Pub Date : 2021-02-01DOI: 10.31664/RIPU.2020.44/1.03
Emil Hilje
U članku se, temeljem desetak dosad nepoznatih arhivskih podataka, pokušava rekonstruirati životni put i umjetnički razvoj najznačajnijega dalmatinskoga gotičkog slikara Blaža Jurjeva Trogiranina. Podatak da je u dokumentima iz 1419. godine naveden kao »slikar Blaž iz Zadra« potvrđuje pretpostavku da je dio svoje mladosti, a zacijelo i školovanja, proveo u tom gradu, u vrijeme kada je tamo dominantna slikarska ličnost bio Menegelo Ivanov de Canali, pa je moguće određene trečentističke arhaizme, prisutne u Blaževim djelima, dovesti u direktniju vezu s izvorištem u Menegelovu slikarstvu. Također, potvrde višestrukih boravaka u Splitu pružaju uporište za pomicanje uobičajene datacije raspela u crkvi sv. Frane u majstorovu zreliju stvaralačku fazu, pa je onda lakše predočiti moguće etape Blaževa likovnog sazrijevanja: od početne, snažnije vezane uz menegelovska izvorišta, preko pretpostavljenog boravka u Veneciji, a zatim razvijene djelatnosti u Trogiru i Dubrovniku, do potpune afirmacije i umjetnički najplodnijeg razdoblja tridesetih godina 15. stoljeća.
这篇文章基于十年来不为人知的档案，试图重建达尔马提亚最重要的哥特式画家Blaze Yurjev Trogiranin的生活和艺术发展。数据在1419份文件中。这一年被称为“扎德拉的画家Blage”，这证实了一种假设，即他年轻时的一部分时间，出于目的和教育，都是在这座城市进行的，当时占主导地位的绘画人物是Menegelo Ivanov de Canali，因此Blaze的作品中可能存在第三方建筑，这与Menegel绘画的起源有直接关系。此外，斯普利特多名居民的证书提供了一个设施，可以在高级创作阶段将通常的分散数据转移到圣弗兰教堂，因此更容易预测Blaze绘画发展的可能阶段：从一开始，与menegel来源的关系更强，到威尼斯的所谓住所，然后在Trogira和Dubrovnik开展活动，直到第三十五年的充分肯定和艺术的孕育期。几个世纪以来。
{"title":"Nekoliko bilješki o slikaru Blažu Jurjevu","authors":"Emil Hilje","doi":"10.31664/RIPU.2020.44/1.03","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/RIPU.2020.44/1.03","url":null,"abstract":"U članku se, temeljem desetak dosad nepoznatih arhivskih podataka, pokušava rekonstruirati životni put i umjetnički razvoj najznačajnijega dalmatinskoga gotičkog slikara Blaža Jurjeva Trogiranina. Podatak da je u dokumentima iz 1419. godine naveden kao »slikar Blaž iz Zadra« potvrđuje pretpostavku da je dio svoje mladosti, a zacijelo i školovanja, proveo u tom gradu, u vrijeme kada je tamo dominantna slikarska ličnost bio Menegelo Ivanov de Canali, pa je moguće određene trečentističke arhaizme, prisutne u Blaževim djelima, dovesti u direktniju vezu s izvorištem u Menegelovu slikarstvu. Također, potvrde višestrukih boravaka u Splitu pružaju uporište za pomicanje uobičajene datacije raspela u crkvi sv. Frane u majstorovu zreliju stvaralačku fazu, pa je onda lakše predočiti moguće etape Blaževa likovnog sazrijevanja: od početne, snažnije vezane uz menegelovska izvorišta, preko pretpostavljenog boravka u Veneciji, a zatim razvijene djelatnosti u Trogiru i Dubrovniku, do potpune afirmacije i umjetnički najplodnijeg razdoblja tridesetih godina 15. stoljeća.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":" May","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-02-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"41251558","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-02-01DOI: 10.31664/RIPU.2020.44/1.11
Petar Prelog, Lada Bošnjak Velagić
U radu se analizira rani slikarski opus Željka Hegedušića i predstavlja slika Kompozicija (oko 1935.) iz fundusa Moderne galerije u Zagrebu, naslikana na stražnjoj strani ulja na platnu Žitna pijaca u Mitrovici (1935.). To nadrealističko djelo prvi je put izloženo na izložbi Na robu: Vizualna umetnost v Kraljevini Jugoslaviji 1929–1941, održanoj u Ljubljani 2019. godine. Uz osnovne podatke o slici te izložbenoj povijesti aversa, autori donose kontekstualnu analizu predstavljene slike. Pritom se uzima u obzir slikarevo sudjelovanje na izložbama Udruženja umjetnika Zemlja te se interpretira nekoliko njegovih ključnih djela nastalih u prvoj polovici tridesetih godina. Također, Kompozicija se valorizira u kontekstu nadrealističke komponente slikareva opusa, kao i korpusa međuratnog nadrealizma u hrvatskom slikarstvu.
{"title":"Prilog nadrealističkom opusu Željka Hegedušića – slika Kompozicija (oko 1935.)","authors":"Petar Prelog, Lada Bošnjak Velagić","doi":"10.31664/RIPU.2020.44/1.11","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/RIPU.2020.44/1.11","url":null,"abstract":"U radu se analizira rani slikarski opus Željka Hegedušića i predstavlja slika Kompozicija (oko 1935.) iz fundusa Moderne galerije u Zagrebu, naslikana na stražnjoj strani ulja na platnu Žitna pijaca u Mitrovici (1935.). To nadrealističko djelo prvi je put izloženo na izložbi Na robu: Vizualna umetnost v Kraljevini Jugoslaviji 1929–1941, održanoj u Ljubljani 2019. godine. Uz osnovne podatke o slici te izložbenoj povijesti aversa, autori donose kontekstualnu analizu predstavljene slike. Pritom se uzima u obzir slikarevo sudjelovanje na izložbama Udruženja umjetnika Zemlja te se interpretira nekoliko njegovih ključnih djela nastalih u prvoj polovici tridesetih godina. Također, Kompozicija se valorizira u kontekstu nadrealističke komponente slikareva opusa, kao i korpusa međuratnog nadrealizma u hrvatskom slikarstvu.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-02-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"42685772","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-02-01DOI: 10.31664/RIPU.2020.44/1.02
Đurđina Lakošeljac
U Državnom arhivu u Zadru i Arhivu HAZU u Zagrebu čuva se dio građe nekadašnjeg arhiva Stare splitske općine, u kojoj se u sedamdesetak dokumenata spominju splitski zlatari 14. stoljeća. Autorica u radu sabire otprije poznate i novootkrivene arhivske vijesti o tridesetak zlatara zabilježenih u splitskim arhivskim izvorima od 1341. do 1400. godine te temeljem njihove analize revidira i sintetizira spoznaje o njima.
{"title":"Arhivske vijesti o splitskim zlatarima 14. stoljeća","authors":"Đurđina Lakošeljac","doi":"10.31664/RIPU.2020.44/1.02","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/RIPU.2020.44/1.02","url":null,"abstract":"U Državnom arhivu u Zadru i Arhivu HAZU u Zagrebu čuva se dio građe nekadašnjeg arhiva Stare splitske općine, u kojoj se u sedamdesetak dokumenata spominju splitski zlatari 14. stoljeća. Autorica u radu sabire otprije poznate i novootkrivene arhivske vijesti o tridesetak zlatara zabilježenih u splitskim arhivskim izvorima od 1341. do 1400. godine te temeljem njihove analize revidira i sintetizira spoznaje o njima.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-02-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"42883709","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-02-01DOI: 10.31664/RIPU.2020.44/1.07
M. Pelc
Medalje posvećene Eugenu Savojskom pružaju reprezentativan uvid u baroknu vizualnu simboliku kao sastavnicu javne promidžbe istaknutog pojedinca. Njihova ikonografska analiza razotkriva mitopoetiku carskog vojskovođe, ostvarenu s pomoću retoričkih sredstava barokne vizualne propagande, u prvom redu obilatim korištenjem izražajnih motiva portretne, mitološke, biblijske, amblemske i povijesno-topografske provenijencije. Obrađena numizmatička građa čuva se pretežno u zbirkama Arheološkog muzeja u Zagrebu i Muzeja Slavonije u Osijeku. Da bi se bolje razumjela vizualna retorika kojom se stvarao image Eugena Savojskog, medaljama iz tih zbirki pridružene su i druge medalje odnosno vizualna građa iz relevantnih suvremenih publikacija posvećenih velikom vojskovođi. Možda više nego u drugim likovnim medijima, princ Eugen je upravo na medaljama stiliziran kao utilissimus reipublicae princeps, kao produžena vojnička ruka triju careva i kao njihov alter ego u borbi za interese Carstva.
{"title":"Utilissimus reipublicae princeps – Eugen Savojski i retorika barokne medalje","authors":"M. Pelc","doi":"10.31664/RIPU.2020.44/1.07","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/RIPU.2020.44/1.07","url":null,"abstract":"Medalje posvećene Eugenu Savojskom pružaju reprezentativan uvid u baroknu vizualnu simboliku kao sastavnicu javne promidžbe istaknutog pojedinca. Njihova ikonografska analiza razotkriva mitopoetiku carskog vojskovođe, ostvarenu s pomoću retoričkih sredstava barokne vizualne propagande, u prvom redu obilatim korištenjem izražajnih motiva portretne, mitološke, biblijske, amblemske i povijesno-topografske provenijencije. Obrađena numizmatička građa čuva se pretežno u zbirkama Arheološkog muzeja u Zagrebu i Muzeja Slavonije u Osijeku. Da bi se bolje razumjela vizualna retorika kojom se stvarao image Eugena Savojskog, medaljama iz tih zbirki pridružene su i druge medalje odnosno vizualna građa iz relevantnih suvremenih publikacija posvećenih velikom vojskovođi. Možda više nego u drugim likovnim medijima, princ Eugen je upravo na medaljama stiliziran kao utilissimus reipublicae princeps, kao produžena vojnička ruka triju careva i kao njihov alter ego u borbi za interese Carstva.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-02-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"48345216","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-02-01DOI: 10.31664/RIPU.2020.44/1.06
Andrej Žmegač
U radu se tumače modernizacijski zahvati na kninskoj utvrdi nakon što su je 1688. zauzele mletačke snage. Taj proces prati se na temelju više dosad neiskorištenih tlocrta, među kojima su najvažniji oni iz Muzeja Correr u Veneciji. Objavljen je i dosad nepoznat projekt kninske tvrđave iz Stuttgarta. Pisani pak izvori potječu iz dobro poznatih fondova u Veneciji, ali se važnom pokazala i ostavština inženjera Camozzinija, upravitelja kninskih radova, sačuvana u Hvaru. Na temelju rečene građe autor nastoji odrediti udio inženjera Antuna Jančića u glavnoj modernizacijskoj kampanji od 1710. do 1713. godine. S obzirom na važnost kninske tvrđave sve do kraja Mletačke Republike, u radu se navode i komentari nekih njezinih vojnih stručnjaka, poput generala Spara (1731.) i Graemea (1758.).
该作品阐释了1688年后图书馆的现代化。喝牛奶。这一过程是基于更多未使用的污染物，其中最重要的是威尼斯科雷尔博物馆的污染物。一个来自斯图加特的未知图书馆项目已经出版。由威尼斯知名资金来源撰写，但柬埔寨工程师、书店经理的辞职也在克罗地亚展出。在上述建设的基础上，作者试图确定工程师Antuna Jančić1710年重大现代化运动的份额。直到1713年。年S obzirom na važnost kninske tvrřave sve do kraja Mletačke Republice，u radu se navoode i komentari nekih njezinih vojnih stručnjaka，poput generala Spara（1731）i Graemea（1758）。
{"title":"Modernizacija kninske tvrđave u 18. stoljeću","authors":"Andrej Žmegač","doi":"10.31664/RIPU.2020.44/1.06","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/RIPU.2020.44/1.06","url":null,"abstract":"U radu se tumače modernizacijski zahvati na kninskoj utvrdi nakon što su je 1688. zauzele mletačke snage. Taj proces prati se na temelju više dosad neiskorištenih tlocrta, među kojima su najvažniji oni iz Muzeja Correr u Veneciji. Objavljen je i dosad nepoznat projekt kninske tvrđave iz Stuttgarta. Pisani pak izvori potječu iz dobro poznatih fondova u Veneciji, ali se važnom pokazala i ostavština inženjera Camozzinija, upravitelja kninskih radova, sačuvana u Hvaru. Na temelju rečene građe autor nastoji odrediti udio inženjera Antuna Jančića u glavnoj modernizacijskoj kampanji od 1710. do 1713. godine. S obzirom na važnost kninske tvrđave sve do kraja Mletačke Republike, u radu se navode i komentari nekih njezinih vojnih stručnjaka, poput generala Spara (1731.) i Graemea (1758.).","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2021-02-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"44746158","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2020-12-01DOI: 10.31664/RIPU.2020.44/2.09
Snješka Knežević
U razdoblju od 1893. do 1913. godine Milan Lenuci projektirao je za područja oslobođena premještanjem i rekonstrukcijom potoka Medveščaka više avenija u funkciji prostornih osi i ishodišta urbanističke strukture pojedinih budućih dijelova grada. Slične je avenije projektirao i za područje periferije, Trešnjevke i Trnja. Te osi razabiru se u kasnije izgrađenom tkivu grada, iako u drukčijim dimenzijama i izmijenjenim tokovima.
{"title":"Lenucijeve avenije: nove prostorne osi Zagreba","authors":"Snješka Knežević","doi":"10.31664/RIPU.2020.44/2.09","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/RIPU.2020.44/2.09","url":null,"abstract":"U razdoblju od 1893. do 1913. godine Milan Lenuci projektirao je za područja oslobođena premještanjem i rekonstrukcijom potoka Medveščaka više avenija u funkciji prostornih osi i ishodišta urbanističke strukture pojedinih budućih dijelova grada. Slične je avenije projektirao i za područje periferije, Trešnjevke i Trnja. Te osi razabiru se u kasnije izgrađenom tkivu grada, iako u drukčijim dimenzijama i izmijenjenim tokovima.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2020-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"48397222","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2020-12-01DOI: 10.31664/RIPU.2020.44/2.07
N. Gazivoda, Marijana Sironić
Na primjeru dviju vila građenih početkom 20. stoljeća, vile Frangeš, pojedinačno zaštićenoga kulturnog dobra, i vile Peroš, koja predstavlja ambijentalnu vrijednost Povijesne urbane cjeline Grad Zagreb, autorice iznose problematiku njihove zaštite i stanja spomeničke baštine u okolnostima nakon potresa 2020. godine u Zagrebu. Pritom “osobni dosjei” vila otkrivaju mnoge otežavajuće okolnosti u provedbi zaštite kulturnog nasljeđa, od zapuštanja i opstruiranja konstruktivnih i inih sanacijskih mjera samih vlasnika, do dovođenja u pitanje temeljne opstojnosti spomenika. Namjera je člankom upozoriti na ono što bi se u izvanrednim postpotresnim okolnostima moglo događati pri sanacijskim zahvatima u zaštićenoj spomeničkoj cjelini, kao i koji bi se naslijeđeni problemi, iščitani u “normalnim” okolnostima zaštite baštine, mogli nastaviti. Vila Frangeš godinama je zatvorena, zapuštena i nedostupna, propada u očekivanju temeljite sanacije i predviđene muzealizacije, a dodatno je oštećena u potresu. Vila Peroš također je godinama zapuštena i premda je dobro podnijela potres, devastirana je ubrzo nakon njega te je u posljednji čas spašena od potpune destrukcije. U ovom je članku vila Peroš prvi put povijesno-urbanistički kontekstualizirana i stilski valorizirana. Oba primjera svjedoče o kompleksnom odnosu svih sudionika u procesu zaštite, prenamjene i čuvanja kulturnih dobara, bilo da je riječ o pojedinačno visoko vrednovanim i zaštićenim primjerima ili o ambijentalnim vrijednostima kojima tek treba dodatnim istraživanjima potvrditi atribuciju i donijeti valorizaciju.
例如，20世纪初建造的两个村庄。几个世纪以来，法国的村庄，个人保护的文化遗产，以及代表整个萨格勒布市历史环境价值的Per u村庄，当局在2020年地震后面临着保护和纪念碑状态的问题。今年在萨格勒布。在“个人档案”的情况下，村庄揭示了保护文化遗产的许多困难情况，从放弃和阻碍所有者自己的建设性和制裁措施，到介绍纪念碑的基本特征。会员国的目的是警告在受保护的纪念性健康领域中，在特殊的创伤后情况下可能会发生什么，以及在花园保护的“正常”条件下读取的问题可能会继承什么。法国的村庄已经关闭、废弃和无法使用多年，预计会受到彻底的制裁，预计博物馆会受到破坏，地震会造成进一步的破坏。Vila PeroštakoŞer je godinama zapuštena i premda je dobro podnijela potres，devatirana je ubrzo nakon njega te je u posljednjičas spašena od potpune destrukcije。在这篇文章中，佩罗斯村是历史上第一次城市化和风格化。这两个例子都表明了文化产品保护、转让和保存过程中所有参与者之间的复杂关系，无论是个别高价值和受保护的例子，还是需要通过额外研究和验证来确认的环境价值。
{"title":"“Osobni dosjei” vile Frangeš i vile Peroš prije i nakon potresa 2020. godine u Zagrebu","authors":"N. Gazivoda, Marijana Sironić","doi":"10.31664/RIPU.2020.44/2.07","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/RIPU.2020.44/2.07","url":null,"abstract":"Na primjeru dviju vila građenih početkom 20. stoljeća, vile Frangeš, pojedinačno zaštićenoga kulturnog dobra, i vile Peroš, koja predstavlja ambijentalnu vrijednost Povijesne urbane cjeline Grad Zagreb, autorice iznose problematiku njihove zaštite i stanja spomeničke baštine u okolnostima nakon potresa 2020. godine u Zagrebu. Pritom “osobni dosjei” vila otkrivaju mnoge otežavajuće okolnosti u provedbi zaštite kulturnog nasljeđa, od zapuštanja i opstruiranja konstruktivnih i inih sanacijskih mjera samih vlasnika, do dovođenja u pitanje temeljne opstojnosti spomenika. Namjera je člankom upozoriti na ono što bi se u izvanrednim postpotresnim okolnostima moglo događati pri sanacijskim zahvatima u zaštićenoj spomeničkoj cjelini, kao i koji bi se naslijeđeni problemi, iščitani u “normalnim” okolnostima zaštite baštine, mogli nastaviti. Vila Frangeš godinama je zatvorena, zapuštena i nedostupna, propada u očekivanju temeljite sanacije i predviđene muzealizacije, a dodatno je oštećena u potresu. Vila Peroš također je godinama zapuštena i premda je dobro podnijela potres, devastirana je ubrzo nakon njega te je u posljednji čas spašena od potpune destrukcije. U ovom je članku vila Peroš prvi put povijesno-urbanistički kontekstualizirana i stilski valorizirana. Oba primjera svjedoče o kompleksnom odnosu svih sudionika u procesu zaštite, prenamjene i čuvanja kulturnih dobara, bilo da je riječ o pojedinačno visoko vrednovanim i zaštićenim primjerima ili o ambijentalnim vrijednostima kojima tek treba dodatnim istraživanjima potvrditi atribuciju i donijeti valorizaciju.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2020-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"48155592","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2020-12-01DOI: 10.31664/RIPU.2020.44/2.04
Dubravka Botica
Arhitektura Zagreba u razdoblju ranoga novog vijeka tek je djelomično istraživana, a obrađena je samo u pregledima barokne arhitekture i tek su rijetki primjeri iscrpno istraženi. U radu su razmotrene dvije najznačajnije crkve podignute sredinom 18. stoljeća u Zagrebu, župna crkva sv. Marije na Dolcu i nekadašnja isusovačka, danas župna crkva sv. Franje Ksaverskog na Ksaveru. Za crkvu na Dolcu predložena je nova datacija, na temelju podataka u samoj crkvi vidljivih nakon restauracije. Obje crkve tako su građene sredinom stoljeća, povezuje ih i isti naručitelj, a u komparativnoj analizi arhitekture obaju crkava uočavaju se brojna zajednička mjesta, koja se dosad nisu razmatrala. Kao izvorište rješenja zagrebačkih crkava predlaže se vodeći arhitekt u Grazu u tom razdoblju, Josef Hueber. Utjecaj njegove radionice seže čitavim područjem jugoistoka srednje Europe, a u brojnim elementima istaknutima u analizi obaju crkava, posebno u crkvi na Ksaveru, može se prepoznati njegov stil i karakteristični elementi.
萨格勒布建筑在早期只进行了部分调查，只在巴洛克建筑调查中进行了研究，并探索了罕见的例子。其中两座最重要的教堂建于18世纪中期，被认为正在发挥作用。stoljeća u Zagrebu，župna crkva sv.Marije na Dolcu i nekadašnja isusovačka，danasžupina crkva sv.Franje Ksaverskog na Ksaveru。根据修复后教堂本身可见的数据，为杜克教堂提出了一个新的数据。两座教堂都建于本世纪中叶，将它们与同一位老师联系在一起。在比较分析中，两座教堂看到了许多尚未被考虑的共同地方。作为希腊教堂解决方案的来源，有人建议格拉茨当时的著名建筑师约瑟夫·胡贝尔。他的工作坊的影响涵盖了整个欧洲东南部，在对这两座教堂的分析中，特别是在堪培拉的教堂中，他的风格和特点可以得到认可。
{"title":"Župna crkva sv. Marije na Dolcu i župna crkva sv. Franje Ksaverskog. Novi prijedlozi za istraživanje korpusa sakralne arhitekture 18. stoljeća u Zagrebu i okolici","authors":"Dubravka Botica","doi":"10.31664/RIPU.2020.44/2.04","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/RIPU.2020.44/2.04","url":null,"abstract":"Arhitektura Zagreba u razdoblju ranoga novog vijeka tek je djelomično istraživana, a obrađena je samo u pregledima barokne arhitekture i tek su rijetki primjeri iscrpno istraženi. U radu su razmotrene dvije najznačajnije crkve podignute sredinom 18. stoljeća u Zagrebu, župna crkva sv. Marije na Dolcu i nekadašnja isusovačka, danas župna crkva sv. Franje Ksaverskog na Ksaveru. Za crkvu na Dolcu predložena je nova datacija, na temelju podataka u samoj crkvi vidljivih nakon restauracije. Obje crkve tako su građene sredinom stoljeća, povezuje ih i isti naručitelj, a u komparativnoj analizi arhitekture obaju crkava uočavaju se brojna zajednička mjesta, koja se dosad nisu razmatrala. Kao izvorište rješenja zagrebačkih crkava predlaže se vodeći arhitekt u Grazu u tom razdoblju, Josef Hueber. Utjecaj njegove radionice seže čitavim područjem jugoistoka srednje Europe, a u brojnim elementima istaknutima u analizi obaju crkava, posebno u crkvi na Ksaveru, može se prepoznati njegov stil i karakteristični elementi.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2020-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"41444835","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2020-12-01DOI: 10.31664/RIPU.2020.44/2.02
Darko Kahle
Akademik Andrija Mohorovičić (1857. – 1936.), pronalazač MOHO diskontinuiteta Zemljine kore i svjetski poznati istraživač potresa početkom 20. stoljeća, objavio je 1911. godine u profesionalnom i znanstvenom časopisu Vijesti Hrvatskoga društva inžinira i arhitekta raspravu o djelovanju potresa na zgrade, u kojoj je predložio projektiranje i izračun onodobnih konstrukcija otpornih na potres, te ojačanje starijih, već sagrađenih struktura. Ta pionirska rasprava nije utjecala na donošenje posebnih zakonskih propisa o protupotresnoj izgradnji na području grada Zagreba, za razliku od Ljubljane nakon potresa 1895. godine. No rezultati rasprave bili su neizravno implementirani prilikom noveliranja postojećih odredbi Reda građenja koji je bio na snazi od 1857. do 1940. godine, odnosno Građevinskog pravilnika iz 1940. godine, koji je nakon što je 1946. godine formalno proglašen nevažećim, neformalno ostao na snazi za protupotresne odredbe sve do donošenja prvoga jugoslavenskog propisa 1964. godine, nakon razornog potresa u Skopju 1963. godine.
{"title":"Rasprava Djelovanje potresa na zgrade akademika Andrije Mohorovičića iz 1911. godine i protupotresna analiza građevnih propisa grada Zagreba u razdoblju od 1857. do 1964. godine","authors":"Darko Kahle","doi":"10.31664/RIPU.2020.44/2.02","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/RIPU.2020.44/2.02","url":null,"abstract":"Akademik Andrija Mohorovičić (1857. – 1936.), pronalazač MOHO diskontinuiteta Zemljine kore i svjetski poznati istraživač potresa početkom 20. stoljeća, objavio je 1911. godine u profesionalnom i znanstvenom časopisu Vijesti Hrvatskoga društva inžinira i arhitekta raspravu o djelovanju potresa na zgrade, u kojoj je predložio projektiranje i izračun onodobnih konstrukcija otpornih na potres, te ojačanje starijih, već sagrađenih struktura. Ta pionirska rasprava nije utjecala na donošenje posebnih zakonskih propisa o protupotresnoj izgradnji na području grada Zagreba, za razliku od Ljubljane nakon potresa 1895. godine. No rezultati rasprave bili su neizravno implementirani prilikom noveliranja postojećih odredbi Reda građenja koji je bio na snazi od 1857. do 1940. godine, odnosno Građevinskog pravilnika iz 1940. godine, koji je nakon što je 1946. godine formalno proglašen nevažećim, neformalno ostao na snazi za protupotresne odredbe sve do donošenja prvoga jugoslavenskog propisa 1964. godine, nakon razornog potresa u Skopju 1963. godine.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2020-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"43139027","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2020-12-01DOI: 10.31664/RIPU.2020.44/2.01
Dragan Damjanović
Članak govori, s pomoću analize vijesti iz onodobnoga zagrebačkog tiska te arhivskih izvora, kako se pristupilo saniranju oštećenih zgrada neposredno nakon potresa koji je pogodio Zagreb 9. 11. 1880. godine, a potom ukazuje na intenzitet građevinske aktivnosti i pitanja koja su se javila u izgradnji i urbanističkom planiranju grada neposredno nakon te prirodne katastrofe, tijekom 1881. godine.
{"title":"Zagreb nakon potresa od 9. studenoga 1880. – sanacija građevina i izgradnja grada 1881. godine","authors":"Dragan Damjanović","doi":"10.31664/RIPU.2020.44/2.01","DOIUrl":"https://doi.org/10.31664/RIPU.2020.44/2.01","url":null,"abstract":"Članak govori, s pomoću analize vijesti iz onodobnoga zagrebačkog tiska te arhivskih izvora, kako se pristupilo saniranju oštećenih zgrada neposredno nakon potresa koji je pogodio Zagreb 9. 11. 1880. godine, a potom ukazuje na intenzitet građevinske aktivnosti i pitanja koja su se javila u izgradnji i urbanističkom planiranju grada neposredno nakon te prirodne katastrofe, tijekom 1881. godine.","PeriodicalId":41842,"journal":{"name":"Radovi Instituta za Povijest Umjetnosti-Journal of the Institute of Art History","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2020-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"41948216","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：