Djeca sa sniženim intelektualnim sposobnostima zbog specifičnosti svog razvoja imaju izvjesne teškoće u usvajanju sheme tijela i imenovanju dijelova tijela. Što je stepen intelektualne teškoće složeniji – veći, utoliko su veće teškoće u usvajanju sheme tijela i imenovanju dijelova tijela. Doživljaj tjelesne cjelovitosti je važan zbog svjesnosti vlastitog tijela i njegovog položaja u prostoru. Kada dijete usvoji tjelesnu cjelovitost putem pokreta ono tada ovladava subjektivnim i objektivnim prostorom, a njegova motorna organizovanost i izvedba postaju zrelije. Psihomotorna reedukacija pomaže djetetu da putem pažljivo i individualno odabranih vježbi otkriva dijelove tijela kao cjeline uz usvajanje pojmova putem imenovanja. Psihomotorna reedukacija povećava fokus pažnje, aktivira senzomotorne medije i omogućuje komunikaciju putem tjelesnosti. Putem vježbi psihomotorne reedukacije dijete stiče iskustvo o sebi i svom okruženju. Poimanjem vlastitog tijela dijete pravi prvi korak ka spoznajnom razvoju. Cilj ovog rada je ukazati i pomoći roditeljima, nastavnicima i stručnjacima da uoče značaj primjene psihomotorne reedukacije u ovladavanju sheme tijela kod učenika sa intelektualnim teškoćama. U radu sa tri učenika sa intelektualnim teškoćama, uzrasta 6 i 7 godina, primijenjen je set vježbi psihomotorne reedukacije za usvajanje tjelesne cjelovitosti, sheme tijela i usvajanje pojmova za imenovanje dijelova tijela. Rezultati primjene seta vježbi psihomotorne reedukacije kod tri učenika sa intelektualnim teškoćama, uzrasta 6 i 7 godina, pokazuju potpuno usvojenost sheme tijela kao i usvojenost većine pojmova za imenovanje dijelova tijela. Mišljenja smo da primjena psihomotorne reedukacije doprinosi iskustvu djeteta koje će utjecati i na njegov spoznajni razvoj.
{"title":"ZNAČAJ PSIHOMOTORNE REEDUKACIJE U USVAJANJU SHEME TIJELA KOD UČENIKA SA INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA","authors":"Fata Zilić, Almedina Šečić","doi":"10.59519/mper4018","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper4018","url":null,"abstract":"Djeca sa sniženim intelektualnim sposobnostima zbog specifičnosti svog razvoja imaju izvjesne teškoće u usvajanju sheme tijela i imenovanju dijelova tijela. Što je stepen intelektualne teškoće složeniji – veći, utoliko su veće teškoće u usvajanju sheme tijela i imenovanju dijelova tijela. Doživljaj tjelesne cjelovitosti je važan zbog svjesnosti vlastitog tijela i njegovog položaja u prostoru. Kada dijete usvoji tjelesnu cjelovitost putem pokreta ono tada ovladava subjektivnim i objektivnim prostorom, a njegova motorna organizovanost i izvedba postaju zrelije. Psihomotorna reedukacija pomaže djetetu da putem pažljivo i individualno odabranih vježbi otkriva dijelove tijela kao cjeline uz usvajanje pojmova putem imenovanja. Psihomotorna reedukacija povećava fokus pažnje, aktivira senzomotorne medije i omogućuje komunikaciju putem tjelesnosti. Putem vježbi psihomotorne reedukacije dijete stiče iskustvo o sebi i svom okruženju. Poimanjem vlastitog tijela dijete pravi prvi korak ka spoznajnom razvoju. Cilj ovog rada je ukazati i pomoći roditeljima, nastavnicima i stručnjacima da uoče značaj primjene psihomotorne reedukacije u ovladavanju sheme tijela kod učenika sa intelektualnim teškoćama. U radu sa tri učenika sa intelektualnim teškoćama, uzrasta 6 i 7 godina, primijenjen je set vježbi psihomotorne reedukacije za usvajanje tjelesne cjelovitosti, sheme tijela i usvajanje pojmova za imenovanje dijelova tijela. Rezultati primjene seta vježbi psihomotorne reedukacije kod tri učenika sa intelektualnim teškoćama, uzrasta 6 i 7 godina, pokazuju potpuno usvojenost sheme tijela kao i usvojenost većine pojmova za imenovanje dijelova tijela. Mišljenja smo da primjena psihomotorne reedukacije doprinosi iskustvu djeteta koje će utjecati i na njegov spoznajni razvoj.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"2 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"121792888","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Učenje plivanja je specifičn modela rada u nastavi tjelesnog odgoja što se posebno odnosi na djecu koja imaju određenih teškoća u psihomotornom razvoju. Iskustva su pokazala da se djeca sa Down Syndromom mogu uključiti u ovaj vid kretne edukacije, naravno uz prilagođenu dinamiku i metodiku učenja osnovnih kretnih aktivnosti u vodi. Jedna od metoda je i Halliwick koncept učenja osnovnih elemenata kretanja u vodi za osobe sa teškočama (McMillan, 1997 – revised 2010). Ova metoda podrazumjeva psihičku i fizičku adaptaciju na boravak u vodi, relaksaciju, kontrolu disanja, ravnoteže i u konačnici samostalno kretanja u vodi. Cilj ovog rada bio je analiza efikasnosti Halliwick koncepta obuke plivanja na kretnu motoriku u vodi za djecu sa Down Syndromom. Ispitivanje je provedeno na uzorku od 10 ispitanika (5 djevojčice i 5 dječaka), dobi 9±0,5 godina (djeca sa Down Syndrom). Program plivanja (Halliwick) trajao je 12 sedmica (60 minuta sedmicno). U ispitivanju je korištena baterija od 8 testova za procjenu nivoa kretnih sposobnosti u vodi. Za analizu rezultata inicijalnog i finalnog testiranja korišten je t-test za zavisne uzorke. Rezultati t-testa ukazuju da je nakon realizacije programa došlo do statistički značajnih promjena kod svih primjenjenih varijabli: SUV - samostalan ulazak u vodu (p< .001); GRO- gnjuranje pod vodu (p< .002); TRO – transverzalna rotacija (p< .001); LRO – longitudinalna rotacija (p< .002); SLO – sagitalna rotacija (p< .001); PNS - plutanje na stomaku (p< .002); SNG – skok u vodu na noge (p< .001) ; SKKV – samostalno kretanje po površini vode (p< .003). Na osnovu komparacije rezultata inicijalnog i finalnog testiranja ispitanika, evidentno je da se primjenjeni model plivanja pokazao efikasnim za sve učesnike u programu. Ovim se potvrđuju navodi sličnih istraživanja te se konstatuje da je osnovna orijentacija odgojno-obrazovnih postupaka ovog područja promjena različitih karakteristika psihosomatskog statusa, a posebno morfoloških, funkcionalnih i motoričkih sposobnosti i osobina te kognitivnih i konativnih funkcija koje učestvuju u motoričkim izražavanju (Selimović i sar. 2013). Na osnovu dobijenih rezultata istraživanja može se zaključiti da je Halliwick model učenja plivanja za djecu sa Down Syndromom vrlo efikasan. Shodno tome ukazuje se potreba za dodatnom edukacijom trenera plivanja i nastavnika tjelesnog odgoja za ovakve i slične programe koji su prilagođeni upravo za rad sa djecom koja imaju određenih teškoća u psihomotornom razvoju.
学习吐水是体育教育中的一种特殊建议模式，对于心理运动发展有一定困难的儿童尤为重要。 研究表明，唐氏综合症儿童可以参与体育教育的这一方面，自然而然地学习水中基本体育活动的动力和方法。其中一种方法是 "哈里威克残疾人水上技能基本要素学习概念"（McMillan，1997 年 - 2010 年修订）。 这种方法的基础是心理和身体适应水战、放松、下水控制、平衡，最后是在水中的自我创造。本文旨在分析哈利威克概念中的泼水技巧对唐氏综合症患儿运动能力的影响。实验对象为年龄为 9±0.5 岁的 10 名儿童（5 名女孩和 5 名男孩）（唐氏综合症儿童）。 吐水方案（哈里威克）持续了 12 个 7 分钟（60 分钟 7 次）。 8 项测试用于评估水中运动技能水平。在分析初始测试和最终测试的结果时，采用了因变量 t 检验。t 检验结果表明，该计划最终使以下所有变量的表现发生了统计学意义上的显著变化：SUV - samostalan ulazak u vodu (p< .001); GRO - gnjuranje pod vodu (p< .002); TRO - 横向旋转 (p< .001); LRO - 纵向旋转 (p< .002); SLO - 矢状旋转 (p< .002); SLO - 矢状旋转 (p< .002).001）；PNS--腹部漂浮（p< .002）；SNG--双脚在水中跳跃（p< .001）；SKKV--在水面上自我收缩（p< .003）。 根据对吐痰测试者的初始测试和最终测试结果的比较，可以看出漂浮的应用模式对课程中的所有学生都是有效的。我们可以看到，在对学生的运动状态进行评估后，我们发现学生的认知能力和运动能力都得到了提高（Selimović et al.在对唐氏综合征的研究结果中，我们发现哈利维克模型对治疗唐氏综合征非常有效。该模型可用于治疗唐氏综合症，并可作为一种新的治疗方案，用于提高唐氏综合症患者的生活质量。
{"title":"HALLIWICK KONCEPTA PLIVANJA ZA DJECU SA DOWN SYNDROMOM TEORISKI I PRAKTIČNI ASPEKTI","authors":"Advin Torlaković, Lejla Šebić","doi":"10.59519/mper4009","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper4009","url":null,"abstract":"Učenje plivanja je specifičn modela rada u nastavi tjelesnog odgoja što se posebno odnosi na djecu koja imaju određenih teškoća u psihomotornom razvoju. Iskustva su pokazala da se djeca sa Down Syndromom mogu uključiti u ovaj vid kretne edukacije, naravno uz prilagođenu dinamiku i metodiku učenja osnovnih kretnih aktivnosti u vodi. Jedna od metoda je i Halliwick koncept učenja osnovnih elemenata kretanja u vodi za osobe sa teškočama (McMillan, 1997 – revised 2010). Ova metoda podrazumjeva psihičku i fizičku adaptaciju na boravak u vodi, relaksaciju, kontrolu disanja, ravnoteže i u konačnici samostalno kretanja u vodi. Cilj ovog rada bio je analiza efikasnosti Halliwick koncepta obuke plivanja na kretnu motoriku u vodi za djecu sa Down Syndromom. Ispitivanje je provedeno na uzorku od 10 ispitanika (5 djevojčice i 5 dječaka), dobi 9±0,5 godina (djeca sa Down Syndrom). Program plivanja (Halliwick) trajao je 12 sedmica (60 minuta sedmicno). U ispitivanju je korištena baterija od 8 testova za procjenu nivoa kretnih sposobnosti u vodi. Za analizu rezultata inicijalnog i finalnog testiranja korišten je t-test za zavisne uzorke. Rezultati t-testa ukazuju da je nakon realizacije programa došlo do statistički značajnih promjena kod svih primjenjenih varijabli: SUV - samostalan ulazak u vodu (p< .001); GRO- gnjuranje pod vodu (p< .002); TRO – transverzalna rotacija (p< .001); LRO – longitudinalna rotacija (p< .002); SLO – sagitalna rotacija (p< .001); PNS - plutanje na stomaku (p< .002); SNG – skok u vodu na noge (p< .001) ; SKKV – samostalno kretanje po površini vode (p< .003). Na osnovu komparacije rezultata inicijalnog i finalnog testiranja ispitanika, evidentno je da se primjenjeni model plivanja pokazao efikasnim za sve učesnike u programu. Ovim se potvrđuju navodi sličnih istraživanja te se konstatuje da je osnovna orijentacija odgojno-obrazovnih postupaka ovog područja promjena različitih karakteristika psihosomatskog statusa, a posebno morfoloških, funkcionalnih i motoričkih sposobnosti i osobina te kognitivnih i konativnih funkcija koje učestvuju u motoričkim izražavanju (Selimović i sar. 2013). Na osnovu dobijenih rezultata istraživanja može se zaključiti da je Halliwick model učenja plivanja za djecu sa Down Syndromom vrlo efikasan. Shodno tome ukazuje se potreba za dodatnom edukacijom trenera plivanja i nastavnika tjelesnog odgoja za ovakve i slične programe koji su prilagođeni upravo za rad sa djecom koja imaju određenih teškoća u psihomotornom razvoju.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"12 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"133252289","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Važan preduvjet za razvoj djeteta i njegovo prilagođavanje na školu je stvaranje motivirajućeg (vrtićkog) okruženja u kojem se potiče stjecanje novih iskustava, aktivnost, radoznalost, igra, komunikacija i stvaranje. Prtipremni program u godini pred polazak u školu djetetu doprinosi da stekne osobine, sposobnosti i vještine (govorne) potrebne za uspjeh u školi. Međutim, s obzirom na činjenicu da imamo djecu koja ne pohađaju vrtiće i lišena su tog bogatog iskustva, na prostoru Zeničko-dobojskog kantona od 2012/2013. godine realizira se Program obaveznog predškolskog odgoja i obrazovanja (u trajanju od 150 sati), a od 2016/2017. godine (od 180 sati) koji bi, koliko toliko, trebao doprinjeti adekvatnijoj spremnosti djece za polazak u osnovnu školu, a koji je prekinut s realizacijom zbog trenutne situacije s Corona virusom. Shodno tome, u okviru ove teme definirali smo prednosti (pozitivne efekte) Programa obaveznog predškolskog odgoja i obrazovanja u godini pred polazak u školu koji se efektuju na spremnost djece (u najvećoj mjeri s akcentom na razvoj govora) za polazak u 1. razred. Također, prezentirat ćemo prijedloge i preporuke odgajatelja, roditelja i učitelja u cilju unapređenja kvalitete Programa obaveznog predškolskog odgoja i obrazovanja.
在新技术、新活动、新辐射、新环境、新社区和新创意方面，我们都有可能取得成功。您可在此了解更多关于如何使用软件、软件开发和开发工具的信息。该项目于 2012/2013 年在泽尼科-多博伊斯科服务中心启动，将于 2016/2017 年完成。从 180 个月起，我们将为您在全球范围内开展的活动提供支持，并将为您在科罗娜病毒环境下的活动提供支持。因此，我们将在第 1.klas.Programa obaveznog predškolskog odgoja i obrazovanja u godini pred polazak u školu koji se efektuju na spremnost djece (u u najvećoj mjeri s akcentom na razvoj govorora) za polazak u 1. klas.该计划的目标是：在全国范围内，通过对学生的教育和培训，提高学生的综合素质。
{"title":"POZITIVNI EFEKTI PROGRAMA OBAVEZNOG PREDŠKOLSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA NA ASPEKTE DJEČIJEG RAZVOJA U GODINI PRED POLAZAK U ŠKOLU NA PODRUČJU ZENIČKODOBOJSKOG KANTONA","authors":"Majda Berber, Nedim Patković","doi":"10.59519/mper3003","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper3003","url":null,"abstract":"Važan preduvjet za razvoj djeteta i njegovo prilagođavanje na školu je stvaranje motivirajućeg (vrtićkog) okruženja u kojem se potiče stjecanje novih iskustava, aktivnost, radoznalost, igra, komunikacija i stvaranje. Prtipremni program u godini pred polazak u školu djetetu doprinosi da stekne osobine, sposobnosti i vještine (govorne) potrebne za uspjeh u školi. Međutim, s obzirom na činjenicu da imamo djecu koja ne pohađaju vrtiće i lišena su tog bogatog iskustva, na prostoru Zeničko-dobojskog kantona od 2012/2013. godine realizira se Program obaveznog predškolskog odgoja i obrazovanja (u trajanju od 150 sati), a od 2016/2017. godine (od 180 sati) koji bi, koliko toliko, trebao doprinjeti adekvatnijoj spremnosti djece za polazak u osnovnu školu, a koji je prekinut s realizacijom zbog trenutne situacije s Corona virusom. Shodno tome, u okviru ove teme definirali smo prednosti (pozitivne efekte) Programa obaveznog predškolskog odgoja i obrazovanja u godini pred polazak u školu koji se efektuju na spremnost djece (u najvećoj mjeri s akcentom na razvoj govora) za polazak u 1. razred. Također, prezentirat ćemo prijedloge i preporuke odgajatelja, roditelja i učitelja u cilju unapređenja kvalitete Programa obaveznog predškolskog odgoja i obrazovanja.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"75 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"126647591","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Čulo sluha uz ostala čula omogućava da percipiramo svijet oko sebe. U slučaju da je osoba rođena sa oštećenjem sluha ili je oštećenje nastupilo u ranom razvoju, doživljaj vanjskih podražaja i slika o svijetu koji nas okružuje neće biti potpuna. Napretkom medicine i usavršavanjem tehnologije, omogućeno je osobama oštećena sluha da čuju uz pomoć slušnih pomagala. Slušno pomagalo koje u velikoj mjeri olakšava život osobama oštećenog sluha i omogućava im kvalitetnije slušanje i razumijevanje onoga što čuju je kohlearni implantat. Djeci sa ugrađenim kohlearnim implantatom neophodna je podrška u vidu rehabilitaciono – korektivnih tretmana slušanja i govora, ova djeca zahtijevaju poseban način komunikacije kao i prilagođavanje pristupa u radu u inkluzivnim školama. Uključivanje djece sa kohlearnim implantatom u redovne škole predstavlja izazov svima koji su uključeni u odgojno – obrazovni proces zbog specifičnog načina komunikacije. Djeci sa kohlearnim implantatom u redovnoj školi potrebno je omogućiti kontinuiranu podršku kroz cjelokupno obrazovanje kako u osnovnoj tako i u srednjoj školi. Cilj ovog rada je da se obrazlože pristupi u radu sa djecom sa kohlernim implantatom u redovnoj školi koji će omogućiti nastavnicima da na što kvalitetniji i efikasniji način doprinesu edukaciji, komunikaciji i socijalizaciji djece sa kohlearnim implantatom.
{"title":"DJECA SA KOHLEARNIM IMPLANTATOM U INKLUZIVNOM OBRAZOVANJU","authors":"Merima Dramalija","doi":"10.59519/mper3007","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper3007","url":null,"abstract":"Čulo sluha uz ostala čula omogućava da percipiramo svijet oko sebe. U slučaju da je osoba rođena sa oštećenjem sluha ili je oštećenje nastupilo u ranom razvoju, doživljaj vanjskih podražaja i slika o svijetu koji nas okružuje neće biti potpuna. Napretkom medicine i usavršavanjem tehnologije, omogućeno je osobama oštećena sluha da čuju uz pomoć slušnih pomagala. Slušno pomagalo koje u velikoj mjeri olakšava život osobama oštećenog sluha i omogućava im kvalitetnije slušanje i razumijevanje onoga što čuju je kohlearni implantat. Djeci sa ugrađenim kohlearnim implantatom neophodna je podrška u vidu rehabilitaciono – korektivnih tretmana slušanja i govora, ova djeca zahtijevaju poseban način komunikacije kao i prilagođavanje pristupa u radu u inkluzivnim školama. Uključivanje djece sa kohlearnim implantatom u redovne škole predstavlja izazov svima koji su uključeni u odgojno – obrazovni proces zbog specifičnog načina komunikacije. Djeci sa kohlearnim implantatom u redovnoj školi potrebno je omogućiti kontinuiranu podršku kroz cjelokupno obrazovanje kako u osnovnoj tako i u srednjoj školi. Cilj ovog rada je da se obrazlože pristupi u radu sa djecom sa kohlernim implantatom u redovnoj školi koji će omogućiti nastavnicima da na što kvalitetniji i efikasniji način doprinesu edukaciji, komunikaciji i socijalizaciji djece sa kohlearnim implantatom.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"47 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"122456492","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Autizam je poremećaj koji se očituje poteškoćama u društvenim interakcijama i komunikaciji te neuobičajenim ponašanjem. Višestruke poteškoće povezane s autizmom nisu izazov samo za oboljelu djecu u razvoju već i za njihove roditelje. Pružanje dugotrajne skrbi djetetu s autizmom može postati opterećujuće i negativno utjecati na fizičko i mentalno zdravlje roditelja. Ovim preglednim radom će se prikazati percipirano zdravlje roditelja djece s autizmom u odnosu na percipirano zdravlje roditelja djece tipičnog razvoja. Pretražena je PubMed baza podataka. Korišteni su ključni pojmovi „Self-Assessment”- samoprocjena, „Health Status ”- zdravstveni status te “Parents“ - roditelji, „Autism“ – autizam. U provedenim istraživanjima pokazano je da roditelji djece s autizmom u odnosu na roditelje djece tipičnog razvoja imaju lošije percipirano fizičko i mentalno zdravlje, te da izjavljuju da se njihovo zdravlje pogoršalo u posljednjih godinu dana. Mentalno zdravlje majki je lošije od mentalnog zdravlja očeva. Utvrđeno je da su skladni porodični odnosi, visok socio-ekonomski status i zajednica koja podržava porodice sa autističnim djetetom protektivni faktori zdravlja roditelja. Većina roditelja djece sa autizmom ima povećanu razinu stresa, deprivaciju sna i osjeća se umorno što direktno utječe na njihovo mentalno i fizičko funkcioniranje. Unatoč takvim poteškoćama, mnogi roditelji djece s autizmom su izjavili da se osjećaju prilično sretnima, postigavši više od 7 bodova na skali sreće 0–10. Budući da su roditelji glavni pružatelji podrške djeci s autizmom, očuvanje dobrog zdravlja i dobrobiti roditelja preduvjet je optimalne skrbi za djecu. Stoga je mjerenje percepcije zdravlja roditelja ključno u procjeni ishoda bolesti i liječenja.
自闭症是一种因社交和沟通困难以及异常自夸而受到指责的疾病。与自闭症相关的六类困难不仅给发育中的儿童带来问题，也给他们的父母带来问题。长期照顾自闭症儿童的负担可能会变得沉重，并对父母的身心健康造成负面影响。Ovim preglednim radom će se prikazati percipirano zdravlje parentitelja djece s autismom u odnosu na percipirano zdravlje parentitelja djece djece typičnog razvoja.搜索 PubMed 数据库。关键词 "自评"--自我报告，"健康状况"--健康状况，"父母"--父母，"自闭症"--自闭症。自闭症儿童的家长对自闭症儿童尖锐湿疣的了解程度远远高于其他儿童。儿童的心理健康高于其父亲。已经证实，和谐的产科关系、较高的社会经济地位以及支持自闭症儿童的家庭关系是父母健康的保护因素。大多数自闭症儿童的父母压力增大，睡眠不足，有杀人倾向，这直接影响了他们的身心功能。许多自闭症儿童的家长都认为自己的压力很大，在 0-10 岁的 7 个月中，他们的压力都很大。 在自闭症儿童中，家长的压力会使他们得不到最佳的照顾。因此，在疼痛管理和治疗过程中，衡量父母的健康感知至关重要。
{"title":"PERCIPIRANO ZDRAVLJE RODITELJA DJECE SA AUTIZMOM","authors":"Amira Kurspahić Mujčić, Amra Mujčić","doi":"10.59519/mper3019","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper3019","url":null,"abstract":"Autizam je poremećaj koji se očituje poteškoćama u društvenim interakcijama i komunikaciji te neuobičajenim ponašanjem. Višestruke poteškoće povezane s autizmom nisu izazov samo za oboljelu djecu u razvoju već i za njihove roditelje. Pružanje dugotrajne skrbi djetetu s autizmom može postati opterećujuće i negativno utjecati na fizičko i mentalno zdravlje roditelja. Ovim preglednim radom će se prikazati percipirano zdravlje roditelja djece s autizmom u odnosu na percipirano zdravlje roditelja djece tipičnog razvoja. Pretražena je PubMed baza podataka. Korišteni su ključni pojmovi „Self-Assessment”- samoprocjena, „Health Status ”- zdravstveni status te “Parents“ - roditelji, „Autism“ – autizam. U provedenim istraživanjima pokazano je da roditelji djece s autizmom u odnosu na roditelje djece tipičnog razvoja imaju lošije percipirano fizičko i mentalno zdravlje, te da izjavljuju da se njihovo zdravlje pogoršalo u posljednjih godinu dana. Mentalno zdravlje majki je lošije od mentalnog zdravlja očeva. Utvrđeno je da su skladni porodični odnosi, visok socio-ekonomski status i zajednica koja podržava porodice sa autističnim djetetom protektivni faktori zdravlja roditelja. Većina roditelja djece sa autizmom ima povećanu razinu stresa, deprivaciju sna i osjeća se umorno što direktno utječe na njihovo mentalno i fizičko funkcioniranje. Unatoč takvim poteškoćama, mnogi roditelji djece s autizmom su izjavili da se osjećaju prilično sretnima, postigavši više od 7 bodova na skali sreće 0–10. Budući da su roditelji glavni pružatelji podrške djeci s autizmom, očuvanje dobrog zdravlja i dobrobiti roditelja preduvjet je optimalne skrbi za djecu. Stoga je mjerenje percepcije zdravlja roditelja ključno u procjeni ishoda bolesti i liječenja.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"7 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"128832782","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Cilj rada je utvrditi razlikuju li se srednjoškolci u gradu Živinice u izraženosti kognitivnih stilova uvjetovanih kockanjem s obzirom na spol, dob i vrstu škole. Istraživanje je provedeno u na uzorku od 340 učenika oba spola (170 učenika i 170 učenica) u srednjim školama na području grada Živinice. Zastupljeni su učenici od 1-4 razreda, a dob ispitanika se kreće od 16 do 18 godina. Za potrebe istraživanja korištena su dva mjerna instrumenta: Zambardov upitnik vremenske perspektive eng. Zimbardo TimePerspective Inventory (ZTPI), (Zimbardo i Boyd, 1999), Međunarodni fond varijabli ličnosti (eng. Internacional personality item pool-IPIP) (Goldberg, 1999). Podaci su prikupljeni putem samoiskaza. Rezultati istraživanja pokazuju da je prosječna starosna dob muških ispitanika koji nisu igrali neku od igara na sreću 16,74 godine, dok su oni koji su igrali neku od igara na sreću u prosjeku stari 17,01 godinu. Od ukupno 112 učenika koji su se izjasnili da su igrali neku od igara na sreću, njih 85 ili 68,00% su učenici četverogodišnje strukovne škole, dok je 27 ili 60,00% učenici gimnazije. . Između ženskih učenika sklonih i onih koji nisu skloni kockanju dobivena je statistički značajna razlika u ekstraverziji, jednoj od petofaktorskih dimenzija ličnosti (P<0,05).
{"title":"IZRAŽENOST KOGNITIVNIH STILOVA UVJETOVANIH KOCKANJEM KOD SREDNJOŠKOLACA NA PODRUČJU GRADA ŽIVINICE","authors":"Adela Jahić, Meliha Bijedić, Lejla Kuralić Čišić, Almedina Hrnjić, Emina Suljkanović-Đedović","doi":"10.59519/mper3010","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper3010","url":null,"abstract":"Cilj rada je utvrditi razlikuju li se srednjoškolci u gradu Živinice u izraženosti kognitivnih stilova uvjetovanih kockanjem s obzirom na spol, dob i vrstu škole. Istraživanje je provedeno u na uzorku od 340 učenika oba spola (170 učenika i 170 učenica) u srednjim školama na području grada Živinice. Zastupljeni su učenici od 1-4 razreda, a dob ispitanika se kreće od 16 do 18 godina. Za potrebe istraživanja korištena su dva mjerna instrumenta: Zambardov upitnik vremenske perspektive eng. Zimbardo TimePerspective Inventory (ZTPI), (Zimbardo i Boyd, 1999), Međunarodni fond varijabli ličnosti (eng. Internacional personality item pool-IPIP) (Goldberg, 1999). Podaci su prikupljeni putem samoiskaza. Rezultati istraživanja pokazuju da je prosječna starosna dob muških ispitanika koji nisu igrali neku od igara na sreću 16,74 godine, dok su oni koji su igrali neku od igara na sreću u prosjeku stari 17,01 godinu. Od ukupno 112 učenika koji su se izjasnili da su igrali neku od igara na sreću, njih 85 ili 68,00% su učenici četverogodišnje strukovne škole, dok je 27 ili 60,00% učenici gimnazije. . Između ženskih učenika sklonih i onih koji nisu skloni kockanju dobivena je statistički značajna razlika u ekstraverziji, jednoj od petofaktorskih dimenzija ličnosti (P<0,05).","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"11 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"126560515","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Psihosocijalna podrška je socijalna usluga koja podrazumijeva psihosocijalnu rehabilitaciju koja potiče razvoj kognitivnih, funkcionalnih, komunikacijskih ili socijalnih vještina korisnika. Može se pružati individualno i u grupi. Obično se pruža kod pružatelja usluga ili u obitelji korisnika. U ovom radu prikazat ću iskustva pružanja psihosocijalne podrške roditeljima djece i mladih osoba s teškoćama u razvoju koje su pružene u raznim područjima Sisačko- moslavačke županije tijekom 2019. i 2020. godine. Također ću prikazati sažete rezultate primjene Skale kvalitete života MANSA koju su roditelji ispunjavali na početku uključivanja u ovaj oblik usluge, te godinu dana nakon pružanja iste. U ovom kratkom prikazu sudjelovalo je 45 osoba, nešto više žena (majki) nego muškaraca (očeva), a prosječna dob ispitanika bila je 37 godina. Iz dobivenih rezultata je vidljivo da su se usluge psihosocijalne podrške pozitivno reflektirale na samo-procjenu kvalitete života roditelja – osobito na česticama zadovoljstva svojim životom, kvalitetom i brojem prijateljstava i zadovoljstvom odnosima s članovima obitelji.
{"title":"ISKUSTVA PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNE PODRŠKE RODITELJIMA DJECE I MLADIH OSOBA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU","authors":"Daša Poredoš Lavor","doi":"10.59519/mper3027","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper3027","url":null,"abstract":"Psihosocijalna podrška je socijalna usluga koja podrazumijeva psihosocijalnu rehabilitaciju koja potiče razvoj kognitivnih, funkcionalnih, komunikacijskih ili socijalnih vještina korisnika. Može se pružati individualno i u grupi. Obično se pruža kod pružatelja usluga ili u obitelji korisnika. U ovom radu prikazat ću iskustva pružanja psihosocijalne podrške roditeljima djece i mladih osoba s teškoćama u razvoju koje su pružene u raznim područjima Sisačko- moslavačke županije tijekom 2019. i 2020. godine. Također ću prikazati sažete rezultate primjene Skale kvalitete života MANSA koju su roditelji ispunjavali na početku uključivanja u ovaj oblik usluge, te godinu dana nakon pružanja iste. U ovom kratkom prikazu sudjelovalo je 45 osoba, nešto više žena (majki) nego muškaraca (očeva), a prosječna dob ispitanika bila je 37 godina. Iz dobivenih rezultata je vidljivo da su se usluge psihosocijalne podrške pozitivno reflektirale na samo-procjenu kvalitete života roditelja – osobito na česticama zadovoljstva svojim životom, kvalitetom i brojem prijateljstava i zadovoljstvom odnosima s članovima obitelji.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"12 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"114778900","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Izazovno ponašanje podrazumijeva određene, najčešće nepoželjne oblike ponašanja, poput udaranja, ujedanja, pljuvanja, grebanja, vrištanja i ostalih sličnih oblika ponašanja kroz koje se roditelji, učitelji i ostale osobe u kontaktu s osobama u autističnom spektru, osjećaju izazvanim ili ugroženim. Izazovno ponašanje je, ne samo u okviru autističnog spektra, u fokusu istraživanja i moguće je naći veliki broj knjiga i studija o tome kako promjeniti ili spriječiti izazovno ponašanje – uglavnom bazirano na metodama modifikacije ponašanja. To nije cilj ovog priloga. U ovom prilogu želi se dati doprinos razumijevanju izazovnog ponašanja, kao i razumijevanju osoba koje takvo ponašanje pokazuju. Tek kada smo razumjeli uzroke i funkciju određenog ponašanja, možemo i naći način kako da ponašanje spriječimo ili promijenimo. Svako ponašanje ima svoju funkciju – stoga je naš osnovni zadatak da razumijemo koji smisao i funkciju ima ponašanje koje određena osoba pokazuje u određenoj situaciji. Za osobu koja pokazuje izazovno ponašanje je to ponašanje subjektivno, smisleno i ispravno, čak i ako je isto to ponašanje za sve ostale osobe neprikladno, opasno ili zastrašujuće. Stoga Bo Hejlskov Elven (2015:17) definira izazovno ponašanje kao “ponašanje koje stvara probleme osobama koje su u kontaktu sa osobom u autistisčnom spektru”. Od osobe koja pokazuje izazovno ponašanje, očekuje se da promijeni nešto, kako bi se i ponašanje promijenilo. Za osobe u autističnom spektru takva promjena nije jednostavna i u nekim slučajevima jako otežana. Osoba koja pokazuje određeno (izazovno) ponašanje nema razlog da isto promjeni (jer je za njega/nju subjektivno smisleno) ili ne posjeduje potrebne kompetencije za samostalnu promjenu, za okolinu izazovnog, ponašanja. U jednom ili drugom slučaju je naš zadatak i naša obaveza nešto da promijenimo kako bi omogućili promjenu ili spriječili pojavu izazovnog ponašanja.
{"title":"POSTOJI LI ALTERNATIVA IZAZOVNOM PONAŠANJU DJECE I OMLADINE U AUTISTIČNOM SPEKTRU?","authors":"Melika Ahmetović","doi":"10.59519/mper3001","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper3001","url":null,"abstract":"Izazovno ponašanje podrazumijeva određene, najčešće nepoželjne oblike ponašanja, poput udaranja, ujedanja, pljuvanja, grebanja, vrištanja i ostalih sličnih oblika ponašanja kroz koje se roditelji, učitelji i ostale osobe u kontaktu s osobama u autističnom spektru, osjećaju izazvanim ili ugroženim. Izazovno ponašanje je, ne samo u okviru autističnog spektra, u fokusu istraživanja i moguće je naći veliki broj knjiga i studija o tome kako promjeniti ili spriječiti izazovno ponašanje – uglavnom bazirano na metodama modifikacije ponašanja. To nije cilj ovog priloga. U ovom prilogu želi se dati doprinos razumijevanju izazovnog ponašanja, kao i razumijevanju osoba koje takvo ponašanje pokazuju. Tek kada smo razumjeli uzroke i funkciju određenog ponašanja, možemo i naći način kako da ponašanje spriječimo ili promijenimo. Svako ponašanje ima svoju funkciju – stoga je naš osnovni zadatak da razumijemo koji smisao i funkciju ima ponašanje koje određena osoba pokazuje u određenoj situaciji. Za osobu koja pokazuje izazovno ponašanje je to ponašanje subjektivno, smisleno i ispravno, čak i ako je isto to ponašanje za sve ostale osobe neprikladno, opasno ili zastrašujuće. Stoga Bo Hejlskov Elven (2015:17) definira izazovno ponašanje kao “ponašanje koje stvara probleme osobama koje su u kontaktu sa osobom u autistisčnom spektru”. Od osobe koja pokazuje izazovno ponašanje, očekuje se da promijeni nešto, kako bi se i ponašanje promijenilo. Za osobe u autističnom spektru takva promjena nije jednostavna i u nekim slučajevima jako otežana. Osoba koja pokazuje određeno (izazovno) ponašanje nema razlog da isto promjeni (jer je za njega/nju subjektivno smisleno) ili ne posjeduje potrebne kompetencije za samostalnu promjenu, za okolinu izazovnog, ponašanja. U jednom ili drugom slučaju je naš zadatak i naša obaveza nešto da promijenimo kako bi omogućili promjenu ili spriječili pojavu izazovnog ponašanja.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"16 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"123350557","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Slađana Ćalasan, Bojana Mastilo, Bojana Vuković, Ivan Zečević
Jedan od problema sa kojima su se suočila djeca sa smetnjama u razvoju i njihovi roditelji tokom pandemije uzrokovane virusom Covid-19 bio je zatvaranje ustanova u okviru kojih su specijalni edukatori i rehabilitatori direktno pružali svoje usluge. Cilj rada je sagledavanje ovog problema iz perspektive roditelja djece sa smetnjama u razvoju. Istraživanje je provedeno on-line putem, upitnikom izrađenim u programu Google Forms. Upitnik je popunilo 115 informanata, 95 majki (87,2%), 13 očeva (11,9%) i 2 staratelja djece (1,8%). Uzorak je činilo 41 dijete uzrasta od rođenja do sedam godina (36,9%), 48 djece od sedam do 13 godina (43,2%), devetoro djece od 14 do 21 godine (8,1%) i 15 starijih od 21 godine (13,6%). Podaci su prikupljeni tokom februara i marta mjeseca 2021. godine. Rezultati naše deskriptivne studije pokazali su da je prije pandemije 88,1% djece sa smetnjama u razvoju bilo korisnik usluga specijalne edukacije i rehabilitacije, najčešće jedan do dva puta sedmično (56,4%), u trajanju od 30 do 60 minuta (68,6%). Kao glavni razlog nepružanja ovih usluga tokom pandemije COVID-19 roditelji navode zatvaranje ustanova i izricanje mjera izolacije djetetu (23,5%) ili terapeutu (20%). Nemogućnost pružanja usluga roditelji su najčešće prevazilazili radom sa djetetom po uputama terapeuta (61,9%) ili korišćenjem on-line platformi (teleterapija) (28,9%). Novi način korišćenja usluga većini roditelja nije oduzimao više vremena (64,2%), novčanih sredstava (77,8%) niti uticao na izvršavanje njihovih poslovnih obaveza (66,7%). Nemogućnost direktnog pružanja usluga specijalne edukacije i rehabilitacije prevaziđena je uvođenjem novih oblika podrške roditeljima u vidu njihovog savjetovanja za rad sa djecom po uputama terapeuta i kreiranjem on-line platformi (teleterapijom).
{"title":"PRISTUPAČNOST USLUGA SPECIJALNIH EDUKATORA I REHABILITATORA ZA VRIJEME PANDEMIJE COVID-19 IZ PERSPEKTIVE RODITELJA","authors":"Slađana Ćalasan, Bojana Mastilo, Bojana Vuković, Ivan Zečević","doi":"10.59519/mper3006","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper3006","url":null,"abstract":"Jedan od problema sa kojima su se suočila djeca sa smetnjama u razvoju i njihovi roditelji tokom pandemije uzrokovane virusom Covid-19 bio je zatvaranje ustanova u okviru kojih su specijalni edukatori i rehabilitatori direktno pružali svoje usluge. Cilj rada je sagledavanje ovog problema iz perspektive roditelja djece sa smetnjama u razvoju. Istraživanje je provedeno on-line putem, upitnikom izrađenim u programu Google Forms. Upitnik je popunilo 115 informanata, 95 majki (87,2%), 13 očeva (11,9%) i 2 staratelja djece (1,8%). Uzorak je činilo 41 dijete uzrasta od rođenja do sedam godina (36,9%), 48 djece od sedam do 13 godina (43,2%), devetoro djece od 14 do 21 godine (8,1%) i 15 starijih od 21 godine (13,6%). Podaci su prikupljeni tokom februara i marta mjeseca 2021. godine. Rezultati naše deskriptivne studije pokazali su da je prije pandemije 88,1% djece sa smetnjama u razvoju bilo korisnik usluga specijalne edukacije i rehabilitacije, najčešće jedan do dva puta sedmično (56,4%), u trajanju od 30 do 60 minuta (68,6%). Kao glavni razlog nepružanja ovih usluga tokom pandemije COVID-19 roditelji navode zatvaranje ustanova i izricanje mjera izolacije djetetu (23,5%) ili terapeutu (20%). Nemogućnost pružanja usluga roditelji su najčešće prevazilazili radom sa djetetom po uputama terapeuta (61,9%) ili korišćenjem on-line platformi (teleterapija) (28,9%). Novi način korišćenja usluga većini roditelja nije oduzimao više vremena (64,2%), novčanih sredstava (77,8%) niti uticao na izvršavanje njihovih poslovnih obaveza (66,7%). Nemogućnost direktnog pružanja usluga specijalne edukacije i rehabilitacije prevaziđena je uvođenjem novih oblika podrške roditeljima u vidu njihovog savjetovanja za rad sa djecom po uputama terapeuta i kreiranjem on-line platformi (teleterapijom).","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"323 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"123688445","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Stručni radnici specialne edukacije (kao i edukacije generalno) tokom radnog procesa ostvarujemo veliki broj interakcija sa različitim osobama. Prilikom pronalaženja adekvatne pomoći i osnaživanja pojedinca sa kojim radimo, možemo da osetimo zadovoljstvo i ispunjenje nas kao ličnosti, ali se takođe susrećemo i sa dilemama odnosno situacijama koje nas opterećuju. Pored socialnog faktora kao što su međuljudski odnosti, susrećemo se i sa drugim otežavajućim faktorima koji su vezani na radne uslove, uloge pojedinca na radnom mestu i mogućnosti za razvoj kariere te organizacione klime. Posledično, pojavljuje se potreba za profesionalnim rasterećenjem. U članku predstavljamo metodu intervizije kao jedan od oblika supervizije koja se fokusira na pronalaženje adekvatnog rešenja problema. Na praktičnom primeru prikazujemo karakteristike i ulogu intervizije prilikom razvoja profesionalne i lične kompetencije, definišemo vrline i mane klasičnog oblika intervizije te rezimiramo iskustvo sa procesom intervizije tokom pandemije covid-19.
{"title":"INTERVIZIJA U SPECIJALNOJ EDUKACIJI","authors":"Tanja Klavž","doi":"10.59519/mper3017","DOIUrl":"https://doi.org/10.59519/mper3017","url":null,"abstract":"Stručni radnici specialne edukacije (kao i edukacije generalno) tokom radnog procesa ostvarujemo veliki broj interakcija sa različitim osobama. Prilikom pronalaženja adekvatne pomoći i osnaživanja pojedinca sa kojim radimo, možemo da osetimo zadovoljstvo i ispunjenje nas kao ličnosti, ali se takođe susrećemo i sa dilemama odnosno situacijama koje nas opterećuju. Pored socialnog faktora kao što su međuljudski odnosti, susrećemo se i sa drugim otežavajućim faktorima koji su vezani na radne uslove, uloge pojedinca na radnom mestu i mogućnosti za razvoj kariere te organizacione klime. Posledično, pojavljuje se potreba za profesionalnim rasterećenjem. U članku predstavljamo metodu intervizije kao jedan od oblika supervizije koja se fokusira na pronalaženje adekvatnog rešenja problema. Na praktičnom primeru prikazujemo karakteristike i ulogu intervizije prilikom razvoja profesionalne i lične kompetencije, definišemo vrline i mane klasičnog oblika intervizije te rezimiramo iskustvo sa procesom intervizije tokom pandemije covid-19.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"9 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"116991965","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：