Pub Date : 2021-12-31DOI: 10.31664/ripu.2021.45.18
Iva Ferenčak
U radu se za odabranih šest umjetnina iz Muzeja Mimara u Zagrebu donose podatci o ranijoj provenijenciji, mogućim okolnostima prelaska u ruke Ante Topića Mimare te općenito o njihovu povijesnoumjetničkom vrednovanju. Putem utvrđenog mjesta na tržištu i transfere predmeta ujedno se ocrtava Topićeva aktivnost tijekom 30-ih i 40-ih godina 20. stoljeća. Upućuje se na aktere od kojih je Topić posredno ili izravno nabavljao umjetnine te se apostrofiraju utvrđene ranije zbirke kojima su djela pripadala.
{"title":"O provenijenciji nekoliko umjetnina iz Muzeja Mimara u Zagrebu","authors":"Iva Ferenčak","doi":"10.31664/ripu.2021.45.18","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2021.45.18","url":null,"abstract":"U radu se za odabranih šest umjetnina iz Muzeja Mimara u Zagrebu donose podatci o ranijoj provenijenciji, mogućim okolnostima prelaska u ruke Ante Topića Mimare te općenito o njihovu povijesnoumjetničkom vrednovanju. Putem utvrđenog mjesta na tržištu i transfere predmeta ujedno se ocrtava Topićeva aktivnost tijekom 30-ih i 40-ih godina 20. stoljeća. Upućuje se na aktere od kojih je Topić posredno ili izravno nabavljao umjetnine te se apostrofiraju utvrđene ranije zbirke kojima su djela pripadala.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-12-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"44945477","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-12-31DOI: 10.31664/ripu.2021.45.13
Ivan Vidović
U radu se navode i analiziraju obilježja povijesno-prostornog razvoja Gline od njezina osnutka tridesetih godina 18. stoljeća izgradnjom bastionske utvrde na ušću rijeke Maje u Glinu, do sredine 19. stoljeća, kada je formirana osnovna urbana struktura mjesta sa svim svojim vrijednostima na kojima počiva kulturnopovijesni i prostorni identitet današnjega grada. Razvoj Gline prati se na temelju poznatih i nekoliko dosad neobjavljenih kartografskih izvora.
{"title":"Glinska utvrda i naselje od 18. do sredine 19. stoljeća prema kartografskim izvorima","authors":"Ivan Vidović","doi":"10.31664/ripu.2021.45.13","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2021.45.13","url":null,"abstract":"U radu se navode i analiziraju obilježja povijesno-prostornog razvoja Gline od njezina osnutka tridesetih godina 18. stoljeća izgradnjom bastionske utvrde na ušću rijeke Maje u Glinu, do sredine 19. stoljeća, kada je formirana osnovna urbana struktura mjesta sa svim svojim vrijednostima na kojima počiva kulturnopovijesni i prostorni identitet današnjega grada. Razvoj Gline prati se na temelju poznatih i nekoliko dosad neobjavljenih kartografskih izvora.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-12-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"46565303","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-12-31DOI: 10.31664/ripu.2021.45.04
Pavle Bonča, Ana Marinković
Crtež dvojnog ljetnikovca Kaboga-Zec iz serije Diversa Cancellariae Državnog arhiva u Dubrovniku iz 1508. godine najraniji je sačuvani vizualni prikaz dubrovačke ladanjske arhitekture te donosi niz likovnih i tekstualnih podataka značajnih za razumijevanje njezina razvoja na prijelazu 15. i 16. stoljeća. Osim udvostručenog pročelja s gotičkom triforom i bočnim biforama, to se posebice odnosi na element ugaone lođe, poput lođa kakve se u simetričnom paru pojavljuju na pročeljima dvaju dubrovačkih ljetnikovaca kasnog 16. stoljeća (Sorgo-Natali i Mleci), dok je znatno ranija lođa ljetnikovca Kaboga-Zec oblikovno i funkcionalno donekle usporediva s bočnim “prohodnim” lođama ranoga 16. stoljeća. Srodnosti s objema vrstama lođa ukazuju na prijelazni oblik, odnosno na moguće najraniji primjer ugaone lođe u korpusu dubrovačke ladanjske arhitekture, a time i na lokalno podrijetlo ovoga arhitektonskog motiva.
杜布罗夫尼克1508 Divers Cancellariae国家档案馆的两架Kaboga Zec飞机的图纸。godine najraniji je sačuvani vizualni prikaz dubrovačke ladanjske arhitekture te donosi niz likovnih i tekstualnih podataaka značajnih za razumijevanje njezina razvoja na prijelazu 15。16几个世纪以来。除了哥特式三弦琴和侧二弦琴的双角外，这还与血管的角度有关，例如16年末两架双血管飞机开始时出现的对称血管对。在16世纪初（Sorgo Natali和Mleci），Kaboga Zec的船只与以前的“以前”船只相当。几个世纪以来。与这两种船只的兼容性表明了一种过渡形式，这是杜伯拉丹建筑中船只角度的最早例子，因此也是这种建筑动机的本地起源。
{"title":"Crtež gruškoga ladanjskog sklopa Kaboga-Zec iz 1508. godine","authors":"Pavle Bonča, Ana Marinković","doi":"10.31664/ripu.2021.45.04","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2021.45.04","url":null,"abstract":"Crtež dvojnog ljetnikovca Kaboga-Zec iz serije Diversa Cancellariae Državnog arhiva u Dubrovniku iz 1508. godine najraniji je sačuvani vizualni prikaz dubrovačke ladanjske arhitekture te donosi niz likovnih i tekstualnih podataka značajnih za razumijevanje njezina razvoja na prijelazu 15. i 16. stoljeća. Osim udvostručenog pročelja s gotičkom triforom i bočnim biforama, to se posebice odnosi na element ugaone lođe, poput lođa kakve se u simetričnom paru pojavljuju na pročeljima dvaju dubrovačkih ljetnikovaca kasnog 16. stoljeća (Sorgo-Natali i Mleci), dok je znatno ranija lođa ljetnikovca Kaboga-Zec oblikovno i funkcionalno donekle usporediva s bočnim “prohodnim” lođama ranoga 16. stoljeća. Srodnosti s objema vrstama lođa ukazuju na prijelazni oblik, odnosno na moguće najraniji primjer ugaone lođe u korpusu dubrovačke ladanjske arhitekture, a time i na lokalno podrijetlo ovoga arhitektonskog motiva.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-12-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47942097","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-12-31DOI: 10.31664/ripu.2021.45.16
Bojan Goja
U radu se analiziraju arhivski dokumenti koji se odnose na radove oslikavanja interijera palače vlade ili palače upravitelja, tj. više prostorija različite namjene (dvorana, sobe) unutar sklopa Providurove i Kneževe palače u Zadru, za vrijeme francuske uprave 1810. godine. Vodeću ulogu u ovim radovima imao je slikar Benedetto Costa, podrijetlom iz Lombardije i udomaćen tih godina u Zadru. Radove oslikavanja dvorane i ostalih prostorija naručio je intendant pokrajine Dalmacije Nicolas Jean Marie Rougier de la Bergerie, a nadzirao glavni inženjer Frane Zavoreo. Oslikavanje dvorane rađeno je prema nacrtu rimskog arhitekta Basilija Mazzolija, profesora crtanja i arhitekture na zadarskom liceju, što ukazuje na promišljeni koncept barem ove dekoracije. Precizna lokacija i sadržaj oslika nisu utvrđeni.
这项工作分析了与政府宫殿或管理者宫殿内部绘画工作有关的档案，即1810年法国政府时期Predurov和Zadru主宫内更多不同名称的房间（大厅、房间）。年这些作品的主角是画家贝内德托·科斯塔，他起源于伦巴第，并在扎德拉定居多年。大厅和其他房间的绘画工作遵循了尼古拉斯·让-马里·鲁吉尔（Nicolas Jean-Marie Rougier de la Bergerie）达尔马提亚省的意图，并监督了主要工程师弗兰·扎沃雷奥（Frane Zavoreo）。大厅的绘画是由罗马建筑师Basili Mazzoli设计的，他是一位绘画教授和建筑师，脸上是扎达尔斯克的，他指出了至少这种装饰的想法。图像的确切位置和内容尚未确定。
{"title":"Slikar Benedetto Costa u Zadru – novi arhivski prilozi i dopune djelovanju","authors":"Bojan Goja","doi":"10.31664/ripu.2021.45.16","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2021.45.16","url":null,"abstract":"U radu se analiziraju arhivski dokumenti koji se odnose na radove oslikavanja interijera palače vlade ili palače upravitelja, tj. više prostorija različite namjene (dvorana, sobe) unutar sklopa Providurove i Kneževe palače u Zadru, za vrijeme francuske uprave 1810. godine. Vodeću ulogu u ovim radovima imao je slikar Benedetto Costa, podrijetlom iz Lombardije i udomaćen tih godina u Zadru. Radove oslikavanja dvorane i ostalih prostorija naručio je intendant pokrajine Dalmacije Nicolas Jean Marie Rougier de la Bergerie, a nadzirao glavni inženjer Frane Zavoreo. Oslikavanje dvorane rađeno je prema nacrtu rimskog arhitekta Basilija Mazzolija, profesora crtanja i arhitekture na zadarskom liceju, što ukazuje na promišljeni koncept barem ove dekoracije. Precizna lokacija i sadržaj oslika nisu utvrđeni.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-12-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"49576496","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-12-31DOI: 10.31664/ripu.2021.45.07
Mario Pintarić
U radu se donose nepoznati arhivski zapisi te nekoliko novih atribucija kojima se proširuje opus padovanskog kipara Angela De Puttija (Padova, oko 1681. – Žminj, 1731.). Majstor je tijekom svoje karijere bio aktivan u Vicenzi, Ferrari, Goriziji i Ljubljani, odnosno na širem području Veneta, Furlanije, Kranjske, Koruške, Istre i Kvarnera. Iako kipar Angelo De Putti ima pozamašnu fortunu criticu i opus, dosad nije bio poznat podatak o njegovoj smrti. Iz novopronađenoga arhivskog zapisa saznajemo kako je Angelo De Putti umro u Žminju 14. ožujka 1731. godine u dobi od otprilike 50 godina te je bio pokopan u mjesnoj župnoj crkvi. Također, donosi se i podatak kako je u Žminju 31. prosinca 1743. godine umro i Angelov sin, kipar Giuseppe. U opus Angela De Puttija prije dolaska u Istru uvrštavaju se kipovi svetog Šimuna Stocka i Terezije Avilske s pročelja crkve Gospe Karmelske u Esteu. Isto tako pripisuju mu se i dva tugujuća anđela iz crkve Madonna del Pilastro u Esteu. Kao majstorov rad prepoznati su i kameni kipovi svetog Antuna Opata, Antuna Padovanskog, Antonina i dva anđela s pročelja župne crkve svetog Antonina u Salvaterri. Uz De Puttijeve kipove, na pročelju u Salvaterri prepoznati su i kipovi Giovannija i Antonija Bonazze. Tako su uz dva anđela s portala crkve u Salvaterri u opus Giovannija Bonazze još uvršteni mramorna figura Gospe Karmelske sa stipesa glavnog oltara crkve Gospe Karmelske u Esteu. S druge strane kao djela Antonija Bonazze prepoznati su kameni kipovi svete Eurozije i svete Ilarije iz Salvaterre te kip Uskrslog Krista s dražbe aukcijske kuće San Felice iz Pistoije.
作品中建立了一个未知的建筑师记录和一些新的属性，扩展了帕多瓦塞浦路斯人Angela De Puttija（帕多瓦，约1681年）的范围。Winter，1731年）。这位大师在维琴察、法拉利、格鲁吉亚和卢布尔雅那的职业生涯中都很活跃，分别在威尼塔、弗拉尼亚、克兰伊斯卡、科鲁什卡、伊斯特拉和克瓦尔纳等更广阔的地区。尽管塞浦路斯人安吉洛·德·普蒂饱受批评和强奸，但他还不知道自己的死讯。我们从最新完善的档案记录中发现，安吉洛·德·普蒂于6月14日去世。三月1731。大约50年前，他被安葬在当地一座教堂。此外，还有6月31日的数据。十二月1743。安吉洛夫辛，朱塞佩。圣西蒙·斯托克（St.Simon Stock）和特雷西亚·阿维尔斯克（Teresia Avilske。埃斯特圣母玛利亚教堂的两位悲伤的天使也加入了他的行列。作为大师的作品，来自Salvaterra圣安东尼黄色教堂前面的圣安东尼·欧帕特、安索娜·帕多万斯基、安东宁和两位天使的雕像也得到了认可。除了德·普蒂的雕像外，乔瓦尼和安东尼·波纳泽的雕像最初出现在萨尔瓦特里。因此，有了来自乔瓦尼·波纳泽省萨尔瓦托教堂大门的两位天使，埃斯特卡梅尔斯克教堂主祭坛的力量进一步剥夺了卡梅尔斯克先生的大理石雕像。另一方面，Antony Bonazze的作品被Salvater的圣欧亚和圣伊利亚雕像以及Pistoia的圣菲利斯拍卖行的复活节基督雕像所认可。
{"title":"“Angelus De Putti” – prilozi za padovanskog kipara u Istri i Venetu","authors":"Mario Pintarić","doi":"10.31664/ripu.2021.45.07","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2021.45.07","url":null,"abstract":"U radu se donose nepoznati arhivski zapisi te nekoliko novih atribucija kojima se proširuje opus padovanskog kipara Angela De Puttija (Padova, oko 1681. – Žminj, 1731.). Majstor je tijekom svoje karijere bio aktivan u Vicenzi, Ferrari, Goriziji i Ljubljani, odnosno na širem području Veneta, Furlanije, Kranjske, Koruške, Istre i Kvarnera. Iako kipar Angelo De Putti ima pozamašnu fortunu criticu i opus, dosad nije bio poznat podatak o njegovoj smrti. Iz novopronađenoga arhivskog zapisa saznajemo kako je Angelo De Putti umro u Žminju 14. ožujka 1731. godine u dobi od otprilike 50 godina te je bio pokopan u mjesnoj župnoj crkvi. Također, donosi se i podatak kako je u Žminju 31. prosinca 1743. godine umro i Angelov sin, kipar Giuseppe. U opus Angela De Puttija prije dolaska u Istru uvrštavaju se kipovi svetog Šimuna Stocka i Terezije Avilske s pročelja crkve Gospe Karmelske u Esteu. Isto tako pripisuju mu se i dva tugujuća anđela iz crkve Madonna del Pilastro u Esteu. Kao majstorov rad prepoznati su i kameni kipovi svetog Antuna Opata, Antuna Padovanskog, Antonina i dva anđela s pročelja župne crkve svetog Antonina u Salvaterri. Uz De Puttijeve kipove, na pročelju u Salvaterri prepoznati su i kipovi Giovannija i Antonija Bonazze. Tako su uz dva anđela s portala crkve u Salvaterri u opus Giovannija Bonazze još uvršteni mramorna figura Gospe Karmelske sa stipesa glavnog oltara crkve Gospe Karmelske u Esteu. S druge strane kao djela Antonija Bonazze prepoznati su kameni kipovi svete Eurozije i svete Ilarije iz Salvaterre te kip Uskrslog Krista s dražbe aukcijske kuće San Felice iz Pistoije.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-12-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"44543920","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-12-31DOI: 10.31664/ripu.2021.45.10
Damir Tulić, Mario Pintarić
U ovoj se studiji donosi niz novih arhivskih dokumenta i novopronađenih skulptura kojima se dopunjuje opus riječkog majstora Antonija Michelazzija (Gradisca d’ Isonzo, 1707. – Rijeka, 1771.). Također, na temelju nepoznatih izvora nadopunjuje se i njegov dosad malen broj arhitektonskih djela. Majstor je u Rijeku došao kao član radionice svojeg učitelja Paola Zulianija krajem 1724., a u gradu se trajno nastanio od 1727. godine. Razlog preseljenja bile su pogodnosti obećane patentom cara Karla VI. od 19. prosinca 1725. godine. Michelazzi je surađivao na manje zahtjevnoj kiparskoj opremi oltara Presvetog Sakramenta koji je u riječkoj Zbornoj crkvi oko 1725. podizao njegov učitelj Zuliani. U ranu samostalnu majstorovu aktivnost ovdje su uvršteni kipovi svetog Mihovila, svete Agate i svete Margarete, danas razmješteni na širem području Gradskog groblja Kozala. Novi arhivski dokumenti pokazuju kako je Michelazzi od 1733. imao baraku za klesanje kipova smještenu na obali pred južnim gradskim vratima za koju je plaćao najam u iznosu od dva zlatnika godišnje. Kao majstorov rad prepoznata je mramorna skulptura svetog Karla Boromejskog i stipes s reljefom Mučeništva svetog Ivana Nepomuka, danas u dvorištu samostana sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskoga u Kresnikovoj ulici 15 u Rijeci. Utvrđeno je da su te skulpture izvorno pripadale kapeli svetog Karla Boromejskoga u sklopu nekadašnjega istoimenog lazareta u Rijeci. Michelazzijevoj je ruci pripisan i mramorni kip Gospe Žalosne u župnoj crkvi u mjestu Cavriè nedaleko od Trevisa, a pronađena je i isplata iz 1763. u iznosu od 150 fjorina za kip svetog Martina u riječkoj Zbornoj crkvi. Recentna su istraživanja pokazala kako je 1755. Michelazzi bio imenovan od strane carice Marije Terezije carsko-kraljevskim arhitektom zaduženim za obnove i poboljšanja luka Senj i Karlobag. Na temelju novopronađenog dokumenta utvrđeno je da je on autor barokne obnove riječke augustinske crkve svetog Jeronima iz 1768. godine, a koja je bila teško oštećena u potresu 1750. godine. Otkriven je i majstorov osobni pečat s monogramom, kao i dosad nepoznati podatci o njegovom angažmanu na gradnji kapelanijske crkve svetog Filipa Apostola u Mrkoplju, a koja je stradala u bombardiranjima tijekom Drugoga svjetskog rata.
在这项研究中，展示了一系列新的档案和新的精致雕塑，以及一系列河流大师Antonio Michelazzija（Gradisca d'Isonzo，1707）。这条河，1771年）。此外，根据未知的来源，这里充满了少量的建筑作品。1724年底，这位大师作为他的老师保罗·祖利亚尼工作室的一员来到河边，自1727年以来，他在这座城市生活了很长一段时间。年此举的原因是皇帝卡尔六世19年的专利承诺了这些好处。十二月1725。年1725年左右，Michelazzi与塞浦路斯要求较低的Presvette Sakrament祭坛设备合作，该祭坛位于兹伯恩河教堂。我养育了他的老师祖利亚尼。你的丈夫是米霍维拉、阿加特和玛格丽特，以及格拉德斯科格·格罗布利亚·科扎拉。新档案显示米开拉齐在1733年。他在南城门前的岸边有一个雕像下降酒吧，他每年为此支付两枚金币。作为大师的作品，圣卡尔·博罗美的大理石雕塑和圣约翰·内波穆克的酷刑领袖奖学金今天在里耶科克雷斯尼克街15号圣·温克·波尔斯基慈善姐妹的后院获得认可。这些雕塑最初属于圣卡洛·博罗美的小教堂，是罗马同一激光器的一部分。Michelazzie的手上写着文字，在Trevis附近Caverich的黄色教堂里有日阿洛斯内先生的大理石雕像，1763年被发现并支付了费用。河上教堂的150个圣马丁雕像峡湾。最近的研究表明1755年就是这样。Michelazzi是由皇帝Maria Terezia任命的，她是一位皇家建筑师，负责重建和改善旧金山和卡洛斯的港口。根据一份新重建的文件，他是1768年重建奥地利圣杰罗姆教堂的女男爵的作者。戈丁，一个koja je bila teško oštećena u potresu 1750。年这位大师的带有花押字的私人印章也被发现，还有关于他参与摩洛哥圣菲利普使徒牧师教堂的未知数据，该教堂在第二次世界大战期间遭到轰炸。
{"title":"Prilozi za kipara i arhitekta Antonija Michelazzija o 250. obljetnici majstorove smrti","authors":"Damir Tulić, Mario Pintarić","doi":"10.31664/ripu.2021.45.10","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2021.45.10","url":null,"abstract":"U ovoj se studiji donosi niz novih arhivskih dokumenta i novopronađenih skulptura kojima se dopunjuje opus riječkog majstora Antonija Michelazzija (Gradisca d’ Isonzo, 1707. – Rijeka, 1771.). Također, na temelju nepoznatih izvora nadopunjuje se i njegov dosad malen broj arhitektonskih djela. Majstor je u Rijeku došao kao član radionice svojeg učitelja Paola Zulianija krajem 1724., a u gradu se trajno nastanio od 1727. godine. Razlog preseljenja bile su pogodnosti obećane patentom cara Karla VI. od 19. prosinca 1725. godine. Michelazzi je surađivao na manje zahtjevnoj kiparskoj opremi oltara Presvetog Sakramenta koji je u riječkoj Zbornoj crkvi oko 1725. podizao njegov učitelj Zuliani. U ranu samostalnu majstorovu aktivnost ovdje su uvršteni kipovi svetog Mihovila, svete Agate i svete Margarete, danas razmješteni na širem području Gradskog groblja Kozala. Novi arhivski dokumenti pokazuju kako je Michelazzi od 1733. imao baraku za klesanje kipova smještenu na obali pred južnim gradskim vratima za koju je plaćao najam u iznosu od dva zlatnika godišnje. Kao majstorov rad prepoznata je mramorna skulptura svetog Karla Boromejskog i stipes s reljefom Mučeništva svetog Ivana Nepomuka, danas u dvorištu samostana sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskoga u Kresnikovoj ulici 15 u Rijeci. Utvrđeno je da su te skulpture izvorno pripadale kapeli svetog Karla Boromejskoga u sklopu nekadašnjega istoimenog lazareta u Rijeci. Michelazzijevoj je ruci pripisan i mramorni kip Gospe Žalosne u župnoj crkvi u mjestu Cavriè nedaleko od Trevisa, a pronađena je i isplata iz 1763. u iznosu od 150 fjorina za kip svetog Martina u riječkoj Zbornoj crkvi. Recentna su istraživanja pokazala kako je 1755. Michelazzi bio imenovan od strane carice Marije Terezije carsko-kraljevskim arhitektom zaduženim za obnove i poboljšanja luka Senj i Karlobag. Na temelju novopronađenog dokumenta utvrđeno je da je on autor barokne obnove riječke augustinske crkve svetog Jeronima iz 1768. godine, a koja je bila teško oštećena u potresu 1750. godine. Otkriven je i majstorov osobni pečat s monogramom, kao i dosad nepoznati podatci o njegovom angažmanu na gradnji kapelanijske crkve svetog Filipa Apostola u Mrkoplju, a koja je stradala u bombardiranjima tijekom Drugoga svjetskog rata.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-12-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"45067163","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-12-31DOI: 10.31664/ripu.2021.45.11
Jasmina Nestić
U radu se analiziraju četiri slike iz hrvatske barokne baštine koje prikazuju Mariju u tipu Bezgrješnoga začeća, prepoznatu kao Gnadenbild iz benediktinskoga liceja u Freisingu u Njemačkoj (1704.) – slika u franjevačkom samostanu u Zagrebu (18. stoljeće), dvije slike u uršulinskom samostanu u Varaždinu (18. stoljeće) te slika na oltaru u kapeli sv. Vida u Varaždinu (1733.). Skulptura Bezgrješne iz liceja smatra se izgubljenom od sredine 19. stoljeća, a njezin izgled poznat je prema slikama i grafikama nastalima po uzoru na izvornik ili daljnje kopije, većinom na području Bavarske. U tom kontekstu, hrvatski primjeri najvjerojatnije su nastali osloncem na grafičke predloške, a zbog svoje rijetkosti na ovim područjima svojevrsna su posebnost unutar domaće likovne baštine 18. stoljeća.
{"title":"Imago Thaumaturga Beatissimae Virginis Mariae Frisingae – slike s prikazom Seminarmadonne iz Freisinga u Varaždinu i Zagrebu","authors":"Jasmina Nestić","doi":"10.31664/ripu.2021.45.11","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2021.45.11","url":null,"abstract":"U radu se analiziraju četiri slike iz hrvatske barokne baštine koje prikazuju Mariju u tipu Bezgrješnoga začeća, prepoznatu kao Gnadenbild iz benediktinskoga liceja u Freisingu u Njemačkoj (1704.) – slika u franjevačkom samostanu u Zagrebu (18. stoljeće), dvije slike u uršulinskom samostanu u Varaždinu (18. stoljeće) te slika na oltaru u kapeli sv. Vida u Varaždinu (1733.). Skulptura Bezgrješne iz liceja smatra se izgubljenom od sredine 19. stoljeća, a njezin izgled poznat je prema slikama i grafikama nastalima po uzoru na izvornik ili daljnje kopije, većinom na području Bavarske. U tom kontekstu, hrvatski primjeri najvjerojatnije su nastali osloncem na grafičke predloške, a zbog svoje rijetkosti na ovim područjima svojevrsna su posebnost unutar domaće likovne baštine 18. stoljeća.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-12-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"43531941","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-12-31DOI: 10.31664/ripu.2021.45.14
Petar Puhmajer, R. Vučetić, Ivana Haničar Buljan
U članku se razmatraju prostorne i oblikovne značajke stambene arhitekture Osijeka u 18. stoljeću. To su većinom građanske kuće obrtnika, trgovaca, gradskih i vojnih činovnika, koje nastaju na parcelama unutar planski izgrađenoga grada-tvrđave. Kuće imaju karakteristična tlocrtna obilježja koja čine nizovi i grupe prostorija, kod kvalitetnijih u prizemlju redovito s vežom, koja može biti centrirana ili decentrirana u odnosu na središnju os, a na katu reprezentativni salon. Identificiraju se pojedinačni primjeri kuća, s obzirom na vrijeme nastanka i naručitelje, kao i arhitektonska rješenja, uz bitnu odrednicu da je riječ mahom o reprezentativnim katnicama višeg standarda koje su se isticale u vizuri grada. One u izvjesnoj mjeri preuzimaju elemente s javnih i vojnih zgrada što se tumači djelovanjem istih graditelja i projektanata – vojnih inženjera koji su bili angažirani na gradnji tvrđave, a koji dokumentirano projektiraju i građanske kuće.
本文将考虑奥西耶克18岁时住宅建筑的空间和形状特征。本世纪。这些是叛军、商人、城市和军事官员居住在这座山建城市部分地区的最具城市特色的房屋。这些房屋的特点是形成一系列房间和房间组，地面质量更高，可以相对于中轴线和代表大厅的地板居中或集中。身份识别是pojedinačni primjeri kuća，s obzirom na vrijeme nastanka i naručitelje，kao i arhitektonska rješenja，uz bitnu odrednicu da je riječmahom o representativnim katnicama višeg standarda koje su se isticale u vizuri grada。它们从公共和军事建筑中提取了某些元素，这些元素被解释为同一建筑师和设计师的作品，这些建筑师和设计师是受雇于堡垒建筑的军事工程师，并被记录在民用房屋的设计中。
{"title":"Građanska arhitektura 18. stoljeća u osječkoj Tvrđi: stambeno-trgovačke katnice","authors":"Petar Puhmajer, R. Vučetić, Ivana Haničar Buljan","doi":"10.31664/ripu.2021.45.14","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2021.45.14","url":null,"abstract":"U članku se razmatraju prostorne i oblikovne značajke stambene arhitekture Osijeka u 18. stoljeću. To su većinom građanske kuće obrtnika, trgovaca, gradskih i vojnih činovnika, koje nastaju na parcelama unutar planski izgrađenoga grada-tvrđave. Kuće imaju karakteristična tlocrtna obilježja koja čine nizovi i grupe prostorija, kod kvalitetnijih u prizemlju redovito s vežom, koja može biti centrirana ili decentrirana u odnosu na središnju os, a na katu reprezentativni salon. Identificiraju se pojedinačni primjeri kuća, s obzirom na vrijeme nastanka i naručitelje, kao i arhitektonska rješenja, uz bitnu odrednicu da je riječ mahom o reprezentativnim katnicama višeg standarda koje su se isticale u vizuri grada. One u izvjesnoj mjeri preuzimaju elemente s javnih i vojnih zgrada što se tumači djelovanjem istih graditelja i projektanata – vojnih inženjera koji su bili angažirani na gradnji tvrđave, a koji dokumentirano projektiraju i građanske kuće.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-12-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"48130800","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-12-31DOI: 10.31664/ripu.2021.45.01
Tin Turković, N. Maraković
The bathing complex in Domavia (near modern Srebrenica, Bosnia and Herzegovina), drew our attention as one of the most interesting and yet still unexplored bathing complexes at the territory of the ancient Roman province of Dalmatia. It was discovered more than a hundred years ago by Ljudevit Pogatschnig during the excavation of the site called Gradina, unearthed to a significant extent, and rather well documented by Vaclav Radimský in his reports from 1892 and 1894. Unfortunately, although this monumental and lavishly decorated bathing complex differs in many respects from the majority of ancient baths around the Roman world, and is a superb testament to the social conditions, wealth and overall culture of Domavia, an official mining centre from the time of Emperor Marcus Aurelius, its remains (except for the mosaics) never spurred further academic interest. This paper deals with the unusual arrangement and structure of the complex, its way of functioning, its rich decoration and quite substantial epigraphic material. All these contribute not only to the better understanding of life in ancient Domavia and northern part of the Roman province of Dalmatia, but also to the general knowledge and understanding of Roman baths, their types and distinctive features. For their unique structure and character, we labelled Domavia baths – balnea metallicorum, arguing that they were designed for specific purposes and specific needs of their customers. We are also convinced that they were not an isolated example of this kind of baths at the territory of the Roman province.
{"title":"Balnea metallicorum of ancient Domavia","authors":"Tin Turković, N. Maraković","doi":"10.31664/ripu.2021.45.01","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2021.45.01","url":null,"abstract":"The bathing complex in Domavia (near modern Srebrenica, Bosnia and Herzegovina), drew our attention as one of the most interesting and yet still unexplored bathing complexes at the territory of the ancient Roman province of Dalmatia. It was discovered more than a hundred years ago by Ljudevit Pogatschnig during the excavation of the site called Gradina, unearthed to a significant extent, and rather well documented by Vaclav Radimský in his reports from 1892 and 1894. Unfortunately, although this monumental and lavishly decorated bathing complex differs in many respects from the majority of ancient baths around the Roman world, and is a superb testament to the social conditions, wealth and overall culture of Domavia, an official mining centre from the time of Emperor Marcus Aurelius, its remains (except for the mosaics) never spurred further academic interest. This paper deals with the unusual arrangement and structure of the complex, its way of functioning, its rich decoration and quite substantial epigraphic material. All these contribute not only to the better understanding of life in ancient Domavia and northern part of the Roman province of Dalmatia, but also to the general knowledge and understanding of Roman baths, their types and distinctive features. For their unique structure and character, we labelled Domavia baths – balnea metallicorum, arguing that they were designed for specific purposes and specific needs of their customers. We are also convinced that they were not an isolated example of this kind of baths at the territory of the Roman province.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-12-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69460497","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-12-31DOI: 10.31664/ripu.2021.45.03
Milan Pelc
Nakon potresa 1880. pronađena su u podu zagrebačke katedrale tri ulomka renesansne nadgrobne ploče biskupa Luke od Segeda (Luka Baratin, 1500. – 1510.), koja su darovana Narodnom muzeju (danas Hrvatskom povijesnom muzeju) u Zagrebu. Nakon posljednjeg potresa 22. ožujka 2020. otkrivena su ispod popločenja svetišta još četiri ulomka koja bitno dopunjuju izgled i oblik biskupove ploče, potvrđujući umjetničko i materijalno jedinstvo njezine izvedbe, kao i njezinu posebnost u skupini sličnih nadgrobnih spomenika na prostoru Ugarskog Kraljevstva iz tog vremena. Novi nalaz otkrio je gotovo čitav donji dio biskupova tijela u potpunom ornatu. Sad se može vidjeti da biskupu Luki na prsima leži pacifikal s trolisnim završetcima krakova u čijoj je sredini još jedan manji, plitko klesani križ. U njegovoj sredini uklesano je romboidno udubljenje, u kojem je vjerojatno bio učvršćen brončani umetak Kristova korpusa. Novi nalaz otkrio je još jedan važan ikonografski detalj: veliki medaljon s prikazom imago pietatis u obliku enkolpiona koji visi oko biskupova vrata. Taj motiv, kao zalog pokojnikove vjere u izbavljenje iz čistilišta, zasad je jedinstven u sepulkralnoj umjetnosti sjeverne Hrvatske, a i čitavoga Ugarskog Kraljevstva. On ukazuje na to da iza ikonografske koncepcije nadgrobne ploče vjerojatno stoji sam naručitelj – biskup Luka.
{"title":"Nadgrobna ploča zagrebačkoga biskupa Luke od Segeda (Luke Baratina)","authors":"Milan Pelc","doi":"10.31664/ripu.2021.45.03","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2021.45.03","url":null,"abstract":"Nakon potresa 1880. pronađena su u podu zagrebačke katedrale tri ulomka renesansne nadgrobne ploče biskupa Luke od Segeda (Luka Baratin, 1500. – 1510.), koja su darovana Narodnom muzeju (danas Hrvatskom povijesnom muzeju) u Zagrebu. Nakon posljednjeg potresa 22. ožujka 2020. otkrivena su ispod popločenja svetišta još četiri ulomka koja bitno dopunjuju izgled i oblik biskupove ploče, potvrđujući umjetničko i materijalno jedinstvo njezine izvedbe, kao i njezinu posebnost u skupini sličnih nadgrobnih spomenika na prostoru Ugarskog Kraljevstva iz tog vremena. Novi nalaz otkrio je gotovo čitav donji dio biskupova tijela u potpunom ornatu. Sad se može vidjeti da biskupu Luki na prsima leži pacifikal s trolisnim završetcima krakova u čijoj je sredini još jedan manji, plitko klesani križ. U njegovoj sredini uklesano je romboidno udubljenje, u kojem je vjerojatno bio učvršćen brončani umetak Kristova korpusa. Novi nalaz otkrio je još jedan važan ikonografski detalj: veliki medaljon s prikazom imago pietatis u obliku enkolpiona koji visi oko biskupova vrata. Taj motiv, kao zalog pokojnikove vjere u izbavljenje iz čistilišta, zasad je jedinstven u sepulkralnoj umjetnosti sjeverne Hrvatske, a i čitavoga Ugarskog Kraljevstva. On ukazuje na to da iza ikonografske koncepcije nadgrobne ploče vjerojatno stoji sam naručitelj – biskup Luka.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-12-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"48082312","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：