Pub Date : 2022-12-01DOI: 10.31664/ripu.2022.46.04
Sanja Cvetnić
Slika Poklonstvo kraljeva nalazi se u zbirci biskupa Đure Kokše od početka osamdesetih godina 20. stoljeća s atribucijom Jeanu II. Restoutu, proslavljenom članu dinastije normandijskih slikara i jednoj od perjanica pariške slikarske scene. Članak analizira umjetničku praksu sakralnih narudžbi u kasnobaroknom slikarstvu u Parizu i u francuskoj provinciji te ističe izvorište rješenja Restoutova Poklonstva kraljeva u opusu njegova učitelja i ujaka Jeana Jouveneta. Usprkos potpisu »Restout« na slici iz zbirke biskupa Kokše, njezine likovne značajke i usporedba s potvrđenim Restoutovim autografima u Sèvresu kraj Pariza (1718.) i Saint-Jean-de-Luzu u Baskiji (1727.) upućuju na to da se radi o radioničkoj replici, koju je – prema starijoj radioničkoj praksi, a koja se tada postupno mijenjala uz uvođenje autorski isključivoga atributivnog pojma »autograf«, kako ga danas razumijemo – za potrebe tržišta bilo moguće autorizirati potpisom.
国王礼物的图像收藏在20世纪80年代初的Jure Kokks主教的收藏中。具有让二世特征的世纪。Restitute，诺曼底画家王朝的著名成员，波斯绘画场景之一。Članak analizira umjetničku praksu sakranih narudžbi u kasnobarokom slikarstvu u Parizu i u francuskoj provinciji te ističe izvorište rješenja Restoutova Poklonsva kraljeva u opusu njegova učitelja i ujaka Jeana Jouveneta。尽管在Kokks主教收藏的一张照片中有Restout的签名，其特征以及与Restout在sèvres kraj Paris（1718）和巴斯克的Saint Jean de Luz（1727）的签名的比较，但它被认为是一个放射性复制品，根据古老的放射性实践，当时，它被逐渐改变为引入签名的独家概念，正如我们今天所理解的那样，出于市场目的，可以授权签名。
{"title":"Između autografa i radionice: slika Poklonstvo kraljeva Jeana II. Restouta","authors":"Sanja Cvetnić","doi":"10.31664/ripu.2022.46.04","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2022.46.04","url":null,"abstract":"Slika Poklonstvo kraljeva nalazi se u zbirci biskupa Đure Kokše od početka osamdesetih godina 20. stoljeća s atribucijom Jeanu II. Restoutu, proslavljenom članu dinastije normandijskih slikara i jednoj od perjanica pariške slikarske scene. Članak analizira umjetničku praksu sakralnih narudžbi u kasnobaroknom slikarstvu u Parizu i u francuskoj provinciji te ističe izvorište rješenja Restoutova Poklonstva kraljeva u opusu njegova učitelja i ujaka Jeana Jouveneta. Usprkos potpisu »Restout« na slici iz zbirke biskupa Kokše, njezine likovne značajke i usporedba s potvrđenim Restoutovim autografima u Sèvresu kraj Pariza (1718.) i Saint-Jean-de-Luzu u Baskiji (1727.) upućuju na to da se radi o radioničkoj replici, koju je – prema starijoj radioničkoj praksi, a koja se tada postupno mijenjala uz uvođenje autorski isključivoga atributivnog pojma »autograf«, kako ga danas razumijemo – za potrebe tržišta bilo moguće autorizirati potpisom.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47785984","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2022-12-01DOI: 10.31664/ripu.2022.46.14
Patricia Počanić
Hotel Ambasador u Opatiji, izgrađen 1966. prema projektu Zdravka Bregovca, jedan je od najreprezentativnijih objekata turističke arhitekture 1960-ih. Reprezentativnost građevine čini njezin istaknuti položaj, prepoznatljiva modernistička arhitektura, brojni sadržaji, ali i unutarnje uređenje hotela. Hotel su krasila umjetnička djela Zlatka Boureka, Borisa Dogana, Dušana Džamonje, Ive Kaline, Zvonimira Lončarića, Ede Murtića, Šime Perića, Ivana Picelja, Aleksandra Srneca, a u cilju ostvarivanja totalnoga umjetničkog djela surađivali su, uz arhitekta, dizajneri Diana Kosec, Inge Kostinčer-Bregovac, Milan Vulpe te povjesničar umjetnosti Boris Vižintin. Likovno-umjetnička djela i radovi grafičkoga i industrijskog oblikovanja osmišljeni su kao dio cjelovitoga umjetničkog djela, čime projektanti i umjetnici Ambasadora nastoje usvojiti aktualna promišljanja o sintezi plastičkih umjetnosti, a država izgraditi sliku modernoga jugoslavenskog društva. U radu se na temelju istraživanja stručne i znanstvene literature te arhivske i periodičke građe analiziraju i interpretiraju arhitektura i umjetnička djela u kontekstu razvoja jugoslavenskog turizma, sinteze plastičkih umjetnosti te rasprava o projektu i realizaciji hotela Ambasador.
{"title":"Luksuz na jugoslavenski način – Hotel Ambasador u Opatiji","authors":"Patricia Počanić","doi":"10.31664/ripu.2022.46.14","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2022.46.14","url":null,"abstract":"Hotel Ambasador u Opatiji, izgrađen 1966. prema projektu Zdravka Bregovca, jedan je od najreprezentativnijih objekata turističke arhitekture 1960-ih. Reprezentativnost građevine čini njezin istaknuti položaj, prepoznatljiva modernistička arhitektura, brojni sadržaji, ali i unutarnje uređenje hotela. Hotel su krasila umjetnička djela Zlatka Boureka, Borisa Dogana, Dušana Džamonje, Ive Kaline, Zvonimira Lončarića, Ede Murtića, Šime Perića, Ivana Picelja, Aleksandra Srneca, a u cilju ostvarivanja totalnoga umjetničkog djela surađivali su, uz arhitekta, dizajneri Diana Kosec, Inge Kostinčer-Bregovac, Milan Vulpe te povjesničar umjetnosti Boris Vižintin. Likovno-umjetnička djela i radovi grafičkoga i industrijskog oblikovanja osmišljeni su kao dio cjelovitoga umjetničkog djela, čime projektanti i umjetnici Ambasadora nastoje usvojiti aktualna promišljanja o sintezi plastičkih umjetnosti, a država izgraditi sliku modernoga jugoslavenskog društva. U radu se na temelju istraživanja stručne i znanstvene literature te arhivske i periodičke građe analiziraju i interpretiraju arhitektura i umjetnička djela u kontekstu razvoja jugoslavenskog turizma, sinteze plastičkih umjetnosti te rasprava o projektu i realizaciji hotela Ambasador.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"42356053","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2022-12-01DOI: 10.31664/ripu.2022.46.06
Petar Puhmajer, Stjepan Prutki
Članak donosi pregled urbanističkog razvoja i izgradnje Vinkovaca od sredine 18. do sredine 19. stoljeća. Zamah u razvoju grada bio je potaknut proglašenjem Vinkovaca zapovjednim mjestom Brodske pukovnije 1747 godine., a potom i statusom vojnog komuniteta 1765. kojim su regulirani pravni odnosi i obveze vojnog i civilnog stanovništva. Vojnokrajiške su vlasti poduzele izgradnju velikog broja vojnih zgrada, u početku većinom oko glavnoga gradskog trga, gdje su podignute kuće pukovnika, brigadira, prvog i drugog bojnika, vojnog suca i glavna straža, no gradnja se nastavila tijekom čitave prve polovine 19. stoljeća, pri čemu je gotovo pedesetak zgrada bilo u funkciji vojne administracije. Taj intenzitet pratilo je i građenje civilnih građanskih kuća, trgovaca i obrtnika, mahom srpskog podrijetla, na prijelazu 18. u 19. stoljeće, koje su bile karakteristične po arkadnim trijemovima na pročeljima. U članku se pokušavaju odrediti osnovna prostorna i oblikovna obilježja ove arhitekture kojom je naposljetku i formirano današnje povijesno središte Vinkovaca.
{"title":"Izgradnja Vinkovaca u doba Vojne krajine","authors":"Petar Puhmajer, Stjepan Prutki","doi":"10.31664/ripu.2022.46.06","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2022.46.06","url":null,"abstract":"Članak donosi pregled urbanističkog razvoja i izgradnje Vinkovaca od sredine 18. do sredine 19. stoljeća. Zamah u razvoju grada bio je potaknut proglašenjem Vinkovaca zapovjednim mjestom Brodske pukovnije 1747 godine., a potom i statusom vojnog komuniteta 1765. kojim su regulirani pravni odnosi i obveze vojnog i civilnog stanovništva. Vojnokrajiške su vlasti poduzele izgradnju velikog broja vojnih zgrada, u početku većinom oko glavnoga gradskog trga, gdje su podignute kuće pukovnika, brigadira, prvog i drugog bojnika, vojnog suca i glavna straža, no gradnja se nastavila tijekom čitave prve polovine 19. stoljeća, pri čemu je gotovo pedesetak zgrada bilo u funkciji vojne administracije. Taj intenzitet pratilo je i građenje civilnih građanskih kuća, trgovaca i obrtnika, mahom srpskog podrijetla, na prijelazu 18. u 19. stoljeće, koje su bile karakteristične po arkadnim trijemovima na pročeljima. U članku se pokušavaju odrediti osnovna prostorna i oblikovna obilježja ove arhitekture kojom je naposljetku i formirano današnje povijesno središte Vinkovaca.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"45118577","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2022-12-01DOI: 10.31664/ripu.2022.46.08
Dragan Damjanović, Marija Premužić Ančić, Azra Suljić
Mrtvačnica zagrebačkoga groblja Mirogoj sastavni je dio najvažnijega sepulkralnog kompleksa zagrebačkog i hrvatskog historicizma. Svojim arhitektonskim rješenjem stilski se nadovezuje na obližnji kompleks arkada, paviljona i središnje katoličke kapele. Iako je izgrađena u vrijeme kad je Zagreb imao tek nešto više od 30 000 stanovnika, i danas, gotovo stoljeće i pol od izgradnje, služi istoj svrsi što govori koliko je kvalitetno izvorno bila zamišljena. Cilj je ovoga teksta izložiti arhitektonsku povijest, urbanističko okruženje i stilsko rješenje mirogojske mrtvačnice i staviti ga u kontekst sličnih ostvarenja u povijesti arhitekture na području Srednje Europe u 19. stoljeću.
Mirogoj墓地的死亡人数是萨格勒布和克罗地亚历史上最重要的坟墓群的一部分。建筑解决方案规定了最近的拱廊、凉亭和中央天主教礼拜堂建筑群。尽管它是在萨格勒布只有30000多名居民的时候建造的，但今天，它几乎占了这座建筑的一个半世纪，它的作用与它最初想象的质量有多高是一样的。Cilj je ovoga teksta izložiti arhitektonsku povijest，urbanitičko okruženje i stilsko rješen je mirogojske mrtvačnice i staviti ga u kontekst sličnih ostvarenja u povijosti arhittekture na području Srednje Europe u 19。本世纪。
{"title":"Mrtvačnica zagrebačkog groblja Mirogoj","authors":"Dragan Damjanović, Marija Premužić Ančić, Azra Suljić","doi":"10.31664/ripu.2022.46.08","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2022.46.08","url":null,"abstract":"Mrtvačnica zagrebačkoga groblja Mirogoj sastavni je dio najvažnijega sepulkralnog kompleksa zagrebačkog i hrvatskog historicizma. Svojim arhitektonskim rješenjem stilski se nadovezuje na obližnji kompleks arkada, paviljona i središnje katoličke kapele. Iako je izgrađena u vrijeme kad je Zagreb imao tek nešto više od 30 000 stanovnika, i danas, gotovo stoljeće i pol od izgradnje, služi istoj svrsi što govori koliko je kvalitetno izvorno bila zamišljena. Cilj je ovoga teksta izložiti arhitektonsku povijest, urbanističko okruženje i stilsko rješenje mirogojske mrtvačnice i staviti ga u kontekst sličnih ostvarenja u povijesti arhitekture na području Srednje Europe u 19. stoljeću.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"45643196","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2022-12-01DOI: 10.31664/ripu.2022.46.12
Vedran Ivanković
O povijesti i dugotrajnoj transformaciji glavne prometne osi zapadnog dijela Zagreba, danas avenije, koja nosi nazive Ulica grada Mainza i Prilaz baruna Filipovića, ne postoji cjelovit prikaz. U generalnoj regulatornoj osnovi grada iz 1887. bilo je predviđeno da se glavna ulica novoplaniranog predjela od današnje Ulice Republike Austrije do gradske međe na Črnomercu spoji s već formiranim Prilazom (Gjure Deželića) i postane magistralna prometnica zapadnog dijela grada. Stjecajem okolnosti područje zapadno od Ulice Republike Austrije dobilo je karakter industrijsko-vojne zone. Do početka Prvoga svjetskog rata planirana magistrala, dotad poluuređena periferijska cesta, opsluživala je tvornice i vojarne. Izgradnja, urbanizacija i transformacija tog područja počinje tek poslije tog rata, nastavlja se ne odviše intenzivno u međuratno doba, da bi 1970-ih dosegnula vrhunac. U članku se prvi put opsežno prezentiraju urbanistička i arhitektonska obilježja tog razdoblja, zahvaljujući otkriću građe koja dosad nije bila dostupna. Predstavljaju se i kvalitetna autorska arhitektonska ostvarenja, koja tvore identitet avenije, duž i oko koje danas nastaju nove, mahom stambene zgrade i sklopovi.
萨格勒布西部的主要道路轴线，即今天的大道，以Mainza街和Prilaz Baroon Filippovic的名字命名，其历史和长期改造并不是一个完整的图像。在1887年该市的总体监管框架中，可以预见，从今天的街道到黑山市中心，奥地利共和国新规划的郊区的主要街道与已经形成的道路（Gjure宣言）相连，并成为城市西部的治安官。奥地利共和国西部地区的特点是工业军事区。到第一次世界大战开始时，有计划的治安官一直为工厂和军队服务，直到外围路线被命令了一半。Izgradnja，Urbanzacija i transformacija tog područja počinje tek poslije tog rata，nastavlja se ne odviše intentizivno u meřuratno doba，1970年出生。文章首次特别介绍了这一时期的城市和建筑特征，这要归功于发现了一个尚未出现的城市。今天，新的住宅和建筑砌块也呈现出了一个定性的建筑成就，它创造了大道的身份。
{"title":"Planiranje i izgradnja Prilaza baruna Filipovića i Ulice grada Mainza od 1887. do 1978. godine","authors":"Vedran Ivanković","doi":"10.31664/ripu.2022.46.12","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2022.46.12","url":null,"abstract":"O povijesti i dugotrajnoj transformaciji glavne prometne osi zapadnog dijela Zagreba, danas avenije, koja nosi nazive Ulica grada Mainza i Prilaz baruna Filipovića, ne postoji cjelovit prikaz. U generalnoj regulatornoj osnovi grada iz 1887. bilo je predviđeno da se glavna ulica novoplaniranog predjela od današnje Ulice Republike Austrije do gradske međe na Črnomercu spoji s već formiranim Prilazom (Gjure Deželića) i postane magistralna prometnica zapadnog dijela grada. Stjecajem okolnosti područje zapadno od Ulice Republike Austrije dobilo je karakter industrijsko-vojne zone. Do početka Prvoga svjetskog rata planirana magistrala, dotad poluuređena periferijska cesta, opsluživala je tvornice i vojarne. Izgradnja, urbanizacija i transformacija tog područja počinje tek poslije tog rata, nastavlja se ne odviše intenzivno u međuratno doba, da bi 1970-ih dosegnula vrhunac. U članku se prvi put opsežno prezentiraju urbanistička i arhitektonska obilježja tog razdoblja, zahvaljujući otkriću građe koja dosad nije bila dostupna. Predstavljaju se i kvalitetna autorska arhitektonska ostvarenja, koja tvore identitet avenije, duž i oko koje danas nastaju nove, mahom stambene zgrade i sklopovi.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47485194","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-12-31DOI: 10.31664/ripu.2021.45.19
Darija Alujević
Članak donosi nove spoznaje o organizacijskom ustrojstvu (Hrvatskog) Proljetnog salona, ciklusima javnih predavanja od 1916. do 1918. godine te izložbama, 1919. i 1923. godine, koje ranije nisu bile predmet istraživanja. Težnja za udruživanjem svih umjetnika – slikara i kipara, ali i književnika i glazbenika – započeta osnutkom Hrvatskog proljetnog salona 1916. godine, počinje se realizirati 1918. udruživanjem hrvatskih, srpskih i slovenskih umjetnika, a formalizirana je 1923. stvaranjem društva isključivo likovnih umjetnika (slikara, kipara i arhitekata), nazvanoga Proljetni salon, na čelu s predsjednikom Tomislavom Krizmanom, o čemu svjedoče dosad nepoznati dokumenti (pravila i zapisnik). Podrobniji uvid u javna predavanja, teme i predavače okupljene u prvom razdoblju djelovanja ukazuje i na jasnu političku opredijeljenost umjetnika za jugoslavensku ideju i blisku povezanost s redakcijom projugoslavenskog časopisa Književni jug.
{"title":"Društvo Proljetni salon – prilog poznavanju povijesti organizacijskog ustrojstva i djelatnosti (1916. – 1923.)","authors":"Darija Alujević","doi":"10.31664/ripu.2021.45.19","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2021.45.19","url":null,"abstract":"Članak donosi nove spoznaje o organizacijskom ustrojstvu (Hrvatskog) Proljetnog salona, ciklusima javnih predavanja od 1916. do 1918. godine te izložbama, 1919. i 1923. godine, koje ranije nisu bile predmet istraživanja. Težnja za udruživanjem svih umjetnika – slikara i kipara, ali i književnika i glazbenika – započeta osnutkom Hrvatskog proljetnog salona 1916. godine, počinje se realizirati 1918. udruživanjem hrvatskih, srpskih i slovenskih umjetnika, a formalizirana je 1923. stvaranjem društva isključivo likovnih umjetnika (slikara, kipara i arhitekata), nazvanoga Proljetni salon, na čelu s predsjednikom Tomislavom Krizmanom, o čemu svjedoče dosad nepoznati dokumenti (pravila i zapisnik). Podrobniji uvid u javna predavanja, teme i predavače okupljene u prvom razdoblju djelovanja ukazuje i na jasnu političku opredijeljenost umjetnika za jugoslavensku ideju i blisku povezanost s redakcijom projugoslavenskog časopisa Književni jug.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-12-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"42737754","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-12-31DOI: 10.31664/ripu.2021.45.09
Radoslav Tomić
Autor publicira dvije oltarne pale iz župne crkve sv. Vida i Modesta u Trstenom kraj Dubrovnika. Palu Poklonstvo pastira na glavnom oltaru potpisao je Tomaso Cassani Bugoni (Venecija, oko 1696./1700. – 1767.). Na temelju očigledne sličnosti slikaru se u istoj trstenskoj crkvi pripisuje i pala Bogorodica od Presvetog Ružarija sa sv. Dominikom, sv. Katarinom Sijenskom, sv. Vidom i sv. Modestom. Iznose se podatci o slikaru koji je djelovao sredinom 18. stoljeća, određuju se stilske osobine navedenih slika te prepoznaju mogući poticaji na kojima su nastajala njegova djela. Svjetlinom kolorita slikar pokazuje ovisnost o Giovanniju Battisti Tiepolu i majstorima koji su djelovali pod njegovim utjecajem. S obzirom na to da je njegov opus u Veneciji i Venetu slabo istražen te zbog oskudnih biografskih podataka teško je iznijeti pouzdane zaključke o njegovu školovanju i djelatnosti. Unatoč tome dvije oltarne pale u Trstenom proširuju znanja o likovnoj kulturi u Dubrovačkoj Republici sredinom 18. stoljeća te ukazuju da su mletački majstori zastupljeni većim brojem djela na tom području.
作者出版了杜布罗夫尼克圣维达教堂和摩德斯塔教堂的两座祭坛。主祭坛上的巴鲁牧羊人礼物由托马索·卡萨尼·布戈尼（威尼斯，约1696/1700年）签名。1767.）。基于画家的明显相似性，在沙漠的同一座教堂里，波戈罗季奇是罗萨里奥总统的后裔，与圣多明尼加、圣卡塔琳娜·西扬斯基、圣维达和圣莫德斯特是同一座。关于这位在18世纪中期工作的画家的资料是可以查到的。在几个世纪里，这些图像的风格被定义了，他们认识到了自己行为的潜在动机。Svjetlinom kolorita slikar pokazuje ovisnost o Giovanniju Battisti Tiepolu i majstorima koji su djelovali pod njegovim utjecajem。由于他对威尼斯和委内瑞拉的访问很弱，由于有大量的传记资料，很难对他的教育和活动得出可靠的结论。尽管如此，特斯滕的两次奥尔塔沦陷扩展了对18世纪中期杜布罗夫共和国绘画文化的了解。几个世纪以来，它们表明奶制品大师在该地区有大量的行动。
{"title":"Tomaso Cassani Bugoni u Trstenom","authors":"Radoslav Tomić","doi":"10.31664/ripu.2021.45.09","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2021.45.09","url":null,"abstract":"Autor publicira dvije oltarne pale iz župne crkve sv. Vida i Modesta u Trstenom kraj Dubrovnika. Palu Poklonstvo pastira na glavnom oltaru potpisao je Tomaso Cassani Bugoni (Venecija, oko 1696./1700. – 1767.). Na temelju očigledne sličnosti slikaru se u istoj trstenskoj crkvi pripisuje i pala Bogorodica od Presvetog Ružarija sa sv. Dominikom, sv. Katarinom Sijenskom, sv. Vidom i sv. Modestom. Iznose se podatci o slikaru koji je djelovao sredinom 18. stoljeća, određuju se stilske osobine navedenih slika te prepoznaju mogući poticaji na kojima su nastajala njegova djela. Svjetlinom kolorita slikar pokazuje ovisnost o Giovanniju Battisti Tiepolu i majstorima koji su djelovali pod njegovim utjecajem. S obzirom na to da je njegov opus u Veneciji i Venetu slabo istražen te zbog oskudnih biografskih podataka teško je iznijeti pouzdane zaključke o njegovu školovanju i djelatnosti. Unatoč tome dvije oltarne pale u Trstenom proširuju znanja o likovnoj kulturi u Dubrovačkoj Republici sredinom 18. stoljeća te ukazuju da su mletački majstori zastupljeni većim brojem djela na tom području.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-12-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"42777867","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-12-31DOI: 10.31664/ripu.2021.45.08
Barbara Murovec
Memorializing his family was a key concept of Ignaz Maria Count Attems’ visual propaganda. The role of personal iconography has been recognised mainly in his secular fresco commissions. This paper focuses on the analysis of the ceiling painting and furnishings of the pilgrimage church of the Holy Virgin at Zagorje near Pilštanj in Styria (Slovenia) and decodes the interweaving of Virgin (Madonna with Grapes, Assumpta, Regina Coeli, the Immaculate Conception), Holy Family, Holy Kinship and other saints worship with representations of the Attems family. In 1708 and 1709, the church was frescoed by Matthias von Görz, and in the following years, it obtained the main Virgin’ s altar and the altars of St Joseph and St Dismas in the lateral chapels. The Baroque decoration followed a unified iconographic concept in which the family memoria systematically builds on and complements the theological programme. Attems presented himself in the imitatio of the Holy Family, following the example of the Habsburg family.
{"title":"Iconography of Kinship. The Holy Family and Attems Family in the Holy Virgin’ s Church at Zagorje near Pilštanj","authors":"Barbara Murovec","doi":"10.31664/ripu.2021.45.08","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2021.45.08","url":null,"abstract":"Memorializing his family was a key concept of Ignaz Maria Count Attems’ visual propaganda. The role of personal iconography has been recognised mainly in his secular fresco commissions. This paper focuses on the analysis of the ceiling painting and furnishings of the pilgrimage church of the Holy Virgin at Zagorje near Pilštanj in Styria (Slovenia) and decodes the interweaving of Virgin (Madonna with Grapes, Assumpta, Regina Coeli, the Immaculate Conception), Holy Family, Holy Kinship and other saints worship with representations of the Attems family. In 1708 and 1709, the church was frescoed by Matthias von Görz, and in the following years, it obtained the main Virgin’ s altar and the altars of St Joseph and St Dismas in the lateral chapels. The Baroque decoration followed a unified iconographic concept in which the family memoria systematically builds on and complements the theological programme. Attems presented himself in the imitatio of the Holy Family, following the example of the Habsburg family.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-12-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"45402364","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-12-31DOI: 10.31664/ripu.2021.45.02
Predrag Marković, Ivana Tomas
Tema rada je mramorna skulptura sv. Ivana Krstitelja iz crkve posvećene istom svetcu na predjelu Šilovo Selo na otoku Šipanu. Premda se radi o vrsnijem renesansnom kiparskom ostvarenju u dubrovačkom kraju, u dosadašnjoj literaturi tek je usputno spomenuto. Skulptura se ističe i po skupocjenijem materijalu od kojega je isklesana, a posebice jer je na njezinoj poleđini svjesno zadržan dio romaničkoga figurativnog reljefa. Na osnovi podrobne analize nastojalo se ukazati na to da je skulptura sv. Ivana Krstitelja nastala u prvoj polovini 16. stoljeća, kao i to da je za njezinu izradu upotrijebljen mramorni ulomak na kojem je bio predočen orao u borbi sa zmijom iz prve polovine 13. stoljeća. Posebna pozornost bila je usmjerena i na sam fenomen reutilizacije mramora i promišljenog zadržavanja starijega skulpturalnog uratka kao svojevrsnog znamena drevnosti, a koji je detektiran i na nekolicini drugih primjera na prostoru Dubrovnika i njegove okolice.
{"title":"Mramorna skulptura sv. Ivana Krstitelja iz crkve sv. Ivana Krstitelja na otoku Šipanu","authors":"Predrag Marković, Ivana Tomas","doi":"10.31664/ripu.2021.45.02","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2021.45.02","url":null,"abstract":"Tema rada je mramorna skulptura sv. Ivana Krstitelja iz crkve posvećene istom svetcu na predjelu Šilovo Selo na otoku Šipanu. Premda se radi o vrsnijem renesansnom kiparskom ostvarenju u dubrovačkom kraju, u dosadašnjoj literaturi tek je usputno spomenuto. Skulptura se ističe i po skupocjenijem materijalu od kojega je isklesana, a posebice jer je na njezinoj poleđini svjesno zadržan dio romaničkoga figurativnog reljefa. Na osnovi podrobne analize nastojalo se ukazati na to da je skulptura sv. Ivana Krstitelja nastala u prvoj polovini 16. stoljeća, kao i to da je za njezinu izradu upotrijebljen mramorni ulomak na kojem je bio predočen orao u borbi sa zmijom iz prve polovine 13. stoljeća. Posebna pozornost bila je usmjerena i na sam fenomen reutilizacije mramora i promišljenog zadržavanja starijega skulpturalnog uratka kao svojevrsnog znamena drevnosti, a koji je detektiran i na nekolicini drugih primjera na prostoru Dubrovnika i njegove okolice.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-12-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"45603562","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-12-31DOI: 10.31664/ripu.2021.45.15
Iva Pasini Tržec
Na temelju istraživanja arhivske dokumentacije, aukcijskih kataloga i materijalnih tragova na poleđini slike Majčinstvo Louisa de Monija (1698. – 1771.) autorica utvrđuje raniju provenijenciju slike, koja od 1910. godine kao dio donacije Aleksandre Mlinarić, rođ. Davydov, čini dio zbirnoga fonda Strossmayerove galerije starih majstora HAZU. Povijest slike Majčinstvo prati od 1767. godine, kada je u Amsterdamu prodavana zbirka ljubitelja umjetnosti Pietera van Capella. Sliku potom identificira 1773. godine na prodaji zbirke Johana Aegidiusz. van der Marcka, gradonačelnika Leidena i de Monijeva patrona, te potom na prodaji zbirke baruna Menna van Coehoorna 1801. godine u Amsterdamu. Utvrđena provenijencija nije rezultirala samo popisivanjem smjene vlasnika, nego je omogućila i potvrdu atribucije slike nizozemskom slikaru Louisu de Moniju te je doprinijela saznanju o postojanju pandana slici Djevojka s pismom.
基于对档案、拍卖目录和路易莎·德·莫尼亚母亲（1698）图像背景的材料痕迹的研究。1771.）作者确立了这张照片的先前实施，自1910年以来。作为Alexandra Mlinaric捐赠的一部分，表亲。Davydov是Strossmayer的老大师HAZ画廊收藏基金的一部分。自1767年以来，威严的历史一直在追踪。一年，彼得·范·卡佩拉艺术爱好者的收藏品在阿姆斯特丹出售。然后图像识别1773。John Aegidiusz系列的销售。范德马尔克，莱顿市长和德莫尼的赞助人，然后在1801年出售了一批女男爵Menna Van Coehorn。阿姆斯特丹。经过验证的实施不仅导致了对所有者变更的描述，而且允许将图像归属于荷兰画家路易莎·德·莫尼亚，并有助于了解女孩的熊猫画的存在。
{"title":"O provenijenciji slike Majčinstvo Louisa de Monija iz Strossmayerove galerije starih majstora","authors":"Iva Pasini Tržec","doi":"10.31664/ripu.2021.45.15","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2021.45.15","url":null,"abstract":"Na temelju istraživanja arhivske dokumentacije, aukcijskih kataloga i materijalnih tragova na poleđini slike Majčinstvo Louisa de Monija (1698. – 1771.) autorica utvrđuje raniju provenijenciju slike, koja od 1910. godine kao dio donacije Aleksandre Mlinarić, rođ. Davydov, čini dio zbirnoga fonda Strossmayerove galerije starih majstora HAZU. Povijest slike Majčinstvo prati od 1767. godine, kada je u Amsterdamu prodavana zbirka ljubitelja umjetnosti Pietera van Capella. Sliku potom identificira 1773. godine na prodaji zbirke Johana Aegidiusz. van der Marcka, gradonačelnika Leidena i de Monijeva patrona, te potom na prodaji zbirke baruna Menna van Coehoorna 1801. godine u Amsterdamu. Utvrđena provenijencija nije rezultirala samo popisivanjem smjene vlasnika, nego je omogućila i potvrdu atribucije slike nizozemskom slikaru Louisu de Moniju te je doprinijela saznanju o postojanju pandana slici Djevojka s pismom.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-12-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"44549755","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：