Pub Date : 2022-12-01DOI: 10.31664/ripu.2022.46.09
Irena Kraševac, Ana Šverko
U članku se na temelju dosad neistraženoga gradiva pohranjenoga u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu prvi put donosi detaljna povijest gradnje i prenamjene zgrade podignute u formi stiliziranoga antičkog hrama u sklopu zagrebačkog kompleksa srednjih škola 1895. godine, čiji je idejni začetnik Izidor Kršnjavi. Prati se geneza forme i funkcije ove građevine od prvih zamisli do prenamjene već gotovog projekta muzeja sadrenih odljeva antičke skulpture u gimnastičku dvoranu – gombaonu. Autorice na temelju istraživanja sačuvanih nacrta i podataka o izgradnji ujedno rasvjetljavaju atribuciju gombaone.
{"title":"Neoklasicistički hram u sklopu Školskog foruma – povijest gradnje i prenamjene","authors":"Irena Kraševac, Ana Šverko","doi":"10.31664/ripu.2022.46.09","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2022.46.09","url":null,"abstract":"U članku se na temelju dosad neistraženoga gradiva pohranjenoga u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu prvi put donosi detaljna povijest gradnje i prenamjene zgrade podignute u formi stiliziranoga antičkog hrama u sklopu zagrebačkog kompleksa srednjih škola 1895. godine, čiji je idejni začetnik Izidor Kršnjavi. Prati se geneza forme i funkcije ove građevine od prvih zamisli do prenamjene već gotovog projekta muzeja sadrenih odljeva antičke skulpture u gimnastičku dvoranu – gombaonu. Autorice na temelju istraživanja sačuvanih nacrta i podataka o izgradnji ujedno rasvjetljavaju atribuciju gombaone.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"44584670","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2022-12-01DOI: 10.31664/ripu.2022.46.15
Nataša Ivančević, Verica Nemet
Rad se bavi prikazom razvoja i specifičnostima Internacionalnog simpozija skulpture u terakoti velikog formata Terra u Kikindi, Republika Srbija, s fokusom na istraživanju sudjelovanja trinaest hrvatskih kipara, od osnivanja simpozija 1982. do 2021. godine. Rad donosi analizu skulptura koje su tamo nastale, a čuvaju se u zbirci Muzeja Terra. Skulpture nisu poznate u Hrvatskoj (izuzev Velikog konjanika Antuna Babića) pa je njihovo objavljivanje doprinos cjelovitijem poznavanju djelovanja tih kipara i potpunijoj monografskoj obradi njihovih opusa. O simpozijima Terra te o sudjelovanju hrvatskih kipara ne postoje sustavniji prikazi u hrvatskoj literaturi. Od hrvatskih predstavnika sudjelovali su Peruško Bogdanić (1982.), Dora Kovačević (1983.), Tomislav Kauzlarić i Branko Ružić (1984.), Miro Vuco i Ante Marinović (1985.), Antun Babić (1986.), Kosta Angeli Radovani (1987.), Stevan Luketić (1988.), Ivan Kožarić (1990.), Đanino Božić (2014.), Tamara Sekulić (2020.) i Vladimir Novak (2021.).
{"title":"Hrvatski kipari na Internacionalnom simpoziju skulpture u terakoti velikog formata Terra u Kikindi","authors":"Nataša Ivančević, Verica Nemet","doi":"10.31664/ripu.2022.46.15","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2022.46.15","url":null,"abstract":"Rad se bavi prikazom razvoja i specifičnostima Internacionalnog simpozija skulpture u terakoti velikog formata Terra u Kikindi, Republika Srbija, s fokusom na istraživanju sudjelovanja trinaest hrvatskih kipara, od osnivanja simpozija 1982. do 2021. godine. Rad donosi analizu skulptura koje su tamo nastale, a čuvaju se u zbirci Muzeja Terra. Skulpture nisu poznate u Hrvatskoj (izuzev Velikog konjanika Antuna Babića) pa je njihovo objavljivanje doprinos cjelovitijem poznavanju djelovanja tih kipara i potpunijoj monografskoj obradi njihovih opusa. O simpozijima Terra te o sudjelovanju hrvatskih kipara ne postoje sustavniji prikazi u hrvatskoj literaturi. Od hrvatskih predstavnika sudjelovali su Peruško Bogdanić (1982.), Dora Kovačević (1983.), Tomislav Kauzlarić i Branko Ružić (1984.), Miro Vuco i Ante Marinović (1985.), Antun Babić (1986.), Kosta Angeli Radovani (1987.), Stevan Luketić (1988.), Ivan Kožarić (1990.), Đanino Božić (2014.), Tamara Sekulić (2020.) i Vladimir Novak (2021.).","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"43555983","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2022-12-01DOI: 10.31664/ripu.2022.46.05
Radoslav Tomić
Autor publicira dva kamena kipa postavljena u niše na pročelju crkve sv. Martina u Vlaškoj ulici u Zagrebu. Kipovi prikazuju sv. Kvirina, biskupa rimske Siscije (Sisak) i bl. Augustina Kažotića (Casotti), biskupa u Zagrebu i Luceri u Apuliji. Kipovi nisu dosad bili predmet povijesnoumjetničkih analiza, iako je riječ o djelima visokih umjetničkih dometa. Autor ukazuje na njihovu sličnost s djelima mletačkog kipara Alvisea Tagliapietre (Venecija, 1670. – 1747.) te ih pripisuje njegovoj radionici u kojoj su djelovala njegova tri sina, Ambrogio, Carlo i Giuseppe. U drugom dijelu teksta analizira se mramorni grb na ogradi vrta kurije Stjepana Putza na Kaptolu 7 u Zagrebu. Na kuriji je kameni portal datiran 1756. godine pripisan mletačkom kiparu Francescu Robbi (Venecija, 1698. – Zagreb, 1757. ) koji je djelovao u Austriji, Sloveniji i Hrvatskoj. Grb u Zagrebu pripisuje se Robbi te se uspoređuje s grbovima koje je umjetnik izveo u Celovcu i u Ljubljani. Pretpostavlja se da je grb bio dio cjeline s portalom te da ga je naručio također Stjepan Putz, smederevski i beogradski biskup te prepozit zagrebačkog kaptola.
{"title":"Mlečani u Zagrebu (prijedlozi za radionicu Alvisea Tagliapietre i Francesca Robbu)","authors":"Radoslav Tomić","doi":"10.31664/ripu.2022.46.05","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2022.46.05","url":null,"abstract":"Autor publicira dva kamena kipa postavljena u niše na pročelju crkve sv. Martina u Vlaškoj ulici u Zagrebu. Kipovi prikazuju sv. Kvirina, biskupa rimske Siscije (Sisak) i bl. Augustina Kažotića (Casotti), biskupa u Zagrebu i Luceri u Apuliji. Kipovi nisu dosad bili predmet povijesnoumjetničkih analiza, iako je riječ o djelima visokih umjetničkih dometa. Autor ukazuje na njihovu sličnost s djelima mletačkog kipara Alvisea Tagliapietre (Venecija, 1670. – 1747.) te ih pripisuje njegovoj radionici u kojoj su djelovala njegova tri sina, Ambrogio, Carlo i Giuseppe. U drugom dijelu teksta analizira se mramorni grb na ogradi vrta kurije Stjepana Putza na Kaptolu 7 u Zagrebu. Na kuriji je kameni portal datiran 1756. godine pripisan mletačkom kiparu Francescu Robbi (Venecija, 1698. – Zagreb, 1757. ) koji je djelovao u Austriji, Sloveniji i Hrvatskoj. Grb u Zagrebu pripisuje se Robbi te se uspoređuje s grbovima koje je umjetnik izveo u Celovcu i u Ljubljani. Pretpostavlja se da je grb bio dio cjeline s portalom te da ga je naručio također Stjepan Putz, smederevski i beogradski biskup te prepozit zagrebačkog kaptola.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"49239187","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2022-12-01DOI: 10.31664/ripu.2022.46.03
Milan Pelc
Nizozemski slikar i grafičar Jan van Huchtenburgh naslikao je između 1712. i 1720. po narudžbi Eugena Savojskog deset prikaza njegovih najslavnijih bitaka u tehnici ulja na platnu (danas u Musei reali, Galleria Sabauda, Torino). U suradnji s francuskim spisateljem i kroničarem cara Karla VI., Jeanom Dumontom, Huchtenburgh je 1720. u Hagu objavio luksuznu monografiju posvećenu Eugenovim bitkama pod naslovom Batailles Gagnées par le Serenissime Prince Fr. Eugene De Savoye Sur Les Ennemis De La Foi, Et sur ceux de L’Empereur & de L’Empire, en Hongrie, en Italie, en Allemagne & aux Pais-Bas, ilustriranu bakroreznim reprodukcijama navedenih slika, zemljovidima i planovima bojišta u dekorativnom okvirima sa simboličkim motivima. U ovom radu interpretirane su slike i grafike uz tri bitke protiv Osmanlija, osobito važne za sudbinu Ugarskog Kraljevstva: bitka kod Sente (1697.), bitka kod Petrovaradina (1716.) i bitka kod Beograda (1717.). Huchtenburghove slike povezane su s ilustracijama u Dumont-Huchtenburghovoj monografiji od kojih su neke kao zasebni grafički listovi, izvađeni iz primjeraka knjige, sačuvane u hrvatskim zbirkama. Ta je slikovna građa interpretirana kao semantička cjelina koja odražava slikarovu “teoriju” prikazivanja bitaka. Istodobno, manipulirajući analitičkim elementima bitke, slikar u duhu barokne vizualne retorike slavi princa Eugena kao neustrašivog vojskovođu i pobjednika nad neprijateljima carstva i kršćanstva.
荷兰画家和书法家Jan van Huchtenburg于1712年之间绘画。1720根据尤金的命令，苏联在石油技术领域最著名的十场战役（今天在皇家博物馆、萨巴达美术馆、都灵）。与法国作家、皇太子卡尔六世合作，让·杜蒙于1720年出版的《赫滕堡一世》。在海牙，他出版了一本关于尤金战役的豪华专著，名为《小塞伦西斯王子的加涅城堡》（Batailles Gagnées par le Serenissime Prince Fr.Eugene De Savoye Sur Les Ennemis De La Foi）和《皇帝与帝国的城堡》（Sur ceux De L’Emperor&De L’Empire），分别在匈牙利、意大利、Allemagne&aux Pais Bas出版，具有象征意义的装饰框架中的领土和绘画计划。在这部作品中，照片和图形被解读为与奥斯曼尼亚的三场战役，对匈牙利王国的命运尤为重要：元老院战役（1697年）、彼得罗瓦拉丁战役（1716年）和贝尔格莱德战役（1717年）。保存在克罗地亚的收藏品中。Ta je slikovna grařa explicirana kao semantička cjelina koja odražava slikarovu“teoriju”prikazivanja bitaka。与此同时，一位画家以巴洛克视觉修辞的精神，通过操纵战斗的分析元素，将尤金王子誉为一位可怕的军事领袖，战胜了帝国和基督教的敌人。
{"title":"Senta, Petrovaradin, Beograd: tri pobjede Eugena Savojskog nad Osmanlijama na slikama i grafikama Jana van Huchtenburgha","authors":"Milan Pelc","doi":"10.31664/ripu.2022.46.03","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2022.46.03","url":null,"abstract":"Nizozemski slikar i grafičar Jan van Huchtenburgh naslikao je između 1712. i 1720. po narudžbi Eugena Savojskog deset prikaza njegovih najslavnijih bitaka u tehnici ulja na platnu (danas u Musei reali, Galleria Sabauda, Torino). U suradnji s francuskim spisateljem i kroničarem cara Karla VI., Jeanom Dumontom, Huchtenburgh je 1720. u Hagu objavio luksuznu monografiju posvećenu Eugenovim bitkama pod naslovom Batailles Gagnées par le Serenissime Prince Fr. Eugene De Savoye Sur Les Ennemis De La Foi, Et sur ceux de L’Empereur & de L’Empire, en Hongrie, en Italie, en Allemagne & aux Pais-Bas, ilustriranu bakroreznim reprodukcijama navedenih slika, zemljovidima i planovima bojišta u dekorativnom okvirima sa simboličkim motivima. U ovom radu interpretirane su slike i grafike uz tri bitke protiv Osmanlija, osobito važne za sudbinu Ugarskog Kraljevstva: bitka kod Sente (1697.), bitka kod Petrovaradina (1716.) i bitka kod Beograda (1717.). Huchtenburghove slike povezane su s ilustracijama u Dumont-Huchtenburghovoj monografiji od kojih su neke kao zasebni grafički listovi, izvađeni iz primjeraka knjige, sačuvane u hrvatskim zbirkama. Ta je slikovna građa interpretirana kao semantička cjelina koja odražava slikarovu “teoriju” prikazivanja bitaka. Istodobno, manipulirajući analitičkim elementima bitke, slikar u duhu barokne vizualne retorike slavi princa Eugena kao neustrašivog vojskovođu i pobjednika nad neprijateljima carstva i kršćanstva.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47632757","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2022-12-01DOI: 10.31664/ripu.2022.46.13
Tamara Bjažić Klarin
Drago Galić (Zagreb, 1907. – 1992.) upisao se u povijest hrvatske arhitekture 20. stoljeća svojim kanonskim djelima stambene arhitekture u Ulici grada Vukovara i na Svačićevu trgu u Zagrebu – oglednim primjerima inovativnoga, studioznog pristupa promišljanju “galerijskog tipa” višestambenih zgrada 1950-ih godina, ali i transfera utjecaja tadašnje europske produkcije, odnosno Le Corbusierova Unité d’habitation u Marseillesu. Ne osporavajući Le Corbusierov utjecaj, rad nudi njihovu nešto drukčiju interpretaciju u kontekstu Galićeva arhitektonskog opusa koji im prethodi, posebice u korelaciji s nizom projekata bolničke i hotelske arhitekture u fokusu njegova projektantskog rada 1930-ih godina te malo poznatim, ali važnim neizvedenim projektom stambenog kompleksa za namještenike Penzionog zavoda s dvoetažnim stanovima u Preradovićevoj ulici 21–23 u Zagrebu, izrađenim u suradnji s Mladenom Kauzlarićem 1942./1943. godine. U svim navedenim projektima Galić koristi isti tip prostorne organizacije proizašao iz arhitekture paviljonskih bolnica koji zajedno s oblikovanjem jamči optimum sunca, svježeg zraka i zelenila svakom od stanara.
{"title":"Ishodišta i prilagodbe jednotraktnog sustava u projektima i realizacijama Drage Galića","authors":"Tamara Bjažić Klarin","doi":"10.31664/ripu.2022.46.13","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2022.46.13","url":null,"abstract":"Drago Galić (Zagreb, 1907. – 1992.) upisao se u povijest hrvatske arhitekture 20. stoljeća svojim kanonskim djelima stambene arhitekture u Ulici grada Vukovara i na Svačićevu trgu u Zagrebu – oglednim primjerima inovativnoga, studioznog pristupa promišljanju “galerijskog tipa” višestambenih zgrada 1950-ih godina, ali i transfera utjecaja tadašnje europske produkcije, odnosno Le Corbusierova Unité d’habitation u Marseillesu. Ne osporavajući Le Corbusierov utjecaj, rad nudi njihovu nešto drukčiju interpretaciju u kontekstu Galićeva arhitektonskog opusa koji im prethodi, posebice u korelaciji s nizom projekata bolničke i hotelske arhitekture u fokusu njegova projektantskog rada 1930-ih godina te malo poznatim, ali važnim neizvedenim projektom stambenog kompleksa za namještenike Penzionog zavoda s dvoetažnim stanovima u Preradovićevoj ulici 21–23 u Zagrebu, izrađenim u suradnji s Mladenom Kauzlarićem 1942./1943. godine. U svim navedenim projektima Galić koristi isti tip prostorne organizacije proizašao iz arhitekture paviljonskih bolnica koji zajedno s oblikovanjem jamči optimum sunca, svježeg zraka i zelenila svakom od stanara.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"49490098","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2022-12-01DOI: 10.31664/ripu.2022.46.07
Vlasta Zajec
Spomenik Presvetom Trojstvu u Vinkovcima djelo je klasicističkih stilskih obilježja koje su 1845. godine dali sagraditi članovi gradskih cehova. Pripada malobrojnoj tipološkoj skupini spomenika čiju jezgru čine tri trokutno raspoređena stupa čime se na vizualno sugestivan način prikazuje simbolika Presvetog Trojstva i jedini je primjer takvog rješenja u Hrvatskoj. Za razliku od dosadašnjih tumačenja koja kao ishodišni primjer tipa prepoznaju bečki Josephssäule, u radu se upućuje na moguće bavarsko podrijetlo rješenja. Slijedom utjecaja spomenika Johanna Martina Fischera u Bólyju (1775. – 1776.), tip je osobitu popularnost zadobio tijekom 19. stoljeća na području mađarskog dijela Baranje. Na tom je tragu i rješenje spomenika u Vinkovcima, što upućuje na podrijetlo utjecaja odnosno predloška, eventualno i majstora.
文科奇的Trojstva总统纪念碑是1845年的经典样式。明年建造城市管道。它属于一小群纪念碑，其核心是三根三等分的柱子，用Presvet特洛伊木马的符号直观地表示，克罗地亚唯一的解决方案就是这样。Za razliku od dosadašnjih tumačenja koja kao ishodišni primjer tipa prepznaju bečki Josephsäule，u radu se upućuje na moguće bavarsko podrijetlo rješenja。玻利维亚的Johanna Martina Fischer纪念碑（1775–1776年，这个家伙在19世纪广受欢迎。几个世纪以来在匈牙利的巴拉尼亚地区。这是Vinkovci纪念碑的线索和解决方案，这表明了提案的影响，可能是大师。
{"title":"Spomenik Presvetom Trojstvu u Vinkovcima i njegova tipološka ishodišta","authors":"Vlasta Zajec","doi":"10.31664/ripu.2022.46.07","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2022.46.07","url":null,"abstract":"Spomenik Presvetom Trojstvu u Vinkovcima djelo je klasicističkih stilskih obilježja koje su 1845. godine dali sagraditi članovi gradskih cehova. Pripada malobrojnoj tipološkoj skupini spomenika čiju jezgru čine tri trokutno raspoređena stupa čime se na vizualno sugestivan način prikazuje simbolika Presvetog Trojstva i jedini je primjer takvog rješenja u Hrvatskoj. Za razliku od dosadašnjih tumačenja koja kao ishodišni primjer tipa prepoznaju bečki Josephssäule, u radu se upućuje na moguće bavarsko podrijetlo rješenja. Slijedom utjecaja spomenika Johanna Martina Fischera u Bólyju (1775. – 1776.), tip je osobitu popularnost zadobio tijekom 19. stoljeća na području mađarskog dijela Baranje. Na tom je tragu i rješenje spomenika u Vinkovcima, što upućuje na podrijetlo utjecaja odnosno predloška, eventualno i majstora.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"48628342","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2022-12-01DOI: 10.31664/ripu.2022.46.01
I. Josipovič, Ž. Krnčević
U članku se objavljuje i prvi put detaljno obrađuje šest ulomaka predromaničkih reljefa pronađenih tijekom arheološko-konzervatorskih istraživanja današnje župne crkve sv. Ivana Krstitelja u Konjevratima kod Šibenika 2003. godine. Revalorizirajući spoznaje do kojih se tom prilikom došlo, a koje nikad nisu primjereno predstavljene javnosti, autori raščlanjuju nekoliko faza gradnje konjevratske crkve od ranoga srednjeg vijeka do danas, navedene reljefe pripisuju Dvorskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira, a na jednom od njih iščitavaju i spomen županske titule – IUPAN[us]. Također, objavljujući podatke iz dosad uglavnom nepublicirane arhivske građe, dokazuju da je današnja konjevratska župna crkva zapravo stara crkva sv. Jurja u srednjovjekovnim Koljevratima (što je u dosadašnjoj literaturi bilo tek stidljivo primijećeno), kao i da se radi o povijesno vrlo značajnoj građevini koja je bila važan orijentacijski reper u prostoru, pa samim time i današnje Konjevrate stavljaju uz bok najvažnijim lokalitetima za hrvatsku (rano)srednjovjekovnu povijest.
{"title":"Predromanički ulomci iz srednjovjekovne crkve Sancti Georgii de villa Coglieurate (današnji Sv. Ivan Krstitelj u Konjevratima kod Šibenika)","authors":"I. Josipovič, Ž. Krnčević","doi":"10.31664/ripu.2022.46.01","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2022.46.01","url":null,"abstract":"U članku se objavljuje i prvi put detaljno obrađuje šest ulomaka predromaničkih reljefa pronađenih tijekom arheološko-konzervatorskih istraživanja današnje župne crkve sv. Ivana Krstitelja u Konjevratima kod Šibenika 2003. godine. Revalorizirajući spoznaje do kojih se tom prilikom došlo, a koje nikad nisu primjereno predstavljene javnosti, autori raščlanjuju nekoliko faza gradnje konjevratske crkve od ranoga srednjeg vijeka do danas, navedene reljefe pripisuju Dvorskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira, a na jednom od njih iščitavaju i spomen županske titule – IUPAN[us]. Također, objavljujući podatke iz dosad uglavnom nepublicirane arhivske građe, dokazuju da je današnja konjevratska župna crkva zapravo stara crkva sv. Jurja u srednjovjekovnim Koljevratima (što je u dosadašnjoj literaturi bilo tek stidljivo primijećeno), kao i da se radi o povijesno vrlo značajnoj građevini koja je bila važan orijentacijski reper u prostoru, pa samim time i današnje Konjevrate stavljaju uz bok najvažnijim lokalitetima za hrvatsku (rano)srednjovjekovnu povijest.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"43676831","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U radu se analiziraju djela kipara Luigija Contija (1839. – 1904.) i njegovog nećaka kipara Giovannija Marina (1875. – 1926.) iz Trsta na starome Gradskom groblju u Zadru. Njihova djela potvrđuju dobre umjetničke veze između Trsta i Zadra na prijelazu stoljeća, kao i upućenost lokalnih naručitelja u suvremene trendove na području arhitekture i skulpture sepulkralnog karaktera. Donoseći nova saznanja o pojedinim grobnicama, njihovim autorima, naručiteljima i vlasnicima, rad dodatno potkrepljuje već ranije prepoznatu iznimnu spomeničku vrijednost staroga zadarskoga groblja i upućuje na daljnja istraživanja nadgrobne arhitekture i skulpture ovog kompleksa.
作品分析了雕塑家路易吉·孔蒂（Luigi Conti，1839–1904年）和他的侄子珍珠鸽玛丽娜（1875–1926.）来自扎德鲁的老城公墓。他们的行动证实了Tree和Zadra在几个世纪的过渡中有着良好的艺术关系，也证实了当地教师对建筑和坟墓雕塑领域当代趋势的指导。Donoseći nova saznanja o pojedinim grobnicama，njhovim autorima，naručiteljima i vlasnicima，rad dodatno potkrepljuje većranije preoznatu iznimnu spomeničku vrijednost staroga zadarskoga groblja i upućuje na daljnja istraživanja nadgrobne arhitekture i skulpture ovog kompleksa。
{"title":"Tršćanski kipari Luigi Conti i Giovanni Marin i njihova djela na Gradskom groblju u Zadru","authors":"Bojan Goja","doi":"10.31664/ipu.2022.46.10","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ipu.2022.46.10","url":null,"abstract":"U radu se analiziraju djela kipara Luigija Contija (1839. – 1904.) i njegovog nećaka kipara Giovannija Marina (1875. – 1926.) iz Trsta na starome Gradskom groblju u Zadru. Njihova djela potvrđuju dobre umjetničke veze između Trsta i Zadra na prijelazu stoljeća, kao i upućenost lokalnih naručitelja u suvremene trendove na području arhitekture i skulpture sepulkralnog karaktera. Donoseći nova saznanja o pojedinim grobnicama, njihovim autorima, naručiteljima i vlasnicima, rad dodatno potkrepljuje već ranije prepoznatu iznimnu spomeničku vrijednost staroga zadarskoga groblja i upućuje na daljnja istraživanja nadgrobne arhitekture i skulpture ovog kompleksa.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"41770502","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2022-12-01DOI: 10.31664/ripu.2022.46.02
Walter Büchi
Seit bald hundert Jahren wird gerätselt, ob es sich beim Erbauer der wegweisenden Studienkirche von Dillingen, und dem Erbauer des Südturms der Kathedrale von Zagreb um den gleichen Baumeister Hans Alberthal handelt. Auch Anđela Horvat, Đurđica Cvitanović, Katarina Horvat-Levaj und Dubravka Botica vertreten unterschiedliche, zum Teil ambivalente Auffassungen. Nach Durchsicht der Pfarrbücher von Bratislava und Trebnje (Treffen, Slowenien), von Verträgen und Rechnungsbüchern in den Staatsarchiven der Slowakei und Kroatiens ergibt sich, dass zwischen ca. 1630 und 1648 in Bratislava und in Zagreb gleichzeitig zwei Baumeister namens Hans Alberthal tätig waren; beide sind 1648 verstorben, der eine in Bratislava, der andere in Zagreb. Der Dillinger oder Preßburger Hans Alberthal signiert im Allgemeinen als Paumaister Hanß Alberthal. Der Zagreber Hans Alberthal hat als zweiten Vornamen Nikolaus; er signiert in der Regel als Paumaister h:n albertholl. Die Herkunft des Dillinger Alberthal aus Roveredo im graubündnerischen Misox ist klar; seine biographischen Daten der Preßburger Zeit konnten ergänzt werden. Die Angaben über Hans Niklaus Alberthal, Bürger von und wohnhaft in Treffen (Trebnje) in der Krain, bleiben spärlich; seine Herkunft ist unklar. 1641 erscheint er als Baumeister an der Kroatischen Militärgrenze und 1643 als edler Herr, Steinmetz, Maurer und Architekt. Wo und womit er sich die Qualifikation als Baumeister an der Zagreber Kathedrale erworben hat, konnte nicht ermittelt werden.
{"title":"Hans Alberthal","authors":"Walter Büchi","doi":"10.31664/ripu.2022.46.02","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2022.46.02","url":null,"abstract":"Seit bald hundert Jahren wird gerätselt, ob es sich beim Erbauer der wegweisenden Studienkirche von Dillingen, und dem Erbauer des Südturms der Kathedrale von Zagreb um den gleichen Baumeister Hans Alberthal handelt. Auch Anđela Horvat, Đurđica Cvitanović, Katarina Horvat-Levaj und Dubravka Botica vertreten unterschiedliche, zum Teil ambivalente Auffassungen. Nach Durchsicht der Pfarrbücher von Bratislava und Trebnje (Treffen, Slowenien), von Verträgen und Rechnungsbüchern in den Staatsarchiven der Slowakei und Kroatiens ergibt sich, dass zwischen ca. 1630 und 1648 in Bratislava und in Zagreb gleichzeitig zwei Baumeister namens Hans Alberthal tätig waren; beide sind 1648 verstorben, der eine in Bratislava, der andere in Zagreb. Der Dillinger oder Preßburger Hans Alberthal signiert im Allgemeinen als Paumaister Hanß Alberthal. Der Zagreber Hans Alberthal hat als zweiten Vornamen Nikolaus; er signiert in der Regel als Paumaister h:n albertholl. Die Herkunft des Dillinger Alberthal aus Roveredo im graubündnerischen Misox ist klar; seine biographischen Daten der Preßburger Zeit konnten ergänzt werden. Die Angaben über Hans Niklaus Alberthal, Bürger von und wohnhaft in Treffen (Trebnje) in der Krain, bleiben spärlich; seine Herkunft ist unklar. 1641 erscheint er als Baumeister an der Kroatischen Militärgrenze und 1643 als edler Herr, Steinmetz, Maurer und Architekt. Wo und womit er sich die Qualifikation als Baumeister an der Zagreber Kathedrale erworben hat, konnte nicht ermittelt werden.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"45362722","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Dana 5. prosinca 1918. privremena nacionalna skupština Republike Njemačka-Austrija nakon dugih je prijepora donijela Zakon o zabrani izvoza i prodaje predmeta povijesne, umjetničke i kulturne vrijednosti. Neposredno po donošenju toga Zakona u Državni zavod za spomenike počeli su pristizati zahtjevi privatnika, trgovaca umjetninama, aukcijskih kuća i/ili prijevoznika umjetnina za dozvolu izvoza. Uvidom u sačuvane zahtjeve s odredištem Zagreb koji se čuvaju u arhivu Saveznoga zavoda za spomenike u Beču (Bundesdenkmalamt) autorica predstavlja aktivnost pojedinih zagrebačkih kolekcionara na bečkom tržištu umjetninama u međuratnom periodu te utvrđuje njihove kontakte s bečkim aukcijskim kućama i trgovcima umjetninama. Ujedno razmatra njihovu ulogu na tamošnjem umjetničkom tržištu nakon prijelomne 1938. godine, kada se većina zahtjeva prvenstveno odnosila na zamolbu dozvole izvoza umjetničkih predmeta zbog iseljenja iz zemlje.
{"title":"Izvozne dozvole iz arhiva austrijskog Saveznog zavoda za spomenike u Beču kao izvor saznanja o skupljačkoj praksi zagrebačkih kolekcionara","authors":"Iva Pasini Tržec","doi":"10.31664/ipu.2022.46.11","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ipu.2022.46.11","url":null,"abstract":"Dana 5. prosinca 1918. privremena nacionalna skupština Republike Njemačka-Austrija nakon dugih je prijepora donijela Zakon o zabrani izvoza i prodaje predmeta povijesne, umjetničke i kulturne vrijednosti. Neposredno po donošenju toga Zakona u Državni zavod za spomenike počeli su pristizati zahtjevi privatnika, trgovaca umjetninama, aukcijskih kuća i/ili prijevoznika umjetnina za dozvolu izvoza. Uvidom u sačuvane zahtjeve s odredištem Zagreb koji se čuvaju u arhivu Saveznoga zavoda za spomenike u Beču (Bundesdenkmalamt) autorica predstavlja aktivnost pojedinih zagrebačkih kolekcionara na bečkom tržištu umjetninama u međuratnom periodu te utvrđuje njihove kontakte s bečkim aukcijskim kućama i trgovcima umjetninama. Ujedno razmatra njihovu ulogu na tamošnjem umjetničkom tržištu nakon prijelomne 1938. godine, kada se većina zahtjeva prvenstveno odnosila na zamolbu dozvole izvoza umjetničkih predmeta zbog iseljenja iz zemlje.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"41856159","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：