Razumijevanje konstrukta adaptivnog ponašanja i njegove procjene od presudnog je značaja za istraživače i kliničare u svrhu uspješnog postavljanja dijagnoze intelektualne ometenosti (IO), formulisanja ciljeva i okvira za obrazovanje i rehabilitaciju i fokusiranja na suštinsku dimenziju ljudskog funkcionisanja. Od konstruisanja prvog standardizovanog instrumenta za mjerenje adaptivnog ponašanja (1968) do danas, razvijeno je preko 200 različitih skala. Međutim, mali broj njih je u potpunosti zadovoljio sljedeće kriterijume: da su zasnovane na trofaktorskoj strukturi adaptivnog ponašanja (konceptualne, socijalne i praktične vještine), normirane na reprezentativnom uzorku opšte populacije, konstruisane posebno u svrhu postavljanja ili isključivanja dijagnoze IO i da posjeduju dobre psihometrijske karakteristike. Savremene skale za procjenu adaptivnog ponašanja pokrivaju širok raspon godina ispitanika, uobičajeno posjeduju alternativne forme za informante (roditelje i nastavnike), normirane su na velikim uzorcima ispitanika u skorije vrijeme i postoje dokazi o njihovoj pouzdanosti i validnosti. Imajući u vidu da je adaptivno ponašanje ono što mjere skale za njegovu procjenu i da je to vjerovatno jedina definicija oko koje se generalno slažu svi istraživači, cilj ovog rada je da na osnovu pregleda i analize dostupne literature pružimo uvid u savremena saznanja o procjeni adaptivnog ponašanja.
{"title":"PROCJENA ADAPTIVNOG PONAŠANJA","authors":"Slađana Ćalasan, Nadežda Jovanović","doi":"10.59519/mper2002","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper2002","url":null,"abstract":"Razumijevanje konstrukta adaptivnog ponašanja i njegove procjene od presudnog je značaja za istraživače i kliničare u svrhu uspješnog postavljanja dijagnoze intelektualne ometenosti (IO), formulisanja ciljeva i okvira za obrazovanje i rehabilitaciju i fokusiranja na suštinsku dimenziju ljudskog funkcionisanja. Od konstruisanja prvog standardizovanog instrumenta za mjerenje adaptivnog ponašanja (1968) do danas, razvijeno je preko 200 različitih skala. Međutim, mali broj njih je u potpunosti zadovoljio sljedeće kriterijume: da su zasnovane na trofaktorskoj strukturi adaptivnog ponašanja (konceptualne, socijalne i praktične vještine), normirane na reprezentativnom uzorku opšte populacije, konstruisane posebno u svrhu postavljanja ili isključivanja dijagnoze IO i da posjeduju dobre psihometrijske karakteristike. Savremene skale za procjenu adaptivnog ponašanja pokrivaju širok raspon godina ispitanika, uobičajeno posjeduju alternativne forme za informante (roditelje i nastavnike), normirane su na velikim uzorcima ispitanika u skorije vrijeme i postoje dokazi o njihovoj pouzdanosti i validnosti. Imajući u vidu da je adaptivno ponašanje ono što mjere skale za njegovu procjenu i da je to vjerovatno jedina definicija oko koje se generalno slažu svi istraživači, cilj ovog rada je da na osnovu pregleda i analize dostupne literature pružimo uvid u savremena saznanja o procjeni adaptivnog ponašanja.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"150 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2020-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"115164977","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Prvi razred predstavlja prekretnicu u životu svakog djeteta. Pred dijete se postavljaju ciljevi i zadaci za čije ostvarenje je neophodan uredan fizički, psihički i socijalni razvoj. Da bi dijete uspješno komuniciralo sa okolinom i vršnjacima i odgovorilo zahtjevima škole i društva osnovni preduslov je razumijevanje i komunikacija. Govor kao osnovno sredstvo komunikacije predstavlja važan segment u budućem životu i radu djeteta. Učenje govora i razumijevanje se u najvećoj mjeri uči slušanjem, imitacijom i međusobnom interakcijom. Ukoliko izostane bilo koja od ovih komponenti, komunikacija sa okolinom neće biti primjerena uzrastu djeteta kao ni potrebama školskog sistema i dijete će zaostajati za vršnjacima. Ne smijemo zaboraviti da je vrijeme u kojem živimo vrijeme digitalizacije i pametnih telefona. Svjedoci smo da djeca do polaska u školu nedovoljno ovladavaju maternjim jezikom i da su sve češće pojave govorno-jezičkih poremećaja, usporenog govorno-jezičkog razvoja ili nerazvijenog govora četvorogodišnjaka i petogodišnjaka. Iz navedenih razloga smo željeli ispitati kakvo je razumijevanje govora i jezika djece u prvom razredu osnovne škole. Cilj istraživanja je bio da se procijeni razumijevanje govora i jezika djece u prvom razredu osnovne škole kroz ispitivanje konkretnih imenica, glagola u sadašnjem vremenu, opisnih pridjeva, prisvojnih zamjenica, prijedloga, priloga, prošlog vremena (treće lice jednine), buduće vrijeme (prvo lice množine), apstraktne imenice i složene naredbe. Rezultati istraživanja su pokazali da djeca u prvom razredu imaju nedovoljno razvijeno razumijevanje govora i jezika te da je razvijenost govora i komunikacije djevojčica na višem nivou u odnosu na dječake.
{"title":"PROCJENA RAZVIJENOSTI RAZUMIJEVANJA GOVORA I JEZIKA DJECE U PRVOM RAZREDU OSNOVNE ŠKOLE","authors":"Elvira Mujkanović, Mediha Arnautalić","doi":"10.59519/mper2009","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper2009","url":null,"abstract":"Prvi razred predstavlja prekretnicu u životu svakog djeteta. Pred dijete se postavljaju ciljevi i zadaci za čije ostvarenje je neophodan uredan fizički, psihički i socijalni razvoj. Da bi dijete uspješno komuniciralo sa okolinom i vršnjacima i odgovorilo zahtjevima škole i društva osnovni preduslov je razumijevanje i komunikacija. Govor kao osnovno sredstvo komunikacije predstavlja važan segment u budućem životu i radu djeteta. Učenje govora i razumijevanje se u najvećoj mjeri uči slušanjem, imitacijom i međusobnom interakcijom. Ukoliko izostane bilo koja od ovih komponenti, komunikacija sa okolinom neće biti primjerena uzrastu djeteta kao ni potrebama školskog sistema i dijete će zaostajati za vršnjacima. Ne smijemo zaboraviti da je vrijeme u kojem živimo vrijeme digitalizacije i pametnih telefona. Svjedoci smo da djeca do polaska u školu nedovoljno ovladavaju maternjim jezikom i da su sve češće pojave govorno-jezičkih poremećaja, usporenog govorno-jezičkog razvoja ili nerazvijenog govora četvorogodišnjaka i petogodišnjaka. Iz navedenih razloga smo željeli ispitati kakvo je razumijevanje govora i jezika djece u prvom razredu osnovne škole. Cilj istraživanja je bio da se procijeni razumijevanje govora i jezika djece u prvom razredu osnovne škole kroz ispitivanje konkretnih imenica, glagola u sadašnjem vremenu, opisnih pridjeva, prisvojnih zamjenica, prijedloga, priloga, prošlog vremena (treće lice jednine), buduće vrijeme (prvo lice množine), apstraktne imenice i složene naredbe. Rezultati istraživanja su pokazali da djeca u prvom razredu imaju nedovoljno razvijeno razumijevanje govora i jezika te da je razvijenost govora i komunikacije djevojčica na višem nivou u odnosu na dječake.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"52 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2020-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"121894967","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U posljednje vrijeme se razvija sve više različitih metoda koje služe kao pomoć u učenju što je jako važno za osobe s teškoćama u razvoju. Novije metode u podučavanju svakako su i video modeling i video prompting, koje su se prema istraživanjima pokazale kao učinkovite, posebno kod osoba s intelektualnim teškoćama i autizmom koje se suočavaju s nizom izazova u učenju (pažnji, primanju, prijenosu, obradi informacija i pamćenju). Video modeling predstavlja način podučavanja koji se temelji na prikazu kraćeg videozapisa koji služi kao model određenog ponašanja/vještine. S druge strane imamo video prompting koji predstavlja način podučavanja vještina pomoću kraćih video zapisa koji prikazuju svaki korak izvođenja neke vještine/ponašanja zasebno, a osoba ponavlja ono što je vidjela na prethodnom video zapisu i koristi se za podučavanje složenijih vještina/ ponašanja. Ove dvije metode se mogu koristiti za podučavanje različitih ponašanja, ali i razvojnih funkcija poput jezika, brige o sebi, socijalnih i akademskih vještina te adaptivnog ponašanja općenito. U radu je prikazana njihova učinkovitost, predvještine potrebne za njihovu primjenu, način odabira zadataka te koraci i materijali potrebni za stvaranje video modelinga i video promptinga. Također, u radu su prikazani rezultati anketnog upitnika koji su nas potakli na odabir i obradu ove teme koja je jako bitna u edukaciji i rehabilitaciji.
{"title":"VIDEO MODELING I VIDEO PROMPTING","authors":"Anđelka Franičić, Azra Grizović, Marijana Vasilj, Matea Visković","doi":"10.59519/mper2012","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper2012","url":null,"abstract":"U posljednje vrijeme se razvija sve više različitih metoda koje služe kao pomoć u učenju što je jako važno za osobe s teškoćama u razvoju. Novije metode u podučavanju svakako su i video modeling i video prompting, koje su se prema istraživanjima pokazale kao učinkovite, posebno kod osoba s intelektualnim teškoćama i autizmom koje se suočavaju s nizom izazova u učenju (pažnji, primanju, prijenosu, obradi informacija i pamćenju). Video modeling predstavlja način podučavanja koji se temelji na prikazu kraćeg videozapisa koji služi kao model određenog ponašanja/vještine. S druge strane imamo video prompting koji predstavlja način podučavanja vještina pomoću kraćih video zapisa koji prikazuju svaki korak izvođenja neke vještine/ponašanja zasebno, a osoba ponavlja ono što je vidjela na prethodnom video zapisu i koristi se za podučavanje složenijih vještina/ ponašanja. Ove dvije metode se mogu koristiti za podučavanje različitih ponašanja, ali i razvojnih funkcija poput jezika, brige o sebi, socijalnih i akademskih vještina te adaptivnog ponašanja općenito. U radu je prikazana njihova učinkovitost, predvještine potrebne za njihovu primjenu, način odabira zadataka te koraci i materijali potrebni za stvaranje video modelinga i video promptinga. Također, u radu su prikazani rezultati anketnog upitnika koji su nas potakli na odabir i obradu ove teme koja je jako bitna u edukaciji i rehabilitaciji.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"22 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2020-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"115253024","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Poslednjih decenija sve je prisutnija pojava porasta problema u ponašanju kod djece i adolescenata. Cilj istraživanja je utvrditi razlike u porodičnoj orijentaciji i strukturi porodice između adolescenata sa eksternaliziranim i internaliziranim problemima i tipično razvijenih adolescenata. Uzorak ispitanika čini 587 adolescena oba spola. Istraživanje je realizovano u petnaest osnovnih škola na području Tuzle tako što je iz svake škole uključeno po dva odjeljenja, jedno sedmog i jedno osmog razreda. Uzorak je namjerni (samo sedmi i osmi razredi), a unutar njega metodom slučaja su izabirani razredi. U istraživanju su korištena dva mjerna instrumenta: Youth Self-Report – YRS (Achenbach, 2007) i Skala porodičnog okruženja, verzija za adolescente (Family Envinoment Scale – FES, Moos, Moos, 2009). Rezultati istraživanja upućuju na postojanje razlike između adolescenata koji žive sa oba roditelja i onih koji su iz nepotpune porodice. Statistički značajne razlike uočene su na skalama Agresivno ponašanje (t = - 2,23; p < 0,00), Ponašanje kojim se krše pravila (t = -3,22; p < 0,00) i dimenziji Eksternalizacije (t = -2,82; p < 0,00). Kod porodične orijentacije je također prisutna statistička razlika. Dovodeći u vezu strukturu porodice porodice sa internaliziranim problemima uočeno je da ne postoje statistički značajne razlike.
近几十年来，儿童和青少年问题有日益增多的趋势。这项研究的目的是确认有外化和内化问题的青少年与发育正常的青少年在出生取向和出生结构上的差异。受访者为 587 名男女青少年。研究在图兹拉地区的 15 所小学进行，因此每所学校都包括两名儿童，一名七年级，一名八年级。封闭式教学是有针对性的（只针对七年级和八年级），但班级会被偶然删除。调查以两种测量工具为基础：青少年自我报告（YRS）（Achenbach，2007 年）和家庭环境量表（FES）（Moos，Moos，2009 年）。 调查结果显示，与双亲生活在一起的青少年和与单亲生活在一起的青少年之间存在差异。在攻击性行为（t = -2.23；p < 0.00）、破坏规则的行为（t = -3.22；p < 0.00）和外化维度（t = -2.82；p < 0.00）这三个量表上，存在明显的统计学差异。Dovodeći u vezu strukturu porodice sa internaliziranim problemima uočeno je ne postoje statistički značajne razlike.
{"title":"POVEZANOST PORODIČNE ORIJENTACIJE I STRUKTURE SA INTERNALIZIRANIM I EKSTERNALIZIRANIM PROBLEMIMA U PONAŠANJU KOD ADOLESCENATA","authors":"Lejla Kuralić-Čišić, Meliha Bijedić, Adela Jahić, Emina Suljkanović Dedović","doi":"10.59519/mper2005","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper2005","url":null,"abstract":"Poslednjih decenija sve je prisutnija pojava porasta problema u ponašanju kod djece i adolescenata. Cilj istraživanja je utvrditi razlike u porodičnoj orijentaciji i strukturi porodice između adolescenata sa eksternaliziranim i internaliziranim problemima i tipično razvijenih adolescenata. Uzorak ispitanika čini 587 adolescena oba spola. Istraživanje je realizovano u petnaest osnovnih škola na području Tuzle tako što je iz svake škole uključeno po dva odjeljenja, jedno sedmog i jedno osmog razreda. Uzorak je namjerni (samo sedmi i osmi razredi), a unutar njega metodom slučaja su izabirani razredi. U istraživanju su korištena dva mjerna instrumenta: Youth Self-Report – YRS (Achenbach, 2007) i Skala porodičnog okruženja, verzija za adolescente (Family Envinoment Scale – FES, Moos, Moos, 2009). Rezultati istraživanja upućuju na postojanje razlike između adolescenata koji žive sa oba roditelja i onih koji su iz nepotpune porodice. Statistički značajne razlike uočene su na skalama Agresivno ponašanje (t = - 2,23; p < 0,00), Ponašanje kojim se krše pravila (t = -3,22; p < 0,00) i dimenziji Eksternalizacije (t = -2,82; p < 0,00). Kod porodične orijentacije je također prisutna statistička razlika. Dovodeći u vezu strukturu porodice porodice sa internaliziranim problemima uočeno je da ne postoje statistički značajne razlike.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"13 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2020-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"130465988","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
S. Golubović, Nevena Ječmenica, Alexey Andreevich Dmitriev, I. Lukianova, Viktoria Kolagina
Cilj istraživanja je da se utvrde karakteristike artikulacionih sposobnosti i fonemskog sluha kod dece predškolskog uzrasta. Uzorkom je obuhvaćeno 50 dece, od čega je 27 dečaka (54%) i 23 (46%) devojčice, uzrasta od šest do sedam godina. Za potrebe istraživanja korišćeni su Trijažni artikulacioni test (Kostić, Vladisavljević & Popović, 1983) i Test fonemskog sluha (Kostić, Vladisavljević & Popović, 1983). Rezultati pokazuju da najveći broj dece iz uzorka ostvaruje visoko postignuće na zadacima auditivne diskriminacije glasova iz grupe vokala, ploziva, laterala, nazala, kao i određenih frikativa i afrikata. Najveći procenat netačnih/delimično tačnih odgovora utvrđen je na zadacima auditivne diskriminacije fonemskih parova Z-Ž i Č-Š. Rezultati istraživanja artikulacionih sposobnosti pokazali su da deca najčešće nepravilno izgovaraju glasove: R (26%), L i LJ (18-24%), kao i DŽ (16%). Komparacija postignuća dece na zadacima izgovora i auditivne diskriminacije glasova u odnosu na kategorije uzrasta i pola nije dostigla zadati nivo značajnosti od 0,05. Rana dijagnostika govorno- jezičkih poremećaja kod dece je veoma značajna jer stručnjacima ostaje mnogo više vremena da započnu i uspešno završe tretman.
{"title":"ARTIKULACIONE SPOSOBNOSTI DECE PREDŠKOLSKOG UZRASTA","authors":"S. Golubović, Nevena Ječmenica, Alexey Andreevich Dmitriev, I. Lukianova, Viktoria Kolagina","doi":"10.59519/mper2003","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper2003","url":null,"abstract":"Cilj istraživanja je da se utvrde karakteristike artikulacionih sposobnosti i fonemskog sluha kod dece predškolskog uzrasta. Uzorkom je obuhvaćeno 50 dece, od čega je 27 dečaka (54%) i 23 (46%) devojčice, uzrasta od šest do sedam godina. Za potrebe istraživanja korišćeni su Trijažni artikulacioni test (Kostić, Vladisavljević & Popović, 1983) i Test fonemskog sluha (Kostić, Vladisavljević & Popović, 1983). Rezultati pokazuju da najveći broj dece iz uzorka ostvaruje visoko postignuće na zadacima auditivne diskriminacije glasova iz grupe vokala, ploziva, laterala, nazala, kao i određenih frikativa i afrikata. Najveći procenat netačnih/delimično tačnih odgovora utvrđen je na zadacima auditivne diskriminacije fonemskih parova Z-Ž i Č-Š. Rezultati istraživanja artikulacionih sposobnosti pokazali su da deca najčešće nepravilno izgovaraju glasove: R (26%), L i LJ (18-24%), kao i DŽ (16%). Komparacija postignuća dece na zadacima izgovora i auditivne diskriminacije glasova u odnosu na kategorije uzrasta i pola nije dostigla zadati nivo značajnosti od 0,05. Rana dijagnostika govorno- jezičkih poremećaja kod dece je veoma značajna jer stručnjacima ostaje mnogo više vremena da započnu i uspešno završe tretman.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"12 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2020-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"129991588","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Očuvanje porodice kao osnovne ćelije društva u savremenom načinu života je veliki izazov. Očuvanje i funkcionisanje porodice gdje je jedno dijete s oštećenjem sluha predstavlja ogroman pritisak roditeljima, koji moraju naučiti balansirati između djeteta koje ima teškoću i djeteta koje nema. Uočavanjem i dijagnostikovanjem teškoće kod djeteta roditelji se suočavaju sa potpuno novim načinom života. Odgajanje djeteta s teškoćama u razvoju za njih je put u nepoznato, nije rijetkost da brak zapadne u krizu, svakodnevno su izloženi stresu i brojnim obavezama. Uz nerazumijevanje šire porodice za probleme s kojima se suočavaju i društvene zajednice koja ne pruža adekvatnu podršku, moraju naučiti na koji način će odgajati i jedno i drugo dijete. Koliko će ravnopravno postupati u ophođenju prema njima je od presudnog značaja za razvijanje skladnih bratsko – sestrinskih odnosa. Adekvatnim pristupom i pravilnim odgojem, dijete s teškoćama u razvoju u porodici stvara posebne veze među članovima koji doprinose bržem sazrijevanju, većoj zrelosti, odgovornosti i samostalnosti braće i sestara.
{"title":"KVALITETA ŽIVOTA BRAĆE I SESTARA U PORODICI DJETETA S OŠTEĆENJEM SLUHA","authors":"Edin Mujkanović","doi":"10.59519/mper2008","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper2008","url":null,"abstract":"Očuvanje porodice kao osnovne ćelije društva u savremenom načinu života je veliki izazov. Očuvanje i funkcionisanje porodice gdje je jedno dijete s oštećenjem sluha predstavlja ogroman pritisak roditeljima, koji moraju naučiti balansirati između djeteta koje ima teškoću i djeteta koje nema. Uočavanjem i dijagnostikovanjem teškoće kod djeteta roditelji se suočavaju sa potpuno novim načinom života. Odgajanje djeteta s teškoćama u razvoju za njih je put u nepoznato, nije rijetkost da brak zapadne u krizu, svakodnevno su izloženi stresu i brojnim obavezama. Uz nerazumijevanje šire porodice za probleme s kojima se suočavaju i društvene zajednice koja ne pruža adekvatnu podršku, moraju naučiti na koji način će odgajati i jedno i drugo dijete. Koliko će ravnopravno postupati u ophođenju prema njima je od presudnog značaja za razvijanje skladnih bratsko – sestrinskih odnosa. Adekvatnim pristupom i pravilnim odgojem, dijete s teškoćama u razvoju u porodici stvara posebne veze među članovima koji doprinose bržem sazrijevanju, većoj zrelosti, odgovornosti i samostalnosti braće i sestara.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"20 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2020-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"122065296","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Agresivnost je jako teško definisati, obzirom da ima mnogo različitih pojavnih oblika. Možemo je definisati kao društveno neprihvatljivo ponašanje s namjerom nanošenja štete osobi ili imovini. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi da li djeca s oštećenjem sluha pokazuju više agresivnosti; u odnosu na djecu bez oštećenja sluha. Dodatni cilj bio je ispitati da li postoje razlike u ispoljavanju agresivnosti u odnosu na spol ispitanika. Za potrebe ovog istraživanja kreirana je check-lista za procjenu agresivnog ponašanja, koja se sastoji od 10 stavki, a svaka stavka je predstavljena na Likertovoj skali. Istraživanje je provedeno u redovnoj i specijalnoj školi. Uzorak istraživanja je 36 učenika (18 učenika iz redovne škole, 18 učenika iz specijalne škole). Na osnovu rezultata istraživanja utvrđeno je da ne postoji statistički značajna razlika u nivou agresivnog ponašanja djece s oštećenjem sluha i čujuće. Međutim, primjetno je da djeca sa oštećenjem sluha imaju veći raspon agresivnog ponašanja u odnosu na djecu bez oštećenja sluha. U odnosu na spol ispitanika, rezultati istraživanja su također pokazali da ne postoji statistički značajna razlika u agresivnom ponašanju između dječaka i djevojčica, ali je bitno napomenuti da su dječaci postigli nešto veće rezultate na skali agresivnosti. Postoji vjerovatnoća da zbog malog uzorka nije nađena statistički značajna razlika, ali možemo zaključiti da djeca s oštećenjem sluha ispoljavaju veći varijabilitet u agresivnom ponašanju, u odnosu na djecu bez oštećenja sluha. Dječaci pokazuju nešto viši stupanj agresivnog ponašanja u odnosu na djevojčice, ali ta razlika nije statistički značajna. Na kraju rada dat je prikaz i nekih strategija za reduciranje agresivnog ponašanja djece.
{"title":"UČESTALOST AGRESIVNOG PONAŠANJA KOD DJECE S OŠTEĆENJEM SLUHA","authors":"Dalila Abdičević, Kanita Kurtović","doi":"10.59519/mper2010","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper2010","url":null,"abstract":"Agresivnost je jako teško definisati, obzirom da ima mnogo različitih pojavnih oblika. Možemo je definisati kao društveno neprihvatljivo ponašanje s namjerom nanošenja štete osobi ili imovini. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi da li djeca s oštećenjem sluha pokazuju više agresivnosti; u odnosu na djecu bez oštećenja sluha. Dodatni cilj bio je ispitati da li postoje razlike u ispoljavanju agresivnosti u odnosu na spol ispitanika. Za potrebe ovog istraživanja kreirana je check-lista za procjenu agresivnog ponašanja, koja se sastoji od 10 stavki, a svaka stavka je predstavljena na Likertovoj skali. Istraživanje je provedeno u redovnoj i specijalnoj školi. Uzorak istraživanja je 36 učenika (18 učenika iz redovne škole, 18 učenika iz specijalne škole). Na osnovu rezultata istraživanja utvrđeno je da ne postoji statistički značajna razlika u nivou agresivnog ponašanja djece s oštećenjem sluha i čujuće. Međutim, primjetno je da djeca sa oštećenjem sluha imaju veći raspon agresivnog ponašanja u odnosu na djecu bez oštećenja sluha. U odnosu na spol ispitanika, rezultati istraživanja su također pokazali da ne postoji statistički značajna razlika u agresivnom ponašanju između dječaka i djevojčica, ali je bitno napomenuti da su dječaci postigli nešto veće rezultate na skali agresivnosti. Postoji vjerovatnoća da zbog malog uzorka nije nađena statistički značajna razlika, ali možemo zaključiti da djeca s oštećenjem sluha ispoljavaju veći varijabilitet u agresivnom ponašanju, u odnosu na djecu bez oštećenja sluha. Dječaci pokazuju nešto viši stupanj agresivnog ponašanja u odnosu na djevojčice, ali ta razlika nije statistički značajna. Na kraju rada dat je prikaz i nekih strategija za reduciranje agresivnog ponašanja djece.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"1 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2020-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"121345194","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Određena odstupanja u rastu i razvoju svakog djeteta će prvo primijetiti majka. Ona provodi najviše vremena s djetetom, pa će najprije i ustanoviti da li razvoj djeteta u određenim područjima zaostaje ili u potpunosti izostaje. Ukoliko se određena odstupanja u razvoju djeteta pojavljuju kasnije, u drugoj ili trećoj godini života, a dijete je već uključeno u predškolsku ustanovu, očekuje se da odgajatelj uoči odstupanje. Da bi odgajatelj uočio poteškoću ili odstupanje u rastu i razvoju, potrebne su određene kompetencije. Neophodno je da je odgajatelj, educiran, stručan i iskusan. Stručnost odgajatelja i edukacija za detekciju određene poteškoće u razvoju su usko vezane uz iskustvo u radu. Iskustvo je od izuzetne važnosti kada je neophodno saopštiti informaciju roditeljima jer od načina na koji se prezentira uočeni problem roditeljima ovisi u velikoj mjeri i budućnost djeteta. Cilj istraživanja je bio ispitati kompetencije odgajatelja i u kojoj mjeri su odgajatelji osposobljeni da detektiraju određenu poteškoću u razvoju kod djeteta. Rezultati istraživanja su pokazali da odgajatelji smatraju da su u dovoljnoj mjeri kompetentni za detektiranje određenih poteškoća u razvoju djeteta. Odgajatelji su se uglavnom složili da su pored sručnosti i educiranosti, godine staža i iskustvo presudni u detektiranju odstupanja u rastu i razvoju djece te da su nedovoljno informisani o postupcima u radu s djecom s teškoćama u razvoju. Zaključak je da je neophodno raditi na stručnom usavršavanju i educiranju odgajatelja o radu s djecom s teškoćama u razvoju.
母亲是第一个承认每个孩子在生长发育过程中存在某些偏差的人。她与孩子相处的时间最长，但她首先会确定孩子在某些方面的发展是否落后或逐渐落后。为了让看护人有更多的时间与孩子在一起，她首先要确定孩子在某些方面的发展是否落后或逐渐落后。为了使保育员能够促进或延缓儿童的成长和发展，需要具备一定的能力。管理者必须受过教育、培训且经验丰富。回答者的结构和检测发育问题的教育与委员会的经验有关。Iskustvo je od izuzetne važnosti gdy je neophodno saopštiti informaciju parentiteljima jer od načina na koji se prezentira uočeni problema parentiteljima ovisi u velikoj mjeri i budućnost djeteta.研究的目的是研究受访者的能力以及受访者在多大程度上能够发现儿童发展中的特定问题。Rezultati istraživanja su pokazali da odgajatelji smatraju da su u dovoljnoj mjeri kompetentni za detektiranje određenu poteškoća u razvoju djeteta.我们将继续加强对教育、培训和研究的支持，以确保我们能够及时了解和掌握关于教育和研究的最新信息。 我们将继续加强对教育和研究的支持，以确保我们能够及时了解和掌握关于教育和研究的最新信息。
{"title":"KOMPETENCIJE ODGAJATELJA ZA DETEKCIJU DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU U PREDŠKOLSKIM USTANOVAMA","authors":"Elvira Mujkanović","doi":"10.59519/mper2007","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper2007","url":null,"abstract":"Određena odstupanja u rastu i razvoju svakog djeteta će prvo primijetiti majka. Ona provodi najviše vremena s djetetom, pa će najprije i ustanoviti da li razvoj djeteta u određenim područjima zaostaje ili u potpunosti izostaje. Ukoliko se određena odstupanja u razvoju djeteta pojavljuju kasnije, u drugoj ili trećoj godini života, a dijete je već uključeno u predškolsku ustanovu, očekuje se da odgajatelj uoči odstupanje. Da bi odgajatelj uočio poteškoću ili odstupanje u rastu i razvoju, potrebne su određene kompetencije. Neophodno je da je odgajatelj, educiran, stručan i iskusan. Stručnost odgajatelja i edukacija za detekciju određene poteškoće u razvoju su usko vezane uz iskustvo u radu. Iskustvo je od izuzetne važnosti kada je neophodno saopštiti informaciju roditeljima jer od načina na koji se prezentira uočeni problem roditeljima ovisi u velikoj mjeri i budućnost djeteta. Cilj istraživanja je bio ispitati kompetencije odgajatelja i u kojoj mjeri su odgajatelji osposobljeni da detektiraju određenu poteškoću u razvoju kod djeteta. Rezultati istraživanja su pokazali da odgajatelji smatraju da su u dovoljnoj mjeri kompetentni za detektiranje određenih poteškoća u razvoju djeteta. Odgajatelji su se uglavnom složili da su pored sručnosti i educiranosti, godine staža i iskustvo presudni u detektiranju odstupanja u rastu i razvoju djece te da su nedovoljno informisani o postupcima u radu s djecom s teškoćama u razvoju. Zaključak je da je neophodno raditi na stručnom usavršavanju i educiranju odgajatelja o radu s djecom s teškoćama u razvoju.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"20 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2020-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"127773718","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：