Tema ovoga rada su riječi i konstrukcije sastavljene od distalnog priloga anamo i oblika ličnih zamjenica on, ona... ili distalnih pokaznih zamjenica onaj, ona... U bosanskom jeziku postoji veći broj takvih “dvostrukih distala”, a među njima se ističu anamȍn, anamòna, anamȍnāj, anamȍnā te ànamo ȍn i ànamo ȍnaj. Takvi se izrazi uglavnom ne bilježe u rječnicima i rijetko se koriste u pisanim tekstovima. Čak i govornici nerijetko pokazuju nesigurnost u vezi s njihovim promjenama, ali obično poznaju bar jedno od nekoliko značenja tih izraza ili znaju opisati primjerene kontekste u kojima se koriste. U radu se opisuju gramatičke osobine, značenja i pragmatičke odlike “dvostrukih distala” na osnovu podataka dobijenih putem korpusne i internetske pretrage te ankete sprovedene na 150 ispitanika.
{"title":"Dvostruki\u0000distali anamon i anamonaj i srodni izrazi u bosanskom jeziku","authors":"Halid Bulić","doi":"10.31820/f.34.1.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.31820/f.34.1.2","url":null,"abstract":"Tema ovoga rada su riječi i konstrukcije sastavljene od distalnog priloga anamo i oblika ličnih zamjenica on, ona... ili distalnih pokaznih zamjenica onaj, ona... U bosanskom jeziku postoji veći broj takvih “dvostrukih distala”, a među njima se ističu anamȍn, anamòna, anamȍnāj, anamȍnā te ànamo ȍn i ànamo ȍnaj. Takvi se izrazi uglavnom ne bilježe u rječnicima i rijetko se koriste u pisanim tekstovima. Čak i govornici nerijetko pokazuju nesigurnost u vezi s njihovim promjenama, ali obično poznaju bar jedno od nekoliko značenja tih izraza ili znaju opisati primjerene kontekste u kojima se koriste. U radu se opisuju gramatičke osobine, značenja i pragmatičke odlike “dvostrukih distala” na osnovu podataka dobijenih putem korpusne i internetske pretrage te ankete sprovedene na 150 ispitanika.","PeriodicalId":41722,"journal":{"name":"Fluminensia","volume":"2 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"89357304","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Rad se bavi kolektivnim pamćenjem Rižarne San Sabba, nacističkog logora koji je djelovao u Trstu od 1943. do 1945. godine, i to kroz analizu dva suvremena romana: Obustaviti postupak Claudia Magrisa i Sonnenschein Daše Drnić. Nakon što su u prvom dijelu izneseni osnovni povijesni podaci te različite etape pamćenja, i nakon što je opisano istraživanje Susanne C. Knittel o potiskivanju pamćenja masovnog stradanja diskriminiranih skupina (osoba s invaliditetom, nacionalnih manjina), u ovom se (drugom i posljednjem) dijelu analiziraju spomenuti romani. Analiza pokazuje da oba romana holokaustu pristupaju iz univerzalne i kozmopolitske perspektive, zanemarujući lokalne specifičnosti i utvrđujući stereotipno pamćenje koje među žrtvama Rižarne vidi samo tzv. „nevine” žrtve (kako su definirane u sudskom postupku 1976.), te zaboravljajući one koji su u njoj skončali jer su bili pripadnici pokreta otpora, osobito njegove komunističke sastavnice, s velikim udjelom Slovenaca i Hrvata.
{"title":"Tršćanska Rižarna, književnost i pamćenje. Dio drugi: dva romana","authors":"Natka Badurina","doi":"10.31820/f.34.2.15","DOIUrl":"https://doi.org/10.31820/f.34.2.15","url":null,"abstract":"Rad se bavi kolektivnim pamćenjem Rižarne San Sabba, nacističkog logora koji je djelovao u Trstu od 1943. do 1945. godine, i to kroz analizu dva suvremena romana: Obustaviti postupak Claudia Magrisa i Sonnenschein Daše Drnić. Nakon što su u prvom dijelu izneseni osnovni povijesni podaci te različite etape pamćenja, i nakon što je opisano istraživanje Susanne C. Knittel o potiskivanju pamćenja masovnog stradanja diskriminiranih skupina (osoba s invaliditetom, nacionalnih manjina), u ovom se (drugom i posljednjem) dijelu analiziraju spomenuti romani. Analiza pokazuje da oba romana holokaustu pristupaju iz univerzalne i kozmopolitske perspektive, zanemarujući lokalne specifičnosti i utvrđujući stereotipno pamćenje koje među žrtvama Rižarne vidi samo tzv. „nevine” žrtve (kako su definirane u sudskom postupku 1976.), te zaboravljajući one koji su u njoj skončali jer su bili pripadnici pokreta otpora, osobito njegove komunističke sastavnice, s velikim udjelom Slovenaca i Hrvata.","PeriodicalId":41722,"journal":{"name":"Fluminensia","volume":"22 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"73240679","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Deiksa, semiotički resurs prisutan u svim jezicima, definira se kao izravna poveznica između jezične strukture i konteksta jezične upotrebe te ju se smješta u domenu pragmatike (Levinson 1983). Deiktička su sredstva indeksikali poput zamjenica i priloga (ja, ti, onaj, ovdje, jučer itd.) koji govornika smještaju u odnos s ostalim obilježjima komunikacijskog konteksta: sugovornicima, prostorom, vremenom i samim tekstom, odnosno iskazom. U ovom se radu na tragu suvremenih diskursnoanalitičkih pristupa uvriježeno poimanje deikse proširuje s referencijske i tekstne funkcije na društvenu uronjenost deiktičkog polja u interakcijskim kontekstima, s posebnim naglaskom na praksu dijeljenja iskustava na društvenim mrežama. Istraživanje se oslanja na teoriju pozicioniranja u malim pričama (eng. small stories, Georgakopoulou 2008, 2017), posebnoj vrsti narativnog diskursa. Za razliku od dominantno proučavanih narativnih žanrova poput narativa o osobnom iskustvu, tj. duljih iskaza o kakvim izvanrednim, uzročno-posljedičnim događajima iz prošlosti (Podboj 2020), male priče su kratki, eliptični iskazi o banalnim, trivijalnim svakodnevnim situacijama, događajima koji su u tijeku ili u su se upravo dogodili. Društvene mreže, na kojima se odvija ogroman udio komunikacije danas, dizajnirane su tako da svoje korisnike potiču upravo na učestalo dijeljenje takvih narativnih obrazaca. Namjera je ovog rada na primjeru objava na Twitteru ilustrirati ulogu deiktika u specifičnim procesima afektivnog pozicioniranja (Giaxoglou 2015) koje se javlja prilikom dijeljenja iskustava i stanja na toj popularnoj društvenoj mreži. Poseban je naglasak smješten na ulogu procesa entekstualizacije (Androutsopoulos 2014, Leppänen et al. 2014) i multimodalnog oblikovanja diskursa kroz kombinaciju verbalnih i vizualnih semiotičkih resursa. Glavni zaključak istraživanja jest da se u malim pričama dijeljenim na Twitteru deiksa iskazuje multimodalno, s ciljem afektivnog pozicioniranja autora.
{"title":"Mentalno sam ovdje. Uloga deikse u 'malim\u0000pričama' na Twitteru","authors":"Martina Podboj","doi":"10.31820/f.34.1.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.31820/f.34.1.3","url":null,"abstract":"Deiksa, semiotički resurs prisutan u svim jezicima, definira se kao izravna poveznica između jezične strukture i konteksta jezične upotrebe te ju se smješta u domenu pragmatike (Levinson 1983). Deiktička su sredstva indeksikali poput zamjenica i priloga (ja, ti, onaj, ovdje, jučer itd.) koji govornika smještaju u odnos s ostalim obilježjima komunikacijskog konteksta: sugovornicima, prostorom, vremenom i samim tekstom, odnosno iskazom. U ovom se radu na tragu suvremenih diskursnoanalitičkih pristupa uvriježeno poimanje deikse proširuje s referencijske i tekstne funkcije na društvenu uronjenost deiktičkog polja u interakcijskim kontekstima, s posebnim naglaskom na praksu dijeljenja iskustava na društvenim mrežama. Istraživanje se oslanja na teoriju pozicioniranja u malim pričama (eng. small stories, Georgakopoulou 2008, 2017), posebnoj vrsti narativnog diskursa. Za razliku od dominantno proučavanih narativnih žanrova poput narativa o osobnom iskustvu, tj. duljih iskaza o kakvim izvanrednim, uzročno-posljedičnim događajima iz prošlosti (Podboj 2020), male priče su kratki, eliptični iskazi o banalnim, trivijalnim svakodnevnim situacijama, događajima koji su u tijeku ili u su se upravo dogodili. Društvene mreže, na kojima se odvija ogroman udio komunikacije danas, dizajnirane su tako da svoje korisnike potiču upravo na učestalo dijeljenje takvih narativnih obrazaca. Namjera je ovog rada na primjeru objava na Twitteru ilustrirati ulogu deiktika u specifičnim procesima afektivnog pozicioniranja (Giaxoglou 2015) koje se javlja prilikom dijeljenja iskustava i stanja na toj popularnoj društvenoj mreži. Poseban je naglasak smješten na ulogu procesa entekstualizacije (Androutsopoulos 2014, Leppänen et al. 2014) i multimodalnog oblikovanja diskursa kroz kombinaciju verbalnih i vizualnih semiotičkih resursa. Glavni zaključak istraživanja jest da se u malim pričama dijeljenim na Twitteru deiksa iskazuje multimodalno, s ciljem afektivnog pozicioniranja autora.","PeriodicalId":41722,"journal":{"name":"Fluminensia","volume":"168 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"76184094","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Iako se na poštapalice u jezičnim priručnicima gleda kao na rubnu vrstu, one su važan izvor informacija za brojne aspekte proučavanja jezične djelatnosti. Svrha je ovoga rada bila detaljnije promotriti neke od tih aspekata, preciznije uporabu poštapalica ovisno o govornome stilu u medijima, o spolu, kao i dobiti bolji uvid u planiranje govora tijekom govorne proizvodnje. U radu se analizira učestalost uporabe poštapalica u spontanome govoru na hrvatskome jeziku u ozbiljnim i zabavnim emisijama. Osim toga, analiza uključuje i položaj poštapalica u izričaju, njihova jezična obilježja te njihovu učestalost u muških i ženskih govornika. Govorni korpus čine jednominutne snimke 40 govornika u emisijama uživo javne televizije koji su ujednačeni prema spolu i tipu emisije. Rezultati pokazuju da neku vrstu poštapalica upotrebljavaju svi ispitanici, iako se njihova učestalost između pojedinih ispitanika bitno razlikuje. Nadalje, poštapalice se znatno češće koriste u zabavnim nego ozbiljnim emisijama, što se može objasniti različitim komunikacijskim strategijama govornika u ovim dvama tipovima. Također, poštapalice su znatno češće na početku izričaja u odnosu na sredinu i kraj, što ide u prilog tezi da je početak izričaja mjesto najvećeg kognitivnog opterećenja u proizvodnji govora. Nema razlike u ukupnom broju poštapalica između spolova, no muškarci češće nego žene koriste poštapalice na kraju izričaja. Prema vrsti riječi poštapalice su najčešće glagoli, a zatim prilozi i zamjenice. Najčešće poštapalice u analiziranom korpusu su: ono, pa, ovaj, zapravo i dakle, a osim navedenih kolektivnih poštapalica, govornici koriste i individualne poštapalice, tipične za pojedinca ili manju društvenuskupinu.
{"title":"Poštapalice u medijskome govoru","authors":"G. Golub, Ana Vidović Zorić","doi":"10.31820/f.34.2.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.31820/f.34.2.5","url":null,"abstract":"Iako se na poštapalice u jezičnim priručnicima gleda kao na rubnu vrstu, one su važan izvor informacija za brojne aspekte proučavanja jezične djelatnosti. Svrha je ovoga rada bila detaljnije promotriti neke od tih aspekata, preciznije uporabu poštapalica ovisno o govornome stilu u medijima, o spolu, kao i dobiti bolji uvid u planiranje govora tijekom govorne proizvodnje. U radu se analizira učestalost uporabe poštapalica u spontanome govoru na hrvatskome jeziku u ozbiljnim i zabavnim emisijama. Osim toga, analiza uključuje i položaj poštapalica u izričaju, njihova jezična obilježja te njihovu učestalost u muških i ženskih govornika. Govorni korpus čine jednominutne snimke 40 govornika u emisijama uživo javne televizije koji su ujednačeni prema spolu i tipu emisije. Rezultati pokazuju da neku vrstu poštapalica upotrebljavaju svi ispitanici, iako se njihova učestalost između pojedinih ispitanika bitno razlikuje. Nadalje, poštapalice se znatno češće koriste u zabavnim nego ozbiljnim emisijama, što se može objasniti različitim komunikacijskim strategijama govornika u ovim dvama tipovima. Također, poštapalice su znatno češće na početku izričaja u odnosu na sredinu i kraj, što ide u prilog tezi da je početak izričaja mjesto najvećeg kognitivnog opterećenja u proizvodnji govora. Nema razlike u ukupnom broju poštapalica između spolova, no muškarci češće nego žene koriste poštapalice na kraju izričaja. Prema vrsti riječi poštapalice su najčešće glagoli, a zatim prilozi i zamjenice. Najčešće poštapalice u analiziranom korpusu su: ono, pa, ovaj, zapravo i dakle, a osim navedenih kolektivnih poštapalica, govornici koriste i individualne poštapalice, tipične za pojedinca ili manju društvenuskupinu.","PeriodicalId":41722,"journal":{"name":"Fluminensia","volume":"41 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"88015995","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Kako su procesi komodifikacije i marketizacije zahvatili područja javnoga života gdje ih prije nije bilo, odlučili smo proučiti kanale komunikacije koje koriste institucije visokog obrazovanja kako bismo ustanovili jesu li i na njih utjecala ova ekonomska gibanja . Ovaj rad bavi se diskursom jednoga javnog sveučilišta u Hrvatskoj kojim se predstavlja budućim studentima kroz svoje službene mrežne stranice. Primjenom kritičke analize diskursa na primjere diskursa na mrežnim stranicama htjeli smo ustanoviti koliko su razni oblici ne samo persuazivnoga nego i promotivnoga diskursa, koji inače obilježavaju diskursne prakse onih djelatnosti i institucija koje ovise o tržišnim kretanjima, ušli i u samopredstavljanje institucija visokog obrazovanja promjenom medija i načina komunikacije. Osim toga nastojali smo ispitati kako sveučilište gradi svoj identitet u odnosu prema studentima, na čemu ga zasniva, što ističe kako bi privuklo i studente i izvore financiranja i kako, posljedično, gradi svoju javnu sliku. Istraživanje i analiza rezultata pokazuju značajnu upotrebu persuazivnoga i promotivnoga te čak multisemiotičnoga diskursa izravno usmjerenih na privlačenje studenata, ali i konstrukciju interdiskurzivnih tekstova s ciljem stvaranja slike sveučilišta prije svega kao ugodna, privlačna i gostoljubiva mjesta za rad i život.
{"title":"Marketizacija u visokome obrazovanju","authors":"Daniela Matić","doi":"10.31820/f.34.1.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.31820/f.34.1.6","url":null,"abstract":"Kako su procesi komodifikacije i marketizacije zahvatili područja javnoga života gdje ih prije nije bilo, odlučili smo proučiti kanale komunikacije koje koriste institucije visokog obrazovanja kako bismo ustanovili jesu li i na njih utjecala ova ekonomska gibanja . Ovaj rad bavi se diskursom jednoga javnog sveučilišta u Hrvatskoj kojim se predstavlja budućim studentima kroz svoje službene mrežne stranice. Primjenom kritičke analize diskursa na primjere diskursa na mrežnim stranicama htjeli smo ustanoviti koliko su razni oblici ne samo persuazivnoga nego i promotivnoga diskursa, koji inače obilježavaju diskursne prakse onih djelatnosti i institucija koje ovise o tržišnim kretanjima, ušli i u samopredstavljanje institucija visokog obrazovanja promjenom medija i načina komunikacije. Osim toga nastojali smo ispitati kako sveučilište gradi svoj identitet u odnosu prema studentima, na čemu ga zasniva, što ističe kako bi privuklo i studente i izvore financiranja i kako, posljedično, gradi svoju javnu sliku. Istraživanje i analiza rezultata pokazuju značajnu upotrebu persuazivnoga i promotivnoga te čak multisemiotičnoga diskursa izravno usmjerenih na privlačenje studenata, ali i konstrukciju interdiskurzivnih tekstova s ciljem stvaranja slike sveučilišta prije svega kao ugodna, privlačna i gostoljubiva mjesta za rad i život.","PeriodicalId":41722,"journal":{"name":"Fluminensia","volume":"76 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"86659034","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Predmet ovoga rada su kolokacijske sveze s jednom sastavnicom u prenesenome značenju odnosno metaforičke kolokacije. Pretpostavlja se kako bi njihov opis sa semantičkoga i pragmatičkoga aspekta mogao dati doprinos razumijevanju prirode ove višerječne sveze čije se značenje modelira jezičnom uporabom. U tu svrhu izrađuje se inventar metaforičkih kolokacija čiji je postupak izrade u fokusu ovoga rada. Isti će se ilustrirati primjerima izlučenima iz korpusa hrvatskoga jezika (hrWaC) upotrebom računalnoga alata SketchEngine. Prilikom izrade inventara metaforičkih kolokacija utvrđuju se određena ograničenja računalne obrade i prikazivanja podataka. Unatoč tome već preliminarni rezultati daju uvid u to koje su gramatičke relacije i kombinacije vrsta riječi produktivne po pitanju metaforičkih kolokacija. Riječ je o kombinacijama pridjev u funkciji kolokatora + imenica u funkciji osnove te glagol u funkciji kolokatora + imenica u funkciji osnove. Dodatna manualna obrada jezičnoga materijala dobivenoga uz pomoć računalnoga alata sa semantičkoga i pragmatičkoga aspekta upućuje i na niz obrazaca koji se čine relevantnima za daljnju obradu. Cilj je rada ukazati na važnost korpusnolingvističkoga pristupa istraživanju metaforičkih kolokacija te tematizirati izazove prilikom njihova utvrđivanja.
{"title":"Izrada inventara metaforičkih kolokacija u hrvatskome jeziku - na primjeru imenice godina","authors":"Aneta Stojić, Nataša Košuta","doi":"10.31820/f.34.1.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.31820/f.34.1.4","url":null,"abstract":"Predmet ovoga rada su kolokacijske sveze s jednom sastavnicom u prenesenome značenju odnosno metaforičke kolokacije. Pretpostavlja se kako bi njihov opis sa semantičkoga i pragmatičkoga aspekta mogao dati doprinos razumijevanju prirode ove višerječne sveze čije se značenje modelira jezičnom uporabom. U tu svrhu izrađuje se inventar metaforičkih kolokacija čiji je postupak izrade u fokusu ovoga rada. Isti će se ilustrirati primjerima izlučenima iz korpusa hrvatskoga jezika (hrWaC) upotrebom računalnoga alata SketchEngine. Prilikom izrade inventara metaforičkih kolokacija utvrđuju se određena ograničenja računalne obrade i prikazivanja podataka. Unatoč tome već preliminarni rezultati daju uvid u to koje su gramatičke relacije i kombinacije vrsta riječi produktivne po pitanju metaforičkih kolokacija. Riječ je o kombinacijama pridjev u funkciji kolokatora + imenica u funkciji osnove te glagol u funkciji kolokatora + imenica u funkciji osnove. Dodatna manualna obrada jezičnoga materijala dobivenoga uz pomoć računalnoga alata sa semantičkoga i pragmatičkoga aspekta upućuje i na niz obrazaca koji se čine relevantnima za daljnju obradu. Cilj je rada ukazati na važnost korpusnolingvističkoga pristupa istraživanju metaforičkih kolokacija te tematizirati izazove prilikom njihova utvrđivanja.","PeriodicalId":41722,"journal":{"name":"Fluminensia","volume":"5 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"81301249","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
The use of metaphors often characterizes contemporary public discourses on various issues. By the same token, metaphors have been used extensively in the discourse on the COVID-19 pandemic. This paper examines the WAR metaphor as a framing and rhetorical device with distinct persuasive potency within the Croatian sociocultural context. The analysis shows that militaristic metaphors were omnipresent in the Croatian public discourse at the beginning of the pandemic. Their dual role, explanatory and persuasive, was instrumental in convincing the public to understand the pandemic and accept the restrictive mandates put in place.
{"title":"The Power of Bellicose Rhetoric","authors":"Maja Bezić, I. Petrovic","doi":"10.31820/f.34.2.16","DOIUrl":"https://doi.org/10.31820/f.34.2.16","url":null,"abstract":"The use of metaphors often characterizes contemporary public discourses on various issues. By the same token, metaphors have been used extensively in the discourse on the COVID-19 pandemic. This paper examines the WAR metaphor as a framing and rhetorical device with distinct persuasive potency within the Croatian sociocultural context. The analysis shows that militaristic metaphors were omnipresent in the Croatian public discourse at the beginning of the pandemic. Their dual role, explanatory and persuasive, was instrumental in convincing the public to understand the pandemic and accept the restrictive mandates put in place.","PeriodicalId":41722,"journal":{"name":"Fluminensia","volume":"527 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"80140723","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U prvom dijelu rada u osnovnim se crtama opisuje postupak cenzuriranja knjiga u Veneciji 16. stoljeća. Pokazuje se da je riječ o artikuliranu procesu kontrole tiska te da se administrativni koraci u prelasku knjige iz rukopisa u tisak mogu rekonstruirati na temelju građe koja se čuva u Državnom arhivu u Veneciji u fondu Capi del Consiglio di Dieci. Relevantne serije iz toga fonda koje sadrže dokumente o administrativnim predradnjama za tisak knjiga jesu Notatorio. Registri, u kojima su pohranjeni zapisi dozvola za tisak Glavara Vijeća desetorice, i Notatorio. Filze, gdje se čuvaju izvorne reformatorske potvrde i izvorna čitateljska uvjerenja. Fond Capi del Consiglio di Dieci bio je poznat istraživačima hrvatske knjige još od 19. stoljeća, ali on, kada je riječ o hrvatskim knjigama, nikada nije bio sustavno obrađen. Pokazuje se da su dosadašnji istraživači poznavali samo seriju Notatorio. Registri, ali ne i seriju Notatorio. Filze, vjerojatno zbog otežana pristupa građi koja je djelomično oštećena. Kako se pokazuje na primjerima dokumenata o knjiga hrvatskih pisaca (Zoranić, Hektorović, Lucić, Čubranović, Bobaljević), reformatorske potvrde i čitateljska uvjerenja iz serije Notatorio. Filze ne samo da dopunjuju dozvole za tisak iz serije Notatorio. Registri nego i donose nova saznanja o prvim zabilježenim čitateljima starije hrvatske književnosti. Iako je uglavnom riječ o ljudima o kojima se ne zna ništa ili vrlo malo, pretpostavlja se da su hrvatske knjige čitali u Veneciji i da su bili aktivni u krugu ljudi povezanih s tiskom. Čitatelji po zadatku važni su ne samo kao čitatelji nego i kao svjedoci kulturne povezanosti dalmatinskih gradova te možda kao najbolji posrednici između starih hrvatskih knjiga i potencijalne buduće publike.
{"title":"Čitatelji po zadatku","authors":"Borna Treska","doi":"10.31820/f.34.2.12","DOIUrl":"https://doi.org/10.31820/f.34.2.12","url":null,"abstract":"U prvom dijelu rada u osnovnim se crtama opisuje postupak cenzuriranja knjiga u Veneciji 16. stoljeća. Pokazuje se da je riječ o artikuliranu procesu kontrole tiska te da se administrativni koraci u prelasku knjige iz rukopisa u tisak mogu rekonstruirati na temelju građe koja se čuva u Državnom arhivu u Veneciji u fondu Capi del Consiglio di Dieci. Relevantne serije iz toga fonda koje sadrže dokumente o administrativnim predradnjama za tisak knjiga jesu Notatorio. Registri, u kojima su pohranjeni zapisi dozvola za tisak Glavara Vijeća desetorice, i Notatorio. Filze, gdje se čuvaju izvorne reformatorske potvrde i izvorna čitateljska uvjerenja. Fond Capi del Consiglio di Dieci bio je poznat istraživačima hrvatske knjige još od 19. stoljeća, ali on, kada je riječ o hrvatskim knjigama, nikada nije bio sustavno obrađen. Pokazuje se da su dosadašnji istraživači poznavali samo seriju Notatorio. Registri, ali ne i seriju Notatorio. Filze, vjerojatno zbog otežana pristupa građi koja je djelomično oštećena. Kako se pokazuje na primjerima dokumenata o knjiga hrvatskih pisaca (Zoranić, Hektorović, Lucić, Čubranović, Bobaljević), reformatorske potvrde i čitateljska uvjerenja iz serije Notatorio. Filze ne samo da dopunjuju dozvole za tisak iz serije Notatorio. Registri nego i donose nova saznanja o prvim zabilježenim čitateljima starije hrvatske književnosti. Iako je uglavnom riječ o ljudima o kojima se ne zna ništa ili vrlo malo, pretpostavlja se da su hrvatske knjige čitali u Veneciji i da su bili aktivni u krugu ljudi povezanih s tiskom. Čitatelji po zadatku važni su ne samo kao čitatelji nego i kao svjedoci kulturne povezanosti dalmatinskih gradova te možda kao najbolji posrednici između starih hrvatskih knjiga i potencijalne buduće publike.","PeriodicalId":41722,"journal":{"name":"Fluminensia","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"74140835","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Riječka književnost na talijanskome jeziku, posebice na njenom narječju, fijumanskome dijalektu, dugo je vremena bila zapostavljana i tek se u posljednjim desetljećima ovo bogato područje riječke kulturne baštine podvrgnulo dubinskom sustavnom izučavanju. Neki su riječki znanstvenici i štovatelji riječke kulture kroz proučavanje i znanstvenu valorizaciju raznorodnih segmenata prisutnih u njenom multikulturalnom ozračju, utrli put fijumanologiji, odnosno fijumanistici, usmjerenoj ka revalorizacije bogate riječke kulturne baštine na talijanskome jeziku i njenom lokalnom izričaju, fijumanskome dijalektu. Namjera nam je nastaviti s analizom riječke književnosti na talijanskome jeziku, slijedeći misao riječkih znanstvenika koji su od osamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća pa nadalje počeli provoditi intenzivniji istraživački rad na riječkoj multikulturalnosti. Ovim člankom o dijalektalnom segmentu talijanske riječke književnosti želimo doprinijeti proučavanju njenog korpusa u sklopu pogranične književnosti koja je iz povijesnih i drugih razloga predugo bila marginalizirana, te prinijeti pozornosti i sudu naših znanstvenika jedan vrijedan segment riječke književnosti, koja je možda i zbog jezične barijere nedovoljno istražena i vrednovana. Ujedno to smatramo svojim skromnim prinosom u kontekstu hrvatsko – talijanskih kulturno – književnih veza. Dijalektalni pjesnici okupljeni u tzv. „antejskoj konvenciji / tradiciji” mahom potpisuju svoje uratke neobičnim, šaljivim i autoironičnim umjetničkim imenima kao npr. Mario Schittar (Zuane de la Marsecia), Arturo Caffieri (de Rocambole), Gino Antony (Cavaliere di Garbo) i Oscarre Russi (Russeto). Najbitnija odrednica i zajednički nazivnik pjesnikovanja u sklopu konvencije je uporaba ironije, autoironije, humora, satire i persiflaže.
{"title":"Dijalektalno pjesništvo riječkih antejskih pjesnika talijanskog jezičnog izraza u prijelomnom razdoblju XIX. i XX. stoljeća","authors":"Dolores Miškulin","doi":"10.31820/f.34.2.10","DOIUrl":"https://doi.org/10.31820/f.34.2.10","url":null,"abstract":"Riječka književnost na talijanskome jeziku, posebice na njenom narječju, fijumanskome dijalektu, dugo je vremena bila zapostavljana i tek se u posljednjim desetljećima ovo bogato područje riječke kulturne baštine podvrgnulo dubinskom sustavnom izučavanju. Neki su riječki znanstvenici i štovatelji riječke kulture kroz proučavanje i znanstvenu valorizaciju raznorodnih segmenata prisutnih u njenom multikulturalnom ozračju, utrli put fijumanologiji, odnosno fijumanistici, usmjerenoj ka revalorizacije bogate riječke kulturne baštine na talijanskome jeziku i njenom lokalnom izričaju, fijumanskome dijalektu. Namjera nam je nastaviti s analizom riječke književnosti na talijanskome jeziku, slijedeći misao riječkih znanstvenika koji su od osamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća pa nadalje počeli provoditi intenzivniji istraživački rad na riječkoj multikulturalnosti. Ovim člankom o dijalektalnom segmentu talijanske riječke književnosti želimo doprinijeti proučavanju njenog korpusa u sklopu pogranične književnosti koja je iz povijesnih i drugih razloga predugo bila marginalizirana, te prinijeti pozornosti i sudu naših znanstvenika jedan vrijedan segment riječke književnosti, koja je možda i zbog jezične barijere nedovoljno istražena i vrednovana. Ujedno to smatramo svojim skromnim prinosom u kontekstu hrvatsko – talijanskih kulturno – književnih veza. Dijalektalni pjesnici okupljeni u tzv. „antejskoj konvenciji / tradiciji” mahom potpisuju svoje uratke neobičnim, šaljivim i autoironičnim umjetničkim imenima kao npr. Mario Schittar (Zuane de la Marsecia), Arturo Caffieri (de Rocambole), Gino Antony (Cavaliere di Garbo) i Oscarre Russi (Russeto). Najbitnija odrednica i zajednički nazivnik pjesnikovanja u sklopu konvencije je uporaba ironije, autoironije, humora, satire i persiflaže.","PeriodicalId":41722,"journal":{"name":"Fluminensia","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"82741824","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Naglasak ovog istraživanja je na oblicima manipulacije u doba korona krize u Hrvatskoj i Njemačkoj. Korpus istraživanja čine novinski članci novina Večernji list i Der Spiegel u ožujku i travnju 2020. godine. Članci su odabrani prema ključnim riječima korona, Covid-19, lockdown, cjepivo. U člancima se analiziraju primjeri izravnih navoda epidemiologa, političara i drugih ljudi pogođenih korona virusom. Riječi epidemiologa i političara nerijetko u sebi sadrže manipulativni leksik kojim se pokušava utjecati na masovnu publiku, izazvati u njima strah i navesti ih na pridržavanje mjera. Manipulacija se u korpusu istražuje prema strategijama Van Dijka (2006) koji kao polaznu točku razlikuje općenite interakcijske strategije, tj. pozitivni prikaz sebe (mi) i negativni prikaz drugih (oni). Ispituje se način verbaliziranja pozitivnog prikaza sebe i negativnog prikaza drugih u sintaksi, semantici i pragmalingvistici. Interlingvalno se proučava postoje li razlike u korištenju manipulativnih sredstava u njemačkom i hrvatskom korpusu.
{"title":"Jezik manipulacije u medijskom\u0000diskursu u doba koronakrize","authors":"Nikolina Miletić, Marina Perić","doi":"10.31820/f.34.1.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.31820/f.34.1.7","url":null,"abstract":"Naglasak ovog istraživanja je na oblicima manipulacije u doba korona krize u Hrvatskoj i Njemačkoj. Korpus istraživanja čine novinski članci novina Večernji list i Der Spiegel u ožujku i travnju 2020. godine. Članci su odabrani prema ključnim riječima korona, Covid-19, lockdown, cjepivo. U člancima se analiziraju primjeri izravnih navoda epidemiologa, političara i drugih ljudi pogođenih korona virusom. Riječi epidemiologa i političara nerijetko u sebi sadrže manipulativni leksik kojim se pokušava utjecati na masovnu publiku, izazvati u njima strah i navesti ih na pridržavanje mjera. Manipulacija se u korpusu istražuje prema strategijama Van Dijka (2006) koji kao polaznu točku razlikuje općenite interakcijske strategije, tj. pozitivni prikaz sebe (mi) i negativni prikaz drugih (oni). Ispituje se način verbaliziranja pozitivnog prikaza sebe i negativnog prikaza drugih u sintaksi, semantici i pragmalingvistici. Interlingvalno se proučava postoje li razlike u korištenju manipulativnih sredstava u njemačkom i hrvatskom korpusu.","PeriodicalId":41722,"journal":{"name":"Fluminensia","volume":"70 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"81281151","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：