Adaptivno ponašanje definiše se kao skup konceptualnih, socijalnih i praktičnih vještina koje ljudi uče i koriste u svakodnevnom životu. Relativno mali broj studija ispitivao je uticaj pola na adaptivno funkcionisanje, uglavnom kod ispitanika sa poremećajima iz spektra autizma (PSA), pri čemu su dobijani oprečni podaci u pogledu polnih razlika. Cilj ovog istraživanja bio je ispitivanje razlika u adaptivnom funkcionisanju između dječaka i djevojčica tipičnog razvoja (TR), školskog uzrasta. Uzorkom je obuhvaćeno 76 djece, 50 dječaka i 26 djevojčica. Uzrast ispitanika bio je od 6 do 14 godina (9,72±0,30). Za procjenu adaptivnih vještina korišćena je Dijagnostička skala za procjenu adaptivnog ponašanja (Adaptive Behaviour Diagnostic Scale – ABDS; Pearson, Patton & Mruzek, 2016). Istraživanje je sprovedeno u dvije osnovne škole u Foči, školske 2020/2021. godine. Iako je deskriptivna analiza ukazivala da dječaci u odnosu na djevojčice postižu veće prosječne vrijednosti, ta razlika nije dostigla statističku značajnost ni za jedan ispitivani adaptivni domen (konceptualni, socijalni, praktični), kao ni za ukupan adaptivni skor postignut na ABDS skali. S obzirom da je uzorkom u ovom istraživanju obuhvaćen relativno mali broj ispitanika, potrebno je sprovesti istraživanje o polnim razlikama u adaptivnom funkcionisanju na mnogo većem broju dječaka i djevojčica TR.
{"title":"UTICAJ POLA NA ADAPTIVNE VJEŠTINE DJECE TIPIČNOG RAZVOJA ŠKOLSKOG UZRASTA","authors":"Slađana Ćalasan, N. Jovanović","doi":"10.59519/mper4004","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper4004","url":null,"abstract":"Adaptivno ponašanje definiše se kao skup konceptualnih, socijalnih i praktičnih vještina koje ljudi uče i koriste u svakodnevnom životu. Relativno mali broj studija ispitivao je uticaj pola na adaptivno funkcionisanje, uglavnom kod ispitanika sa poremećajima iz spektra autizma (PSA), pri čemu su dobijani oprečni podaci u pogledu polnih razlika. Cilj ovog istraživanja bio je ispitivanje razlika u adaptivnom funkcionisanju između dječaka i djevojčica tipičnog razvoja (TR), školskog uzrasta. Uzorkom je obuhvaćeno 76 djece, 50 dječaka i 26 djevojčica. Uzrast ispitanika bio je od 6 do 14 godina (9,72±0,30). Za procjenu adaptivnih vještina korišćena je Dijagnostička skala za procjenu adaptivnog ponašanja (Adaptive Behaviour Diagnostic Scale – ABDS; Pearson, Patton & Mruzek, 2016). Istraživanje je sprovedeno u dvije osnovne škole u Foči, školske 2020/2021. godine. Iako je deskriptivna analiza ukazivala da dječaci u odnosu na djevojčice postižu veće prosječne vrijednosti, ta razlika nije dostigla statističku značajnost ni za jedan ispitivani adaptivni domen (konceptualni, socijalni, praktični), kao ni za ukupan adaptivni skor postignut na ABDS skali. S obzirom da je uzorkom u ovom istraživanju obuhvaćen relativno mali broj ispitanika, potrebno je sprovesti istraživanje o polnim razlikama u adaptivnom funkcionisanju na mnogo većem broju dječaka i djevojčica TR.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"35 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"127363129","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Razumevanje perspektive nastavnika predstavlja važnu pretpostavku funkcionalnog sprovođenja inkluzije u školama. Cilj ovog istraživanja bio je da se ispitaju percepcije nastavnika o sopstvenim ulogama u obrazovanju učenika sa smetnjama u razvoju, u odnosu na uloge školskih psihologa i pedagoga, njihove percepcije ličnih kompetencija za inkluzivno obrazovanje, kao i procene mogućih barijera u ostvarivanju vaspitno-obrazovne inkluzije. Uzorak su činila 102 nastavnika koji rade u redovnim osnovnim školama, od kojih je 60,8% izjavilo da ima profesionalno iskustvo u radu sa decom sa smetnjama u razvoju. Primenjen je upitnik koji je razvijen za potrebe ovog istraživanja i čije su karakteristike evaluirane eksplorativnom faktorskom analizom. Prema dobijenim rezultatima, nastavnici veruju da školski psiholozi i pedagozi imaju primarnu ulogu u ostvarivanju određenih aspekata inkluzivnog obrazovanja. Nastavnici takođe ukazuju na opšti nedostatak osećaja kompetentnosti za rad sa decom sa smetnjama u razvoju. Kao najveće prepreke inkluzivnom obrazovanju, nastavnici su identifikovali sopstveno inicijalno obrazovanje i negativnu školsku kulturu. Konačno, rezultati su pokazali da ne postoji značajna povezanost iskustva nastavnika s učenicima sa smetnjama u razvoju i dužine radnog iskustva sa percepcijom različitih aspekata inkluzivnog obrazovanja. U zaključnim razmatranjima se ističe da je potrebno da nastavnici prihvate svoje uloge i da se osećaju kompetentno u radu s učenicima sa smetnjama u razvoju. Implikacije istraživanja se odnose na pravce unapređivanja inicijalnog obrazovanja i stručnog usavršavanja nastavnika u domenu inkluzije.
了解学习者的视角是在学校开展全纳教育的重要前提。本研究旨在探讨学校管理人员对其在有发育问题的学生的教育中的作用的看法，与学校心理学家和教育学家的作用的关系，他们对全纳教育的具体能力的看法，以及在发展教育和教育全纳方面可能存在的障碍的程度。调查对象为 102 名在红色小学工作的学生，其中 60.8%的学生表示，他们在处理有发育问题的儿童方面拥有专业经验。 该样本是为本研究的需要而开发的，其特征通过探索性因素分析进行评估。研究结果显示，心理学家和教育学家在处理儿童发育问题方面经验丰富。我们将继续努力，以提高我们的能力。在对包容性问题进行预设时，我们需要确定的是，不包容的问题和消极的文化。最后，研究结果表明，教师对有发展问题的学生的经验与对全纳教育不同方面的看法之间没有明显的相关性。U zaključnim razmatranjima se ističe da je potrebno da nastavnici prihvate svoje uloge i da se osećaju kompetentno u radu s uczniówenicima sa smetnjama u razvoju. Implikacije istraživanja se odnosi na pravce unapređivanja inicijalnog obrazovanja i stručnog usavršavanja nastavnika u domenu inclusive.
{"title":"INKLUZIJA I ULOGA NASTAVNIKA","authors":"S. Stepanović, Vladimir Ilić","doi":"10.59519/mper4011","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper4011","url":null,"abstract":"Razumevanje perspektive nastavnika predstavlja važnu pretpostavku funkcionalnog sprovođenja inkluzije u školama. Cilj ovog istraživanja bio je da se ispitaju percepcije nastavnika o sopstvenim ulogama u obrazovanju učenika sa smetnjama u razvoju, u odnosu na uloge školskih psihologa i pedagoga, njihove percepcije ličnih kompetencija za inkluzivno obrazovanje, kao i procene mogućih barijera u ostvarivanju vaspitno-obrazovne inkluzije. Uzorak su činila 102 nastavnika koji rade u redovnim osnovnim školama, od kojih je 60,8% izjavilo da ima profesionalno iskustvo u radu sa decom sa smetnjama u razvoju. Primenjen je upitnik koji je razvijen za potrebe ovog istraživanja i čije su karakteristike evaluirane eksplorativnom faktorskom analizom. Prema dobijenim rezultatima, nastavnici veruju da školski psiholozi i pedagozi imaju primarnu ulogu u ostvarivanju određenih aspekata inkluzivnog obrazovanja. Nastavnici takođe ukazuju na opšti nedostatak osećaja kompetentnosti za rad sa decom sa smetnjama u razvoju. Kao najveće prepreke inkluzivnom obrazovanju, nastavnici su identifikovali sopstveno inicijalno obrazovanje i negativnu školsku kulturu. Konačno, rezultati su pokazali da ne postoji značajna povezanost iskustva nastavnika s učenicima sa smetnjama u razvoju i dužine radnog iskustva sa percepcijom različitih aspekata inkluzivnog obrazovanja. U zaključnim razmatranjima se ističe da je potrebno da nastavnici prihvate svoje uloge i da se osećaju kompetentno u radu s učenicima sa smetnjama u razvoju. Implikacije istraživanja se odnose na pravce unapređivanja inicijalnog obrazovanja i stručnog usavršavanja nastavnika u domenu inkluzije.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"140 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"132302177","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Slušno procesiranje je sposobnost da slušamo, razumijemo i odgovaramo na informacije koje čujemo kroz svoje slušne kanale. Poremećaj slušnog procesiranja (PSP) je senzorni poremećaj koji najčešće pogađa razumijevanje govora i učenje, te stvara poteškoće u procesiranju auditivnih informacija. Istraživanje je provedeno sa ciljem utvrđivanja razlika u poremećajima slušnog procesiranja (PSP) kod djece različitih uzrasnih grupa. Ukupno je testirano 560 djece. Sa ciljem utvrđivanja postojanja razlika slušnog procesiranja između pet uzrasnih grupa korišten je statistički test analiza varijanse (ANOVA) za poređenje prosječnih vrijednosti postignutih na subtestovima. Na testu filtriranih riječi (TFR) registrovana je statistički značajna razlika ANOVA testom (F=13,09, p<0,001). Na testu govora u buci (TGB) takođe je registrovana statistički značajna razlika ANOVA testom (F=11,04, p<0,001). Na dihotičkom testu riječi (DTR), također je registrovana statistički značajna razlika ANOVA testom (F=12,30, p<0,001), kao i na dihotičkom testu rečenica (DTRE) (F=8,60, p<0,001). Analizom rezultata našeg istraživanja, mogu se konstatovati statistički značajne razlike među uzrasnim grupama, gdje je prisutan trend ostvarivanja boljih rezultata sa porastom hronološke dobi ispitanika. S obzirom da je prilikom ispitivanja normalne raspodjele Kolmogorov-Smirnov testom pokazano da neki od postignutih rezultata ne prate normalnu distribuciju, rezultati su analizirani i neparametrijskim Kruskal-Wallis testom, te je uočljiva saglasnost sa rezultatima ANOVA testa. Mjerni instrument koji je korišten u ovom istraživanju je Baterija testova za ispitivanje poremećaja slušnog procesiranja PSP 1 (Heđever, 2015) i isti je jako koristan standardizirani mjerni instrument.
听觉处理是指我们通过听觉通道听到、理解和回应信息的能力。姿势处理（PPP）是一种最有效地促进言语理解和学习的感觉机制，在处理听觉信息时会产生困难。本研究旨在确定不同年龄组儿童在听觉加工性能（PSP）方面的差异。接受测试的儿童总数为 560 人。为了确定五个年龄组之间听觉处理差异的位置，采用了方差分析（ANOVA）的统计检验方法来确定子测试结果的前测变异性。在 "过滤米饭测试"（TFR）中，方差分析检验结果显示出显著的统计学差异（F=13.09，p<0.001）。 在 "牛眼言语测试"（TGB）中，方差分析检验结果显示出显著的统计学差异（F=11.04，p<0.001）。在二分法修辞测试 (DTR) 和二分法修辞测试 (DTRE) 中，方差分析也发现了明显的统计学差异（F=12.30，p<0.001）。通过分析我们的研究结果，可以发现各生长组之间存在显著的统计学差异，即随着患者年龄的增长，得分也呈上升趋势。S obzirom da je prilikom ispitivanja normalne raspodjele Kolmogorov-Smirnovom testom pokazano da neki od postignutih rezultata ne prate normalnu distributionuciju, rezultati su analizirani i neparametrijskim Kruskal-Wallis testom, te je uočljiva saglasnost sa rezultatima ANOVA testa.本研究中使用的测量工具是用于测量听力过程 PSP 1 的测试电池（Heđever，2015 年），它与世界其他地方使用的标准化测量工具相同。
{"title":"ISPITIVANJE RAZLIKA U POREMEĆAJIMA SLUŠNOG PROCESIRANJA KOD DJECE RAZLIČITIH UZRASNIH GRUPA","authors":"Ahmet Kantić","doi":"10.59519/mper4002","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper4002","url":null,"abstract":"Slušno procesiranje je sposobnost da slušamo, razumijemo i odgovaramo na informacije koje čujemo kroz svoje slušne kanale. Poremećaj slušnog procesiranja (PSP) je senzorni poremećaj koji najčešće pogađa razumijevanje govora i učenje, te stvara poteškoće u procesiranju auditivnih informacija. Istraživanje je provedeno sa ciljem utvrđivanja razlika u poremećajima slušnog procesiranja (PSP) kod djece različitih uzrasnih grupa. Ukupno je testirano 560 djece. Sa ciljem utvrđivanja postojanja razlika slušnog procesiranja između pet uzrasnih grupa korišten je statistički test analiza varijanse (ANOVA) za poređenje prosječnih vrijednosti postignutih na subtestovima. Na testu filtriranih riječi (TFR) registrovana je statistički značajna razlika ANOVA testom (F=13,09, p<0,001). Na testu govora u buci (TGB) takođe je registrovana statistički značajna razlika ANOVA testom (F=11,04, p<0,001). Na dihotičkom testu riječi (DTR), također je registrovana statistički značajna razlika ANOVA testom (F=12,30, p<0,001), kao i na dihotičkom testu rečenica (DTRE) (F=8,60, p<0,001). Analizom rezultata našeg istraživanja, mogu se konstatovati statistički značajne razlike među uzrasnim grupama, gdje je prisutan trend ostvarivanja boljih rezultata sa porastom hronološke dobi ispitanika. S obzirom da je prilikom ispitivanja normalne raspodjele Kolmogorov-Smirnov testom pokazano da neki od postignutih rezultata ne prate normalnu distribuciju, rezultati su analizirani i neparametrijskim Kruskal-Wallis testom, te je uočljiva saglasnost sa rezultatima ANOVA testa. Mjerni instrument koji je korišten u ovom istraživanju je Baterija testova za ispitivanje poremećaja slušnog procesiranja PSP 1 (Heđever, 2015) i isti je jako koristan standardizirani mjerni instrument.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"62 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"129625649","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Prema naučnim saznanjima veliki broj djece sa autizmom imaju gastrointestinalne probleme uglavnom uzrokovane Candida albicans. S obzirom na povećan broj djece sa autizmom, veliki broj nedoumica u javljanju ovih poremećaja i nedovoljno jasnih interpretacija naučnih saznanja, roditelji pokušavaju različitim metodama da djeluju na stanje djeteta. Jedan od popularnih pristupa jeste implementacija bezglutensko- bezkazeinske dijete (GFCF) kod djece sa autizmom. Cilj istraživanja je ispitati koji broj djece autističog spektra i djece sa razvojnim poremećajima različite etiologije je bio ili je na dijetalnoj GFCF ishrani i kakva su iskustva. Korišten je upitnik kao instrument istraživanja. Uzorak je činilo 80 roditelja, 40 roditelja djece sa autizmom i 40 roditelja djece sa različitim oštećenjem intelektualnog funkcionisanja. Podaci su statistički obrađeni kvantitativnom metodom. Dobijeni rezultati ukazuju da je na GFCF dijeti bilo ukupno 22.5% djece (N=18), od tog broja procenat djece sa autizmom koja su bila ili jesu na GFCF ishrani je 40% (N=16), dok je samo 5% (N=2) djece sa drugim neurorazvojnim poremećajima bilo na dijeti. Iako je primjećena velika razlika u implementaciji dijete između dvije grupe ispitanika, gdje roditelji djece sa autizmom u većoj mjeri primjenjuju dijetu kod svoje djece, može se uočiti da veći broj roditelja ne praktikuje ovaj vid tretmana u liječenju njihove djece. Ipak, i dalje je veliki broj roditelja djece sa autizmom (40%) koji primjenjuju dijetu kao medicinsko liječenje simptoma autizma, što je pogrešno s obzirom na to da je dokazano da genetski faktori imaju dominantnu ulogu u nastanku autizma. Postavlja se pitanje o dovoljnoj informisanosti roditelja djece sa autizmom o stvarnim aspektima autizma i njegovoj prognozi.
科学研究表明，大量自闭症儿童的肠胃问题主要是由白色念珠菌引起的。对于患有自闭症的儿童，家长应采取适当的方法来治疗。其中一种流行的方法是为自闭症儿童实施无麸质-无病例（GFCF）疗法。这项研究的目的是调查自闭症谱系儿童和不同病因的发育障碍儿童中，有多少人已经或正在接受无麸质饮食（GFCF），结果如何。蒸发器是一种有用的研究工具。样本由 80 位家长组成，其中 40 位是自闭症儿童的家长，40 位是不同智力功能儿童的家长。数据采用定量方法进行统计分析。结果表明，22.5%的儿童（N=18）已被纳入全球儿童发展基金，其中自闭症儿童中已被纳入或正在被纳入全球儿童发展基金的比例为 40%（N=16），而其他神经发育障碍儿童中仅有 5%（N=2）被纳入全球儿童发展基金。Iako je primjećena velika rozdíli u implementaci dijetu između dwóchje grupe ispitanika, gdje par Parents of a child with autism u većoj mjerjeuju primjenjuju dijetu kod ich djeci, može se uočiti da veći broj paritelja nie prackuje ovaj vidmana u liječenju ich djeci, moze se uočiti da veći broj paritelja nie Practika o vidmana u tretana u liječenju ich djeci, Their child is not receiving the same treatment as their own child, but it is possible that a larger number of parents are not practising this type of treatment.有 40% 的家长认为自己的孩子接受的治疗与自己的孩子不一样，但也有可能有更多的家长没有采用这种治疗方法。请家长在收到孩子的相关信息后，及时与孩子的监护人联系，以确保孩子的监护和健康成长。
{"title":"ZASTUPLJENOST GFCF DIJETE KOD DJECE SA NEURORAZVOJNIM POREMEĆAJIMA","authors":"Sanela Ćirić, Olivera Bojanić-Kosović","doi":"10.59519/mper4015","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper4015","url":null,"abstract":"Prema naučnim saznanjima veliki broj djece sa autizmom imaju gastrointestinalne probleme uglavnom uzrokovane Candida albicans. S obzirom na povećan broj djece sa autizmom, veliki broj nedoumica u javljanju ovih poremećaja i nedovoljno jasnih interpretacija naučnih saznanja, roditelji pokušavaju različitim metodama da djeluju na stanje djeteta. Jedan od popularnih pristupa jeste implementacija bezglutensko- bezkazeinske dijete (GFCF) kod djece sa autizmom. Cilj istraživanja je ispitati koji broj djece autističog spektra i djece sa razvojnim poremećajima različite etiologije je bio ili je na dijetalnoj GFCF ishrani i kakva su iskustva. Korišten je upitnik kao instrument istraživanja. Uzorak je činilo 80 roditelja, 40 roditelja djece sa autizmom i 40 roditelja djece sa različitim oštećenjem intelektualnog funkcionisanja. Podaci su statistički obrađeni kvantitativnom metodom. Dobijeni rezultati ukazuju da je na GFCF dijeti bilo ukupno 22.5% djece (N=18), od tog broja procenat djece sa autizmom koja su bila ili jesu na GFCF ishrani je 40% (N=16), dok je samo 5% (N=2) djece sa drugim neurorazvojnim poremećajima bilo na dijeti. Iako je primjećena velika razlika u implementaciji dijete između dvije grupe ispitanika, gdje roditelji djece sa autizmom u većoj mjeri primjenjuju dijetu kod svoje djece, može se uočiti da veći broj roditelja ne praktikuje ovaj vid tretmana u liječenju njihove djece. Ipak, i dalje je veliki broj roditelja djece sa autizmom (40%) koji primjenjuju dijetu kao medicinsko liječenje simptoma autizma, što je pogrešno s obzirom na to da je dokazano da genetski faktori imaju dominantnu ulogu u nastanku autizma. Postavlja se pitanje o dovoljnoj informisanosti roditelja djece sa autizmom o stvarnim aspektima autizma i njegovoj prognozi.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"2 1 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"128854874","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Saradnja roditelja i škole, odnosno nastavnika, je ključna za uspostavljanje povoljnijih uslova u školi, ali i u porodici, kako bi djetetov cjelokupni razvoj i napredak bio neometan. S obzirom da roditelji imaju veoma važnu ulogu u djetetovom životu, oni moraju biti uključeni u odgojno-obrazovni proces, kako bi adekvatno i pravovremeno mogli odgovoriti na sve izazove sa kojima se djeca susreću. Ovakav vid saradnje jača roditeljske vještine i kompetencije, koje za cilj imaju osposobljavanje roditelja za pomoć i podršku svojoj djeci. Cilj istraživanja je utvrditi kako i na koji način su roditelji/staratelji uključeni u odgojno- obrazovni proces svoje djece. Nadalje, ispitivali smo koliko često roditelji komuniciraju s nastavnicima, te da li je ta komunikacija adekvatna. Također su ispitani stavovi roditelja o uključenosti u izradi i primjeni Individualnih prilagođenih programa i Individualiziranih edukacijskih programa. Uzorak istraživanja je činilo 168 roditelja/staratelja čija su djeca osnovnoškolskog uzrasta. Od ukupnog broja ispitanika, 43 roditelja imaju djecu s teškoćama u razvoju. U odnosu na spol, uzorak istraživanja je činilo 155 žena i 13 muškaraca. Instrument koji je korišten u istraživanju je online anketa, koja se sastojala od 15 pitanja otvorenog i zatvorenog tipa. Rezultati istraživanja su pokazali da 155 roditelja aktivno učestvuje u školskim aktivnostima svog djeteta. Od ukupnog broja roditelja, 87 se izjasnilo da ih nastavnici kontaktiraju samo kada se pojave problemi u učenju i/ili ponašanju. Roditelji djece s teškoćama u razvoju su prijavili da 27 djece ima izrađen Individualni prilagođeni program ili Individualizirani edukacijski program. U radu će se detaljnije obrazložiti važnost uključenosti roditelja u školski život djece i poticanje saradnje između roditelja i škole, naime nastavnika
父母与学校或看护人之间的关系，对于在学校甚至分娩时创造更好的条件，使孩子的全面发展和进步顺利进行至关重要。父母与学校或看护人之间的关系对于在学校创造更好的条件，甚至在分娩时，使孩子的全面发展和进步顺利进行至关重要。我们还为家长提供了亲子沟通和能力培养的机会，让他们能够为孩子的成长和学习提供帮助。我们还询问了家长/教师在教育孩子的过程中的作用。此外，我们还询问了父母与子女沟通的频率，以及这种沟通是否充分。Također su ispitani stavovi paritelja o uključenosti u izradi i primjeni Individunih prilagođenenih programu i Individualiziranih edukacijskih programa.子女处于小学学龄的家长/监护人人数为 168 人。就性别而言，受访者中有 155 名女性和 13 名男性。调查使用的工具是在线调查，包括 15 个开放式和封闭式问题。调查结果显示，155 名家长积极参与了子女的学校活动。在所有家长中，发现有 87 位家长只是在学习和/或承载方面出现问题时才与子女联系。有发育障碍儿童的家长称，有 27 名儿童参加了 "个别适应计划 "或 "个别教育计划"。本报告详细介绍了在儿童成长过程中家长的作用和潜力。
{"title":"UKLJUČENOST RODITELJA U ODGOJNO-OBRAZOVNI PROCES","authors":"Dalila Abdičević, Kanita Kurtović","doi":"10.59519/mper4017","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper4017","url":null,"abstract":"Saradnja roditelja i škole, odnosno nastavnika, je ključna za uspostavljanje povoljnijih uslova u školi, ali i u porodici, kako bi djetetov cjelokupni razvoj i napredak bio neometan. S obzirom da roditelji imaju veoma važnu ulogu u djetetovom životu, oni moraju biti uključeni u odgojno-obrazovni proces, kako bi adekvatno i pravovremeno mogli odgovoriti na sve izazove sa kojima se djeca susreću. Ovakav vid saradnje jača roditeljske vještine i kompetencije, koje za cilj imaju osposobljavanje roditelja za pomoć i podršku svojoj djeci. Cilj istraživanja je utvrditi kako i na koji način su roditelji/staratelji uključeni u odgojno- obrazovni proces svoje djece. Nadalje, ispitivali smo koliko često roditelji komuniciraju s nastavnicima, te da li je ta komunikacija adekvatna. Također su ispitani stavovi roditelja o uključenosti u izradi i primjeni Individualnih prilagođenih programa i Individualiziranih edukacijskih programa. Uzorak istraživanja je činilo 168 roditelja/staratelja čija su djeca osnovnoškolskog uzrasta. Od ukupnog broja ispitanika, 43 roditelja imaju djecu s teškoćama u razvoju. U odnosu na spol, uzorak istraživanja je činilo 155 žena i 13 muškaraca. Instrument koji je korišten u istraživanju je online anketa, koja se sastojala od 15 pitanja otvorenog i zatvorenog tipa. Rezultati istraživanja su pokazali da 155 roditelja aktivno učestvuje u školskim aktivnostima svog djeteta. Od ukupnog broja roditelja, 87 se izjasnilo da ih nastavnici kontaktiraju samo kada se pojave problemi u učenju i/ili ponašanju. Roditelji djece s teškoćama u razvoju su prijavili da 27 djece ima izrađen Individualni prilagođeni program ili Individualizirani edukacijski program. U radu će se detaljnije obrazložiti važnost uključenosti roditelja u školski život djece i poticanje saradnje između roditelja i škole, naime nastavnika","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"1 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"130305884","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Opći val useljenika, najviše sa prostora Bliskog istoka, ali i iz Afrike, posebice njenog sjevernog dijela, dolazi na granice evropskih i drugih zemalja. Uz opće loše fizičko stanje u kojem se imigranti nalaze, u velikom postotku idu i psihički problemi praćeni očajem i nasilnim ponašanjem, napadima na domaće stanovništvo i njihovu imovinu, itd., što još više produbljuje krizu njihovog statusa u društvu zemlje primateljice, stvarajući neku vrstu začaranog kruga. Cilj istraživanja jeste utvrditi prisustvo nasilničkog ponašanja kod imigranata sa Bliskog Istoka i Sjeveroistočne Afrike po ulasku u novu zemlju. U istraživanju se pošlo od pretpostavki da su imigranti izloženi nasilju i u većem broju su žrtve u odnosu na domaće stanovništvo, te da su imigranti koji dolaze u potrazi za boljim socioekonomskim prilikama više nasilni od onih koji bježe od rata. Uzorak studije obuhvaća 100 ispitanika, useljenika i domaćeg stanovništva, različitog spola, starosti, zemlje podrijetla i drugih demografskih faktora. Ispitivanje je provedeno u „St Andrew Church Refugee Service“ te online radi anonimnosti na području Egipta, Kairo. Podaci su prikupljeni ASEBA Youth Self-Report – YSR upitnikom. Rezultati istraživanja pokazuju da imigrantsko stanovništvo ima značajnije izražen osjećaj da drugi ljudi u društvi imaju želju da im naškode u usporedbi sa domicilnim stanovništvom. U rezultatima istraživanja su predstavljene i razlike između sjeverno-afričkih i blisko-istočnih useljenika u pogledu malicioznog ponašanja prema drugim osobama iz okoline (pošto blisko-istočni imigranti potječu iz regija sa aktualnim i većim ratnim razaranjima). Može se zaključiti da imigranti porijekla sa Bliskog istoka pokazuju veći stepen lošeg postupanja prema drugim ljudima, u poređenju sa sjeverno-afričkim imigrantima.
{"title":"PRISUTNOST NASILJA KOD IMIGRANATA SA BLISKOG ISTOKA I SJEVEROISTOČNE AFRIKE","authors":"Lejla Kuralić-Čišić, Meliha Bijedić, Adela Čokić, Emina Suljkanović Dedović, A. Cubra","doi":"10.59519/mper4003","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper4003","url":null,"abstract":"Opći val useljenika, najviše sa prostora Bliskog istoka, ali i iz Afrike, posebice njenog sjevernog dijela, dolazi na granice evropskih i drugih zemalja. Uz opće loše fizičko stanje u kojem se imigranti nalaze, u velikom postotku idu i psihički problemi praćeni očajem i nasilnim ponašanjem, napadima na domaće stanovništvo i njihovu imovinu, itd., što još više produbljuje krizu njihovog statusa u društvu zemlje primateljice, stvarajući neku vrstu začaranog kruga. Cilj istraživanja jeste utvrditi prisustvo nasilničkog ponašanja kod imigranata sa Bliskog Istoka i Sjeveroistočne Afrike po ulasku u novu zemlju. U istraživanju se pošlo od pretpostavki da su imigranti izloženi nasilju i u većem broju su žrtve u odnosu na domaće stanovništvo, te da su imigranti koji dolaze u potrazi za boljim socioekonomskim prilikama više nasilni od onih koji bježe od rata. Uzorak studije obuhvaća 100 ispitanika, useljenika i domaćeg stanovništva, različitog spola, starosti, zemlje podrijetla i drugih demografskih faktora. Ispitivanje je provedeno u „St Andrew Church Refugee Service“ te online radi anonimnosti na području Egipta, Kairo. Podaci su prikupljeni ASEBA Youth Self-Report – YSR upitnikom. Rezultati istraživanja pokazuju da imigrantsko stanovništvo ima značajnije izražen osjećaj da drugi ljudi u društvi imaju želju da im naškode u usporedbi sa domicilnim stanovništvom. U rezultatima istraživanja su predstavljene i razlike između sjeverno-afričkih i blisko-istočnih useljenika u pogledu malicioznog ponašanja prema drugim osobama iz okoline (pošto blisko-istočni imigranti potječu iz regija sa aktualnim i većim ratnim razaranjima). Može se zaključiti da imigranti porijekla sa Bliskog istoka pokazuju veći stepen lošeg postupanja prema drugim ljudima, u poređenju sa sjeverno-afričkim imigrantima.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"99 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"132995186","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Za adekvatan razvoj djeteta i dostizanje razvojnog potencijala djeteta, neophodno je stvarati prirodne uvjete za upoznavanje i razumijevanje vlastitih mogućnosti djeteta. Razumijevanje toka uobičajenog razvoja djece može pomoći roditeljima, odgajateljima i ostalim stručnjacima da prepoznaju odstupanja u ranom razvoju djece, što je prvi korak u procesu rane intervencije usmjerene na porodicu. Postojanje razvojnih teškoća kod djece predškolske dobi dodatno usložnjava odvijanje razvoja kao fenomena. U predškolskom uzrastu, djeca s razvojnim teškoćama su intenzivno izložena različitim dijagnostičkim i rehabilitacijskim postupcima usmjerenim na poticanje različitih razvojnih vještina. S teorijskog aspekta, nalaže se poštivanje potreba i interesa djeteta kao osnovne odrednice u programiranju i struktuiranju takvih postupaka. Međutim, postojeća istraživanja većinom su se usmjeravala na razvojna područja djeteta u smislu govorno-jezičkog, motoričkog, kognitivnog, socio-emocionalnog i adaptivnog razvoja. Nedostatna su istraživanja usmjerena na proučavanje razvojnih potreba djece, dostizanja njegovog punog kapaciteta i studija koje pokazuju njihovu korelaciju sa uspjehom u rehabilitacijskim postupcima. Ovaj rad u središte stavlja osnovne dječije potrebe u predškolskom uzrastu, s ciljem analiziranja i proučavanja specifičnosti razvojnih potreba djece s teškoćama u razvoju i zadovoljavanje osnovnih dječijih potreba kroz programe predškolskog odgoja i obrazovanja, te edukacijsko- rehabilitacijske programe.
{"title":"POTICANJE RAZVOJNIH POTREBA DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU PREDŠKOLSKE DOBI","authors":"Selma Popaja, Benjamin Avdić, Amra Mamela","doi":"10.59519/mper4016","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper4016","url":null,"abstract":"Za adekvatan razvoj djeteta i dostizanje razvojnog potencijala djeteta, neophodno je stvarati prirodne uvjete za upoznavanje i razumijevanje vlastitih mogućnosti djeteta. Razumijevanje toka uobičajenog razvoja djece može pomoći roditeljima, odgajateljima i ostalim stručnjacima da prepoznaju odstupanja u ranom razvoju djece, što je prvi korak u procesu rane intervencije usmjerene na porodicu. Postojanje razvojnih teškoća kod djece predškolske dobi dodatno usložnjava odvijanje razvoja kao fenomena. U predškolskom uzrastu, djeca s razvojnim teškoćama su intenzivno izložena različitim dijagnostičkim i rehabilitacijskim postupcima usmjerenim na poticanje različitih razvojnih vještina. S teorijskog aspekta, nalaže se poštivanje potreba i interesa djeteta kao osnovne odrednice u programiranju i struktuiranju takvih postupaka. Međutim, postojeća istraživanja većinom su se usmjeravala na razvojna područja djeteta u smislu govorno-jezičkog, motoričkog, kognitivnog, socio-emocionalnog i adaptivnog razvoja. Nedostatna su istraživanja usmjerena na proučavanje razvojnih potreba djece, dostizanja njegovog punog kapaciteta i studija koje pokazuju njihovu korelaciju sa uspjehom u rehabilitacijskim postupcima. Ovaj rad u središte stavlja osnovne dječije potrebe u predškolskom uzrastu, s ciljem analiziranja i proučavanja specifičnosti razvojnih potreba djece s teškoćama u razvoju i zadovoljavanje osnovnih dječijih potreba kroz programe predškolskog odgoja i obrazovanja, te edukacijsko- rehabilitacijske programe.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"1 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"129957621","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Poremećaj autističnog spektra spada u pervazivne poremećaje razvoja koji pogađaju praktično sve sfere psiho-socijalnog, ali i motornog razvoja pojedinca. Poremećaj autističnog spektra (PAS) je karakterisan uglavnom nižim kvocijentom inteligencije, poremećajem senzorne integracije (nepsretnost, stereotipija pokreta, ograničen spektar interesovanja, opiranje promjenama i bihevioralni poremećaji), poremećajem razvoja govora, itd. Osnovni problem ovog istraživanja se sastoji u postojanju subjektivnih prepreka ovoj inkluziji, manifestovanih uglavnom kroz stavove učitelja i nastavnika redovnih škola prema ovoj djeci. Cilj ove studije je bio da se ispitaju stavovi učitelja i nastavnika redovnih osnovnih škola kantona Sarajevo prema djeci sa PAS-om. Empirijsko istraživanje je kvantitativnog tipa, sa deskriptivnom (učestalost pojava) i inferencijalnom statistikom (utvrđivanje povezanosti varijabli sa Hi-kvadrat testom i pragom statističke značajnosti p<0,05). Istraživanje je došlo do rezultata da je većina učitelja i nastavnika za ovu inkluziju, da je većina njih dobro upoznata sa zakonskim aktima koji regulišu ovu problematiku, da se većina njih slaže da bi naldežne institucije morale ulagati više napora na ovom polju. Pol učitelja i nastavnika nema uticaj na ove stavove, dok radno iskustvo i hronološka dob imaju, pri čemu se mlađi učitelji i nastavnici sa manje radnog iskustva više slažu sa tvrdnjom da djeca sa PASom mogu imati efikasnu inkluziju u redovno osnovnoškolsko obrazovanje.
自闭症谱系障碍是最普遍的发育障碍之一，几乎影响到社会心理和运动发育的所有领域。自闭症谱系障碍（ASD）的特点是智商较低、感觉统合失调（缺乏经验、覆盖范围刻板、兴趣范围有限、依赖于promjenama和双向障碍）、语言发育障碍等。本研究的目的是描述儿童的语言发展障碍（缺乏经验、刻板的覆盖面、有限的兴趣范围、对前奏的依赖和生物行为障碍）以及语言发展障碍。本研究旨在描述萨拉热窝州宗教小学教师和教师对患有 PAS 儿童的态度。实证研究为定量研究，采用描述性统计（现象频率）和推断性统计（用Hi-square检验变量的相关性，统计显著性阈值为P<0.05）。研究结果表明，研究人员在研究过程中发现了一些问题，并对这些问题进行了分析和解决。在这方面，辐射和时序问题是一个非常重要的问题，因此，必须对辐射和时序问题加以重视。
{"title":"STAVOVI UČITELJA I NASTAVNIKA REDOVNIH ŠKOLA PREMA INKLUZIJI DJECE SA POREMEĆAJEM IZ SPEKTRA AUTIZMA","authors":"Ognjen Begenišić","doi":"10.59519/mper4010","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper4010","url":null,"abstract":"Poremećaj autističnog spektra spada u pervazivne poremećaje razvoja koji pogađaju praktično sve sfere psiho-socijalnog, ali i motornog razvoja pojedinca. Poremećaj autističnog spektra (PAS) je karakterisan uglavnom nižim kvocijentom inteligencije, poremećajem senzorne integracije (nepsretnost, stereotipija pokreta, ograničen spektar interesovanja, opiranje promjenama i bihevioralni poremećaji), poremećajem razvoja govora, itd. Osnovni problem ovog istraživanja se sastoji u postojanju subjektivnih prepreka ovoj inkluziji, manifestovanih uglavnom kroz stavove učitelja i nastavnika redovnih škola prema ovoj djeci. Cilj ove studije je bio da se ispitaju stavovi učitelja i nastavnika redovnih osnovnih škola kantona Sarajevo prema djeci sa PAS-om. Empirijsko istraživanje je kvantitativnog tipa, sa deskriptivnom (učestalost pojava) i inferencijalnom statistikom (utvrđivanje povezanosti varijabli sa Hi-kvadrat testom i pragom statističke značajnosti p<0,05). Istraživanje je došlo do rezultata da je većina učitelja i nastavnika za ovu inkluziju, da je većina njih dobro upoznata sa zakonskim aktima koji regulišu ovu problematiku, da se većina njih slaže da bi naldežne institucije morale ulagati više napora na ovom polju. Pol učitelja i nastavnika nema uticaj na ove stavove, dok radno iskustvo i hronološka dob imaju, pri čemu se mlađi učitelji i nastavnici sa manje radnog iskustva više slažu sa tvrdnjom da djeca sa PASom mogu imati efikasnu inkluziju u redovno osnovnoškolsko obrazovanje.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"C-33 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"126487313","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Bojana Vuković, Slađana Ćalasan, Andrea Vegar, Jelena Vidojević
Specifične teškoće u učenju (STU) predstavlja krovni termin, koji obuhvata određene kategorije u odnosu na specifični aspekt učenja koji je zahvaćen. Definicije specifičnih teškoća u učenju su se mijenjale tokom vremena, što za posledicu ima neusklađenost istraživačkih i zakonodavnih okvira. Međutim, prema novom priručniku Američke psihijatrijske organizacije (DSM-5) koja daje široko prihvatljivu definiciju koja se sve više primjenjuje u istraživačkom radu, a prihvaćena je i od strane udruženja važnih za ostvarivanje prava osoba sa specifičnim teškoćama učenja u ovu kategoriju se ubrajaju disleksija, disgrafija, diskalkulija. STU se mogu dijagnostikovati ako je prisutna jedna teškoća u jednom domenu ili u sva tri uprkos konvencionalnom školovanju, urednom sluhu i vidu, normalnoj inteligenciji, adekvatnoj motivaciji i adekvatnim socio-kulturnim mogućnostima. Istraživači decenijama pokušavaju da daju adekvatnu definiciju, operacionalizuju dijagnostičke kriterijume, kako bi kreirali instrumente i istražili tačnu prevalenciju, te rasvjetlili etiološke faktore ovih teškoća. Sveobuhvatni model specifičnih teškoća u učenju mora uzeti u obzir oboje; izolovane poremećaje učenja, kao i komorbiditet između njih. Međutim, ipak specifične teškoće u učenju iako se mogu javiti zajedno, karakterišu različiti osnovni deficiti i zato svaki domen zahtjeva poseban pristup. S obzirom na to, cilj našeg rada je uraditi pregled dosadašnjih postignuća na ovom polju, kako bismo imali jasnu polaznu osnovu za dalji istraživački rad.
{"title":"SPECIFIČNE TEŠKOĆE U UČENJU: DEFINICIJA, PREVALENCIJA I ETIOLOGIJA","authors":"Bojana Vuković, Slađana Ćalasan, Andrea Vegar, Jelena Vidojević","doi":"10.59519/mper4019","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper4019","url":null,"abstract":"Specifične teškoće u učenju (STU) predstavlja krovni termin, koji obuhvata određene kategorije u odnosu na specifični aspekt učenja koji je zahvaćen. Definicije specifičnih teškoća u učenju su se mijenjale tokom vremena, što za posledicu ima neusklađenost istraživačkih i zakonodavnih okvira. Međutim, prema novom priručniku Američke psihijatrijske organizacije (DSM-5) koja daje široko prihvatljivu definiciju koja se sve više primjenjuje u istraživačkom radu, a prihvaćena je i od strane udruženja važnih za ostvarivanje prava osoba sa specifičnim teškoćama učenja u ovu kategoriju se ubrajaju disleksija, disgrafija, diskalkulija. STU se mogu dijagnostikovati ako je prisutna jedna teškoća u jednom domenu ili u sva tri uprkos konvencionalnom školovanju, urednom sluhu i vidu, normalnoj inteligenciji, adekvatnoj motivaciji i adekvatnim socio-kulturnim mogućnostima. Istraživači decenijama pokušavaju da daju adekvatnu definiciju, operacionalizuju dijagnostičke kriterijume, kako bi kreirali instrumente i istražili tačnu prevalenciju, te rasvjetlili etiološke faktore ovih teškoća. Sveobuhvatni model specifičnih teškoća u učenju mora uzeti u obzir oboje; izolovane poremećaje učenja, kao i komorbiditet između njih. Međutim, ipak specifične teškoće u učenju iako se mogu javiti zajedno, karakterišu različiti osnovni deficiti i zato svaki domen zahtjeva poseban pristup. S obzirom na to, cilj našeg rada je uraditi pregled dosadašnjih postignuća na ovom polju, kako bismo imali jasnu polaznu osnovu za dalji istraživački rad.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"45 3 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"123516127","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Alternativna i augmentativna komunikacija (AAC) je područje kliničke prakse koje se bavi potrebama pojedinaca sa značajnim i složenim smetnjama komunikacije karakteriziranih poremećajima u produkciji i/ili razumijevanju govornog jezika, uključujući govorne i pisane načine komunikacije. Augmentativna komunikacija se koristi za dopunu postojećeg govora, a alternativna komunikacija se koristi umjesto govora koji nije funkcionalan ili ga nikako nema (Ibrahimagić, A., 2019). Komunikacija je veoma bitan faktor za oblikovanje društva. Ona je jedno od osnovnih ljudskih prava. Suština komunikacije je sposobnost da prenesemo naše misli, osjećanja i želje. Svako dijete i odrasla osoba ima pravo na komunikaciju i sporazumijevanje. Djeca i osobe sa teškoćama u razvoju većinom imaju teškoće u komunikaciji. Zato im je potrebno pomoći kako bi bili uključeni u aktivnosti svakodnevnog života. Savremena tehnologija omogućava lakši i bolji život djeci i osobama sa teškoćama u razvoju. U školama, djeci sa teškoćama u razvoju AAC omogućava lakše sudjelovanje u nastavnom procesu i bolju interakciju sa ostalim učenicima i učiteljima, te im olakšava shvatanje i usvajanje gradiva. Odraslim osobama AAC omogućava veću uključenost u svakodnevne životne aktivnosti, a time im pruža i jednaku mogućnost za zapošljavanjem. Cilj našeg rada je da prikažemo šta je to alternativna i augmentativna komunikacija i da objasnimo značaj AAC-a kod djece i odraslih sa teškoćama u razvoju.
{"title":"ZNAČAJ ALTERNATIVNE I AUGMENTATIVNE KOMUNIKACIJE KOD DJECE I ODRASLIH SA TEŠKOĆAMA U RAZVOJU","authors":"Merima Dramalija, Rasema Begović Lukač","doi":"10.59519/mper4022","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper4022","url":null,"abstract":"Alternativna i augmentativna komunikacija (AAC) je područje kliničke prakse koje se bavi potrebama pojedinaca sa značajnim i složenim smetnjama komunikacije karakteriziranih poremećajima u produkciji i/ili razumijevanju govornog jezika, uključujući govorne i pisane načine komunikacije. Augmentativna komunikacija se koristi za dopunu postojećeg govora, a alternativna komunikacija se koristi umjesto govora koji nije funkcionalan ili ga nikako nema (Ibrahimagić, A., 2019). Komunikacija je veoma bitan faktor za oblikovanje društva. Ona je jedno od osnovnih ljudskih prava. Suština komunikacije je sposobnost da prenesemo naše misli, osjećanja i želje. Svako dijete i odrasla osoba ima pravo na komunikaciju i sporazumijevanje. Djeca i osobe sa teškoćama u razvoju većinom imaju teškoće u komunikaciji. Zato im je potrebno pomoći kako bi bili uključeni u aktivnosti svakodnevnog života. Savremena tehnologija omogućava lakši i bolji život djeci i osobama sa teškoćama u razvoju. U školama, djeci sa teškoćama u razvoju AAC omogućava lakše sudjelovanje u nastavnom procesu i bolju interakciju sa ostalim učenicima i učiteljima, te im olakšava shvatanje i usvajanje gradiva. Odraslim osobama AAC omogućava veću uključenost u svakodnevne životne aktivnosti, a time im pruža i jednaku mogućnost za zapošljavanjem. Cilj našeg rada je da prikažemo šta je to alternativna i augmentativna komunikacija i da objasnimo značaj AAC-a kod djece i odraslih sa teškoćama u razvoju.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"93 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"115338209","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：