macedonian belong to SVO languages, but unlike English, Macedonian word-order is considerably more flexible due to its rich inflectional morphology. Our main goal is to determine the scope of distribution of SVI in the two languages which will enable to discover the reasons for the distributional differences in the two languages. To achieve this, we compared the semantic, syntactic and discourse-pragmatic properties of the inverted structures in the examples collected from parallel fiction and academic texts. The sharp differences in the use of SVI between the two languages indicate that lexical and grammatical constraints severely restrict SVI in English, in contrast to Macedonian where it is governed by discourse principles.","PeriodicalId":41610,"journal":{"name":"Jezikoslovlje","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.3,"publicationDate":"2023-07-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"49601231","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
In Croatian, the location and destination of motion are expressed mainly by various syntactic means, but their neutralisation is also described in the literature, especially in South Čakavian dialects. This paper examines the distribution of this phenomenon in written texts from the Middle Ages onwards, in Čakavian and Štokavian, and in contemporary Čakavian and Croatian Štokavian dialects, in order to determine its age and distribution. By comparing the distribution of this isogloss with the distribution of various Eastern Romance languages on the eastern Adriatic coast, its origin, previously associated with the Dalmatian language, will be more precisely determined.
{"title":"Neutralisation in the expression of location and destination of motion\u0000in Croatian","authors":"S. Zubčić","doi":"10.29162/jez.2023.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/jez.2023.1","url":null,"abstract":"In Croatian, the location and destination of motion are expressed mainly by various syntactic means, but their neutralisation is also described in the literature, especially in South Čakavian dialects. This paper examines the distribution of this phenomenon in written texts from the Middle Ages onwards, in Čakavian and Štokavian, and in contemporary Čakavian and Croatian Štokavian dialects, in order to determine its age and distribution. By comparing the distribution of this isogloss with the distribution of various Eastern Romance languages on the eastern Adriatic coast, its origin, previously associated with the Dalmatian language, will be more precisely determined.","PeriodicalId":41610,"journal":{"name":"Jezikoslovlje","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.3,"publicationDate":"2023-07-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"42726017","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U ovome se radu istražuju načini upućivanja i prihvaćanja komplimenata među hrvatskim i njemačkim studentima, a s obzirom na dosadašnji nedostatak hrvatsko-njemačkih kontrastivnih istraživanja ovoga govornog čina. Cilj je ovoga rada utvrditi sličnosti i razlike u izricanju komplimenata i u reakcijama na njih. Istraživanje je provedeno otvorenim upitnikom putem testa nadopunjavanja diskursa (Discourse Completion Task) među 30 studenata Sveučilišta u Zadru i 30 studenata Sveučilišta u Heidelbergu. Način davanja komplimenata analiziran je na leksičkoj, morfološkoj i sintaktičkoj razini. Nadalje, kako bi se utvrdilo u kolikoj mjeri kontekst utječe na davanje i primanje komplimenata, analizirane su sljedeće kontekstualne varijable: tema komplimenta (izgled, sposobnost, imovina, osobnost), formalnost situacije (formalna/neformalna situacija), društveni status, uloga i bliskost sugovornika (nepoznanici, poznanici, prijatelji, najbolji prijatelji). Što se tiče reakcija na komplimente, ispitane su sličnosti i razlike u bliskosti te načinu izricanja komplimenta. S obzirom na kulturalnu obilježenost komplimenata, očekuje se da će postojati razlike u načinu davanja, a posebno u načinu prihvaćanja komplimenata među hrvatskim i njemačkim studentima.
这项工作探讨了如何在克罗地亚和德国学生中引导和接受赞美，并考虑到迄今为止克罗地亚和德国在这一言语行为中缺乏对手研究。这项工作的目的是确定补语表达的异同以及对它们的反应。该研究采用开放式问卷调查法，对扎德鲁大学的30名学生和海德堡大学的30多名学生进行了语篇完成任务测试。Način davanja komplimenata analiziran je Na leksičkoj，morfološkoj i sintaktičkoi razini。此外，为了确定语境在多大程度上影响补充语的提供和接受，分析了以下语境变化：补充语的主体（外表、能力、财产、性格）、形式（正式/非正式情况）、社会地位、角色和受访者的亲密程度（陌生人、陌生人、朋友、最好的朋友）。就赞美反应而言，已经调查了亲密度和赞美表达方式的异同。鉴于赞美的文化特征，在表达方式上，特别是在克罗地亚学生和德国学生之间接受补充语的方式上，预计会有差异。
{"title":"Upućivanje i prihvaćanje komplimenata na primjeru hrvatskih i njemačkih studenata","authors":"Julijana Čikara, Anita Pavić Pintarić","doi":"10.29162/jez.2023.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/jez.2023.4","url":null,"abstract":"U ovome se radu istražuju načini upućivanja i prihvaćanja komplimenata među hrvatskim i njemačkim studentima, a s obzirom na dosadašnji nedostatak hrvatsko-njemačkih kontrastivnih istraživanja ovoga govornog čina. Cilj je ovoga rada utvrditi sličnosti i razlike u izricanju komplimenata i u reakcijama na njih. Istraživanje je provedeno otvorenim upitnikom putem testa nadopunjavanja diskursa (Discourse Completion Task) među 30 studenata Sveučilišta u Zadru i 30 studenata Sveučilišta u Heidelbergu. Način davanja komplimenata analiziran je na leksičkoj, morfološkoj i sintaktičkoj razini. Nadalje, kako bi se utvrdilo u kolikoj mjeri kontekst utječe na davanje i primanje komplimenata, analizirane su sljedeće kontekstualne varijable: tema komplimenta (izgled, sposobnost, imovina, osobnost), formalnost situacije (formalna/neformalna situacija), društveni status, uloga i bliskost sugovornika (nepoznanici, poznanici, prijatelji, najbolji prijatelji). Što se tiče reakcija na komplimente, ispitane su sličnosti i razlike u bliskosti te načinu izricanja komplimenta. S obzirom na kulturalnu obilježenost komplimenata, očekuje se da će postojati razlike u načinu davanja, a posebno u načinu prihvaćanja komplimenata među hrvatskim i njemačkim studentima.","PeriodicalId":41610,"journal":{"name":"Jezikoslovlje","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.3,"publicationDate":"2023-07-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"43567480","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
In contemporary linguistics, subordination and coordination are most commonly used in syntax, with co-ordination referring to independent clauses, and subordination to the dependent ones. In this paper, we approach the phenomenon of coordination from the syntagm point of view with the aim of describing the relation between the syntagm and the word. For the purpose of this analysis, “word” is understood as an orthographic unit (a language unit written between two blank spaces) which is, in addition, in the sense of derivational morphology, a compound with at least two stems. In this respect, the most challenging are the derivation of semi-compounds, in the traditional sense, and the understanding of the function of a dash. The dash conveys two senses: formal (orthographic and derivational) and the semantico-syntactic. The formal function refers to the connection of at least two constituents (stems), while the semantico-syntactic function relates, on one hand, to the subordination (connecting parts of the word, i.e., one stem appears as superior to others; also called single-term compound), and on the other hand, to the coordination (connecting two or more words, i.e., the stems of the equal level; multi-term compounds). A similar problem occurs with respect to the compounds which are formally of the same status as the syntagm or the word phrase from which they have been derived. In this paper, the mentioned derivational-morphological problem is explored from the perspective of orthographic diachrony: we analyse the approaches in Croatian orthography books that mirror the concept of coordination at the syntagm and word level (i.e., a compound consisting of at least two stems). Our analysis includes all parts of speech, with the goal of listing, describing and scientifically explaining all the questionable cases.
{"title":"Coordination throughout the history of Croatian orthography","authors":"Ermina Ramadanović, Mihaela Matešić","doi":"10.29162/jez.2022.18","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/jez.2022.18","url":null,"abstract":"In contemporary linguistics, subordination and coordination are most commonly used in syntax, with co-ordination referring to independent clauses, and subordination to the dependent ones. In this paper, we approach the phenomenon of coordination from the syntagm point of view with the aim of describing the relation between the syntagm and the word. For the purpose of this analysis, “word” is understood as an orthographic unit (a language unit written between two blank spaces) which is, in addition, in the sense of derivational morphology, a compound with at least two stems. In this respect, the most challenging are the derivation of semi-compounds, in the traditional sense, and the understanding of the function of a dash. The dash conveys two senses: formal (orthographic and derivational) and the semantico-syntactic. The formal function refers to the connection of at least two constituents (stems), while the semantico-syntactic function relates, on one hand, to the subordination (connecting parts of the word, i.e., one stem appears as superior to others; also called single-term compound), and on the other hand, to the coordination (connecting two or more words, i.e., the stems of the equal level; multi-term compounds). A similar problem occurs with respect to the compounds which are formally of the same status as the syntagm or the word phrase from which they have been derived. In this paper, the mentioned derivational-morphological problem is explored from the perspective of orthographic diachrony: we analyse the approaches in Croatian orthography books that mirror the concept of coordination at the syntagm and word level (i.e., a compound consisting of at least two stems). Our analysis includes all parts of speech, with the goal of listing, describing and scientifically explaining all the questionable cases.","PeriodicalId":41610,"journal":{"name":"Jezikoslovlje","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.3,"publicationDate":"2023-01-11","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"43301083","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U ovome ćemo radu prikazati na koji se način obilježava koordinacija, i koordinacija surečenica i koordinacija skupina (engl. phrases), u ovisnosnim bankama stabala. Banke stabala temelje se na ovisnosnim pristupima sintaksi i preduvjet su za oblikovanje parsera, alata za automatsko sintaktičko označavanje rečenica. Posebno ćemo se pozabaviti označavanjem koordinacije unutar projekta Universal Dependencies (UD) (https://universaldependencies.org/). Projekt UD teži ujednačenome označavanju gramatičkih struktura u jezicima svijeta. Dosad je u sklopu projekta prikupljeno gotovo 200 banaka stabala za više od 100 jezika, među kojima je i jedna hrvatska ovisnosna banka stabala ‒ Croatian UD. Prije nje za hrvatski je izrađena i Hrvatska ovisnosna banka stabala ‒ HOBS (hobs.ffzg.hr), pri čijemu se obilježavanju slijedio pristup primijenjen pri izradi Praške ovisnosne banke stabala. Pristup primijenjen u izradi tih dviju banaka stabala razlikuje se u obilježavanju određenih sintaktičkih struktura. Prikazat ćemo temeljne razlike u obilježavanju koordinacije u dvjema hrvatskim ovisnosnim bankama stabala, a zatim ćemo se usredotočiti na problematične slučajeve koordinacije i rješenja za njihovo označavanje u dvjema bankama stabala te pokazati koje su prednosti i nedostaci ponuđenih rješenja.
U ovomećemo radu prikazati na koji se način obilježava koordinacija，i koordinazia surečenica i koordinatija skupina（英语短语），U ovisnosnim bankama stabala。树库基于依赖语法方法，并且是为语法分析器的形状预先确定的，语法分析器是用于句子的自动语法标记的工具。特别是，我们将重点关注通用相关性项目（UD）内的标记协调(https://universaldependencies.org/)。UD项目要求对世界语言的语法结构进行统一标记。迄今为止，已经收集了100多种语言的近200棵树，其中包括一个依赖克罗地亚语的树库——克罗地亚UD。克罗地亚附属银行-HOBS（HOBS.ffzg.hr），随后是通往布拉格附属银行的通道，是在为克罗地亚人建立之前建造的。用于建造这两棵树的方法在某些合成结构的标记上有所不同。我们将展示两棵克罗地亚从属树在标记协调方面的根本差异，然后重点讨论两个树库中标记协调的问题和解决方案，并展示拟议解决方案的优缺点。
{"title":"Obilježavanje koordinacije u ovisnosnim bankama stabala","authors":"Daša Farkaš, Matea Filko","doi":"10.29162/jez.2022.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/jez.2022.7","url":null,"abstract":"U ovome ćemo radu prikazati na koji se način obilježava koordinacija, i koordinacija surečenica i koordinacija skupina (engl. phrases), u ovisnosnim bankama stabala. Banke stabala temelje se na ovisnosnim pristupima sintaksi i preduvjet su za oblikovanje parsera, alata za automatsko sintaktičko označavanje rečenica. Posebno ćemo se pozabaviti označavanjem koordinacije unutar projekta Universal Dependencies (UD) (https://universaldependencies.org/). Projekt UD teži ujednačenome označavanju gramatičkih struktura u jezicima svijeta. Dosad je u sklopu projekta prikupljeno gotovo 200 banaka stabala za više od 100 jezika, među kojima je i jedna hrvatska ovisnosna banka stabala ‒ Croatian UD. Prije nje za hrvatski je izrađena i Hrvatska ovisnosna banka stabala ‒ HOBS (hobs.ffzg.hr), pri čijemu se obilježavanju slijedio pristup primijenjen pri izradi Praške ovisnosne banke stabala. Pristup primijenjen u izradi tih dviju banaka stabala razlikuje se u obilježavanju određenih sintaktičkih struktura. Prikazat ćemo temeljne razlike u obilježavanju koordinacije u dvjema hrvatskim ovisnosnim bankama stabala, a zatim ćemo se usredotočiti na problematične slučajeve koordinacije i rješenja za njihovo označavanje u dvjema bankama stabala te pokazati koje su prednosti i nedostaci ponuđenih rješenja.","PeriodicalId":41610,"journal":{"name":"Jezikoslovlje","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.3,"publicationDate":"2023-01-11","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"42281618","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U engleskom su jeziku koordinacijski veznici (both…and, either…or, neither…nor i dr.) češći u pisanom nego u razgovornom diskursu, a osobito su uobičajeni u pisanom akademskom diskursu kojem osiguravaju karakterističnu preciznost (Biber i dr. 1999: 85). Ti veznici mogu povezivati fraze i rečenice. U ovom je radu pozornost usmjerena na koordinacijski veznik both … and u engleskom jeziku i njegove ekvivalente u hrvatskom jeziku. Materijal čine sve relevantne konstrukcije iz jednog terminološkog rječnika (The Penguin Dictionary of Sociology). Primjeri iz prakse u nastavi engleskog za akademske potrebe pokazuju da studenti često ne prepoznaju ovaj tip veznika, ili pak da njegov element both interpretiraju kao kvantifikator. Cilj je ovog rada utvrditi kojem tipu sintaktičke jedinice (fraza, rečenica) pripadaju strukture koje veznik both…and povezuje u engleskom jeziku te ih usporediti s njihovim ekvivalentima u hrvatskom jeziku. Također, rad pokušava utvrditi raspon sintaktičkih službi koje tako koordinirane strukture mogu imati. Konačno, ispituje se u kojoj se mjeri hrvatske inačice vezničkog para both…and razlikuju od izvornika, te koje su sintaktičke i semantičke razlike između koordiniranih struktura u engleskom i njihovih hrvatskih prijevodnih inačica.
在英语中，协调链接（both…and，非此即彼…or，nor and dr）比讨论中更频繁地书写，尤其是在书面学术讨论中，以确保特征准确性（Biber and dr 1999:85）。这些连接可以连接短语和短语。在这项工作中，重点关注协调联系……以及英语和克罗地亚语的对等语。企鹅社会学词典。一个针对学术需求教授英语的例子表明，学生通常不认识到这种类型的联想，或者他们的元素被解释为定量。这项工作的目的是确定哪种类型的语法单元（短语、短语）属于与两者相关的结构……并将其与英语联系起来，并将其与其克罗地亚语中的等价物进行比较。此外，正在努力确定可以具有这种协调结构的合成服务的范围。最后，它受到克罗地亚语键对的测量的质疑……这些键对与来源不同，后者是英语中协调结构与其克罗地亚语译者之间的合成和语义差异。
{"title":"Engleski koordinacijski veznik both…and u akademskom (sociološkom) diskursu i njegovi hrvatski ekvivalenti","authors":"Dubravka Kuna, Ljiljana Šarić","doi":"10.29162/jez.2022.14","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/jez.2022.14","url":null,"abstract":"U engleskom su jeziku koordinacijski veznici (both…and, either…or, neither…nor i dr.) češći u pisanom nego u razgovornom diskursu, a osobito su uobičajeni u pisanom akademskom diskursu kojem osiguravaju karakterističnu preciznost (Biber i dr. 1999: 85). Ti veznici mogu povezivati fraze i rečenice. U ovom je radu pozornost usmjerena na koordinacijski veznik both … and u engleskom jeziku i njegove ekvivalente u hrvatskom jeziku. Materijal čine sve relevantne konstrukcije iz jednog terminološkog rječnika (The Penguin Dictionary of Sociology). Primjeri iz prakse u nastavi engleskog za akademske potrebe pokazuju da studenti često ne prepoznaju ovaj tip veznika, ili pak da njegov element both interpretiraju kao kvantifikator. Cilj je ovog rada utvrditi kojem tipu sintaktičke jedinice (fraza, rečenica) pripadaju strukture koje veznik both…and povezuje u engleskom jeziku te ih usporediti s njihovim ekvivalentima u hrvatskom jeziku. Također, rad pokušava utvrditi raspon sintaktičkih službi koje tako koordinirane strukture mogu imati. Konačno, ispituje se u kojoj se mjeri hrvatske inačice vezničkog para both…and razlikuju od izvornika, te koje su sintaktičke i semantičke razlike između koordiniranih struktura u engleskom i njihovih hrvatskih prijevodnih inačica.","PeriodicalId":41610,"journal":{"name":"Jezikoslovlje","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.3,"publicationDate":"2023-01-11","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"46018482","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U španjolskome jeziku pridjev može stajati ispred ili iza imenice na koju se odnosi, a jednako je i s pridjevima uz koordinirane imenice. Opće je pravilo da se pridjev iza koordiniranih imenica u jednini navodi u množini, a pridjev ispred imenica u jednini i u rodu prve imenice. Međutim, iza koordiniranih imenica pridjev može biti u jednini kada su one značenjski povezane, a postoje i slučajevi pridjeva u množini ispred koordiniranih imenica u jednini (npr. u uvriježenim izrazima ili kod koordinacije osobnih imena). U ovome radu predstavljaju se rezultati kvantitativnog istraživanja procjene prihvatljivosti različitih vrsta ovakvih konstrukcija, kao i njihove interpretacije – odnosi li se pridjev u jednini na jednu ili na obje koordinirane imenice. Uspoređeni su rezultati dviju skupina ispitanika: izvornih govornika španjolskoga jezika iz različitih hispanskih zemalja te studenata diplomskoga studija španjolskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Za izvorne se govornike pretpostavilo da će rezultati odgovarati zabilježenome u referentnoj literaturi pa će im primjeri s pridjevom u množini ispred imenica biti prihvatljivi samo kada se radi o uvriježenim izrazima (što je djelomično potvrđeno), dok se za studente pretpostavilo da će sve takve primjere smatrati prihvatljivima (što nije potvrđeno). Kad je riječ o interpretaciji, obje su skupine pridjev u jednini u većini slučajeva vezale samo uz jednu imenicu, a ne uz obje, što je potvrdilo početnu pretpostavku vezanu uz studente, a pobilo onu vezanu uz izvorne govornike.
{"title":"Sročnost koordiniranih imenica i pridjeva u španjolskom jeziku","authors":"Bojana Mikelenić, Ana María Valencia Spoljaric","doi":"10.29162/jez.2022.9","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/jez.2022.9","url":null,"abstract":"U španjolskome jeziku pridjev može stajati ispred ili iza imenice na koju se odnosi, a jednako je i s pridjevima uz koordinirane imenice. Opće je pravilo da se pridjev iza koordiniranih imenica u jednini navodi u množini, a pridjev ispred imenica u jednini i u rodu prve imenice. Međutim, iza koordiniranih imenica pridjev može biti u jednini kada su one značenjski povezane, a postoje i slučajevi pridjeva u množini ispred koordiniranih imenica u jednini (npr. u uvriježenim izrazima ili kod koordinacije osobnih imena). U ovome radu predstavljaju se rezultati kvantitativnog istraživanja procjene prihvatljivosti različitih vrsta ovakvih konstrukcija, kao i njihove interpretacije – odnosi li se pridjev u jednini na jednu ili na obje koordinirane imenice. Uspoređeni su rezultati dviju skupina ispitanika: izvornih govornika španjolskoga jezika iz različitih hispanskih zemalja te studenata diplomskoga studija španjolskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Za izvorne se govornike pretpostavilo da će rezultati odgovarati zabilježenome u referentnoj literaturi pa će im primjeri s pridjevom u množini ispred imenica biti prihvatljivi samo kada se radi o uvriježenim izrazima (što je djelomično potvrđeno), dok se za studente pretpostavilo da će sve takve primjere smatrati prihvatljivima (što nije potvrđeno). Kad je riječ o interpretaciji, obje su skupine pridjev u jednini u većini slučajeva vezale samo uz jednu imenicu, a ne uz obje, što je potvrdilo početnu pretpostavku vezanu uz studente, a pobilo onu vezanu uz izvorne govornike.","PeriodicalId":41610,"journal":{"name":"Jezikoslovlje","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.3,"publicationDate":"2023-01-11","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"45534393","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U radu se opisuje sintaksa rastavnih struktura u hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku. U Uvodu se ukratko određuje koordinacija i rastavnost kao njezin oblik te se navode rastavni koordinatori koji se pojavljuju u hrvatskoglagoljičnim tekstovima. Tema su 2. poglavlja dvočlane monosindetske rastavne strukture, i obične, i upitne, posebice alternativna i eliptična pitanja, te metajezična disjunkcija. U 3. se poglavlju govori o korelativnim rastavnim strukturama koje imaju koordinator i ispred prvoga koordinanda. U 4. poglavlju riječ je o višečlanim (polisindetskim) rastavnim strukturama. Riječi koje služe kao rastavni koordinatori mogu imati i druge uloge i značenja. Zbog toga je 5. poglavlje posvećeno njihovim ostalim ulogama. Šesto je poglavlje zaključno. U njemu se ukratko iznose spoznaje i zaključci iz prethodnih poglavlja.
{"title":"Rastavne strukture u hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku","authors":"Milan Mihaljević","doi":"10.29162/jez.2022.15","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/jez.2022.15","url":null,"abstract":"U radu se opisuje sintaksa rastavnih struktura u hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku. U Uvodu se ukratko određuje koordinacija i rastavnost kao njezin oblik te se navode rastavni koordinatori koji se pojavljuju u hrvatskoglagoljičnim tekstovima. Tema su 2. poglavlja dvočlane monosindetske rastavne strukture, i obične, i upitne, posebice alternativna i eliptična pitanja, te metajezična disjunkcija. U 3. se poglavlju govori o korelativnim rastavnim strukturama koje imaju koordinator i ispred prvoga koordinanda. U 4. poglavlju riječ je o višečlanim (polisindetskim) rastavnim strukturama. Riječi koje služe kao rastavni koordinatori mogu imati i druge uloge i značenja. Zbog toga je 5. poglavlje posvećeno njihovim ostalim ulogama. Šesto je poglavlje zaključno. U njemu se ukratko iznose spoznaje i zaključci iz prethodnih poglavlja.","PeriodicalId":41610,"journal":{"name":"Jezikoslovlje","volume":"8 3-4","pages":""},"PeriodicalIF":0.3,"publicationDate":"2023-01-11","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"41304138","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U radu se analizira upotreba nego i već u različitim tipovima rečenica, a ponajviše na razini nezavisnosložene rečenice. Nego se analizira u okviru jednostavne, nezavisnosložene i zavisnosložene rečenice, a već kao alternativni veznik u okviru nezavisnosložene rečenice. Pritom se nego u jednostavnoj rečenici pojavljuje kao čestica, a u složenoj kao veznik, tj. dio vezničkoga izraza, čiji dio na razini paratakse može biti i već. Na trima razinama propituje se sintaktičko-semantički status rečenica s česticom nego i veznicima nego i već. Na razini jednostavne rečenice analizira se upotreba čestice nego za izražavanje gradacijskoga i usporednoga značenja. Na razini nezavisnosložene rečenice raspravlja se o suprotnim rečenicama sa značenjem čiste suprotnosti, suprotnosti s gradacijskim značenjem i suprotnosti sa značenjem pribrajanja te se razmatra uporaba veznika nego i već u sastavu udvojenih veznika. Na razini zavisnosložene rečenice sažeto se upućuje na neke značenjske osobitosti usporednih rečenica s veznikom nego. Analiza suprotnih rečenica s navedenim veznicima i vezničkim izrazima podrazumijeva i uključenost sintaktičke negacije jer je negacija temelj takvih konstrukcija.
这部作品分析的是u se，而不是不同类型的句子，至少是一个独立句子的水平。因此，它被分析为一个简单、独立和从属的句子，但作为独立句子的替代链接。简单地说，它以粒子的形式出现，并以键的复杂形式出现，即键表达的一部分，它可能已经是副轴水平的一部分。在三个层面上，带有助词的短语的合成语义地位比已经带有助词键的短语受到质疑。与表达结构和比较意义相比，助词的使用是在简单句子的层面上进行分析的。在独立句子的层面上，相反的短语被讨论为明确矛盾的含义，与结构的含义的矛盾，与批准的含义的冲突，以及与债券的u s e的矛盾，而不是在债券的组成中。在相关句子的层面上，总结是指相关句子的一些显著特征。分析带有上述连接词的矛盾句子和相关表达是有意义的，将合成否定词作为否定词是此类结构的基础。
{"title":"Rečenice s nego i već","authors":"Iva Nazalević Čučević","doi":"10.29162/jez.2022.13","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/jez.2022.13","url":null,"abstract":"U radu se analizira upotreba nego i već u različitim tipovima rečenica, a ponajviše na razini nezavisnosložene rečenice. Nego se analizira u okviru jednostavne, nezavisnosložene i zavisnosložene rečenice, a već kao alternativni veznik u okviru nezavisnosložene rečenice. Pritom se nego u jednostavnoj rečenici pojavljuje kao čestica, a u složenoj kao veznik, tj. dio vezničkoga izraza, čiji dio na razini paratakse može biti i već. Na trima razinama propituje se sintaktičko-semantički status rečenica s česticom nego i veznicima nego i već. Na razini jednostavne rečenice analizira se upotreba čestice nego za izražavanje gradacijskoga i usporednoga značenja. Na razini nezavisnosložene rečenice raspravlja se o suprotnim rečenicama sa značenjem čiste suprotnosti, suprotnosti s gradacijskim značenjem i suprotnosti sa značenjem pribrajanja te se razmatra uporaba veznika nego i već u sastavu udvojenih veznika. Na razini zavisnosložene rečenice sažeto se upućuje na neke značenjske osobitosti usporednih rečenica s veznikom nego. Analiza suprotnih rečenica s navedenim veznicima i vezničkim izrazima podrazumijeva i uključenost sintaktičke negacije jer je negacija temelj takvih konstrukcija.","PeriodicalId":41610,"journal":{"name":"Jezikoslovlje","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.3,"publicationDate":"2023-01-11","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"46884361","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：