Emina SuljkanovićDjedović, Amela Teskeredžić, H. Begiç, Adela Čokić, Alma Ahmetović
U današnje vrijeme stariji ljudi su često percipirani kroz prizmu onoga što više ne mogu da rade, umjesto shvatanja starijih osoba kao svojevrsnih potencijala i resursa koji se još uvijek mogu razvijati i doprinositi društvenoj zajednici. Upravo iz ovih razloga jako je važno raditi na povećanju svijesti društa o mogućnostima ali i potrebama starih osoba koje nisu u mogućnosti sebi obezbijediti. Postoje različiti oblici zaštite ove populacije. Jedan od pristupa jeste i intitucionalni smještaj, koji pruža veliki broj usluga starijim osobama uključujući, zdravstvnu, socijalnu i psihološku podršku tokom dužeg vremenskog perioda. Cilj rada je ispitati nivo funkcionalnih kompetencija i smislenih aktivnosti kao važnih indikatora kvalitete života osoba smještenih u Dom penzionera, Tuzla. Za potrebe istraživanja uzorkom je obuhvaćeno ukupno 35 (N=35) osoba, od čega je 12 (N=12) ispitanika muškog, dok je 23 (N=23) ispitanika ženskog spola. Starosna dob ispitanika kreće se od od 65 do 90 godina starosti. Istraživanje je trajalo od januara do aprila 2023. godine, bilo je anonimno i na dobrovoljnoj osnovi. Mjerni instrument korišten u istraživanju je dio Ljestvice procjene kvalitete života među korisnicima domova za starije (Quality Of Life (QOL) Upitnik), verzija 2.0 (Kane, 2001). Ljestivca je Likertovog tipa. Podaci su obrađeni metodom deskriptivne statistike. Rezultati istraživanja pokazali su da je korisnicima starijm osobama koje su na institucionalnom smještaju potrebno više podrške u ostvarivanju funkcionalnih kompetencija i smislenih aktivnosti. Većina ispitanika navodi da bi njihov kvalitet života poboljšalo kada bi češće izlazili vani i provodili vrijeme na otvorenom prostoru.
{"title":"PROCJENA NEKIH INDIKATORA KVALITETE ŽIVOTA OSOBA SMJEŠTENIH U „JU DOM PENZIONERA TUZLA“","authors":"Emina SuljkanovićDjedović, Amela Teskeredžić, H. Begiç, Adela Čokić, Alma Ahmetović","doi":"10.59519/mper5011","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper5011","url":null,"abstract":"U današnje vrijeme stariji ljudi su često percipirani kroz prizmu onoga što više ne mogu da rade, umjesto shvatanja starijih osoba kao svojevrsnih potencijala i resursa koji se još uvijek mogu razvijati i doprinositi društvenoj zajednici. Upravo iz ovih razloga jako je važno raditi na povećanju svijesti društa o mogućnostima ali i potrebama starih osoba koje nisu u mogućnosti sebi obezbijediti. Postoje različiti oblici zaštite ove populacije. Jedan od pristupa jeste i intitucionalni smještaj, koji pruža veliki broj usluga starijim osobama uključujući, zdravstvnu, socijalnu i psihološku podršku tokom dužeg vremenskog perioda. Cilj rada je ispitati nivo funkcionalnih kompetencija i smislenih aktivnosti kao važnih indikatora kvalitete života osoba smještenih u Dom penzionera, Tuzla. Za potrebe istraživanja uzorkom je obuhvaćeno ukupno 35 (N=35) osoba, od čega je 12 (N=12) ispitanika muškog, dok je 23 (N=23) ispitanika ženskog spola. Starosna dob ispitanika kreće se od od 65 do 90 godina starosti. Istraživanje je trajalo od januara do aprila 2023. godine, bilo je anonimno i na dobrovoljnoj osnovi. Mjerni instrument korišten u istraživanju je dio Ljestvice procjene kvalitete života među korisnicima domova za starije (Quality Of Life (QOL) Upitnik), verzija 2.0 (Kane, 2001). Ljestivca je Likertovog tipa. Podaci su obrađeni metodom deskriptivne statistike. Rezultati istraživanja pokazali su da je korisnicima starijm osobama koje su na institucionalnom smještaju potrebno više podrške u ostvarivanju funkcionalnih kompetencija i smislenih aktivnosti. Većina ispitanika navodi da bi njihov kvalitet života poboljšalo kada bi češće izlazili vani i provodili vrijeme na otvorenom prostoru.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"15 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"121436760","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
In Croatia, every twelfth child (0-19 years old) grows up with a developmental disability (CDD), one of seven adults is a person with a disability (PWD). Although the majority of citizens know, and a quarter of them often meet CDD and PWD, ignorance and discomfort are noticeable, as well as mistakes in everyday encounters despite good intentions. Every seventh 4th grade elementary school student thinks he/she can or is not sure if he/she can become deaf if he/she plays with a deaf child. More than a quarter of them would do what they assume is helping a blind person, without asking them if and what kind of help they need, and more than half of their parents would not communicate with a blind person in a situation that directly concerns them. The readiness of parents for their children to socialize with children with developmental disabilities decreases as the closeness and intensity of socializing increases. This was shown by the Creative Backbone Center research conducted on 582 respondents - 4th grade elementary school students and their parents, from 11/2022. until 04/2023. Less than a third of parents say that they know how to communicate with PWDs, but more than 90% of them claim that they have explained to their child how to do it. Only half of the children remembered that conversation. Numerous studies confirm that the chances of creating an inclusive society are greatest if the building of attitudes begins at an early stage of education when positive exposure changes negative attitudes in a short time and builds desirable attitudes. Students in the lower grades of elementary schools in Croatia are somewhat informed about PWDs through classes, but the problem is the application of the information obtained, which should be given much more attention.
{"title":"HOW TO BE A FRIEND","authors":"Jasmina Kos","doi":"10.59519/mper5015","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper5015","url":null,"abstract":"In Croatia, every twelfth child (0-19 years old) grows up with a developmental disability (CDD), one of seven adults is a person with a disability (PWD). Although the majority of citizens know, and a quarter of them often meet CDD and PWD, ignorance and discomfort are noticeable, as well as mistakes in everyday encounters despite good intentions. Every seventh 4th grade elementary school student thinks he/she can or is not sure if he/she can become deaf if he/she plays with a deaf child. More than a quarter of them would do what they assume is helping a blind person, without asking them if and what kind of help they need, and more than half of their parents would not communicate with a blind person in a situation that directly concerns them. The readiness of parents for their children to socialize with children with developmental disabilities decreases as the closeness and intensity of socializing increases. This was shown by the Creative Backbone Center research conducted on 582 respondents - 4th grade elementary school students and their parents, from 11/2022. until 04/2023. Less than a third of parents say that they know how to communicate with PWDs, but more than 90% of them claim that they have explained to their child how to do it. Only half of the children remembered that conversation. Numerous studies confirm that the chances of creating an inclusive society are greatest if the building of attitudes begins at an early stage of education when positive exposure changes negative attitudes in a short time and builds desirable attitudes. Students in the lower grades of elementary schools in Croatia are somewhat informed about PWDs through classes, but the problem is the application of the information obtained, which should be given much more attention.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"1 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"129273836","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Savremeni trendovi u zapošljavanju kandidata na otvorenom tržištu rada podrazumijevaju sve veću zastupljenost menadžera ljudskih resursa i regrutera u kompanijama, potencijalnim poslodavcima, koji su koordinatori procesa pronalaska, intervjuiranja, selekcije i zapošljavanja radnika. Kako su oni, sve češće, prve karike u lancu zapošljavanja i za osobe s invaliditetom, cilj ovog istraživanja je ispitati percepciju regrutera i menadžera ljudskih resursa o najprimjerenijim oblicima zapošljavanja i teškoćama pri zapošljavanju osoba s invaliditetom. Istraživanje je sprovedeno na prigodnom uzorku koji je sačinjavalo 18 ispitanika oba spola, s područja Hercegovačko-neretvanskog (33,3%), Tuzlanskog (11,1%) i Kantona Sarajevo (55,6%), primjenom Upitnika o mišljenju poslodavaca o radu i zapošljavanju osoba s invaliditetom (Kozjak i Lapat, 2018). Rezultati istraživanja pokazuju da regruteri i menadžeri ljudskih resursa uglavnom imaju pozitivna mišljenja i percepciju prema zapošljavanju osoba s invaliditetom. Najveće frekvencije percipiranih teškoća pri zapošljavanju osoba sa invaliditetom se odnose na pojedine varijable u područjima komunikacije s osobama s invaliditetom i prilagodbe radnog mjesta, dok se radna efikasnost osobe s invaliditetom i utjecaj osobe s invaliditetom na druge uposlenike ne percipiraju kao teškoće za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Postojanje statistički značajnih razlika najviše je utvrđeno u odnosu na djelatnost kompanije u kojoj su zaposleni ispitanici. Rezultati također pokazuju da regruteri i menadžeri ljudskih resursa percipiraju zapošljavanje na otvorenom tržištu rada najprimjerenijim oblikom zapošljavanja osoba s invaliditetom, te da nisu utvrđene statistički značajne razlike u odnosu na djelatnost kompanije u kojoj su zaposleni ili prethodno osobno i profesionalno iskustvo s osobama s invaliditetom.
{"title":"PERCEPCIJA REGRUTERA I MENADŽERA LJUDSKIH RESURSA O ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM","authors":"Benjamin Avdić, Edina Kuduzović","doi":"10.59519/mper5006","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper5006","url":null,"abstract":"Savremeni trendovi u zapošljavanju kandidata na otvorenom tržištu rada podrazumijevaju sve veću zastupljenost menadžera ljudskih resursa i regrutera u kompanijama, potencijalnim poslodavcima, koji su koordinatori procesa pronalaska, intervjuiranja, selekcije i zapošljavanja radnika. Kako su oni, sve češće, prve karike u lancu zapošljavanja i za osobe s invaliditetom, cilj ovog istraživanja je ispitati percepciju regrutera i menadžera ljudskih resursa o najprimjerenijim oblicima zapošljavanja i teškoćama pri zapošljavanju osoba s invaliditetom. Istraživanje je sprovedeno na prigodnom uzorku koji je sačinjavalo 18 ispitanika oba spola, s područja Hercegovačko-neretvanskog (33,3%), Tuzlanskog (11,1%) i Kantona Sarajevo (55,6%), primjenom Upitnika o mišljenju poslodavaca o radu i zapošljavanju osoba s invaliditetom (Kozjak i Lapat, 2018). Rezultati istraživanja pokazuju da regruteri i menadžeri ljudskih resursa uglavnom imaju pozitivna mišljenja i percepciju prema zapošljavanju osoba s invaliditetom. Najveće frekvencije percipiranih teškoća pri zapošljavanju osoba sa invaliditetom se odnose na pojedine varijable u područjima komunikacije s osobama s invaliditetom i prilagodbe radnog mjesta, dok se radna efikasnost osobe s invaliditetom i utjecaj osobe s invaliditetom na druge uposlenike ne percipiraju kao teškoće za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Postojanje statistički značajnih razlika najviše je utvrđeno u odnosu na djelatnost kompanije u kojoj su zaposleni ispitanici. Rezultati također pokazuju da regruteri i menadžeri ljudskih resursa percipiraju zapošljavanje na otvorenom tržištu rada najprimjerenijim oblikom zapošljavanja osoba s invaliditetom, te da nisu utvrđene statistički značajne razlike u odnosu na djelatnost kompanije u kojoj su zaposleni ili prethodno osobno i profesionalno iskustvo s osobama s invaliditetom.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"28 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"121189107","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Koncept rane intervencije i primarni pružaoci usluga su važni segmenti u oblasti primarne zdravstvene zaštite. Rana intervencija podrazumijeva brzu identifikaciju i intervenciju u ranoj fazi razvoja djeteta s ciljem poboljšanja razvojnih ishoda i poboljšanja kvalitete života djece s teškoćama u razvoju i njihovih porodica. U kontekstu rane intervencije primarni pružaoci usluga imaju ključnu ulogu u pravovremenom djelovanju i kretanju tog procesa. Rana intervencija uključuje različite procjene, tretmane i usluge naspram djece s teškoćama u razvoju ali i različite terapije, obrazovne/ edukacijske intervencije kao i socijalne intervencije i podršku roditeljima. Primarni pružaoci usluga imaju zadatak detekcije a zatim i daljeg upućivanja porodica djece s teškoćama u razvoju na procjene. Taj proces traje jako dugo i vrlo je kompliciran. Kada se govori o zakonskim i podzakonskim aktima postavlja se pitanje koliko su elementi rane intervencije prisutni i propisani u Kantonu Sarajevo ali i cijeloj Bosni i Hercegovini? Cilj ovog rada je bio ispitati stavove pružaoca usluga u primarnom zdravstvenom sektoru u području rane intervencije u Kantonu Sarajevo. Korišten je online anketni upitnik. Rezultati do kojih smo došli ukazuju nam na neophodnost transformacije pružanja usluge rane intervencije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti te uspostavljanja sistema bolje komunikacije među pružaocima ovih usluga.
伤口干预和初级保健的概念是初级保健的重要组成部分。伤口干预是指在儿童发育的早期阶段进行早期识别和干预，目的是改善发育障碍儿童及其家长的发育结果和生活质量。在早期干预方面，初级保健服务在及时实施和纠正这一过程中发挥着关键作用。伤口干预包括针对发育障碍儿童的各种干预、治疗和服务，以及各种治疗、面部/教育干预、社会干预和对家长的支持。初级护理服务旨在发现发育障碍儿童，同时进一步改善其出生护理。这一过程需要很长时间，而且非常复杂。当我们谈及法律法规时，就会产生这样一个问题：萨拉热窝县或整个波斯尼亚和黑塞哥维那在多大程度上具备和规定了早期干预的要素？本报告旨在描述萨拉热窝州初级卫生保健部门在伤口干预领域提供灵活服务的情况。在线调查非常有用。Rezultati dokojih dolichih došli us ukazuju na neophodnost transformacije pružaanja uslugi rane intervencije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti te uspostavování sistema lepiej komunikacije meziđu pružaocima ovih usluga.
{"title":"SISTEM RANE INTERVENCIJE U PRIMARNIM ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA U KANTONU SARAJEVO","authors":"Ivana Hodžić, Azra Maljanović-Hrustemović","doi":"10.59519/mper5014","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper5014","url":null,"abstract":"Koncept rane intervencije i primarni pružaoci usluga su važni segmenti u oblasti primarne zdravstvene zaštite. Rana intervencija podrazumijeva brzu identifikaciju i intervenciju u ranoj fazi razvoja djeteta s ciljem poboljšanja razvojnih ishoda i poboljšanja kvalitete života djece s teškoćama u razvoju i njihovih porodica. U kontekstu rane intervencije primarni pružaoci usluga imaju ključnu ulogu u pravovremenom djelovanju i kretanju tog procesa. Rana intervencija uključuje različite procjene, tretmane i usluge naspram djece s teškoćama u razvoju ali i različite terapije, obrazovne/ edukacijske intervencije kao i socijalne intervencije i podršku roditeljima. Primarni pružaoci usluga imaju zadatak detekcije a zatim i daljeg upućivanja porodica djece s teškoćama u razvoju na procjene. Taj proces traje jako dugo i vrlo je kompliciran. Kada se govori o zakonskim i podzakonskim aktima postavlja se pitanje koliko su elementi rane intervencije prisutni i propisani u Kantonu Sarajevo ali i cijeloj Bosni i Hercegovini? Cilj ovog rada je bio ispitati stavove pružaoca usluga u primarnom zdravstvenom sektoru u području rane intervencije u Kantonu Sarajevo. Korišten je online anketni upitnik. Rezultati do kojih smo došli ukazuju nam na neophodnost transformacije pružanja usluge rane intervencije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti te uspostavljanja sistema bolje komunikacije među pružaocima ovih usluga.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"95 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"126245527","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Andrijana Bakoč, Slađana Ćalasan, Ivan Zečević, Bojana Vuković, Bojana Mastilo
Poteškoće u oblasti socijalnog razvoja predstavljaju jednu od bazičnih karakteristika stanja intelektualne ometenosti (IO). Kao potencijalni faktori koji mogu da utiče na socijalni razvoj izdvajaju se i karakeristike porodice u kojoj dijete živi. Cilj ovog rada jeste da ispita razlike u nivou razvijenosti socijalne kompetencije kod učenika sa lakom intelektualnom ometenošću (LIO) u odnosu na socio-demografske karakteristike porodice (poput mjesta stanovanja, strukture porodice, broja djece u porodici, obrazovnog nivoa majke i oca). Uzorkom je obuhvaćeno 50 ispitanika sa LIO, oba pola, kalendarskog uzrasta od sedam do dvanaest godina (AS = 9,82, SD = 1,36). Za prikupljanje podataka koristili smo Sociodemografski upitnik i Skalu socijalnog ponašanja u školi (School Social Behavior Scale, Second Edition, Merrell, 2002). Rezultati su pokazali da nije uočena statistički značajna razlika u pogledu razvijenosti socijalne kompetencije kod ispitanika našeg uzorka u odnosu na mjesto stanovanja (χ²= 0,650, p = 0,723), strukturu porodice (χ² = 4,364, p = 0,113), broj djece u porodici (χ² = 1,454, p = 0,462), kao ni u odnosu na obrazovni nivo majke (χ² = 4,156, p = 0,245) i oca (χ² = 3,794, p = 0,285). Iako dobijeni rezultati ne ukazuju na statistički značajne razlike u socijalno kompetentnom ponašanju učenika s obzirom na različite karakteristike porodice, ipak se nameće potreba za daljim sagledavanjem ove problematikena brojnijem uzorku ispitanika sa LIO
{"title":"SOCIJALNO KOMPETENTNO PONAŠANJE UČENIKA SA LAKOM INTELEKTUALNOM OMETENOŠĆU U ODNOSU NA SOCIO-DEMOGRAFSKE KARAKTERISTIKE PORODICE","authors":"Andrijana Bakoč, Slađana Ćalasan, Ivan Zečević, Bojana Vuković, Bojana Mastilo","doi":"10.59519/mper5003","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper5003","url":null,"abstract":"Poteškoće u oblasti socijalnog razvoja predstavljaju jednu od bazičnih karakteristika stanja intelektualne ometenosti (IO). Kao potencijalni faktori koji mogu da utiče na socijalni razvoj izdvajaju se i karakeristike porodice u kojoj dijete živi. Cilj ovog rada jeste da ispita razlike u nivou razvijenosti socijalne kompetencije kod učenika sa lakom intelektualnom ometenošću (LIO) u odnosu na socio-demografske karakteristike porodice (poput mjesta stanovanja, strukture porodice, broja djece u porodici, obrazovnog nivoa majke i oca). Uzorkom je obuhvaćeno 50 ispitanika sa LIO, oba pola, kalendarskog uzrasta od sedam do dvanaest godina (AS = 9,82, SD = 1,36). Za prikupljanje podataka koristili smo Sociodemografski upitnik i Skalu socijalnog ponašanja u školi (School Social Behavior Scale, Second Edition, Merrell, 2002). Rezultati su pokazali da nije uočena statistički značajna razlika u pogledu razvijenosti socijalne kompetencije kod ispitanika našeg uzorka u odnosu na mjesto stanovanja (χ²= 0,650, p = 0,723), strukturu porodice (χ² = 4,364, p = 0,113), broj djece u porodici (χ² = 1,454, p = 0,462), kao ni u odnosu na obrazovni nivo majke (χ² = 4,156, p = 0,245) i oca (χ² = 3,794, p = 0,285). Iako dobijeni rezultati ne ukazuju na statistički značajne razlike u socijalno kompetentnom ponašanju učenika s obzirom na različite karakteristike porodice, ipak se nameće potreba za daljim sagledavanjem ove problematikena brojnijem uzorku ispitanika sa LIO","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"15 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"125257048","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Cilj rada bio je ispitati samoprocjenu studenata završne godine razredne nastave na spremnost za rad s djecom s teškoćama u razvoju te dobiti uvid u kojim područjima se studenti osjećaju najkompetentnijima, a u kojima im je potrebna dodatna podrška. U istraživanju su sudjelovala 83 studenta završne godine razredne nastave različitih sveučilišta u Bosni i Hercegovini. Primijenjeni instrument koji se koristio u istraživanju i kreiran je u svrhu navedenog istraživanja je kombinacija upitnika i Likertove skale procjene, a ispunjavan je uživo i online. Rezultati istraživanja pokazuju kako studenti imaju pozitivne stavove prema inkluziji te kako samoprocjenjuju prepoznavanje odstupanja od tipičnog razvoja kod djece s teškoćama u razvoju. Područje u kojima studenti samoprocjenjuju nedovoljnu kompetentnost je prevencija nepoželjnih oblika ponašanja. U pitanjima o prethodnim iskustvima s djecom s teškoćama te jesu li slušali kolegije o inkluziji nije pokazana statistički značajna razlika. Također, studenti smatraju kako imaju nedovoljan broj kolegija o odstupanjima od normi kod djece s teškoćama u razvoju te kako je potrebno dodatno usavršavanje za učitelje, čime su pokazali kako je obrazovanje promjenjiv sustav te da je potrebno cjeloživotno obrazovanje nastavnog i nenastavnog kadra u školskim ustanovama.
这项建议的目的是描述学生在学年初对其班级成绩的自我评估，以了解学生在哪些方面最有能力，在哪些方面需要额外的支持。这项研究涉及波斯尼亚和黑塞哥维那多所大学的 83 名高年级学生。调查中使用的和在调查过程中制作的主要工具是一个由 upitnik 和 Likert 百分比量表组合而成的工具，可在网上查阅。调查结果显示，学生们对全纳教育持积极态度，并对如何识别发育障碍儿童的典型发育偏差进行了自我评估。 学生们对其无法接受的能力进行自我评估的领域是防止不必要的羞辱形式。U pitanjima o prethodnim iskustvima s djecom s te te jesu li slušali kolegije o inclusion nije pokazana statistički značajna razlika.因此，如果学生认为自己有可能被纳入，那么他们就有可能被纳入，而不是被列入。
{"title":"SAMOPROCJENA STUDENATA ZAVRŠNE GODINE RAZREDNE NASTAVE NA SPREMNOST ZA RAD S DJECOM S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU","authors":"Martina Mustapić","doi":"10.59519/mper5016","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper5016","url":null,"abstract":"Cilj rada bio je ispitati samoprocjenu studenata završne godine razredne nastave na spremnost za rad s djecom s teškoćama u razvoju te dobiti uvid u kojim područjima se studenti osjećaju najkompetentnijima, a u kojima im je potrebna dodatna podrška. U istraživanju su sudjelovala 83 studenta završne godine razredne nastave različitih sveučilišta u Bosni i Hercegovini. Primijenjeni instrument koji se koristio u istraživanju i kreiran je u svrhu navedenog istraživanja je kombinacija upitnika i Likertove skale procjene, a ispunjavan je uživo i online. Rezultati istraživanja pokazuju kako studenti imaju pozitivne stavove prema inkluziji te kako samoprocjenjuju prepoznavanje odstupanja od tipičnog razvoja kod djece s teškoćama u razvoju. Područje u kojima studenti samoprocjenjuju nedovoljnu kompetentnost je prevencija nepoželjnih oblika ponašanja. U pitanjima o prethodnim iskustvima s djecom s teškoćama te jesu li slušali kolegije o inkluziji nije pokazana statistički značajna razlika. Također, studenti smatraju kako imaju nedovoljan broj kolegija o odstupanjima od normi kod djece s teškoćama u razvoju te kako je potrebno dodatno usavršavanje za učitelje, čime su pokazali kako je obrazovanje promjenjiv sustav te da je potrebno cjeloživotno obrazovanje nastavnog i nenastavnog kadra u školskim ustanovama.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"29 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"126579741","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Upon entering a home for the elderly, a person may feel rejected by their relatives and friends. That is why the support of the social pedagogue is very important for them when they enter the institution, the way of communication, familiarization with the rights and obligations in the institution, but their better functioning. The aim of the paper is to examine the role of the social pedagogue in relation to other employees in institutions for housing the elderly, and to examine the significance of the social pedagogue for the functioning and assistance in the adaptation of users when entering an institution for the housing of the elderly. 100 respondents participated in the research. For the purposes of the research, two measuring instruments were used: the Multidimensional Scale of Perceived Social Support - MSPSS and the HCAHPS Survey. The results of the research show that the social pedagogue is an important support link for the elderly, and that he has the competencies and knowledge to work with the elderly, considering their personality structure. The results of the t-test (t=4.778; df=87; p=0.000) show that there is a statistically significant difference in relation to the adaptation of users and the professional competence of social pedagogues who play a crucial role in facilitating the adaptation of users of the home.
{"title":"ULOGA SOCIJALNOG PEDAGOGA U USTANOVAMA ZA SMJEŠTAJ STARIJIH OSOBA","authors":"Meliha Bijedić, Adela Čokić, Danijela Božić","doi":"10.59519/mper5001","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper5001","url":null,"abstract":"Upon entering a home for the elderly, a person may feel rejected by their relatives and friends. That is why the support of the social pedagogue is very important for them when they enter the institution, the way of communication, familiarization with the rights and obligations in the institution, but their better functioning. The aim of the paper is to examine the role of the social pedagogue in relation to other employees in institutions for housing the elderly, and to examine the significance of the social pedagogue for the functioning and assistance in the adaptation of users when entering an institution for the housing of the elderly. 100 respondents participated in the research. For the purposes of the research, two measuring instruments were used: the Multidimensional Scale of Perceived Social Support - MSPSS and the HCAHPS Survey. The results of the research show that the social pedagogue is an important support link for the elderly, and that he has the competencies and knowledge to work with the elderly, considering their personality structure. The results of the t-test (t=4.778; df=87; p=0.000) show that there is a statistically significant difference in relation to the adaptation of users and the professional competence of social pedagogues who play a crucial role in facilitating the adaptation of users of the home.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"123 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"126502067","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Čitanje je složena jezička djelatnost koja uključuje fiziološku i komunikacijsku djelatnost čovjeka. Fiziološki aspekt procesa čitanja ostvaruje se radom govornih organa uz sudjelovanje organa vida i uz poticaje iz kore velikog mozga, dok se komunikacijski aspekt odnosi na prijenos obavijesti gdje čitalac šalje poruku drugima i sebi. Mnogi autori navode kako je čitanje jedan od najvažnijih izuma ljudskog roda, te da je evolucija čitanja i pojedinca i ljudske vrste neposredno povezana s intelektualnom evolucijom čovjeka općenito i da potiče razvoj cjelovite ličnosti. Čovjekova se posebnost u odnosu na sva druga bića ogleda u tome što posjeduje urođenu sposobnost usvajanja složenih jezičkih struktura iz okoline. Ovaj rad ima za cilj ukazati na značaj jezičke djelatnosti čitanja za razvoj govora kod djece osnovnoškolskog uzrasta, te ponuditi korisne modele za unapređivanje procesa čitanja i razvoj vokabulara kod učenika osnovne škole. U razvoju govora kod učenika mlađeg školskog uzrasta važno je voditi računa i o fiziološkom i o komunikacijskom aspektu procesa čitanja, a kad se postigne automatizacija tog procesa, jedan je od ključnih faktora za uspješan razvoj govora unapređenje leksičke kompetencije, utemeljene na različitim leksičko-semantičkim odnosima unutar leksičkog korpusa određenog jezika, proširivanje i produbljivanje vokabulara i njegovo mjesto u razvoju čitalačke pismenosti i čitateljske sposobnosti. To su veoma značajni lingvistički faktori za unapređenje govora kod učenika kao govornika u razvoju.
阅读是一项复杂的语言活动，涉及生理技能和交际技能。阅读过程的生理方面由一系列语言器官创造，这些器官与视觉器官和大脑皮层相连，而交际方面则与记忆的接收有关，读者在记忆中对他人和自己开玩笑。许多作家指出，阅读是人类最重要的发明之一，阅读、饮食和人类物种的进化与人类智力的进化直接相关，阅读也影响着人类性格的发展。Čovjekova se posebnost u odnosu na sva druga bića ogleda u tome što posjeduje urođenu sposobnost usvajanja zložen jazykačkih struktura z okolí.我们的目标是，通过对语言学习过程和语言学习方法的研究，为语言学习者提供一个可借鉴的模式。在学龄儿童的语音发展过程中，跟踪阅读过程的生理和交际方面非常重要，而当这一过程实现自动化时，语音成功发展的关键因素之一就是词汇能力的获得、基于不同的词汇语义关系和发展独立语言的词汇语料库，词汇的扩展和生成及其在阅读素养和阅读技能发展中的地位。这些都是作为发展中说话者的语音发展的非常重要的语言因素。
{"title":"ZNAČAJ JEZIČKE DJELATNOSTI ČITANJA ZA RAZVOJ GOVORA","authors":"Mirela Omerović","doi":"10.59519/mper5017","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper5017","url":null,"abstract":"Čitanje je složena jezička djelatnost koja uključuje fiziološku i komunikacijsku djelatnost čovjeka. Fiziološki aspekt procesa čitanja ostvaruje se radom govornih organa uz sudjelovanje organa vida i uz poticaje iz kore velikog mozga, dok se komunikacijski aspekt odnosi na prijenos obavijesti gdje čitalac šalje poruku drugima i sebi. Mnogi autori navode kako je čitanje jedan od najvažnijih izuma ljudskog roda, te da je evolucija čitanja i pojedinca i ljudske vrste neposredno povezana s intelektualnom evolucijom čovjeka općenito i da potiče razvoj cjelovite ličnosti. Čovjekova se posebnost u odnosu na sva druga bića ogleda u tome što posjeduje urođenu sposobnost usvajanja složenih jezičkih struktura iz okoline. Ovaj rad ima za cilj ukazati na značaj jezičke djelatnosti čitanja za razvoj govora kod djece osnovnoškolskog uzrasta, te ponuditi korisne modele za unapređivanje procesa čitanja i razvoj vokabulara kod učenika osnovne škole. U razvoju govora kod učenika mlađeg školskog uzrasta važno je voditi računa i o fiziološkom i o komunikacijskom aspektu procesa čitanja, a kad se postigne automatizacija tog procesa, jedan je od ključnih faktora za uspješan razvoj govora unapređenje leksičke kompetencije, utemeljene na različitim leksičko-semantičkim odnosima unutar leksičkog korpusa određenog jezika, proširivanje i produbljivanje vokabulara i njegovo mjesto u razvoju čitalačke pismenosti i čitateljske sposobnosti. To su veoma značajni lingvistički faktori za unapređenje govora kod učenika kao govornika u razvoju.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"29 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"133490831","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Edita Vuković Antolović, Jasmina Bećirović-Karabegović
Vođenje je važna odrednica kvalitetnog funkcioniranja i perspektive razvoja predškolske ustanove. Kvalitetno vođenje i funkcioniranje predškolske ustanove ne ovisi samo o jednoj osobi, nego o cijelom kolektivu. U radu su prikazani rezultati istraživanja mišljenja odgajatelja, ravnatelja i stručnih suradnika o utjecaju kvalitete odnosa na kulturu ustanove, raspodjeli prava i odgovornosti u njihovim ustanovama, načinu donošenja odluka, ulozi ravnatelja i značaju vođenja, potpore i uvažavanja mišljenja u postizanju kvalitetnijih suradničkih odnosa. U istraživanju je sudjelovalo 122 ispitanika iz devet predškolskih ustanova Zeničko-dobojskog kantona. Kao istraživački postupci primijenjeni su anketiranje, procjenjivanje i prosuđivanje, uz odgovarajuće instrumente (upitnici i skale stavova). Primijenjene metode u istraživanju su: metoda teorijske analize, deskriptivno-analitička i servey metoda. Rezultati su pokazali da kvalitetni odnosi uposlenika pozitivno utječu na kulturu predškolske ustanove te da većina ispitanika smatra da je za rad potrebno kvalitetno vođenje i potpora. Potvrđeno je da kvaliteta rada ustanove ovisi o spremnosti rukovodstva na suodlučivanje i dijeljenje prava i odgovornosti sa svim uposlenicima, što u konačnici sve uposlenike dovodi u ravnopravan odnos.Vjerojatnost uspješnoga rješavanja problema veća je ukoliko ga rješava veći broj ljudi sa zajedničkim ciljem. Istaknuta je potreba za pravednom raspodjelom odgovornosti i zajedničkim rješavanjem problema. Ukupni rezultati svih ustanova pokazali su da je potrebno angažiranje svih uposlenih na izgradnji suradničkih odnosa kako bi se postiglo unaprjeđenje kvalitete rada predškolske ustanove.
{"title":"KVALITETNO VOĐENJE U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI","authors":"Edita Vuković Antolović, Jasmina Bećirović-Karabegović","doi":"10.59519/mper5009","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper5009","url":null,"abstract":"Vođenje je važna odrednica kvalitetnog funkcioniranja i perspektive razvoja predškolske ustanove. Kvalitetno vođenje i funkcioniranje predškolske ustanove ne ovisi samo o jednoj osobi, nego o cijelom kolektivu. U radu su prikazani rezultati istraživanja mišljenja odgajatelja, ravnatelja i stručnih suradnika o utjecaju kvalitete odnosa na kulturu ustanove, raspodjeli prava i odgovornosti u njihovim ustanovama, načinu donošenja odluka, ulozi ravnatelja i značaju vođenja, potpore i uvažavanja mišljenja u postizanju kvalitetnijih suradničkih odnosa. U istraživanju je sudjelovalo 122 ispitanika iz devet predškolskih ustanova Zeničko-dobojskog kantona. Kao istraživački postupci primijenjeni su anketiranje, procjenjivanje i prosuđivanje, uz odgovarajuće instrumente (upitnici i skale stavova). Primijenjene metode u istraživanju su: metoda teorijske analize, deskriptivno-analitička i servey metoda. Rezultati su pokazali da kvalitetni odnosi uposlenika pozitivno utječu na kulturu predškolske ustanove te da većina ispitanika smatra da je za rad potrebno kvalitetno vođenje i potpora. Potvrđeno je da kvaliteta rada ustanove ovisi o spremnosti rukovodstva na suodlučivanje i dijeljenje prava i odgovornosti sa svim uposlenicima, što u konačnici sve uposlenike dovodi u ravnopravan odnos.Vjerojatnost uspješnoga rješavanja problema veća je ukoliko ga rješava veći broj ljudi sa zajedničkim ciljem. Istaknuta je potreba za pravednom raspodjelom odgovornosti i zajedničkim rješavanjem problema. Ukupni rezultati svih ustanova pokazali su da je potrebno angažiranje svih uposlenih na izgradnji suradničkih odnosa kako bi se postiglo unaprjeđenje kvalitete rada predškolske ustanove.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"22 3 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"131021346","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Izvršne funkcije (IF) su svrsihodne ka cilju usmjerene aktivnosti. Razvojni profil djeteta predškolske dobi kreira se procjenom kroz pet razvojnih područja: kognitivno, komunikacijsko, socioemocionalno, fizičko i adaptivno ponašanje. Cilj ovog istraživanje je utvrditi uticaj različitih komponenti IF na razvojne domene djece sa poteškoćama u razvoju predškolske dobi (DPR) i uporediti ih sa djecom neurotipičnog razvoja (DTR), te ispitati uticaj socioekonomskog statusa porodice na razvoj IF. Metode: Uzorak je obuhvatio 120 djece iz redovnnih i specijaliziranih predškolskih ustanova iz Bosne i Hercegovine. Starosna dob djece je pet i šest godina. Socioekonoomski status je ispitan kroz stručnu spremu roditelja i uzorak čine roditelji DPR i to 28 roditelja sa visokom stručnom spremom (VSS) i 32 roditelja sa srednjom stručnom spremom (SSS), te roditelji DTR 25 roditelja sa VSS i 35 roditelja sa SSS. Instrumenti: Profili djece ispitani su Razvojnom procjenom male djece (Developmental Assessment of Young Children, DAYC-2, Swartmiller 2014), a izvršne funkcije pomoću predškolske verzije Inventara za procjenu izvršnih funkcija (Behavior Rating Inventory of Executive Functions; BRIEF-a, Giola et al., 2003). Dobijeni rezultati ukazuju na postojanje značajno nižih statističkih povezanosti IF sa domenima razvoja kod DPR u odnosu na TPR. Kod DPR postoji statistički značajna povezanost u korist roditelja sa VSS u komponentama: preusmjeravanje (t=-2,53; p=0,01), emocionalna kontrola (t=-2,46; p=0,01), a kod DTR inhibicija (t=2,26; p=0,02), emocionalna kontrola (t=2,26; p=0,05) i radna memorija (t=2,51; p=0,01). Zaključak: Istraživanje pokazuju različitu povezanost IF i razvojnih domena kod DPR i DTR. Djeca višeg socioekonomskog statusa pokazuju povezanost sa više komponenti IF.
执行功能（EF）是最重要的目标导向活动。学龄前儿童的发展概况由五个发展领域构成：认知、沟通、社会情感、身体和适应。本研究的目的是确定综合发展框架的不同组成部分对发育障碍学龄前儿童（DPR）发展领域的影响，并将其与神经发育正常儿童（DTR）进行比较，同时描述母亲的社会经济地位对综合发展框架发展的影响。 方法：本研究包括来自波斯尼亚和黑塞哥维那宗教和专业学龄前机构的 120 名儿童。儿童的年龄为五岁和六岁。社会经济状况通过struchnu spremu roditelja i uzorak čine roditelji DPR i to 28 roditelja sa visokom stručnom spremom (VSS) i 32 roditelja sa srednjom stručnom spremom (SSS)、te roditelji DTR 25 roditelja sa VSS i 35 roditelja sa SSS来描述。工具：使用幼儿发展评估（DAYC-2，Swartmiller，2014 年）描述儿童的概况，并使用执行功能行为评定量表（BRIEF-a，Giola 等人，2003 年）的学龄前版本描述执行功能。 结果显示，IF 与 DPR 的发展领域在统计上的相关性明显低于 TPR。DPR 与 VSS 的以下组成部分存在统计学上的联系：preusmjeravanje (t=-2,53; p=0,01), emocionalna kontroly (t=-2,46; p=0,01), a kod DTR inhibicija (t=2,26; p=0,02), emocionalna kontroly (t=2,26; p=0,05) i radna memorija (t=2,51; p=0,01)。社会经济地位较高的儿童的 IF 值较高。
{"title":"IZVRŠNE FUNKCIJE KOD DJECE SA POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU PREDŠKOLSKE DOBI","authors":"Arnela Pašalić","doi":"10.59519/mper5004","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper5004","url":null,"abstract":"Izvršne funkcije (IF) su svrsihodne ka cilju usmjerene aktivnosti. Razvojni profil djeteta predškolske dobi kreira se procjenom kroz pet razvojnih područja: kognitivno, komunikacijsko, socioemocionalno, fizičko i adaptivno ponašanje. Cilj ovog istraživanje je utvrditi uticaj različitih komponenti IF na razvojne domene djece sa poteškoćama u razvoju predškolske dobi (DPR) i uporediti ih sa djecom neurotipičnog razvoja (DTR), te ispitati uticaj socioekonomskog statusa porodice na razvoj IF. Metode: Uzorak je obuhvatio 120 djece iz redovnnih i specijaliziranih predškolskih ustanova iz Bosne i Hercegovine. Starosna dob djece je pet i šest godina. Socioekonoomski status je ispitan kroz stručnu spremu roditelja i uzorak čine roditelji DPR i to 28 roditelja sa visokom stručnom spremom (VSS) i 32 roditelja sa srednjom stručnom spremom (SSS), te roditelji DTR 25 roditelja sa VSS i 35 roditelja sa SSS. Instrumenti: Profili djece ispitani su Razvojnom procjenom male djece (Developmental Assessment of Young Children, DAYC-2, Swartmiller 2014), a izvršne funkcije pomoću predškolske verzije Inventara za procjenu izvršnih funkcija (Behavior Rating Inventory of Executive Functions; BRIEF-a, Giola et al., 2003). Dobijeni rezultati ukazuju na postojanje značajno nižih statističkih povezanosti IF sa domenima razvoja kod DPR u odnosu na TPR. Kod DPR postoji statistički značajna povezanost u korist roditelja sa VSS u komponentama: preusmjeravanje (t=-2,53; p=0,01), emocionalna kontrola (t=-2,46; p=0,01), a kod DTR inhibicija (t=2,26; p=0,02), emocionalna kontrola (t=2,26; p=0,05) i radna memorija (t=2,51; p=0,01). Zaključak: Istraživanje pokazuju različitu povezanost IF i razvojnih domena kod DPR i DTR. Djeca višeg socioekonomskog statusa pokazuju povezanost sa više komponenti IF.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"1 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"130830004","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：