Pub Date : 2023-07-18DOI: 10.22586/pp.v42i64.25050
Vlasta Švoger
U radu se analizira recepcija Rakovičkoga ustanka u novinama na njemačkom jeziku koje su izlazile u austrijskom dijelu Austro-Ugarske Monarhije. Istraženo je koje su novine i na koji način izvještavale o ustanku u Rakovici u listopadu 1871., izvori iz kojih su preuzimale informacije te različiti aspekti ustanka o kojima se u njima pisalo. Analiza je obuhvatila i recepciju glavnih aktera ustanka, ponajprije Eugena Kvaternika, te značenje ustanka u političkom kontekstu Austro-Ugarske Monarhije prema interpretaciji onodobnoga austrijskog tiska.
{"title":"Nemiri – ustanak ‒ puč – revolucija","authors":"Vlasta Švoger","doi":"10.22586/pp.v42i64.25050","DOIUrl":"https://doi.org/10.22586/pp.v42i64.25050","url":null,"abstract":"U radu se analizira recepcija Rakovičkoga ustanka u novinama na njemačkom jeziku koje su izlazile u austrijskom dijelu Austro-Ugarske Monarhije. Istraženo je koje su novine i na koji način izvještavale o ustanku u Rakovici u listopadu 1871., izvori iz kojih su preuzimale informacije te različiti aspekti ustanka o kojima se u njima pisalo. Analiza je obuhvatila i recepciju glavnih aktera ustanka, ponajprije Eugena Kvaternika, te značenje ustanka u političkom kontekstu Austro-Ugarske Monarhije prema interpretaciji onodobnoga austrijskog tiska.","PeriodicalId":52430,"journal":{"name":"Povijesni Prilozi","volume":"97 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-07-18","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139358395","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2023-07-18DOI: 10.22586/pp.v42i64.24968
Ante Birin
Ugovori o naukovanju, koje su roditelji ili skrbnici dječaka zaključivali s obrtničkim majstorom, bili su pravna osnova odnosa između majstora i naučnika kojom su bile uređene njihove međusobne obveze. Mnoštvo takvih ugovora sačuvano je u šibenskim bilježničkim spisima, pri čemu autor ovom prilikom, na temelju raščlambe stotinu isprava ovoga tipa iz razdoblja od 1434. do 1488., donosi njihovu diplomatičku analizu.
{"title":"Ugovori o naukovanju u kasnosrednjovjekovnom Šibeniku – diplomatička analiza","authors":"Ante Birin","doi":"10.22586/pp.v42i64.24968","DOIUrl":"https://doi.org/10.22586/pp.v42i64.24968","url":null,"abstract":"Ugovori o naukovanju, koje su roditelji ili skrbnici dječaka zaključivali s obrtničkim majstorom, bili su pravna osnova odnosa između majstora i naučnika kojom su bile uređene njihove međusobne obveze. Mnoštvo takvih ugovora sačuvano je u šibenskim bilježničkim spisima, pri čemu autor ovom prilikom, na temelju raščlambe stotinu isprava ovoga tipa iz razdoblja od 1434. do 1488., donosi njihovu diplomatičku analizu.","PeriodicalId":52430,"journal":{"name":"Povijesni Prilozi","volume":"30 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-07-18","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139357997","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2023-07-18DOI: 10.22586/pp.v42i64.22661
Rozina Palić Jelavić
U Zajčevu zborskom stvaralaštvu osobita je uloga pripala Hrvatskom pjevačkom društvu „Kolo” (utemeljeno 1862., djelovalo je do 1948.). „Kolo” je bilo prvo pjevačko društvo kojemu je Zajc posvetio neku svoju zborsku skladbu (U boj!, 1866.). Ona je označila i početak skladateljeve suradnje ne samo s „Kolom” nego i s drugim hrvatskim i inozemnim pjevačkim društvima te potaknula autora na skladanje većega broja skladbi (46) s eksplicitnom posvetom „Kolu”, u čijemu je arhivu sačuvano 99 opusa iz Zajčeva pera. Na temelju uvida u partiture Zajčevih skladbi posvećenih „Kolu” (pretežito a cappella muških zborskih sastava, ali i vokalno-instrumentalnih te jednoga orkestralnog djela) razmatraju se njihove glazbene i tekstne odrednice, vrijeme i kontekst njihova nastanka te Zajčevi višestruki odnosi s „Kolom” – kao skladatelja, dirigenta vlastitih skladbi i djela drugih autora te kao poticatelja i promicatelja zborske djelatnosti. Ona se očitovala u zajedničkim okupljanjima i nastupima „Kola” i drugih hrvatskih pjevačkih društava, a u širem smislu i u promociji i potvrđivanju hrvatskoga nacionalnog identiteta, napose stvaranjem i izvedbom poticajnih domoljubnih skladbi u vrijeme hrvatske kulturne i društveno-političke stvarnosti nakon popuštanja stega Bachova apsolutizma.
{"title":"The Croatian Singing Society “Kolo” and Ivan pl. Zajc.","authors":"Rozina Palić Jelavić","doi":"10.22586/pp.v42i64.22661","DOIUrl":"https://doi.org/10.22586/pp.v42i64.22661","url":null,"abstract":"U Zajčevu zborskom stvaralaštvu osobita je uloga pripala Hrvatskom pjevačkom društvu „Kolo” (utemeljeno 1862., djelovalo je do 1948.). „Kolo” je bilo prvo pjevačko društvo kojemu je Zajc posvetio neku svoju zborsku skladbu (U boj!, 1866.). Ona je označila i početak skladateljeve suradnje ne samo s „Kolom” nego i s drugim hrvatskim i inozemnim pjevačkim društvima te potaknula autora na skladanje većega broja skladbi (46) s eksplicitnom posvetom „Kolu”, u čijemu je arhivu sačuvano 99 opusa iz Zajčeva pera. Na temelju uvida u partiture Zajčevih skladbi posvećenih „Kolu” (pretežito a cappella muških zborskih sastava, ali i vokalno-instrumentalnih te jednoga orkestralnog djela) razmatraju se njihove glazbene i tekstne odrednice, vrijeme i kontekst njihova nastanka te Zajčevi višestruki odnosi s „Kolom” – kao skladatelja, dirigenta vlastitih skladbi i djela drugih autora te kao poticatelja i promicatelja zborske djelatnosti. Ona se očitovala u zajedničkim okupljanjima i nastupima „Kola” i drugih hrvatskih pjevačkih društava, a u širem smislu i u promociji i potvrđivanju hrvatskoga nacionalnog identiteta, napose stvaranjem i izvedbom poticajnih domoljubnih skladbi u vrijeme hrvatske kulturne i društveno-političke stvarnosti nakon popuštanja stega Bachova apsolutizma.","PeriodicalId":52430,"journal":{"name":"Povijesni Prilozi","volume":"44 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-07-18","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139358434","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2023-07-18DOI: 10.22586/pp.v42i64.23541
Iva Kurelac
Polazeći od vrlo slabe istraženosti porobljavanja i ropstva u Šibeniku i na području šibenskoga distrikta u renesansi i ranome novom vijeku u periodu intenzivnih osmanskih osvajanja, u radu se analiziraju i objavljuju dva povijesna izvora iz prve polovine 16. i s početka 17. stoljeća koji iz prve ruke svjedoče o sudbini ljudi odvedenih u roblje s pograničnih područja prema Osmanskom Carstvu (iz šibenske Zagore i Ugarske). U prvome dokumentu riječ je o skupini kršćanskih robova s područja Šibenika i šibenskoga distrikta pod osmanskom upravom, prisilno odvedenih u Napulj, vjerojatno u prvoj polovini 16. stoljeća, gdje se smatraju Turcima, a drugi izvor donosi svjedočenje Šibenskoga kaptola o otkupu šibenskoga plemića Ivana Krstitelja Zavorovića, sina šibenskoga humanista i povjesničara Dinka Zavorovića (oko 1540. – 1608.), iz turskoga zarobljeništva 1606., kamo je dospio 1605. kao pripadnik ugarskih vojnih snaga koje su tada pokušavale obraniti Ostrogon od osmanskih napada. Oba se izvora najprije stavljaju u kontekst povijesnih okolnosti u kojima su nastali, a potom se razmatraju u odnosu na dosadašnja saznanja o ropstvu na Jadranu i u Ugarskoj u renesansi i ranome novom vijeku, nastojeći naposljetku utvrditi u kojoj se mjeri sudbina kršćanskih robova i zarobljenika sa šibenskoga područja uklapa u tadašnje uzuse postupanja s robovima i zarobljenicima.
{"title":"Christian Slaves from Šibenik in Naples and the Redemption of Šibenik’s Nobleman Iohannes Baptista Zavoreus from Turkish Captivity","authors":"Iva Kurelac","doi":"10.22586/pp.v42i64.23541","DOIUrl":"https://doi.org/10.22586/pp.v42i64.23541","url":null,"abstract":"Polazeći od vrlo slabe istraženosti porobljavanja i ropstva u Šibeniku i na području šibenskoga distrikta u renesansi i ranome novom vijeku u periodu intenzivnih osmanskih osvajanja, u radu se analiziraju i objavljuju dva povijesna izvora iz prve polovine 16. i s početka 17. stoljeća koji iz prve ruke svjedoče o sudbini ljudi odvedenih u roblje s pograničnih područja prema Osmanskom Carstvu (iz šibenske Zagore i Ugarske). U prvome dokumentu riječ je o skupini kršćanskih robova s područja Šibenika i šibenskoga distrikta pod osmanskom upravom, prisilno odvedenih u Napulj, vjerojatno u prvoj polovini 16. stoljeća, gdje se smatraju Turcima, a drugi izvor donosi svjedočenje Šibenskoga kaptola o otkupu šibenskoga plemića Ivana Krstitelja Zavorovića, sina šibenskoga humanista i povjesničara Dinka Zavorovića (oko 1540. – 1608.), iz turskoga zarobljeništva 1606., kamo je dospio 1605. kao pripadnik ugarskih vojnih snaga koje su tada pokušavale obraniti Ostrogon od osmanskih napada. Oba se izvora najprije stavljaju u kontekst povijesnih okolnosti u kojima su nastali, a potom se razmatraju u odnosu na dosadašnja saznanja o ropstvu na Jadranu i u Ugarskoj u renesansi i ranome novom vijeku, nastojeći naposljetku utvrditi u kojoj se mjeri sudbina kršćanskih robova i zarobljenika sa šibenskoga područja uklapa u tadašnje uzuse postupanja s robovima i zarobljenicima.","PeriodicalId":52430,"journal":{"name":"Povijesni Prilozi","volume":"32 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-07-18","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"139357903","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2022-12-11DOI: 10.22586/pp.v41i63.23193
Zoran Grijak
U radu se analiziraju pisma iz korespondencije Josip Juraj Strossmayer – Lujo Vojnović iz razdoblja 1885. – 1892. Kao prilog je uvršteno pet pisama iz naznačenoga razdoblja sa znanstvenim aparatom. Preostali dio korespondencije, iz razdoblja 1893. – 1901., koji obuhvaća ukupno devet pisama, analizirat će se, također uz njihovu cjelovitu transkripciju, u drugom dijelu rada. Posebna pozornost posvetit će se onim pismima koja se sadržajem referiraju na pojedine važnije međunarodne aspekte hrvatske politike. To se u užem smislu, kad je riječ o dijelu korespondencije od 1885. do 1892., uz Vojnovićevo pismo Strossmayeru od 5. lipnja 1885., koje je u znanstvenom smislu već elaborirano, odnosi na još samo dva pisma: Vojnovićevo od 23. srpnja 1892., u kojemu biskupa Strossmayera moli da kod glasovitoga britanskog državnika Williama Ewarta Gladstonea podrži njegov memorandum na francuskom jeziku u kojemu Gladstoneu preporučuje Hrvatsko-ugarsku nagodbu (1868.) kao predložak za nacrt zakona o irskoj samoupravi (Home Rule Bill), koji je Gladstone predložio na donošenje britanskom parlamentu 1886. i 1893., te na Strossmayerov odgovor na to pismo od 25. srpnja 1892., u kojemu on, umjesto potpore Vojnovićevoj inicijativi, iznosi niz kritičkih objekcija o Mađarima i njihovoj hegemonističkoj politici prema Hrvatima u sklopu Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva te općenito prema nemađarskim narodima u okvirima Translajtanije, ugarske polovice Austro-Ugarske Monarhije (1867.). Pritom Strossmayer u svojem odgovoru Vojnoviću iznosi i rasističke i pseudoantropološke objekcije o Mađarima, kojima im je nastojao osporiti mogućnost nadilaženja okvira feudalnoga društvenog uređenja i oblikovanja modernih građanskih institucija. Tom je odgovoru priložio i pismo s istim nadnevkom, zamolivši Vojnovića da ga zapečati i zajedno sa svojim pismom pošalje Gladstoneu. Ono također sadržava niz kritičkih objekcija o Mađarima i njihovoj hegemonističkoj politici. Glede ocjene dosega Strossmayerova utjecaja na oblikovanje Gladstoneovih kritičkih stajališta o Mađarima i njihovoj politici prema nevladajućim narodima Translajtanije, a napose prema Hrvatima u sklopu Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva, bitno je istaknuti da Gladstone, koji je 1892. osvojio svoj četvrti, ujedno posljednji izborni mandat, ne samo da nije Strossmayera podržao u njegovoj kritici Mađara, nego mu uopće nije odgovorio na njegovo pismo od 25. srpnja 1892. Kao objašnjenje za takav Gladstoneov postupak u radu se iznosi teza da je on, s obzirom na svoje inače vrlo srdačne i prijateljske odnose sa Strossmayerom, to učinio napose iz pragmatičnih političkih razloga, koji su proizlazili iz činjenice da je Velika Britanija u tom razdoblju pružala snažnu potporu Austro-Ugarskoj Monarhiji, držeći ju važnim čimbenikom europskoga sustava ravnoteže, preprekom ruskom ekspanzionizmu prema Zapadu i njemačkom prodoru prema Istoku. Stoga bi, da se sve svelo samo na Gladstonea, doseg Strossmayerovih nastojanja u razotkrivanju mađarske represivne
该作品分析了Josip Juraj Strossmayer和Lujo Vojnovic在1885年的信件——1892年。此外,还收录了该科学装置的五封信。其余信件,1893年--1901,包括九个字母,也将在其整个转录的第二部分进行分析。将特别注意提及克罗地亚政策的某些重要国际方面的信件。这在某种程度上是1885年以来的部分信件。到1892年,与军事信件Strossmayer从5。1885年6月,已经用科学术语进行了阐述,只提到了另外两封信:23号军事信件。1892年7月,斯特罗斯迈尔主教祈祷,在英国公民威廉·埃瓦尔塔·格拉德斯通的投票下,他支持他的法语备忘录,格拉德斯通在备忘录中建议将《克罗地亚-匈牙利协议》(1868年)作为爱尔兰自杀法草案(自治法案)的提案,格拉德斯顿于1886年提议英国议会通过该法案。1893年,Strossmayer于25日回复了这封信。1892年7月,匈牙利非但没有支持《军事倡议》,反而在《翻译框架》中对匈牙利及其在匈牙利-克罗地亚王国对克罗地亚-克罗地亚人的霸权主义政策以及对非匈牙利人民的霸权主义政策提出了一系列尖锐的反对意见,奥匈帝国的匈牙利半部分(1867年)。斯特劳斯迈尔在他的答复中也表达了对匈牙利的种族主义和伪人类学的反对,试图挑战监督封建社会安排和现代民事制度形成的可能性。汤姆补充了答案,并用同样的日记寄了一封信,要求陆军将其封存,并将其与他的信一起寄给格莱斯顿。它还包含了对匈牙利及其霸权主义政策的一系列批评性反对意见。Strossmayer对匈牙利对匈牙利的关键立场形成的影响,以及他们对无人陪伴的Translatanian民族的政策,以及作为匈牙利和克罗地亚王国的一部分给克罗地亚人写信的影响评估很重要,强调了1892年的格拉德斯通。他赢得了他的第四次选举,包括他上一次的选举授权,斯特罗斯迈尔不仅支持他在匈牙利的批评,而且没有回应他25年前的信。1892年8月作为对格拉德斯通作品的解释,考虑到他与斯特罗斯迈尔在其他方面非常令人心碎和友好的关系,他很难出于务实的政治原因而这么做,这证明了当时英国支持奥匈帝国,将其视为欧洲平衡体系中的一个重要因素,阻碍俄罗斯向西方扩张和向德国东部销售。因此,如果只有格拉德斯通,斯特罗斯迈尔揭露匈牙利对英国非匈牙利翻译民族的镇压政策的成就将是未知的。但她在另一位英国人身上发现了一种极其强大的趋势,也是非常有影响力的罗伯特·威廉·塞顿·沃森,他在他的部分《南斯拉夫问题和哈布斯堡王朝》(1911年)和部分《匈牙利的种族问题》(1908年)中发表了一段斯特罗斯迈尔写给格莱斯顿的信件,通过留下斯特罗斯迈尔对此的看法,这不仅是他自己研究和知识的结果,欧洲公众发现了匈牙利政治精英对匈牙利王国非匈牙利人民的霸权主义政策的事实,特别是通过警告匈牙利与斯洛伐克歧视关系的强烈文化倾向。鉴于匈牙利与Translatania的非匈牙利民族的关系问题,英国历史和公关界对其产生了极大的兴趣,J.J.Strossmayer–L.Vojnovic于1892年7月提出。它也在克罗地亚-英国和匈牙利-英国与此的辩论和对抗的更广泛背景下进行了分析。鉴于Strossmayer对匈牙利强烈的种族主义反对,对当时政治和科学辩论中的民族刻板印象和种族主义性质的分析在工作中得到了特别关注。19世纪中期以来更多科学著作和宣传出版物的分析直到20世纪第一个十年结束。本世纪的工作认为,民族刻板印象,包括种族主义性质,作为加强他们对他人的批评话题的一个因素,在克罗地亚和匈牙利几乎同样常见,当然,英国作家也以不同的方式处理这个问题,因此,即使是曾经试图以任何方式回避他并原则上评判他的西顿·沃森,也可以通过这样的讨论来追溯。 它还认为,Strossmayer对匈牙利人的种族主义和仇外言论并不例外,而只是非常具有代表性的种族主义性质的一部分,这种性质已经从公共和政治领域转移到了科学领域。从这个意义上说,这项工作也可以被认为是对第19次政治和科学辩论中不恰当的沟通辩论的伦理和科学观察之一的批判性分析。在20世纪初,基于准历史、伪人类学和种族主义的刻板印象,从今天的角度来看,这些刻板印象被写为有义务尊重科学工作和公共行动中规定的道德标准,这是完全不可接受的。
{"title":"Korespondencija Josip Juraj Strossmayer – Lujo\u0000Vojnović kao povijesni izvor. I. dio (1885. – 1892.)","authors":"Zoran Grijak","doi":"10.22586/pp.v41i63.23193","DOIUrl":"https://doi.org/10.22586/pp.v41i63.23193","url":null,"abstract":"U radu se analiziraju pisma iz korespondencije Josip Juraj Strossmayer – Lujo Vojnović iz razdoblja 1885. – 1892. Kao prilog je uvršteno pet pisama iz naznačenoga razdoblja sa znanstvenim aparatom. Preostali dio korespondencije, iz razdoblja 1893. – 1901., koji obuhvaća ukupno devet pisama, analizirat će se, također uz njihovu cjelovitu transkripciju, u drugom dijelu rada. Posebna pozornost posvetit će se onim pismima koja se sadržajem referiraju na pojedine važnije međunarodne aspekte hrvatske politike. To se u užem smislu, kad je riječ o dijelu korespondencije od 1885. do 1892., uz Vojnovićevo pismo Strossmayeru od 5. lipnja 1885., koje je u znanstvenom smislu već elaborirano, odnosi na još samo dva pisma: Vojnovićevo od 23. srpnja 1892., u kojemu biskupa Strossmayera moli da kod glasovitoga britanskog državnika Williama Ewarta Gladstonea podrži njegov memorandum na francuskom jeziku u kojemu Gladstoneu preporučuje Hrvatsko-ugarsku nagodbu (1868.) kao predložak za nacrt zakona o irskoj samoupravi (Home Rule Bill), koji je Gladstone predložio na donošenje britanskom parlamentu 1886. i 1893., te na Strossmayerov odgovor na to pismo od 25. srpnja 1892., u kojemu on, umjesto potpore Vojnovićevoj inicijativi, iznosi niz kritičkih objekcija o Mađarima i njihovoj hegemonističkoj politici prema Hrvatima u sklopu Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva te općenito prema nemađarskim narodima u okvirima Translajtanije, ugarske polovice Austro-Ugarske Monarhije (1867.). Pritom Strossmayer u svojem odgovoru Vojnoviću iznosi i rasističke i pseudoantropološke objekcije o Mađarima, kojima im je nastojao osporiti mogućnost nadilaženja okvira feudalnoga društvenog uređenja i oblikovanja modernih građanskih institucija. Tom je odgovoru priložio i pismo s istim nadnevkom, zamolivši Vojnovića da ga zapečati i zajedno sa svojim pismom pošalje Gladstoneu. Ono također sadržava niz kritičkih objekcija o Mađarima i njihovoj hegemonističkoj politici. Glede ocjene dosega Strossmayerova utjecaja na oblikovanje Gladstoneovih kritičkih stajališta o Mađarima i njihovoj politici prema nevladajućim narodima Translajtanije, a napose prema Hrvatima u sklopu Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva, bitno je istaknuti da Gladstone, koji je 1892. osvojio svoj četvrti, ujedno posljednji izborni mandat, ne samo da nije Strossmayera podržao u njegovoj kritici Mađara, nego mu uopće nije odgovorio na njegovo pismo od 25. srpnja 1892. Kao objašnjenje za takav Gladstoneov postupak u radu se iznosi teza da je on, s obzirom na svoje inače vrlo srdačne i prijateljske odnose sa Strossmayerom, to učinio napose iz pragmatičnih političkih razloga, koji su proizlazili iz činjenice da je Velika Britanija u tom razdoblju pružala snažnu potporu Austro-Ugarskoj Monarhiji, držeći ju važnim čimbenikom europskoga sustava ravnoteže, preprekom ruskom ekspanzionizmu prema Zapadu i njemačkom prodoru prema Istoku. Stoga bi, da se sve svelo samo na Gladstonea, doseg Strossmayerovih nastojanja u razotkrivanju mađarske represivne","PeriodicalId":52430,"journal":{"name":"Povijesni Prilozi","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-11","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"45541935","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}