Pub Date : 2020-12-01DOI: 10.31664/RIPU.2020.44/2.08
Irena Kraševac, Ariana Novina
Glavna zgrada Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu građena je u različitim etapama od 1895. do 1957. godine. U članku se prvi put detaljno analiziraju sve faze gradnje, počevši od Umjetničkih atelijera koje je 1895. projektirao Herman Bollé, dograđenih za potrebe Više škole za umjetnost i umjetni obrt po nacrtima Victora Grossa 1907. godine. Prema projektu Ćirila Metoda Ivekovića sklopu je 1921. prigrađena dvokatnica s visokom mansardom, a kao posljednja velika intervencija uslijedila je trokatna dogradnja 1957. godine prema projektu Ive Geršića. Sveukupno pet objekata različitih autora i razdoblja gradnje čini današnji jedinstveni arhitektonski sklop. Osim arhitekata projektanata, u članku se spominju i graditelji izvođači, Kuno Waidmann, Pilar, Mally & Bauda, Josip Dubsky, Wutte i Mihok. Navode se i interpretiraju i nerealizirani planovi i nacrti koje su izradili arhitekti Viktor Kovačić i Hugo Ehrlich (1908., atribucija), Rudolf Lubynski (1912.) te Srećko Florschütz (1914.). Tijekom prvih šezdesetak godina, od kraja 19. do sredine 20. stoljeća planirana je i izgrađena središnja zgrada u dvorištu Ilice 85, a u njezinoj su arhitektonskoj koncepciji i realizaciji sudjelovali tada najpriznatiji hrvatski arhitekti i graditelji.
萨格勒布艺术学院的主楼自1895年以来分不同阶段建造。直到1957年。年文章首次从1895位艺术家开始，详细分析了建筑的各个阶段。设计赫尔曼·博莱，1907年由维克托·格罗斯为更多的艺术和艺术学校设计。年Prema projektußirila Metoda Ivekovića sklopu je 1921。建造了一座高高的复式豪宅，上一次重大干预是在1957年的三重事件之后。Ive Geršic项目后一年。不同作者和建造时期的五件物品都是由今天独特的建筑结构组成的。除了项目建筑师之外，文章还提到了生产商建筑商Kuno Waidmann、Pilar、Mally&Bauda、Josip Dubsky、Wutte和Mihok。以下也是由建筑师Viktor Kovacic和Hugo Ehrlich（1908，属性）、Rudolf Lubynski（1912）和Srecko Florschütz（1914）设计的解释和未实现的平面图和设计。至20年年中。本世纪在伊利斯85规划并建造了一座中心建筑，其建筑理念和实施涉及当时最知名的克罗地亚建筑师和建筑商。
{"title":"Planovi i faze gradnje Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1895. do 1957. godine","authors":"Irena Kraševac, Ariana Novina","doi":"10.31664/RIPU.2020.44/2.08","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/RIPU.2020.44/2.08","url":null,"abstract":"Glavna zgrada Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu građena je u različitim etapama od 1895. do 1957. godine. U članku se prvi put detaljno analiziraju sve faze gradnje, počevši od Umjetničkih atelijera koje je 1895. projektirao Herman Bollé, dograđenih za potrebe Više škole za umjetnost i umjetni obrt po nacrtima Victora Grossa 1907. godine. Prema projektu Ćirila Metoda Ivekovića sklopu je 1921. prigrađena dvokatnica s visokom mansardom, a kao posljednja velika intervencija uslijedila je trokatna dogradnja 1957. godine prema projektu Ive Geršića. Sveukupno pet objekata različitih autora i razdoblja gradnje čini današnji jedinstveni arhitektonski sklop. Osim arhitekata projektanata, u članku se spominju i graditelji izvođači, Kuno Waidmann, Pilar, Mally & Bauda, Josip Dubsky, Wutte i Mihok. Navode se i interpretiraju i nerealizirani planovi i nacrti koje su izradili arhitekti Viktor Kovačić i Hugo Ehrlich (1908., atribucija), Rudolf Lubynski (1912.) te Srećko Florschütz (1914.). Tijekom prvih šezdesetak godina, od kraja 19. do sredine 20. stoljeća planirana je i izgrađena središnja zgrada u dvorištu Ilice 85, a u njezinoj su arhitektonskoj koncepciji i realizaciji sudjelovali tada najpriznatiji hrvatski arhitekti i graditelji.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2020-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"42296286","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2020-12-01DOI: 10.31664/RIPU.2020.44/2.10
Darja Radović Mahečić
Detaljno se predstavlja urbanistički i arhitektonski razvoj istočnoga gradskog središta, čiju okosnicu čini potez triju trgova: Trga hrvatskih velikana, Trga žrtava fašizma i Krešimirova trga. Urbani status ovog područja stjecao se postupnim razvojem predjela koji se nazivao »dio istočno od Draškovićeve ulice«, što je na prijelazu 19. u 20. stoljeće značilo izvan okvira Innenstadta (»unutarnjeg grada«, odnosno gradskog središta). Autor ideje trgova na dijagonalnoj osi je Milan Lenuci, najpoznatiji zagrebački urbanist s kraja 19. i početka 20. stoljeća, koji je prvi istaknuo razvojne mogućnosti tog dijela grada. Detaljnom regulatornom osnovom 1905. zadao je ključne elemente predjela Vlaška – Draškovićeva – Branimirova – Bauerova, koji je realiziran zbrojem pojedinačnih gradnji i parcijalnih regulacija većinom 1920-ih i 1930-ih godina. Širenje grada prema istoku od početka 20. stoljeća (kada grad bitno pomiče svoju granicu u tom smjeru), intenzivna i kvalitetna izgradnja u međuratnom razdoblju (kada taj prostor postaje “novi” poslovno-stambeni dio grada), ali i dogradnja 1950-ih i 1960-ih godina, bili su smisleniji, urbanistički određeniji te prostorno i hortikulturno primjereniji negoli u drugim gradskim područjima, što ovoj gradskoj četvrti daje identitet i prepoznatljivost, karakterističnu cjelovitost i visoku ambijentalnu vrijednost. Poštivanje toga reprezentativnog urbanog prostora, koji je nastao angažmanom brojnih aktera u relativno kratkom segmentu 20. stoljeća, treba ugraditi u obvezni dio programa buduće sanacije i uređenja.
详细介绍了东部市中心的城市和建筑发展，角落里有三个市场：克罗地亚大市场、法希姆市场和克雷希米罗夫市场。该地区地位的改善一直面临着被称为“Draškovich街以东部分”的地区的逐步发展，该地区正在走向19。20本世纪的意思是在Innenstadt（“内部城市”或市中心）之外。对角线上贸易思想的作者是19世纪末最著名的希腊城市学家米兰·勒努奇。20世纪初。几个世纪以来一直强调城市这一部分的发展。详细的监管框架1905。给出了Vlaška-Draškoviceva-Branimirova-Bauerov划分的关键要素，该划分在20世纪20年代和30年代的大部分时间里由多个单独的城市和部分法规实施。Širenje grada prema istoku od početka 20。几个世纪以来（当城市向这个方向移动边界时），在国际时代（当空间成为城市商业的新组成部分时）进行密集和高质量的建筑，但在20世纪50年代和60年代，它比其他城市地区更有意义、城市化、空间和园艺应用，是什么赋予了这座城市身份认同、特色完整性和高环境价值。尊重具有代表性的城市地区，在相对较短的第20节中，许多行动者都参与了这一活动。几个世纪以来，有必要将其纳入对制裁和条例方案未来的承诺之中。
{"title":"Potez triju trgova (Trg hrvatskih velikana – Trg žrtava fašizma – Krešimirov trg) – urbani status istočne ekstenzije zagrebačkoga Donjeg grada","authors":"Darja Radović Mahečić","doi":"10.31664/RIPU.2020.44/2.10","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/RIPU.2020.44/2.10","url":null,"abstract":"Detaljno se predstavlja urbanistički i arhitektonski razvoj istočnoga gradskog središta, čiju okosnicu čini potez triju trgova: Trga hrvatskih velikana, Trga žrtava fašizma i Krešimirova trga. Urbani status ovog područja stjecao se postupnim razvojem predjela koji se nazivao »dio istočno od Draškovićeve ulice«, što je na prijelazu 19. u 20. stoljeće značilo izvan okvira Innenstadta (»unutarnjeg grada«, odnosno gradskog središta). Autor ideje trgova na dijagonalnoj osi je Milan Lenuci, najpoznatiji zagrebački urbanist s kraja 19. i početka 20. stoljeća, koji je prvi istaknuo razvojne mogućnosti tog dijela grada. Detaljnom regulatornom osnovom 1905. zadao je ključne elemente predjela Vlaška – Draškovićeva – Branimirova – Bauerova, koji je realiziran zbrojem pojedinačnih gradnji i parcijalnih regulacija većinom 1920-ih i 1930-ih godina. Širenje grada prema istoku od početka 20. stoljeća (kada grad bitno pomiče svoju granicu u tom smjeru), intenzivna i kvalitetna izgradnja u međuratnom razdoblju (kada taj prostor postaje “novi” poslovno-stambeni dio grada), ali i dogradnja 1950-ih i 1960-ih godina, bili su smisleniji, urbanistički određeniji te prostorno i hortikulturno primjereniji negoli u drugim gradskim područjima, što ovoj gradskoj četvrti daje identitet i prepoznatljivost, karakterističnu cjelovitost i visoku ambijentalnu vrijednost. Poštivanje toga reprezentativnog urbanog prostora, koji je nastao angažmanom brojnih aktera u relativno kratkom segmentu 20. stoljeća, treba ugraditi u obvezni dio programa buduće sanacije i uređenja.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2020-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47781966","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2020-12-01DOI: 10.31664/RIPU.2020.44/2.13
Andrej Žmegač
U radu je riječ o razmjerno slabo poznatoj školi arhitekta Zemljaka iz 1938. godine. Primarno se govori o projektu jer zgrada nije izvedena cjelovito, a recentno je doživjela i različite preinake. Izvorna zamisao vidi se u idejnom projektu, gdje se ističe različit tretman tamnijega učioničkog trakta i bijelo ožbukanoga poprečnog sklopa. Navodi se kako je ova školska zgrada zaobljenom formom u velikome mjerilu glavnoga trakta iznimka u njegovu stvaralaštvu. U prostornoj analizi autor se među ostalime bavi smještajem stubišta koje ima neuobičajen položaj u odnosu na predvorje, ali logično tvori dio učioničkog trakta, povezujući tri etaže. U radu se skreće i pozornost na funkcije koje je škola u ono doba trebala zadovoljiti, a koje su je činile de facto socijalnom ustanovom (kuhinja, kupaonica, liječnik). Također je istaknuta činjenica da je u zgradi škole bilo projektirano i dječje sklonište (obdanište), i to u prizemlju glavnog trakta.
{"title":"»Isječak kružnog vijenca s izbočenjem prema jugu«: Zemljakova škola Rapska","authors":"Andrej Žmegač","doi":"10.31664/RIPU.2020.44/2.13","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/RIPU.2020.44/2.13","url":null,"abstract":"U radu je riječ o razmjerno slabo poznatoj školi arhitekta Zemljaka iz 1938. godine. Primarno se govori o projektu jer zgrada nije izvedena cjelovito, a recentno je doživjela i različite preinake. Izvorna zamisao vidi se u idejnom projektu, gdje se ističe različit tretman tamnijega učioničkog trakta i bijelo ožbukanoga poprečnog sklopa. Navodi se kako je ova školska zgrada zaobljenom formom u velikome mjerilu glavnoga trakta iznimka u njegovu stvaralaštvu. U prostornoj analizi autor se među ostalime bavi smještajem stubišta koje ima neuobičajen položaj u odnosu na predvorje, ali logično tvori dio učioničkog trakta, povezujući tri etaže. U radu se skreće i pozornost na funkcije koje je škola u ono doba trebala zadovoljiti, a koje su je činile de facto socijalnom ustanovom (kuhinja, kupaonica, liječnik). Također je istaknuta činjenica da je u zgradi škole bilo projektirano i dječje sklonište (obdanište), i to u prizemlju glavnog trakta.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2020-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"43688566","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2020-12-01DOI: 10.31664/RIPU.2020.44/2.14
Jasna Galjer
Iako je udio fotografije u oblikovanju slike svijeta u eri vizualnog obrata postao notorna činjenica, usprkos intenziviranju istraživanja ovog medija pojedine su teme u kulturnoj povijesti još uvijek nedostatno zastupljene. Karakterističan je primjer arhitektonska fotografija, gdje osim studija autorskih opusa pojedinih protagonista fotografije u Hrvatskoj, još uvijek nema cjelovitih historiografskih uvida. Polazeći od interaktivne dinamike odnosa fotografije i arhitekture kao komplementarnih medija, u tekstu se analiziraju kompleksne uloge fotografije u bilježenju i (re)kreiranju značenja arhitektonskih prostora, urbanih ambijenata, javnih i privatnih prostora. S težištem na karakterističnim žanrovskim, medijskim i autorskim primjerima iz arhitektonske publicistike (albumi, periodika, monografije, katalozi izložbi), primjenom usporedne analize rasvijetlit će se značenja fotografije u medijaliziranju arhitektonskog diskursa i vizualiziranju urbanog identiteta Zagreba. Na osnovi analize modela sagledavanja prostora koji generiraju novu dinamiku odnosa slike i teksta, cilj je doprinijeti kontekstualiziranju arhitektonske fotografije unutar konstruiranja moderne kulture i oblikovanja kolektivne memorije grada Zagreba.
尽管世界视觉形象形成的一部分已经成为一个值得注意的事实，但尽管对媒体的研究不断加强，文化史上的一些主题仍然缺乏。以建筑摄影为例，除了研究克罗地亚某些主人公照片的亲笔签名外，仍然没有全面的历史见解。根据照片和建筑师作为补充媒介之间的互动动态关系，本文分析了照片在建筑空间、城市环境、公共和私人空间的观察和（再）创造中的复杂作用。S težištem na karakteritičnimžanrovskim，medijskim i autoskim primjerima iz arhitektonske publicitike（白蛋白，周期性，单体rafije，katalozi izložbi），primjenom usporedne analize rasvijetlitće se značenja fotografije u medijaliziranju arhitektunskog diskursa i vizualiziranju urbanog identititta Zagreba。在分析产生图像和文本之间关系的新动态的空间观模型的基础上，目标是在现代文化设计和萨格勒布市集体记忆的形成中，为建筑摄影的背景做出贡献。
{"title":"Zagreb u objektivu arhitektonske fotografije","authors":"Jasna Galjer","doi":"10.31664/RIPU.2020.44/2.14","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/RIPU.2020.44/2.14","url":null,"abstract":"Iako je udio fotografije u oblikovanju slike svijeta u eri vizualnog obrata postao notorna činjenica, usprkos intenziviranju istraživanja ovog medija pojedine su teme u kulturnoj povijesti još uvijek nedostatno zastupljene. Karakterističan je primjer arhitektonska fotografija, gdje osim studija autorskih opusa pojedinih protagonista fotografije u Hrvatskoj, još uvijek nema cjelovitih historiografskih uvida. Polazeći od interaktivne dinamike odnosa fotografije i arhitekture kao komplementarnih medija, u tekstu se analiziraju kompleksne uloge fotografije u bilježenju i (re)kreiranju značenja arhitektonskih prostora, urbanih ambijenata, javnih i privatnih prostora. S težištem na karakterističnim žanrovskim, medijskim i autorskim primjerima iz arhitektonske publicistike (albumi, periodika, monografije, katalozi izložbi), primjenom usporedne analize rasvijetlit će se značenja fotografije u medijaliziranju arhitektonskog diskursa i vizualiziranju urbanog identiteta Zagreba. Na osnovi analize modela sagledavanja prostora koji generiraju novu dinamiku odnosa slike i teksta, cilj je doprinijeti kontekstualiziranju arhitektonske fotografije unutar konstruiranja moderne kulture i oblikovanja kolektivne memorije grada Zagreba.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2020-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"43665415","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2020-12-01DOI: 10.31664/RIPU.2020.44/2.03
Zlatko Karač
Tekst je nastao u prvim danima nakon zagrebačkog potresa kao specifični “repetitorij” konzervatorskih postulata i praktičnih smjernica za postupanje pri procjeni štete i sanaciji oštećenih kulturnih dobara. Razmatraju se različiti pristupi za obnovu pojedinačno zaštićenih spomenika i onih obuhvaćenih samo “zonskom zaštitom”. Sistematizirane su i pojašnjene najčešće konzervatorske dileme koje se javljaju nakon velikih kataklizmi te se ukazuje na deset metodološki nezaobilaznih koraka u situacijama konzervatorskih “dobrih praksi”. S obzirom na akutno stanje oštećenja zagrebačkih povijesnih građevina i trenutačno gotovo isključivi naglasak građevinske struke na konstruktivnoj sanaciji, diskutira se o načelima prihvatljive uporabe zamjenskih konstrukcija i materijala te o ograničenjima u aseizmičkim ojačanjima spomeničkih zgrada. Urbana obnova istaknuta je kao najkompleksniji problemski sloj, no s obzirom na njenu dugoročnost i strategijski format, ovdje se detaljnije ne elaborira.
{"title":"Obnova povijesne urbane cjeline Zagreba nakon potresa: konzervatorski pristup, polazišta i osnovne smjernice","authors":"Zlatko Karač","doi":"10.31664/RIPU.2020.44/2.03","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/RIPU.2020.44/2.03","url":null,"abstract":"Tekst je nastao u prvim danima nakon zagrebačkog potresa kao specifični “repetitorij” konzervatorskih postulata i praktičnih smjernica za postupanje pri procjeni štete i sanaciji oštećenih kulturnih dobara. Razmatraju se različiti pristupi za obnovu pojedinačno zaštićenih spomenika i onih obuhvaćenih samo “zonskom zaštitom”. Sistematizirane su i pojašnjene najčešće konzervatorske dileme koje se javljaju nakon velikih kataklizmi te se ukazuje na deset metodološki nezaobilaznih koraka u situacijama konzervatorskih “dobrih praksi”. S obzirom na akutno stanje oštećenja zagrebačkih povijesnih građevina i trenutačno gotovo isključivi naglasak građevinske struke na konstruktivnoj sanaciji, diskutira se o načelima prihvatljive uporabe zamjenskih konstrukcija i materijala te o ograničenjima u aseizmičkim ojačanjima spomeničkih zgrada. Urbana obnova istaknuta je kao najkompleksniji problemski sloj, no s obzirom na njenu dugoročnost i strategijski format, ovdje se detaljnije ne elaborira.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2020-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"42134183","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2020-12-01DOI: 10.31664/RIPU.2020.44/2.11
Biserka Dumbović Bilušić, Viki Jakaša Borić
Tema članka je prepoznavanje i vrednovanje tipološko-morfoloških, odnosno kulturnopovijesnih i strukturnih obilježja sjeverozapadnog dijela donjogradskog bloka Trg bana Jelačića – Petrinjska – Amruševa – Trg N. Š. Zrinskoga – Praška ulica u kontekstu suvremenih konzervatorskih principa i pristupa obnovi povijesnih cjelina. Prikazana je geneza bloka koji nastaje organskim rastom i planerskim zahvatima 19. stoljeća, a građevni je fond (Trg bana J. Jelačića 12, Trg bana J. Jelačića 13 / Praška 3, Praška 5) istražen, analiziran i valoriziran s ciljem izrade preporuka za njegovu obnovu i prenamjenu, uz napomenu da je transformacija uglovnice Hrvatske zemaljske banke prije istražena u sklopu obrade djela arhitekta Ignjata Fischera (M. Bagarić, 2011.). U smjernicama za obnovu naglašava se potreba za integralnim pristupom planiranju urbane obnove koji predlažu međunarodni dokumenti i aktualni konzervatorski pristupi uz afirmiranje povijesnoga urbanog krajolika, kojim se povijesni grad sagledava kao živi organizam u stalnoj promjeni. Očuvanje i unaprjeđenje prostornog identiteta Donjega grada moguće je samo putem zaštite autentičnosti i integriteta povijesnih zgrada.
本文的主题是对叶拉奇广场-佩特林-阿姆鲁绍瓦-北广场下城区西北部的形态、文化和结构特征的认识和价值。来源——在当代保护原则的背景下推动街道发展，并实现新的历史目标。一个有机生长和行星生长阻断基因已经被证明。几个世纪以来，对建筑基金（J.Jelačic Square 12、J.JelaćSquare 13/Praška 3、Praška 5）进行了调查、分析和验证，以期提出更新和转让的建议，我是一个转型的人，我是一位名叫Hrvatskezemaljskebanke prije istražena u sklopu obrade djela arhitekta Ignjata Fischera的人（M.Bagarić，2011），历史之城被视为一个不断变化的有机体。只有历史建筑的真实性和完整性才能保护和改善市中心的空间特征。
{"title":"Tipološko-morfološka analiza kao polazište za planiranje urbane obnove sjeverozapadnog dijela bloka Trg bana J. Jelačića – Petrinjska – Amruševa – Trg N. Š. Zrinskoga – Praška ulica","authors":"Biserka Dumbović Bilušić, Viki Jakaša Borić","doi":"10.31664/RIPU.2020.44/2.11","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/RIPU.2020.44/2.11","url":null,"abstract":"Tema članka je prepoznavanje i vrednovanje tipološko-morfoloških, odnosno kulturnopovijesnih i strukturnih obilježja sjeverozapadnog dijela donjogradskog bloka Trg bana Jelačića – Petrinjska – Amruševa – Trg N. Š. Zrinskoga – Praška ulica u kontekstu suvremenih konzervatorskih principa i pristupa obnovi povijesnih cjelina. Prikazana je geneza bloka koji nastaje organskim rastom i planerskim zahvatima 19. stoljeća, a građevni je fond (Trg bana J. Jelačića 12, Trg bana J. Jelačića 13 / Praška 3, Praška 5) istražen, analiziran i valoriziran s ciljem izrade preporuka za njegovu obnovu i prenamjenu, uz napomenu da je transformacija uglovnice Hrvatske zemaljske banke prije istražena u sklopu obrade djela arhitekta Ignjata Fischera (M. Bagarić, 2011.). U smjernicama za obnovu naglašava se potreba za integralnim pristupom planiranju urbane obnove koji predlažu međunarodni dokumenti i aktualni konzervatorski pristupi uz afirmiranje povijesnoga urbanog krajolika, kojim se povijesni grad sagledava kao živi organizam u stalnoj promjeni. Očuvanje i unaprjeđenje prostornog identiteta Donjega grada moguće je samo putem zaštite autentičnosti i integriteta povijesnih zgrada.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2020-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"41518808","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2020-12-01DOI: 10.31664/RIPU.2020.44/2.06
Marina Bregovac Pisk
Narodni muzej u Zagrebu posjetiteljima je otvoren 1846. godine, u vrijeme punog zamaha Hrvatskoga narodnog preporoda, koji će tri godine kasnije oktroiranim ustavom biti zaustavljen. Uloga novog muzeja u javnom i kulturnom životu Zagreba i šire pokazala se izuzetno važnom. U kratkom razdoblju od 1855. do 1858. za novi muzej naručena su i izvedena četiri portreta – prvog »čuvara« novog muzeja Dragutina Rakovca, bana Josipa Jelačića, cara i kralja Franje Josipa I. i zagrebačkog nadbiskupa Jurja Haulika, plaćena sredstvima prikupljenim javnim pozivima. Djela su Ivana Zaschea, slikara koji je iz Beča došao u Zagreb 1852. godine na Haulikov poziv, i ostao u njemu sve do smrti 1863. godine. Članak se bavi trima osobama ključnim za Narodni muzej u početcima njegovoga javnog djelovanja i otvaranja posjetiteljima – Dragutinom Rakovcem, Mijatom Sabljarom i Ljudevitom Farkašom Vukotinovićem, te objedinjuje dosadašnja saznanja o naručenim portretima i vremenu njihovih narudžbi.
萨格勒布的国家博物馆于1846年开放。克罗地亚国家重建工作将于三年后因乌克兰宪法而暂停。Uloga novog muzeja u javnom i kulturnomživotu Zagreba išire pokazala se izuzetno važnom。在1855年的短期内，直到1858年。新博物馆订购并展出了四幅肖像画——新博物馆德拉古廷·拉科维奇的第一幅“警卫”肖像画，由约西普·杰拉契奇、法国国王约西普一世和萨格勒布超级主教尤尔贾·哈利卡创作，由公众募捐资金支付。来自维也纳的画家伊凡·扎舍于1852年来到萨格勒布。那一年，他打电话给Haulik，并一直住在那里，直到1863年去世。年这篇文章涉及国家博物馆在公开活动和向游客开放之初的三位关键人物：德拉古廷·拉科维奇、米贾塔姆·萨布尔贾和卢维尼特·法卡什·武科蒂诺维奇，并结合目前对已订购肖像和他们订购时间的了解。
{"title":"Narudžbe portreta za Narodni muzej u Zagrebu pedesetih godina 19. stoljeća","authors":"Marina Bregovac Pisk","doi":"10.31664/RIPU.2020.44/2.06","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/RIPU.2020.44/2.06","url":null,"abstract":"Narodni muzej u Zagrebu posjetiteljima je otvoren 1846. godine, u vrijeme punog zamaha Hrvatskoga narodnog preporoda, koji će tri godine kasnije oktroiranim ustavom biti zaustavljen. Uloga novog muzeja u javnom i kulturnom životu Zagreba i šire pokazala se izuzetno važnom. U kratkom razdoblju od 1855. do 1858. za novi muzej naručena su i izvedena četiri portreta – prvog »čuvara« novog muzeja Dragutina Rakovca, bana Josipa Jelačića, cara i kralja Franje Josipa I. i zagrebačkog nadbiskupa Jurja Haulika, plaćena sredstvima prikupljenim javnim pozivima. Djela su Ivana Zaschea, slikara koji je iz Beča došao u Zagreb 1852. godine na Haulikov poziv, i ostao u njemu sve do smrti 1863. godine. Članak se bavi trima osobama ključnim za Narodni muzej u početcima njegovoga javnog djelovanja i otvaranja posjetiteljima – Dragutinom Rakovcem, Mijatom Sabljarom i Ljudevitom Farkašom Vukotinovićem, te objedinjuje dosadašnja saznanja o naručenim portretima i vremenu njihovih narudžbi.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2020-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"49131964","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2020-12-01DOI: 10.31664/RIPU.2020.44/2.12
Marina Bagarić
Povijest hrvatske međuratne arhitekture u mnogim je pregledima jednaka povijesti arhitekture modernizma, odnosno internacionalnog stila. Ipak, zgrade s neostilskom dekoracijom čine značajan dio korpusa zagrebačke arhitekture 1920-ih i 1930-ih. Najzastupljenija je stilska tendencija neoklasicizma, a stilska jedinstva formiraju i zgrade čije je oblikovanje eksterijera nadahnuto historijskim stilovima i (najčešće) lokalnom tradicijom. Većina arhitekata nije sklona samo jednoj stilskoj tendenciji, nego ovisno o ukusu i ciljevima investitora projektiraju, često i istodobno, zgrade s obilježjima neoklasicizma, historizma i tradicionalizma. Pri tome sasvim modernistički, racionalno i ekonomično promišljaju prostorna rješenja.
{"title":"Neoklasicizmi, historija i tradicija u zagrebačkoj arhitekturi međuratnog razdoblja","authors":"Marina Bagarić","doi":"10.31664/RIPU.2020.44/2.12","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/RIPU.2020.44/2.12","url":null,"abstract":"Povijest hrvatske međuratne arhitekture u mnogim je pregledima jednaka povijesti arhitekture modernizma, odnosno internacionalnog stila. Ipak, zgrade s neostilskom dekoracijom čine značajan dio korpusa zagrebačke arhitekture 1920-ih i 1930-ih. Najzastupljenija je stilska tendencija neoklasicizma, a stilska jedinstva formiraju i zgrade čije je oblikovanje eksterijera nadahnuto historijskim stilovima i (najčešće) lokalnom tradicijom. Većina arhitekata nije sklona samo jednoj stilskoj tendenciji, nego ovisno o ukusu i ciljevima investitora projektiraju, često i istodobno, zgrade s obilježjima neoklasicizma, historizma i tradicionalizma. Pri tome sasvim modernistički, racionalno i ekonomično promišljaju prostorna rješenja.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2020-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"42694849","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2019-12-31DOI: 10.31664/ripu.2019.43.14
Danko Zelić
U radu se predstavlja projekt za zatvaranje morskog pristupa luci Ostendea što ga je Faust Vrančić načinio 1603. godine, u jeku opsade toga grada, i iz Praga poslao zapovjedniku opsadnih trupa nadvojvodi Albrechtu VII.
{"title":"Projekt Fausta Vrančića za opsadu Ostendea iz 1603. godine","authors":"Danko Zelić","doi":"10.31664/ripu.2019.43.14","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2019.43.14","url":null,"abstract":"U radu se predstavlja projekt za zatvaranje morskog pristupa luci Ostendea što ga je Faust Vrančić načinio 1603. godine, u jeku opsade toga grada, i iz Praga poslao zapovjedniku opsadnih trupa nadvojvodi Albrechtu VII.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2019-12-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"https://sci-hub-pdf.com/10.31664/ripu.2019.43.14","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"44538300","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2019-12-31DOI: 10.31664/ripu.2019.43.04
I. Ferenčak
The Glagolitic printing office in Rijeka was established by Bishop Šimun Kožičić Benja at the end of the year 1530 and in about six or seven months published six books in the Glagolitic script. As a group, these books contain six illustrations and a set of historiated Latin initials that connects them with contemporary Venetian publications and book design. By examining books printed in Venice during the first decades of the 16th century, the author has identified models for most of the illustrations and the initials printed by Kožičić. The illustrations used in books printed in Rijeka are analysed regarding their stylistic and iconographical features, and interpreted as carefully chosen elements of a visual program that reflects the idea of Kožičić’s publishing undertaking.
{"title":"The Illustrations in the Glagolitic Books Printed by Bishop Šimun Kožičić Benja in Rijeka (1530–1531)","authors":"I. Ferenčak","doi":"10.31664/ripu.2019.43.04","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/ripu.2019.43.04","url":null,"abstract":"The Glagolitic printing office in Rijeka was established by Bishop Šimun Kožičić Benja at the end of the year 1530 and in about six or seven months published six books in the Glagolitic script. As a group, these books contain six illustrations and a set of historiated Latin initials that connects them with contemporary Venetian publications and book design. By examining books printed in Venice during the first decades of the 16th century, the author has identified models for most of the illustrations and the initials printed by Kožičić. The illustrations used in books printed in Rijeka are analysed regarding their stylistic and iconographical features, and interpreted as carefully chosen elements of a visual program that reflects the idea of Kožičić’s publishing undertaking.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2019-12-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"https://sci-hub-pdf.com/10.31664/ripu.2019.43.04","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"46695600","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：