U radu se analizira morfološko nazivlje u Slovnici hervatskoga jezika za selske škole Mate Meršića Miloradića. Riječ je o gradišćanskohrvatskoj gramatici objavljenoj u Győru 1919. kojoj je morfološka razina jezičnoga opisa središnji dio. Njezino se morfološko nazivlje postavlja u kontekst gramatičkoga (morfološkoga) nazivlja na hrvatskom (etničkom i jezičnom) prostoru početkom 20. stoljeća, ali se uspoređuje i s rezultatima dosadašnjih istraživanja povijesnoga gramatičkoga nazivoslovlja kako bi se dobio uvid u Miloradićev prinos gradbi i širenju hrvatskoga gramatičkoga nazivlja izvan granicama omeđenoga hrvatskoga prostora.
{"title":"Morfološko nazivlje u Slovnici hervatskoga jezika za selske škole Mate Meršića Miloradića","authors":"Jadranka Mlikota, Marijana Bošnjak","doi":"10.31820/f.33.2.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.31820/f.33.2.5","url":null,"abstract":"U radu se analizira morfološko nazivlje u Slovnici hervatskoga jezika za selske škole Mate Meršića Miloradića. Riječ je o gradišćanskohrvatskoj gramatici objavljenoj u Győru 1919. kojoj je morfološka razina jezičnoga opisa središnji dio. Njezino se morfološko nazivlje postavlja u kontekst gramatičkoga (morfološkoga) nazivlja na hrvatskom (etničkom i jezičnom) prostoru početkom 20. stoljeća, ali se uspoređuje i s rezultatima dosadašnjih istraživanja povijesnoga gramatičkoga nazivoslovlja kako bi se dobio uvid u Miloradićev prinos gradbi i širenju hrvatskoga gramatičkoga nazivlja izvan granicama omeđenoga hrvatskoga prostora.","PeriodicalId":41722,"journal":{"name":"Fluminensia","volume":"77 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"82359349","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Sintaktička složenost jedna je dimenzija proučavanja pripovjednog diskursa. Budući da rezultati dosadašnjih istraživanja nisu jednoznačni, nije jasno koliko su pojedine mjere sintaktičke složenosti osjetljive za razlikovanje jezičnih sposobnosti djece različite dobi te koje su mjere prikladne za uporabu u različitim jezicima. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razlike između šestogodišnjaka i osmogodišnjaka u sintaktičkoj složenosti pripovjednog diskursa rabeći četiri mjere sintaktičke složenosti. Očekivalo se da će se pripovjedni diskursi razlikovati u prosječnoj duljini C-jedinice, prosječnoj duljini klauze, gustoći klauza te broju različitih vrsta zavisnosloženih klauza, pri čemu će osmogodišnjaci pokazivati bolje rezultate na svim mjerama. Drugi je cilj bio opisati koje vrste zavisnosloženih klauza i u kojoj mjeri djeca različite dobi rabe prilikom pripovijedanja. Jezični uzorci izdvojeni su iz korpusa Croatian Frog Story Corpus (Trtanj, Kuvač Kraljević, Hržica 2017). Mjere sintaktičke složenosti izračunate su u programu CLAN, a podaci su obrađeni Mann-Whitney U testom. Dobivene su statistički značajne razlike između dviju dobnih skupina u prosječnoj duljini C-jedinice i prosječnoj duljini klauze, ali ne u gustoći klauza i broju različitih vrsta zavisnosloženih klauza. Očekivano, osmogodišnjaci proizvode pripovjedni diskurs s većom prosječnom duljinom C-jedinice i s većom prosječnom duljinom klauze u odnosu na šestogodišnjake. Pokazalo se i da se od zavisnosloženih klauza najčešće upotrebljavaju priložne. Sukladno ranijim istraživanjima, utvrđene su razlike u sintaktičkoj složenosti na prijelazu iz predškolske u školsku dob. Prosječna duljina C-jedinice i prosječna duljina klauze mjere su koje mogu razlikovati jezične sposobnosti šestogodišnjaka i osmogodišnjaka.
{"title":"Analiza sintaktičke složenosti dječjeg pripovjednog diskursa","authors":"Magdalena Bedeković, Gordana Hržica, Matea Kramarić","doi":"10.31820/f.33.2.8","DOIUrl":"https://doi.org/10.31820/f.33.2.8","url":null,"abstract":"Sintaktička složenost jedna je dimenzija proučavanja pripovjednog diskursa. Budući da rezultati dosadašnjih istraživanja nisu jednoznačni, nije jasno koliko su pojedine mjere sintaktičke složenosti osjetljive za razlikovanje jezičnih sposobnosti djece različite dobi te koje su mjere prikladne za uporabu u različitim jezicima. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razlike između šestogodišnjaka i osmogodišnjaka u sintaktičkoj složenosti pripovjednog diskursa rabeći četiri mjere sintaktičke složenosti. Očekivalo se da će se pripovjedni diskursi razlikovati u prosječnoj duljini C-jedinice, prosječnoj duljini klauze, gustoći klauza te broju različitih vrsta zavisnosloženih klauza, pri čemu će osmogodišnjaci pokazivati bolje rezultate na svim mjerama. Drugi je cilj bio opisati koje vrste zavisnosloženih klauza i u kojoj mjeri djeca različite dobi rabe prilikom pripovijedanja. Jezični uzorci izdvojeni su iz korpusa Croatian Frog Story Corpus (Trtanj, Kuvač Kraljević, Hržica 2017). Mjere sintaktičke složenosti izračunate su u programu CLAN, a podaci su obrađeni Mann-Whitney U testom. Dobivene su statistički značajne razlike između dviju dobnih skupina u prosječnoj duljini C-jedinice i prosječnoj duljini klauze, ali ne u gustoći klauza i broju različitih vrsta zavisnosloženih klauza. Očekivano, osmogodišnjaci proizvode pripovjedni diskurs s većom prosječnom duljinom C-jedinice i s većom prosječnom duljinom klauze u odnosu na šestogodišnjake. Pokazalo se i da se od zavisnosloženih klauza najčešće upotrebljavaju priložne. Sukladno ranijim istraživanjima, utvrđene su razlike u sintaktičkoj složenosti na prijelazu iz predškolske u školsku dob. Prosječna duljina C-jedinice i prosječna duljina klauze mjere su koje mogu razlikovati jezične sposobnosti šestogodišnjaka i osmogodišnjaka.","PeriodicalId":41722,"journal":{"name":"Fluminensia","volume":"57 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"78243877","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Maja Brala Vukanović, P. Gärdenfors, Mihaela Matešić
We investigate a particular subclass of semantic features associated with demonstratives of quantity and quality, and the respective interrogatives. We explore these lexical elements as they behave linguistically in simile constructions in Croatian. We show that the semantic features that can be focused on in similes are the same as the references of the full system of Croatian demonstratives. However, the possibility to focus on a particular semantic feature by a specific choice of demonstrative or interrogative in simile constructions is being replaced in usage by the generic simile word ‘kao’.
{"title":"Simile Demonstratives in Croatian","authors":"Maja Brala Vukanović, P. Gärdenfors, Mihaela Matešić","doi":"10.31820/f.33.2.10","DOIUrl":"https://doi.org/10.31820/f.33.2.10","url":null,"abstract":"We investigate a particular subclass of semantic features associated with demonstratives of quantity and quality, and the respective interrogatives. We explore these lexical elements as they behave linguistically in simile constructions in Croatian. We show that the semantic features that can be focused on in similes are the same as the references of the full system of Croatian demonstratives. However, the possibility to focus on a particular semantic feature by a specific choice of demonstrative or interrogative in simile constructions is being replaced in usage by the generic simile word ‘kao’.","PeriodicalId":41722,"journal":{"name":"Fluminensia","volume":"24 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"75413562","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Rad je posvećen filologiji, njenoj ulozi, statusu i perspektivama. Nakon uvodnog opšteg osvrta i sumarnog istorijskog pregleda, analizira se njena pozicija u proteklih pola veka. Kao paradigmatične se uzimaju relacije spram lingvistike, književne teorije, kulturalnih studija i humanistike in toto. Ukazuje se na to da je – uprkos svojoj širini i prilagodljivosti – filologija u vlastitom samorazumevanju pružala otpor svim tendencijama koje su u naznačenom periodu dominirale na naznačenim područjima. U zaključku se njene aktuelne i buduće aktivnosti sagledavaju i projektuju kao nastavak opisanih praksi.
{"title":"Filologija kao otpor","authors":"Predrag Brebanović","doi":"10.31820/f.33.2.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.31820/f.33.2.1","url":null,"abstract":"Rad je posvećen filologiji, njenoj ulozi, statusu i perspektivama. Nakon uvodnog opšteg osvrta i sumarnog istorijskog pregleda, analizira se njena pozicija u proteklih pola veka. Kao paradigmatične se uzimaju relacije spram lingvistike, književne teorije, kulturalnih studija i humanistike in toto. Ukazuje se na to da je – uprkos svojoj širini i prilagodljivosti – filologija u vlastitom samorazumevanju pružala otpor svim tendencijama koje su u naznačenom periodu dominirale na naznačenim područjima. U zaključku se njene aktuelne i buduće aktivnosti sagledavaju i projektuju kao nastavak opisanih praksi.","PeriodicalId":41722,"journal":{"name":"Fluminensia","volume":"15 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"87199514","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Predmet ovoga članka jesu dosad objavljeni prijevodi poezije klasičnog perzijskog pjesnika Hafiza Širazija (XIV st.) na geografskom prostor zapadnoga Balkana. Istraživanje pripada oblasti studija prevođenja, s posebnim naglaskom na ponovljene i posredne prijevode. Prvi prijevod Hafiza iz pera Jovana Jovanovića Zmaja objavljen je 1861. godine i predstavlja najraniji prijevod jednog perzijskog teksta na južnoslavenske jezike. Ukupno devet prijevoda objavljivanih u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj podijeljeno je u dva kraća perioda: prvi krajem XIX i početkom XX stoljeća i drugi početkom XXI stoljeća. Svaki od dva različita povijesna trenutka, omeđena dominatnim kulturnim narativima, donio je novo čitanje, novu vrijednost Hafizovoj poeziji u ciljnoj kulturi. U prvom je periodu Hafiz Širazi predstavljen kao hedonist i vinopija, dok su prevoditelji s početka XXI stoljeća prepoznavali dublji smisao i mistički, odnosno gnostički sadržaj u njegovoj poeziji. Prema tome, svi su prijevodi imali snažan evaluativni aspekt. Svega su dva prijevoda integralni, a ostali su izbori ili adaptacije pojedinih dijelova izvornika. Prevoditelji su prevodili s perzijskog, njemačkog i engleskog jezika. Zahvaljujući raznovrsnim pristupima prevoditeljâ, poezija Hafiza Širazija očuvala je i učvrstila kanonski status među starim i novim recipijentima na zapadnom Balkanu što ga je još u osmanskom periodu stekla među obrazovanom muslimanskom elitom.
{"title":"Prijevodi poezije Hafiza Širazija na zapadnom Balkanu","authors":"Munir Drkić","doi":"10.31820/f.33.2.9","DOIUrl":"https://doi.org/10.31820/f.33.2.9","url":null,"abstract":"Predmet ovoga članka jesu dosad objavljeni prijevodi poezije klasičnog perzijskog pjesnika Hafiza Širazija (XIV st.) na geografskom prostor zapadnoga Balkana. Istraživanje pripada oblasti studija prevođenja, s posebnim naglaskom na ponovljene i posredne prijevode. Prvi prijevod Hafiza iz pera Jovana Jovanovića Zmaja objavljen je 1861. godine i predstavlja najraniji prijevod jednog perzijskog teksta na južnoslavenske jezike. Ukupno devet prijevoda objavljivanih u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj podijeljeno je u dva kraća perioda: prvi krajem XIX i početkom XX stoljeća i drugi početkom XXI stoljeća. Svaki od dva različita povijesna trenutka, omeđena dominatnim kulturnim narativima, donio je novo čitanje, novu vrijednost Hafizovoj poeziji u ciljnoj kulturi. U prvom je periodu Hafiz Širazi predstavljen kao hedonist i vinopija, dok su prevoditelji s početka XXI stoljeća prepoznavali dublji smisao i mistički, odnosno gnostički sadržaj u njegovoj poeziji. Prema tome, svi su prijevodi imali snažan evaluativni aspekt. Svega su dva prijevoda integralni, a ostali su izbori ili adaptacije pojedinih dijelova izvornika. Prevoditelji su prevodili s perzijskog, njemačkog i engleskog jezika. Zahvaljujući raznovrsnim pristupima prevoditeljâ, poezija Hafiza Širazija očuvala je i učvrstila kanonski status među starim i novim recipijentima na zapadnom Balkanu što ga je još u osmanskom periodu stekla među obrazovanom muslimanskom elitom.","PeriodicalId":41722,"journal":{"name":"Fluminensia","volume":"18 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"81873587","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U radu se analizira odnos prema višeznačnosti latinskoga leksema exemplum. Problematika žanrovskog pitanja exemplum-a i njegove uporabe još i danas predstavlja izazov raznim istraživačima. Riječ je o pojmu kojim su se u srednjemu vijeku najčešće označavali kratki narativni oblici (egzempl u užem značenju) i retoričke figure. Autori srednjovjekovnih tekstova, uključujući i Johannesa Herolta kao autora zbirke propovijedi prema kojoj su nastali glagoljski Disipuli, njime su označavali ona mjesta u tekstu koja su bila obuhvaćena egzemplifikacijom. U glagoljskim Disipulima na mjestu lat. exemplum-a pojavljuju se leksemi iz triju idioma: eksempl, pelda, prilika. Istraživanje podznačenjskih valera navedenih triju bliskoznačnica pokazalo je postojanje određene dosljednosti u njihovoj uporabi. Exemplum se prevodi kao pelda kada se odnosi na paradigmatski primjer, znatno rjeđe na retoričku figuru. Prilika se pojavljuje na mjestima na kojima je exemplum označavao retoričku figuru, biblijsku parabolu, samo katkad paradigmatski primjer. Srednjovjekovni exemplum kao kratki narativni oblik prevodi se isključivo atinizmom eksempl. U radu se istražuje pokušaj razlikovnoga terminološkoga obilježavanja latinskoga pojma u glagoljskom rukopisu s ciljem utvrđivanja načela na temelju kojih se provodio izbor triju bliskoznačnica.
{"title":"Tri pojma za jedan: eksempl, pelda i prilika","authors":"Andrea Radošević, Marija-Ana Dürrigl","doi":"10.31820/f.33.2.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.31820/f.33.2.6","url":null,"abstract":"U radu se analizira odnos prema višeznačnosti latinskoga leksema exemplum. Problematika žanrovskog pitanja exemplum-a i njegove uporabe još i danas predstavlja izazov raznim istraživačima. Riječ je o pojmu kojim su se u srednjemu vijeku najčešće označavali kratki narativni oblici (egzempl u užem značenju) i retoričke figure. Autori srednjovjekovnih tekstova, uključujući i Johannesa Herolta kao autora zbirke propovijedi prema kojoj su nastali glagoljski Disipuli, njime su označavali ona mjesta u tekstu koja su bila obuhvaćena egzemplifikacijom. U glagoljskim Disipulima na mjestu lat. exemplum-a pojavljuju se leksemi iz triju idioma: eksempl, pelda, prilika. Istraživanje podznačenjskih valera navedenih triju bliskoznačnica pokazalo je postojanje određene dosljednosti u njihovoj uporabi. Exemplum se prevodi kao pelda kada se odnosi na paradigmatski primjer, znatno rjeđe na retoričku figuru. Prilika se pojavljuje na mjestima na kojima je exemplum označavao retoričku figuru, biblijsku parabolu, samo katkad paradigmatski primjer. Srednjovjekovni exemplum kao kratki narativni oblik prevodi se isključivo atinizmom eksempl. U radu se istražuje pokušaj razlikovnoga terminološkoga obilježavanja latinskoga pojma u glagoljskom rukopisu s ciljem utvrđivanja načela na temelju kojih se provodio izbor triju bliskoznačnica.","PeriodicalId":41722,"journal":{"name":"Fluminensia","volume":"64 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"88517091","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U ovome članku predstavljaju se rezultati istraživanja prebacivanja na hrvatski jezik u svakodnevici druge generacije govornika hrvatskog jezika čiji su roditelji u posljednja četiri desetljeća prošlog stoljeća iz SFRJ odnosno Republike Hrvatske došli na privremeni rad u grad Bludenz u austrijskoj saveznoj državi Vorarlberg. Teorijski i metodološki okviri ovoga istraživanja preuzeti su od interpretativne sociolingvistike. Korpus istraživanja čine tonski snimci autentičnih razgovora licem u lice odnosno snimci autentičnih telefonskih razgovora. Analitički postupak predstavlja kvalitativna analiza sekvencija u razgovoru koja se znatnim dijelom oslanja na njihovu momentalnu interpretaciju od strane samih sudionika zabilježenu u transkriptima njihovog govornog i okogovornog okruženja. Cilj ovog istraživanja je sagledati pojavnost hrvatskoga u razgovorima dvojezičnih ispitanika na lokalnom, bludenškom varijetetu njemačkog jezika i odrediti koje okolnosti aktiviraju hrvatskojezičnu kompetenciju. Analiza podataka je pokazala da se prebacivanje na hrvatski u korpusu pojavljuje u postupku pripovijedanja doživljaja s karakterizacijom sudionika u doživljaju, u ponavljanoj vezi riječi koja je aktualna ispitanicima, u sporednim sekvencijama razgovora te da služi imenovanju referenta za koje u njemačkom ne postoji riječ.
{"title":"Erschtens kann i sie net überreda a kalt a ovo a ono. Prebacivanje na hrvatski u razgovorima na lokalnom varijetetu njemačkog jezika austrijskog grada Bludenza druge generacije tamošnjih govornika hrvatskog jezika","authors":"Dario Marić, Marino Kujundžić","doi":"10.31820/f.33.2.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.31820/f.33.2.4","url":null,"abstract":"U ovome članku predstavljaju se rezultati istraživanja prebacivanja na hrvatski jezik u svakodnevici druge generacije govornika hrvatskog jezika čiji su roditelji u posljednja četiri desetljeća prošlog stoljeća iz SFRJ odnosno Republike Hrvatske došli na privremeni rad u grad Bludenz u austrijskoj saveznoj državi Vorarlberg. Teorijski i metodološki okviri ovoga istraživanja preuzeti su od interpretativne sociolingvistike. Korpus istraživanja čine tonski snimci autentičnih razgovora licem u lice odnosno snimci autentičnih telefonskih razgovora. Analitički postupak predstavlja kvalitativna analiza sekvencija u razgovoru koja se znatnim dijelom oslanja na njihovu momentalnu interpretaciju od strane samih sudionika zabilježenu u transkriptima njihovog govornog i okogovornog okruženja. Cilj ovog istraživanja je sagledati pojavnost hrvatskoga u razgovorima dvojezičnih ispitanika na lokalnom, bludenškom varijetetu njemačkog jezika i odrediti koje okolnosti aktiviraju hrvatskojezičnu kompetenciju. Analiza podataka je pokazala da se prebacivanje na hrvatski u korpusu pojavljuje u postupku pripovijedanja doživljaja s karakterizacijom sudionika u doživljaju, u ponavljanoj vezi riječi koja je aktualna ispitanicima, u sporednim sekvencijama razgovora te da služi imenovanju referenta za koje u njemačkom ne postoji riječ.","PeriodicalId":41722,"journal":{"name":"Fluminensia","volume":"203 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"80255700","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U članku se interpretira literarni opus Vladimira Mažuranića, koji je tijekom 1870-ih i 1880-ih godina surađivao u Viencu književnim prilozima i esejima, a 1883. napisao dramu Grof Ivan, nagrađenu na natječaju Matice hrvatske. U književnom se radu Mažuranić bavio tzv. ženskim pitanjem (o čemu je objavio tri članka u Viencu) i ruskom književnošću (članak o Turgenjevu i nihilizmu), napisao je nekoliko prigodnih i sentimentalnih pjesama te komediju o anarhizmu. U članku se njegov književni opus kontekstualizira s obzirom na aktualnost njegovih književnih i društvenih interesa, uključujući i činjenicu da komediju o anarhistima Mažuranić piše u vrijeme zagrebačkog suđenja anarhistima koje je privuklo veliku javnu pozornost.
{"title":"Anarkiste u Viencu: literarni opus Vladimira Mažuranića","authors":"Dubravka Zima","doi":"10.31820/f.33.2.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.31820/f.33.2.3","url":null,"abstract":"U članku se interpretira literarni opus Vladimira Mažuranića, koji je tijekom 1870-ih i 1880-ih godina surađivao u Viencu književnim prilozima i esejima, a 1883. napisao dramu Grof Ivan, nagrađenu na natječaju Matice hrvatske. U književnom se radu Mažuranić bavio tzv. ženskim pitanjem (o čemu je objavio tri članka u Viencu) i ruskom književnošću (članak o Turgenjevu i nihilizmu), napisao je nekoliko prigodnih i sentimentalnih pjesama te komediju o anarhizmu. U članku se njegov književni opus kontekstualizira s obzirom na aktualnost njegovih književnih i društvenih interesa, uključujući i činjenicu da komediju o anarhistima Mažuranić piše u vrijeme zagrebačkog suđenja anarhistima koje je privuklo veliku javnu pozornost.","PeriodicalId":41722,"journal":{"name":"Fluminensia","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"88837603","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Suvremena hrvatska psihološka drama, Gavranova Nora danas (2005.), analizirat će se iz književnoteorijskog emocionološkog aspekta. S obzirom da do sada u hrvatskoj znanosti o književnosti ne postoji pisani trag o znanstvenom radu iz područja književne emocionologije (suvremena književnoteorijska disciplina) u istraživanju hrvatske književnosti moderne i postmoderne, ovaj rad smatra se književnoznanstvenim emocionološkim prvijencem toga razdoblja. Uvodno će se prikazati teorijski okvir emocionologije s naglaskom na hrvatsku književnu znanost (godine 2012. tiskan je prvi hrvatski emocijski zbornik Poj željno). Veza između emocija i književnosti je imanentna (Brković, 2015.), a znanstveni interes rada usmjeren je na istraživanje funkcionalnosti (za)dane emocionalne kategorije dramskih likova u dramskome tekstu, u oblikovanju socijalne relacije, konkretno rodnih odnosa i literarne manifestacije emocija. Cilj je prikazati ulogu karakterističnih emocija (ljutnje, straha, tuge, radosti) u izgradnji identiteta dramskih likova Nore i Tonija (antilutke i lutka), a posebno s obzirom na rodnu stereotipizaciju. Metodologija je usmjerena na dramsku narativnu strukturu s integracijom metodoloških okvira afektivne naratologije i teorija konceptualne metafore. Analizirajući emocije kao ekspresiju osjećaja u književnom tekstu (Brković, 2015.), strategije reprezentacija emocija te recepciju emocija u suvremenoj hrvatskog drami, istražuju se suvremene koncepcije teorije književnosti ‒ emocionologije, uz doticaj kognitivne psihologije te neurobioloških i filozofskih teorija o emocijama. Novoosmišljenim pojmom emocijska metamorfoza u ovome radu želi se dati doprinos terminologiji emocionologije, koja je još uvijek neusuglašena i u razvitku (Robinson 2004, Keen 2011). Novim, emocijskim čitanjem književnog teksta sugerira se i ključ razumijevanja temeljnih odnosa (dramske) naracije, a unutar poetike suvremene (dramske) književnosti.
{"title":"Emocionološki pristup suvremenoj hrvatskoj drami (na primjeru Nore danas Mire Gavrana)","authors":"Jelena Alfirević","doi":"10.31820/f.33.2.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.31820/f.33.2.2","url":null,"abstract":"Suvremena hrvatska psihološka drama, Gavranova Nora danas (2005.), analizirat će se iz književnoteorijskog emocionološkog aspekta. S obzirom da do sada u hrvatskoj znanosti o književnosti ne postoji pisani trag o znanstvenom radu iz područja književne emocionologije (suvremena književnoteorijska disciplina) u istraživanju hrvatske književnosti moderne i postmoderne, ovaj rad smatra se književnoznanstvenim emocionološkim prvijencem toga razdoblja. Uvodno će se prikazati teorijski okvir emocionologije s naglaskom na hrvatsku književnu znanost (godine 2012. tiskan je prvi hrvatski emocijski zbornik Poj željno). Veza između emocija i književnosti je imanentna (Brković, 2015.), a znanstveni interes rada usmjeren je na istraživanje funkcionalnosti (za)dane emocionalne kategorije dramskih likova u dramskome tekstu, u oblikovanju socijalne relacije, konkretno rodnih odnosa i literarne manifestacije emocija. Cilj je prikazati ulogu karakterističnih emocija (ljutnje, straha, tuge, radosti) u izgradnji identiteta dramskih likova Nore i Tonija (antilutke i lutka), a posebno s obzirom na rodnu stereotipizaciju. Metodologija je usmjerena na dramsku narativnu strukturu s integracijom metodoloških okvira afektivne naratologije i teorija konceptualne metafore. Analizirajući emocije kao ekspresiju osjećaja u književnom tekstu (Brković, 2015.), strategije reprezentacija emocija te recepciju emocija u suvremenoj hrvatskog drami, istražuju se suvremene koncepcije teorije književnosti ‒ emocionologije, uz doticaj kognitivne psihologije te neurobioloških i filozofskih teorija o emocijama. Novoosmišljenim pojmom emocijska metamorfoza u ovome radu želi se dati doprinos terminologiji emocionologije, koja je još uvijek neusuglašena i u razvitku (Robinson 2004, Keen 2011). Novim, emocijskim čitanjem književnog teksta sugerira se i ključ razumijevanja temeljnih odnosa (dramske) naracije, a unutar poetike suvremene (dramske) književnosti.","PeriodicalId":41722,"journal":{"name":"Fluminensia","volume":"140 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"88730842","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Negacija se može naći u svim svjetskim jezicima, a njezina je pojavnost u lingvistici dobro istražena. Psiholingvistička su istraživanja pokušala otkriti mehanizme kognitivne obrade negacije. Većina je eksperimentalnih istraživanja za ispitivanje koristila bihevioralne mjere te zadatak slaganja rečenice i slike u raznim oblicima. Prva istraživanja provedena sedamdesetih godina prošlog stoljeća otkrila su kako se jesna rečenica bolje pamti te brže i točnije obrađuje u odnosu na negaciju. Početkom novog stoljeća druga linija istraživanja pokušala je odgonetnuti koji se kognitivni procesi nalaze u podlozi takvih razlika te je predstavljeno nekoliko modela obrade negacije. Novija istraživanja, koja uspoređuju obradu različitih vrsta negacije, upućuju na potrebu za doradom/dopunom postojećih modela. Tu pretpostavku potvrdila su i nedavna istraživanja u hrvatskome jeziku, koja su pokazala da postoje razlike u obradi negacije ovisno o jezičnim ključevima, poput broja i vrste negacijskih elemenata u rečenici. S obzirom na specifičnosti hrvatskoga jezika koji dopušta dvostruku negaciju i niječni slijed, čini se važnim nastaviti istraživanje negacije u hrvatskome jeziku. Nove metode iz područja kognitivne neuroznanosti uvelike bi doprinijele postojećem znanju o neurološkoj podlozi obrade negacije, što bi potencijalno predstavljalo i značajan doprinos daljnjem razvoju postojećih modela. Stoga je cilj ovoga rada prikazati rezultate dosadašnjih eksperimentalnih istraživanja negacije u hrvatskome i drugim jezicima, sagledati i usporediti osnovne modele kognitivne obrade negacije, razmotriti prikladnost eksperimentalnih zadataka kojima se ispituje negacija te predložiti smjernice za daljnja istraživanja negacije u hrvatskome jeziku.
{"title":"Eksperimentalni pristup negaciji","authors":"Bojana Ćoso, Irena Bogunović","doi":"10.31820/f.33.2.11","DOIUrl":"https://doi.org/10.31820/f.33.2.11","url":null,"abstract":"Negacija se može naći u svim svjetskim jezicima, a njezina je pojavnost u lingvistici dobro istražena. Psiholingvistička su istraživanja pokušala otkriti mehanizme kognitivne obrade negacije. Većina je eksperimentalnih istraživanja za ispitivanje koristila bihevioralne mjere te zadatak slaganja rečenice i slike u raznim oblicima. Prva istraživanja provedena sedamdesetih godina prošlog stoljeća otkrila su kako se jesna rečenica bolje pamti te brže i točnije obrađuje u odnosu na negaciju. Početkom novog stoljeća druga linija istraživanja pokušala je odgonetnuti koji se kognitivni procesi nalaze u podlozi takvih razlika te je predstavljeno nekoliko modela obrade negacije. Novija istraživanja, koja uspoređuju obradu različitih vrsta negacije, upućuju na potrebu za doradom/dopunom postojećih modela. Tu pretpostavku potvrdila su i nedavna istraživanja u hrvatskome jeziku, koja su pokazala da postoje razlike u obradi negacije ovisno o jezičnim ključevima, poput broja i vrste negacijskih elemenata u rečenici. S obzirom na specifičnosti hrvatskoga jezika koji dopušta dvostruku negaciju i niječni slijed, čini se važnim nastaviti istraživanje negacije u hrvatskome jeziku. Nove metode iz područja kognitivne neuroznanosti uvelike bi doprinijele postojećem znanju o neurološkoj podlozi obrade negacije, što bi potencijalno predstavljalo i značajan doprinos daljnjem razvoju postojećih modela. Stoga je cilj ovoga rada prikazati rezultate dosadašnjih eksperimentalnih istraživanja negacije u hrvatskome i drugim jezicima, sagledati i usporediti osnovne modele kognitivne obrade negacije, razmotriti prikladnost eksperimentalnih zadataka kojima se ispituje negacija te predložiti smjernice za daljnja istraživanja negacije u hrvatskome jeziku.","PeriodicalId":41722,"journal":{"name":"Fluminensia","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"73399617","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：