Pub Date : 2021-07-19DOI: 10.22586/PP.V40I60.11077
Zdenko Dundović
U radu se na temelju službenoga izvješća zastupnika (prokuratora) ženskoga benediktinskog samostana Sv. Marije u Zadru razmatra stanje samostanskih posjeda u drugoj polovini 16. stoljeća (1562. – 1564.). Izvješće je danas pohranjeno u fondu mletačke magistrature Sopraintendenti alle decime del clero u Državnom arhivu u Veneciji (Archivio di Stato di Venezia). S obzirom na vrijednost zapisanih podataka i činjenicu da u Arhivu samostana Sv. Marije u Zadru, koliko je poznato, nema sustavnih podataka o njegovim posjedima za razmatrano razdoblje, izvješće o posjedima benediktinki Sv. Marije izvrstan je prilog poznavanju gospodarskoga stanja i ekonomskih interakcija zadarskih redovnica u 16. stoljeću kao dodatak dosadašnjim rezultatima znanstvenih istraživanja. Usto su navedeni podatci, a napose popis kolona u pojedinim selima koja su bila u posjedu samostana, prvorazredno vrelo za istraživanje povijesne antroponimije i toponimije Zadra i njegova širega okružja.
根据扎德鲁圣玛丽妇女本尼迪克特研究所检察官的正式报告，16年下半年审议了市政财产的状况。世纪（1562–今天，这份报告被保存在威尼斯的国家档案馆（Archivio di Stato di Venezia）。考虑到记录数据的价值，以及圣玛丽在扎德鲁的资产，以及已知的，在所考虑的时期没有关于其资产的系统数据，一份关于圣玛丽受益人资产的报告在认识到16世纪扎达尔斯克议程的经济状态和经济互动方面非常出色。本世纪作为对当前科学研究成果的补充。此外，还提供了数据，修道院拥有的某些村庄的柱子列表写在人类学和拓扑学Zadra及其广泛环境的历史中。
{"title":"Posjedi samostana Sv. Marije u Zadru u 16. stoljeću (1562. – 1564.)","authors":"Zdenko Dundović","doi":"10.22586/PP.V40I60.11077","DOIUrl":"https://doi.org/10.22586/PP.V40I60.11077","url":null,"abstract":"U radu se na temelju službenoga izvješća zastupnika (prokuratora) ženskoga benediktinskog samostana Sv. Marije u Zadru razmatra stanje samostanskih posjeda u drugoj polovini 16. stoljeća (1562. – 1564.). Izvješće je danas pohranjeno u fondu mletačke magistrature Sopraintendenti alle decime del clero u Državnom arhivu u Veneciji (Archivio di Stato di Venezia). S obzirom na vrijednost zapisanih podataka i činjenicu da u Arhivu samostana Sv. Marije u Zadru, koliko je\u0000poznato, nema sustavnih podataka o njegovim posjedima za razmatrano razdoblje, izvješće o posjedima benediktinki Sv. Marije izvrstan je prilog poznavanju gospodarskoga stanja i ekonomskih interakcija zadarskih redovnica u 16. stoljeću kao dodatak dosadašnjim rezultatima znanstvenih istraživanja. Usto su navedeni podatci, a napose popis kolona u pojedinim selima koja su bila u posjedu samostana, prvorazredno\u0000vrelo za istraživanje povijesne antroponimije i toponimije Zadra i njegova širega okružja.","PeriodicalId":52430,"journal":{"name":"Povijesni Prilozi","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-07-19","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"43976379","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-07-19DOI: 10.22586/PP.V40I60.11747
Igor Ivašković
Rad predstavlja ideju federalizacije Habsburške Monarhije, točnije formiranja njezine treće državne jedinice prije Prvoga svjetskog rata kroz objave slovenskih liberalnih časopisa iz Trsta i Gorice. Autor iznosi širi kontekst u okviru kojega se koncept oblikovao, a zatim analizira komentare predmetnih časopisa o reakcijama različitih političkih skupina, njihovim ambicijama te nacionalnim tenzijama koje su se manifestirale u kontekstu rasprave o trijalizmu. Polazišna je teza da je trijalizam prije svega bio austrijski pokušaj uvođenja treće habsburške jedinice da bi se smanjila snaga Ugarske. Krajem 19. i na početku 20. stoljeća većina Slovenaca i Hrvata, uključujući i slovenske liberale iz Trsta i Gorice, podržavala je tu ideju radi vlastite političke emancipacije. S druge strane Mađari, Talijani, dio Nijemaca i Srbi u tom su konceptu vidjeli prijetnju vlastitim nacionalnim interesima. Daljnjim su razvojem ideje, uslijed austrijskih ambicija zadovoljavanja Talijana, Trst i Gorica izuzeti iz zamišljene treće jedinice, što je izazvalo napetosti i u hrvatsko-slovenskim odnosima i u slovenskoj političkoj sferi između liberala i konzervativaca. Slovenski tršćanski i gorički liberali počinju se okretati ideji širega federalizma, to jest prema Habsburškoj Monarhiji s više jedinica, a u kontekstu južnoslavenskih odnosa sve se više okreću prema srpskim državnim vizijama.
{"title":"Trijalistička reforma Austro-Ugarske u časopisima\u0000slovenskih liberala iz Trsta i Gorice","authors":"Igor Ivašković","doi":"10.22586/PP.V40I60.11747","DOIUrl":"https://doi.org/10.22586/PP.V40I60.11747","url":null,"abstract":"Rad predstavlja ideju federalizacije Habsburške Monarhije, točnije formiranja njezine treće državne jedinice prije Prvoga svjetskog rata kroz objave slovenskih liberalnih časopisa iz Trsta i Gorice. Autor iznosi širi kontekst u okviru kojega se koncept oblikovao, a zatim analizira komentare predmetnih časopisa o reakcijama različitih političkih skupina, njihovim ambicijama te nacionalnim tenzijama koje su\u0000se manifestirale u kontekstu rasprave o trijalizmu. Polazišna je teza da je trijalizam prije svega bio austrijski pokušaj uvođenja treće habsburške jedinice da bi se smanjila snaga Ugarske. Krajem 19. i na početku 20. stoljeća većina Slovenaca i Hrvata, uključujući i slovenske liberale iz Trsta i Gorice, podržavala je tu ideju radi vlastite političke emancipacije. S druge strane Mađari, Talijani, dio Nijemaca i Srbi u tom su konceptu vidjeli prijetnju vlastitim nacionalnim interesima. Daljnjim su razvojem ideje, uslijed austrijskih ambicija zadovoljavanja Talijana, Trst i Gorica izuzeti iz zamišljene treće jedinice, što je izazvalo napetosti i u hrvatsko-slovenskim odnosima i u\u0000slovenskoj političkoj sferi između liberala i konzervativaca. Slovenski\u0000tršćanski i gorički liberali počinju se okretati ideji širega federalizma, to jest prema Habsburškoj Monarhiji s više jedinica, a u kontekstu južnoslavenskih odnosa sve se više okreću prema srpskim državnim vizijama.","PeriodicalId":52430,"journal":{"name":"Povijesni Prilozi","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-07-19","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"46679950","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-01-01DOI: 10.22586/pp.v40i61.17577
J. Balić
Gotovo neprestano ratovanje koje se na europskom tlu odvijalo tijekom 18. stoljeća pružalo je brojne mogućnosti mladim i ambicioznim časnicima koji su svoje vojne usluge stavljali na raspolaganje raznim europskim vladarima. Kao izvrstan primjer toga trenda može poslužiti slučaj Gideona Ernsta baruna Laudona (1717. – 1790.), časnika koji je vojnu karijeru započeo u Ruskom Carstvu, a potom prešao u službu habsburških vladara, gdje je ostvario nebrojene uspjehe na bojnom polju i dosegnuo sam vrh vojne hijerarhije. Laudon se pridružio habsburškim vojnim snagama u vrijeme Rata za austrijsku baštinu (1740. – 1748.) kao član Trenckova Pandurskoga dobrovoljačkog zbora, prilikom čega se bolje upoznao s vojnim umijećem „maloga rata”. Stečeno iskustvo proširio je nakon završetka toga sukoba kad mu je dodijeljen časnički položaj u Vojnoj krajini. Koristeći se vojnim umijećem i ratnim vještinama krajišnika, Laudon je ostvario znatne uspjehe u prvim godinama Sedmogodišnjega rata (1756. – 1763.), čime je započeo njegov nagli uspon unutar habsburške vojne hijerarhije. U ovome radu razmatra se uloga krajišnika u Laudonovim vojnim pothvatima u spomenutom ratnom sukobu s ciljem utvrđivanja značenja te specifične skupine vojnika za Laudonov uspjeh na bojnom polju, kao i njihove važnosti u sklopu oružanih snaga Habsburške Monarhije.
欧洲土地上几乎持续不断的战争发生在18世纪。几个世纪以来，年轻而雄心勃勃的军官为欧洲各国政府提供了许多为其提供军事服务的机会。作为一个很好的例子，这一趋势可以为Gideon Ernst Baron Laudon（1717）的案例服务。1790年，这位军事生涯军官从俄罗斯帝国开始，然后为哈布斯堡政府服务，在那里他在战场上取得了无数成功，并登上了军事等级的顶峰。Laudon se pridružio habsburškim vojnim snagama u vrijeme Rata za austrijsku baštinu（1740年）1748年）作为潘都拉斯志愿论坛的成员，他对“小型战争”军事艺术更加熟悉。冲突结束后，当他被任命为军区军官时，积累的经验得到了传播。劳顿运用乡村的军事艺术和战争技巧，在七年战争的头几年（1756年）取得了重大成功。1763年，他开始了对哈布斯堡军事等级制度的直接纪念。在这项工作中，同胞在劳登军事理解中的作用被认为是确定劳登战场成功的意义和特定的士兵群体，以及他们在哈布斯堡王朝中的重要性。
{"title":"Od\u0000Like do Šleske","authors":"J. Balić","doi":"10.22586/pp.v40i61.17577","DOIUrl":"https://doi.org/10.22586/pp.v40i61.17577","url":null,"abstract":"Gotovo neprestano ratovanje koje se na europskom tlu odvijalo tijekom 18. stoljeća pružalo je brojne mogućnosti mladim i ambicioznim časnicima koji su svoje vojne usluge stavljali na raspolaganje raznim europskim vladarima. Kao izvrstan primjer toga trenda može poslužiti slučaj Gideona Ernsta baruna Laudona (1717. – 1790.), časnika koji je vojnu karijeru započeo u Ruskom Carstvu, a potom prešao u službu habsburških vladara, gdje je ostvario nebrojene uspjehe na bojnom polju i dosegnuo sam vrh vojne hijerarhije. Laudon se pridružio habsburškim vojnim snagama u vrijeme Rata za austrijsku baštinu (1740. – 1748.) kao član Trenckova Pandurskoga dobrovoljačkog zbora, prilikom čega se bolje upoznao s vojnim umijećem „maloga rata”. Stečeno iskustvo proširio je nakon završetka toga sukoba kad mu je dodijeljen časnički položaj u Vojnoj krajini. Koristeći se vojnim umijećem i ratnim vještinama krajišnika, Laudon je ostvario znatne uspjehe u prvim godinama Sedmogodišnjega rata (1756. – 1763.), čime je započeo njegov nagli uspon unutar habsburške vojne hijerarhije. U ovome radu razmatra se uloga krajišnika u Laudonovim vojnim pothvatima u spomenutom ratnom sukobu s ciljem utvrđivanja značenja te specifične skupine vojnika za Laudonov uspjeh na bojnom polju, kao i njihove važnosti u sklopu oružanih snaga Habsburške Monarhije.","PeriodicalId":52430,"journal":{"name":"Povijesni Prilozi","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68228005","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-01-01DOI: 10.22586/pp.v40i61.19778
Gordan Ravančić
Poredbom dubrovačkih izvora za drugu polovinu 14. stoljeća ustanovljeno je da se kroničarski opisi epidemija koje su u to vrijeme pogodile Dubrovnik moraju uzimati s rezervom. Nužna je provjera podataka koje donose dubrovačke kronike, i to poglavito sučeljavanjem s podacima sadržanim u suvremenim zapisnicima dubrovačkih vijeća. Nažalost, za dio godina u promatranom razdoblju ti zapisnici nisu sačuvani, no kao „kontrolni element” provjere točnosti kroničarskih zapisa mogu poslužiti oporuke, čija je brojnost rasla upravo u godinama kad je Grad pogodila epidemija.
{"title":"Epidemije kuge u Dubrovniku u drugoj polovici 14.\u0000stoljeća.\u0000Koliko su kroničarski zapisi pouzdan izvor za proučavanje\u0000epidemija?","authors":"Gordan Ravančić","doi":"10.22586/pp.v40i61.19778","DOIUrl":"https://doi.org/10.22586/pp.v40i61.19778","url":null,"abstract":"Poredbom dubrovačkih izvora za drugu polovinu 14. stoljeća ustanovljeno je da se kroničarski opisi epidemija koje su u to vrijeme pogodile Dubrovnik moraju uzimati s rezervom. Nužna je provjera podataka koje donose dubrovačke kronike, i to poglavito sučeljavanjem s podacima sadržanim u suvremenim zapisnicima dubrovačkih vijeća. Nažalost, za dio godina u promatranom razdoblju ti zapisnici nisu sačuvani, no kao „kontrolni element” provjere točnosti kroničarskih zapisa mogu poslužiti oporuke, čija je brojnost rasla upravo u godinama kad je Grad pogodila epidemija.","PeriodicalId":52430,"journal":{"name":"Povijesni Prilozi","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68228131","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-01-01DOI: 10.22586/pp.v40i61.12169
K. Kužić
U radu su prikazani hodočasnici iz Španjolske, odnosno njezinih nekadašnjih kraljevstava Kastilje, Aragonije, Navare, te Portugala koji su prošli hrvatskim krajevima i gradovima na Jadranu tijekom plovidbe u Svetu zemlju. Kratko su prikazana politička i vjerska zbivanja na tom prostoru te stavljena u korelaciju s istovjetnim fenomenom u ostatku Europe. Opisani su njihovi motivi za odlazak, staleška pripadnost te doživljaji tijekom putovanja. Osim geografskih i političkih specifičnosti, koje su najviše utjecale na njihovu brojnost, primjetna je niska zastupljenost građanstva. Relativno dobru zastupljenost pisanih svjedočanstava ne prati razmjeran broj kontakata s osobama iz hrvatskih krajeva, a od toga odstupaju pripadnici franjevačkoga reda glede pojedinih zaslužnih članova zajednice u Jeruzalemu. Ukupan dojam govori da su španjolski i portugalski hodočasnički zapisi u usporedbi s djelima drugih hodočasnika kasnoga srednjeg vijeka i ranoga novog doba najviše usmjereni na Jeruzalem i ostala sveta mjesta, pa su tranzitni krajevi ostali zakinuti u tekstovima.
{"title":"Jeruzalemski hodočasnici s\u0000Iberskoga poluotoka u hrvatskim krajevima (1400. – 1650.)","authors":"K. Kužić","doi":"10.22586/pp.v40i61.12169","DOIUrl":"https://doi.org/10.22586/pp.v40i61.12169","url":null,"abstract":"U radu su prikazani hodočasnici iz Španjolske, odnosno njezinih nekadašnjih kraljevstava Kastilje, Aragonije, Navare, te Portugala koji su prošli hrvatskim krajevima i gradovima na Jadranu tijekom plovidbe u Svetu zemlju. Kratko su prikazana politička i vjerska zbivanja na tom prostoru te stavljena u korelaciju s istovjetnim fenomenom u ostatku Europe. Opisani su njihovi motivi za odlazak, staleška pripadnost te doživljaji tijekom putovanja. Osim geografskih i političkih specifičnosti, koje su najviše utjecale na njihovu brojnost, primjetna je niska zastupljenost građanstva. Relativno dobru zastupljenost pisanih svjedočanstava ne prati razmjeran broj kontakata s osobama iz hrvatskih krajeva, a od toga odstupaju pripadnici franjevačkoga reda glede pojedinih zaslužnih članova zajednice u Jeruzalemu. Ukupan dojam govori da su španjolski i portugalski hodočasnički zapisi u usporedbi s djelima drugih hodočasnika kasnoga srednjeg vijeka i ranoga novog doba najviše usmjereni na Jeruzalem i ostala sveta mjesta, pa su tranzitni krajevi ostali zakinuti u tekstovima.","PeriodicalId":52430,"journal":{"name":"Povijesni Prilozi","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68228164","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-01-01DOI: 10.22586/pp.v40i61.15431
Diana Sorić, Teuta Serreqi Jurić
Croatian humanist, diplomat, and prelate Antun Vrančić (1504-1573) produced a number of literary works, among which the travelogue Iter Buda Hadrianopolim holds a special place, since it was written as a testimony of Vrančić’s first mission to Constantinople (1553-1557), on which he was sent by order of Emperor Ferdinand I (1503-1564). The text is preserved in the form of Vrančić’s autograph and three transcripts as part of the geographical and historical work De Illyrico Caesaribusque Illyricis by Croatian humanist Ivan Tomko Mrnavić (1580-1637), and was published twice, in the 18th and 19th centuries. This paper provides an insight into the textual transmission of the Iter Buda Hadrianopolim based on the findings the authors arrived at while preparing a critical edition of this text by Vrančić. A philological comparison of Vrančić’s manuscript and the preserved transcripts provides an answer to the question which copy is closest to Vrančić’s original, while a comparison of the manuscript and editions indicates that the existing editions are unreliable for linguistic, stylistic, or historiographical research due to errors which hinder the correct reading of the text. This, along with the fact that no critical edition of the text exists, is why a new philological treatment of this text by Vrančić according to the principles of modern neo-Latin studies was necessary.
{"title":"The Textual Transmission of Iter Buda Hadrianopolim, a Travelogue by Antun Vrančić","authors":"Diana Sorić, Teuta Serreqi Jurić","doi":"10.22586/pp.v40i61.15431","DOIUrl":"https://doi.org/10.22586/pp.v40i61.15431","url":null,"abstract":"Croatian humanist, diplomat, and prelate Antun Vrančić (1504-1573) produced a number of literary works, among which the travelogue Iter Buda Hadrianopolim holds a special place, since it was written as a testimony of Vrančić’s first mission to Constantinople (1553-1557), on which he was sent by order of Emperor Ferdinand I (1503-1564). The text is preserved in the form of Vrančić’s autograph and three transcripts as part of the geographical and historical work De Illyrico Caesaribusque Illyricis by Croatian humanist Ivan Tomko Mrnavić (1580-1637), and was published twice, in the 18th and 19th centuries. This paper provides an insight into the textual transmission of the Iter Buda Hadrianopolim based on the findings the authors arrived at while preparing a critical edition of this text by Vrančić. A philological comparison of Vrančić’s manuscript and the preserved transcripts provides an answer to the question which copy is closest to Vrančić’s original, while a comparison of the manuscript and editions indicates that the existing editions are unreliable for linguistic, stylistic, or historiographical research due to errors which hinder the correct reading of the text. This, along with the fact that no critical edition of the text exists, is why a new philological treatment of this text by Vrančić according to the principles of modern neo-Latin studies was necessary.","PeriodicalId":52430,"journal":{"name":"Povijesni Prilozi","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68228187","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-01-01DOI: 10.22586/pp.v40i61.17559
Zoran Grijak
U radu su istražene okolnosti proglašenja epidemije u okolici Velehrada u Moravskoj uoči proslave tisućite obljetnice smrti sv. Metoda u Velehradu 5. srpnja 1885. kao ranoga primjera zloporabe medicine u političke svrhe. Kao osnova za istraživanje poslužila je mjera ograničenja kretanja, donijeta sporazumnom odlukom vlada Austro-Ugarske Monarhije i Ruskoga Carstva, kojom je onemogućen organizirani odlazak hodočasnika iz drugih dijelova Austro-Ugarske Monarhije i Ruskoga Carstva u Velehrad, premda se spomenuta epidemija realno uopće nije dogodila. Svrha zloporabe javnozdravstvenih mjera i zabrane kretanja bila je isključivo političke naravi, onemogućiti masovno slavensko vjersko okupljanje, rimokatolika i grkokatolika/unijata iz Austro-Ugarske Monarhije te grkokatolika i pravoslavaca iz Ruskoga Carstva. Velehradsku proslavu austrougarske vlasti shvaćale su isključivo kao opasno sredstvo panslavenske propagande i s njom povezane ugroze slavenskih zemalja Austro-Ugarske Monarhije od strane Ruskoga Carstva, napose u kontekstu afirmacije uporabe starocrkvenoslavenske liturgije kod katoličkih Slavena, a ruske vlasti kao sredstvo katoličkoga prozelitizma i „unijaćenja” te prijetnju za svoje vanjskopolitičke ambicije širenja utjecaja Ruskoga Carstva prema Zapadu, napose na Balkan, te za njegov prodor na topla mora. U prilog tezi da se pri proglašenju epidemije u okolici Velehrada 1885. radilo o jednom od ranih primjera zloporabe medicine u političke svrhe ističe se da te godine službene javnozdravstvene institucije nisu registrirale nikakvu epidemiju u Moravskoj unatoč vrlo dinamičnom razvoju mikrobiologije u tom razdoblju te sustavnom praćenju pojava različitih infektivnih bolesti i redovitom objavljivanju podataka o njima u medicinskim publikacijama, što je sasvim isključivalo mogućnost da bilo koja epidemija s iole znatnijim smrtnim ishodom, da se zaista dogodila, ne bi bila medicinski registrirana. Događaji u vezi sa sprječavanjem Velehradske proslave 1885. u radu se napose analiziraju na temelju korespondencije biskupa Josipa Jurja Strossmayera s Lujom i Kostom Vojnovićem s jedne te Franjom Račkim s druge strane. Na osnovi analize tadašnjih bečkih tiskovina Neue Freie Presse i Wiener Allgemeine Zeitung može se uočiti da su se od sredine lipnja u njima počele javljati vijesti o pojavi različitih infektivnih bolesti (šarlah, trbušni tifus, difterija, vodene kozice, ospice i dr.) u okolici Velehrada, koje se, bez bilo kakvih vjerodostojnih dokaza o stvarnoj pojavi tih bolesti, dovodilo u vezu s hodočasnicima koji su još od travnja 1885., u povodu tisućite godišnjice Metodove smrti 6. travnja, počeli pristizati u Moravsku. Cilj je bio, kako je napomenuto, omesti organizirani dolazak hodočasnika izvan Moravske, iz drugih dijelova Austro-Ugarske Monarhije i Ruskoga Carstva na glavnu proslavu u Velehradu 5. srpnja 1885., u čemu je postignut potpun uspjeh. Zloporabu političkih vlasti lažnim proglašenjem epidemije razotkrilo je Moravsko zdravstveno vijeće, k
鉴于数千名圣韦莱赫拉杜死亡的庆祝活动，已对莫拉维亚韦莱赫拉德环境中的疫情宣言进行了调查。srpnja 1885年。作为出于政治目的滥用药物的早期例子。研究已经成为限制行动的基础，奥乌帝国政府和俄罗斯帝国做出了一项全面的决定，允许乘客有组织地从奥乌帝国其他地区和维列赫拉德的俄罗斯帝国出发，尽管疫情实际上根本没有发生。滥用健康措施和禁止行动的目的是排他性的政治性质，阻止大规模名人集会、罗马天主教/联盟脱离奥乌君主制以及希腊和俄罗斯皇帝执法。奥地利奥乌帝国的Velehrad庆典将其视为泛奴隶贸易的危险手段及其对俄罗斯帝国奥乌帝国君主政体的相关威胁，这是在肯定天主教奴隶使用跨奴隶礼拜仪式的背景下写的，俄罗斯当局作为环境贪婪和破坏的手段，受到其外部政治野心的威胁，即将俄罗斯帝国的影响力扩大到西方，写在巴尔干半岛，并将其出售给热海。很难宣布1885年韦莱赫拉德周围的流行病。出于政治目的滥用药物的早期例子之一表明，尽管病毒微生物学和对各种传染病的系统监测得到了发展，并定期通过人工出版物发布有关这些疾病的数据，但公共卫生机构今年没有在摩拉维亚登记流行病，这完全排除了任何死亡结果更为严重的流行病，如果真的发生了，就不会是医学上的。与1885年Velehradskeproslave的预防有关的事件。我对Josipa Jurja Strossmayera的Lujom i Kostom Vojnovićem的Franjom Račkim进行了分析。Na osnovi analize tadašnjih bečkih tiskovina Neue Freie Presse i WienerAllgemeine Zeitung može se uočiti da su se od sredine lipnja u njima počelejavljati vijesti o pojavi različitih infektivnih bolesti vi tih bolesti，它与1885年4月Methods 6去世后一千年的同事有关。四月，他们开始接近摩拉维亚。其目的是限制来自摩拉维亚、奥乌帝国其他地区和俄罗斯帝国的有组织游客前往Velehradu5。1885年8月，取得了圆满成功。摩拉维亚卫生委员会披露的违反疫情政治专有声明的行为，在自3世纪以来的阅读中，1885年8月确认没有发现任何医疗障碍，以发现监管机构目前实施的流行病学措施。然而，应该注意的是，欧洲的频率和强度以及流行病/大流行的扩大在全球层面更为显著，为19。stoljeću posebna prijetnja bila kolera，čijise peti pandemijski val odvijao upravo uvrijeme Velehradske proslave 1885。它从1881年开始持续。直到1896年。就奥地利当局而言，它非常负责采取流行病保护措施，以确保由西班牙编写的流行病不会蔓延到其地区。政治当局通过宣布虚假流行病滥用药物，或Velehrada1885的多种危险影响，被认为是这种滥用的早期例子之一，是确立公共卫生决策和医学措施基本合法性的基础，以及政治当局在所有公共卫生威胁中的作用，这些威胁更严重地限制了公民权利和宪法权利，包括涉及当前新冠肺炎疫情的权利，在此期间，公民被废除或严重受限于一些基本宪法权利，特别是自由行动权，1885年，我来到了莫拉夫斯科吉。年
{"title":"O političkim aspektima proglašenja epidemije u okolici Velehrada u Moravskoj uoči proslave tisućite obljetnice smrti sv. Metoda 1885. godine","authors":"Zoran Grijak","doi":"10.22586/pp.v40i61.17559","DOIUrl":"https://doi.org/10.22586/pp.v40i61.17559","url":null,"abstract":"U radu su istražene okolnosti proglašenja epidemije u okolici Velehrada u Moravskoj uoči proslave tisućite obljetnice smrti sv. Metoda u Velehradu 5. srpnja 1885. kao ranoga primjera zloporabe medicine u političke svrhe. Kao osnova za istraživanje poslužila je mjera ograničenja kretanja, donijeta sporazumnom odlukom vlada Austro-Ugarske Monarhije i Ruskoga Carstva, kojom je onemogućen organizirani odlazak hodočasnika iz drugih dijelova Austro-Ugarske Monarhije i Ruskoga Carstva u Velehrad, premda se spomenuta epidemija realno uopće nije dogodila. Svrha zloporabe javnozdravstvenih mjera i zabrane kretanja bila je isključivo političke naravi, onemogućiti masovno slavensko vjersko okupljanje, rimokatolika i grkokatolika/unijata iz Austro-Ugarske Monarhije te grkokatolika i pravoslavaca iz Ruskoga Carstva. Velehradsku proslavu austrougarske vlasti shvaćale su isključivo kao opasno sredstvo panslavenske propagande i s njom povezane ugroze slavenskih zemalja Austro-Ugarske Monarhije od strane Ruskoga Carstva, napose u kontekstu afirmacije uporabe starocrkvenoslavenske liturgije kod katoličkih Slavena, a ruske vlasti kao sredstvo katoličkoga prozelitizma i „unijaćenja” te prijetnju za svoje vanjskopolitičke ambicije širenja utjecaja Ruskoga Carstva prema Zapadu, napose na Balkan, te za njegov prodor na topla mora. U prilog tezi da se pri proglašenju epidemije u okolici Velehrada 1885. radilo o jednom od ranih primjera zloporabe medicine u političke svrhe ističe se da te godine službene javnozdravstvene institucije nisu registrirale nikakvu epidemiju u Moravskoj unatoč vrlo dinamičnom razvoju mikrobiologije u tom razdoblju te sustavnom praćenju pojava različitih infektivnih bolesti i redovitom objavljivanju podataka o njima u medicinskim publikacijama, što je sasvim isključivalo mogućnost da bilo koja epidemija s iole znatnijim smrtnim ishodom, da se zaista dogodila, ne bi bila medicinski registrirana. Događaji u vezi sa sprječavanjem Velehradske proslave 1885. u radu se napose analiziraju na temelju korespondencije biskupa Josipa Jurja Strossmayera s Lujom i Kostom Vojnovićem s jedne te Franjom Račkim s druge strane. Na osnovi analize tadašnjih bečkih tiskovina Neue Freie Presse i Wiener Allgemeine Zeitung može se uočiti da su se od sredine lipnja u njima počele javljati vijesti o pojavi različitih infektivnih bolesti (šarlah, trbušni tifus, difterija, vodene kozice, ospice i dr.) u okolici Velehrada, koje se, bez bilo kakvih vjerodostojnih dokaza o stvarnoj pojavi tih bolesti, dovodilo u vezu s hodočasnicima koji su još od travnja 1885., u povodu tisućite godišnjice Metodove smrti 6. travnja, počeli pristizati u Moravsku. Cilj je bio, kako je napomenuto, omesti organizirani dolazak hodočasnika izvan Moravske, iz drugih dijelova Austro-Ugarske Monarhije i Ruskoga Carstva na glavnu proslavu u Velehradu 5. srpnja 1885., u čemu je postignut potpun uspjeh. Zloporabu političkih vlasti lažnim proglašenjem epidemije razotkrilo je Moravsko zdravstveno vijeće, k","PeriodicalId":52430,"journal":{"name":"Povijesni Prilozi","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68227993","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-01-01DOI: 10.22586/pp.v40i61.12170
Dubravka Mlinarić, Sanja Lazanin
U radu se prikazuje utjecaj zaraznih bolesti na prostornu mobilnost ljudi i razvoj mjera prevencije na hrvatskom prostoru s posebnim fokusom na rani novi vijek. Uzimajući u obzir društvene, demografske, kulturne i ekonomske posljedice koje su epidemije zaraznih bolesti ostavile na hrvatskom prostoru, rad se usredotočuje na situaciju u Slavoniji i Dalmaciji u razdobljima epidemije kuge i drugih zaraznih bolesti. U tim su pokrajinama zabilježena dva različita javnozdravstvena sustava kontrole kretanja ljudi i širenja bolesti. U Dalmaciji se razvio karantenski sustav izdvojenih kontrolnih centara oko jadranskih luka, a u Slavoniji sustav kontumacijskih stanica raspoređenih duž dobro nadzirane osmanske granice (Sanitarni kordon). Istražujući mjere za prevenciju širenja zaraznih bolesti, ponajprije kuge, autorice nastoje odgovoriti na tri ključna pitanja: kako su različiti ranonovovjekovni upravno-politički sustavi reagirali na epidemijske izazove, kako je opasnost od zaraze utjecala na mobilnost ljudi i roba te kako je protuepidemijska zaštita pridonijela izgradnji javnozdravstvenoga sustava na hrvatskom prostoru.
传染病对空间流动的影响以及克罗地亚计算机上的预防措施在工作中得到了体现，特别关注早期生活。鉴于克罗地亚传染病的社会、人口、文化和经济后果，工作重点是斯洛文尼亚和达尔马提亚在瘟疫流行和其他传染病期间的情况。据报道，这些地区有两种不同的公共卫生控制系统。U Dalmaciji se razvio karantenski sustavizdvojenih kontrolnih centara oko jadranskih luka，U Slavoniji sustav kontumacijskih stanica rasporeŞenih duždobroadzirane osmanske granice（Sanitarni kordon）。在调查预防广泛传染病（至少是瘟疫）的措施时，作者试图回答三个关键问题：不同的早期法律和政治制度如何应对流行病挑战，感染的危险如何影响人员和货物的流动，以及防疫保护如何保护克罗地亚的公共卫生系统。
{"title":"Zarazne\u0000bolesti, prostorna mobilnost i prevencija u ranome novom vijeku","authors":"Dubravka Mlinarić, Sanja Lazanin","doi":"10.22586/pp.v40i61.12170","DOIUrl":"https://doi.org/10.22586/pp.v40i61.12170","url":null,"abstract":"U radu se prikazuje utjecaj zaraznih bolesti na prostornu mobilnost ljudi i razvoj mjera prevencije na hrvatskom prostoru s posebnim fokusom na rani novi vijek. Uzimajući u obzir društvene, demografske, kulturne i ekonomske posljedice koje su epidemije zaraznih bolesti ostavile na hrvatskom prostoru, rad se usredotočuje na situaciju u Slavoniji i Dalmaciji u razdobljima epidemije kuge i drugih zaraznih bolesti. U tim su pokrajinama zabilježena dva različita javnozdravstvena sustava kontrole kretanja ljudi i širenja bolesti. U Dalmaciji se razvio karantenski sustav izdvojenih kontrolnih centara oko jadranskih luka, a u Slavoniji sustav kontumacijskih stanica raspoređenih duž dobro nadzirane osmanske granice (Sanitarni kordon). Istražujući mjere za prevenciju širenja zaraznih bolesti, ponajprije kuge, autorice nastoje odgovoriti na tri ključna pitanja: kako su različiti ranonovovjekovni upravno-politički sustavi reagirali na epidemijske izazove, kako je opasnost od zaraze utjecala na mobilnost ljudi i roba te kako je protuepidemijska zaštita pridonijela izgradnji javnozdravstvenoga sustava na hrvatskom prostoru.","PeriodicalId":52430,"journal":{"name":"Povijesni Prilozi","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68228176","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-01-01DOI: 10.22586/pp.v40i61.15481
Antun Nekić
Historians have long identified the structural similarities between the positions of Slavonia and Transylvania within the conglomerate of territories bound to the Crown of St Stephen (Archiregnum Hungaricum), but their comparison has never surpassed the superficial level of juxtaposing the quasi-regal authorities of the ban and the voivode. Considering the period from the 1270s until the 1340s this paper primarily focuses on the general assemblies that took place in these two provinces and looks at the formation of regional identities linked to the nobility’s collective action of coming together in assemblies. Through this prism, it also analyzes the functioning of composite political structures and the relationship between the center and the specific localities. Political instability triggered the first assemblies in both provinces, and from the 1270s until the 1290s local processes mirrored the decisions and actions of the royal court, as was the case with almost all the assemblies held in Slavonia during the 1270s, and it was the same with the Transylvanian cases form 1288 and 1291. However, in Transylvania, in contrast to Slavonia, the assemblies continued to be held without the incentive from the royal court, that is they became a part of the local repertoire. These different experiences in the early period had a strong impact on the nobility and its power of collective action from the 1320s when the programme of the restoration of the royal authority was carried out in both provinces by using the same mechanisms.
{"title":"Slavonia and Transylvania (1272-1342)","authors":"Antun Nekić","doi":"10.22586/pp.v40i61.15481","DOIUrl":"https://doi.org/10.22586/pp.v40i61.15481","url":null,"abstract":"Historians have long identified the structural similarities between the positions of Slavonia and Transylvania within the conglomerate of territories bound to the Crown of St Stephen (Archiregnum Hungaricum), but their comparison has never surpassed the superficial level of juxtaposing the quasi-regal authorities of the ban and the voivode. Considering the period from the 1270s until the 1340s this paper primarily focuses on the general assemblies that took place in these two provinces and looks at the formation of regional identities linked to the nobility’s collective action of coming together in assemblies. Through this prism, it also analyzes the functioning of composite political structures and the relationship between the center and the specific localities. Political instability triggered the first assemblies in both provinces, and from the 1270s until the 1290s local processes mirrored the decisions and actions of the royal court, as was the case with almost all the assemblies held in Slavonia during the 1270s, and it was the same with the Transylvanian cases form 1288 and 1291. However, in Transylvania, in contrast to Slavonia, the assemblies continued to be held without the incentive from the royal court, that is they became a part of the local repertoire. These different experiences in the early period had a strong impact on the nobility and its power of collective action from the 1320s when the programme of the restoration of the royal authority was carried out in both provinces by using the same mechanisms.","PeriodicalId":52430,"journal":{"name":"Povijesni Prilozi","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68227741","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2021-01-01DOI: 10.22586/pp.v40i61.16808
Hrvoje Gržina
Članak donosi ulomke dosad gotovo potpuno nepoznate biografije bečkoga plemića Julija pl. Zigeunera Blumendorfskoga, pretežno iz vremena njegova boravka u Zagrebu od 1878. do 1894. godine. Budući da o njemu u literaturi gotovo i nema spomena, na temelju novinskih napisa i arhivskoga gradiva prikupljeni su osnovni biografski podatci te je rekonstruiran dio njegova životnoga puta. Protagonista tako možemo pratiti od početaka ugostiteljske djelatnosti u glavnom hrvatskom gradu, preko stjecanja i trošenja velikoga nasljedstva, pa sve do financijskoga sloma izazvanog lakovjernošću i neopreznim financijskim investicijama te smrti u Beču. Zigeunerova je životna priča ispričana kroz dvanaest poglavlja u kojima su obrađeni različiti aspekti njegove raznolike djelatnosti, čije je tragove i danas moguće pronaći u zagrebačkoj svakodnevici.
这篇文章带有几乎身份不明的比利时贵族朱利叶斯·齐格纳·布鲁门多夫斯科格的邮票，自1878年至1894年他在萨格勒布逗留以来，这枚邮票就一直存在。年Budući da o njemu u literaturi gotovo i nema spomena，natemelju novinskih napisa i arhivskoga gradiva prikupljeni su osnovni biografskipodatci te je rekonstruiran dio njegovaživotnoga puta。我们还可以从首都克罗地亚的主办活动开始，通过对大量遗产的竞争和支出，到维也纳所谓的自我可靠性和不可撤销的金融投资和死亡的金融欺诈，对反标签主义者进行监控。Zigeuner的生活通过十二章讲述，这些章讲述了活动的不同方面，其轨迹可以在今天下午找到。
{"title":"Uspon i pad „Baruna Ciganina”","authors":"Hrvoje Gržina","doi":"10.22586/pp.v40i61.16808","DOIUrl":"https://doi.org/10.22586/pp.v40i61.16808","url":null,"abstract":"Članak donosi ulomke dosad gotovo potpuno nepoznate biografije bečkoga plemića Julija pl. Zigeunera Blumendorfskoga, pretežno iz vremena njegova boravka u Zagrebu od 1878. do 1894. godine. Budući da o njemu u literaturi gotovo i nema spomena, na temelju novinskih napisa i arhivskoga gradiva prikupljeni su osnovni biografski podatci te je rekonstruiran dio njegova životnoga puta. Protagonista tako možemo pratiti od početaka ugostiteljske djelatnosti u glavnom hrvatskom gradu, preko stjecanja i trošenja velikoga nasljedstva, pa sve do financijskoga sloma izazvanog lakovjernošću i neopreznim financijskim investicijama te smrti u Beču. Zigeunerova je životna priča ispričana kroz dvanaest poglavlja u kojima su obrađeni različiti aspekti njegove raznolike djelatnosti, čije je tragove i danas moguće pronaći u zagrebačkoj svakodnevici.","PeriodicalId":52430,"journal":{"name":"Povijesni Prilozi","volume":"178 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68227780","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：