Rad iz pozicije kršćanskog nauka i moralne teologije sagledava probleme očinstva izostavljene u govoru o pobačaju, od uloge muškarca kao oca, prava oca u odlučivanju o vlastitom djetetu pa sve do oca kojeg zakon ne spominje. Perspektiva moralne teologije pokušava uvrstiti psihološke, sociološke i pravne rezultate koje teološki vrjednuje. Prvi dio rada donosi govor o očinstvu iz kršćanske perspektive, temeljenom na objavi Božjeg očinstva, dok se drugi osvrće na psihološku dimenziju očinstva. Treći dio teološki vrjednuje ulogu oca u fenomenologiji pobačaja, donoseći novost jer teološki vrjednuje tri modela ponašanja muškaraca poznata na psihološkom i pravnom području. Dotiče se pritom i društveno-pravnog uređenja prava oca u hrvatskom zakonodavstvu, koje još uvijek traži rješenje. Teološko promišljanje o autentičnoj ulozi oca ostvarenje njegova poziva vidi u nasljedovanju Evanđelja i kršćanskog života.
{"title":"Uloga oca u problematici pobačaja","authors":"D. Šehić","doi":"10.34075/cs.56.4.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.56.4.6","url":null,"abstract":"Rad iz pozicije kršćanskog nauka i moralne teologije sagledava probleme očinstva izostavljene u govoru o pobačaju, od uloge muškarca kao oca, prava oca u odlučivanju o vlastitom djetetu pa sve do oca kojeg zakon ne spominje. Perspektiva moralne teologije pokušava uvrstiti psihološke, sociološke i pravne rezultate koje teološki vrjednuje. Prvi dio rada donosi govor o očinstvu iz kršćanske perspektive, temeljenom na objavi Božjeg očinstva, dok se drugi osvrće na psihološku dimenziju očinstva. Treći dio teološki vrjednuje ulogu oca u fenomenologiji pobačaja, donoseći novost jer teološki vrjednuje tri modela ponašanja muškaraca poznata na psihološkom i pravnom području. Dotiče se pritom i društveno-pravnog uređenja prava oca u hrvatskom zakonodavstvu, koje još uvijek traži rješenje. Teološko promišljanje o autentičnoj ulozi oca ostvarenje njegova poziva vidi u nasljedovanju Evanđelja i kršćanskog života.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-12-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47469574","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Dubrovnik je važan kulturni i vjerski topos na nacionalnom ozemlju, grad na svojevrsnom raskršću uljudbenih sustava, koji je, uz vjerski i državni kult sv. Vlaha, prepoznat i kao najjužniji grad s urbanim svjetovnim kultom viteza Orlanda. Ovim gradskim vjerskim i svjetovnim kultovima u Domovinskom se ratu pridružio i treći – kult sv. Nikole. Na dan sv. Nikole 6. siječnja 1991. godine zbio se najteži napad srpsko-crnogorskih agresora na grad, pa je stoga taj dan proglašen i Danom branitelja Dubrovnika. Vjerski kult sv. Nikole od 1991. godine dobiva tako posve novu dimenziju i priključuje se drugim urbanim simbolima Grada. Sv. Nikola postaje u suvremenoj memoriji Grada kult sveca zaštitnika branitelja Domovinskog rata. Ovdje se radi o posve jedinstvenom fenomenu u razvoju kulta sv. Nikole u svjetskim razmjerima, koji postaje antiratni svetac i svetac obranitelj. Cilj je ovoga rada, na interdisciplinaran način, kombinirajući povijesnu i sociološku perspektivu, steći prvi znanstveni uvid u međusobni odnos koncepata religijskog simbola, identiteta i zajednice na primjeru razvoja, promjene i značenja kulta sv. Nikole u Dubrovniku kroz povijesni kontinuitet do suvremenih zbivanja.
{"title":"Kult svetog Nikole – mijene kroz\u0000povijest i uloga u izgradnji suvremenog identiteta Dubrovnika","authors":"Vinicije B. Lupis, Nikolina Hazdovac Bajić","doi":"10.34075/cs.56.4.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.56.4.7","url":null,"abstract":"Dubrovnik je važan kulturni i vjerski topos na nacionalnom ozemlju, grad na svojevrsnom raskršću uljudbenih sustava, koji je, uz vjerski i državni kult sv. Vlaha, prepoznat i kao najjužniji grad s urbanim svjetovnim kultom viteza Orlanda. Ovim gradskim vjerskim i svjetovnim kultovima u Domovinskom se ratu pridružio i treći – kult sv. Nikole. Na dan sv. Nikole 6. siječnja 1991. godine zbio se najteži napad srpsko-crnogorskih agresora na grad, pa je stoga taj dan proglašen i Danom branitelja Dubrovnika. Vjerski kult sv. Nikole od 1991. godine dobiva tako posve novu dimenziju i priključuje se drugim urbanim simbolima Grada. Sv. Nikola postaje u suvremenoj memoriji Grada kult sveca zaštitnika branitelja Domovinskog rata. Ovdje se radi o posve jedinstvenom fenomenu u razvoju kulta sv. Nikole u svjetskim razmjerima, koji postaje antiratni svetac i svetac obranitelj. Cilj je ovoga rada, na interdisciplinaran način, kombinirajući povijesnu i sociološku perspektivu, steći prvi znanstveni uvid u međusobni odnos koncepata religijskog simbola, identiteta i zajednice na primjeru razvoja, promjene i značenja kulta sv. Nikole u Dubrovniku kroz povijesni kontinuitet do suvremenih zbivanja.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-12-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"42430486","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Misal kneza Novaka (1368.) najstariji je datirani misal rimske kurije pisan glagoljicom i hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom. Zbog njegove vrijednosti koja proizlazi iz sačuvanosti od 1368. do danas te zbog činjenice da je bio predloškom na temelju kojega je priređivan hrvatskoglagoljski Prvotisak misala predmetom je znanstvenoga istraživanja skupine hrvatskih i austrijskih znanstvenika. Ovaj rad donosi temeljna istraživanja Misala kneza Novaka koja su potrebna da bi se sadržaj misala mogao digitalno obraditi u TEI sučelju te na taj način učiniti njegov sadržaj dostupnim široj znanstvenoj i akademskoj zajednici. U obzoru je našega istraživanja struktura sadržaja misala, odnosno njezine liturgijsko-tekstološke cjeline koje će biti predmet daljnjih istraživanja. Rad je koncipiran tako da u prvom dijelu prikaže povijest i sadržaj rimskoga misala, a potom i ovoga misala. Potom se donosi istraživanje liturgičkoga nazivlja koje će biti temeljem za daljnju obradu u računalnome sučelju. Ovim se radom postavlja metodologija suvremenoga pristupa istraživanju glagoljskih misala u okružju suvremene digitalne humanistike.
诺瓦克王子（1368）的观点是用希腊语和克罗地亚教会斯拉夫语书写的罗马美食最古老的断代思想。因为它的价值来源于1368年的保护。到目前为止，由于克罗地亚的格拉戈利安Prvotisak已经被提出，它是克罗地亚和奥地利科学家小组进行科学研究的主题。这项工作提供了Misala Prince Novak的全面研究，需要对TEI中的思想内容进行数字处理，从而使其内容可供更广泛的科学和学术界使用。我们对思想内容结构的研究，包括其礼拜仪式和文本学目标，将是进一步研究的主题。这部作品的编纂是为了在第一部分中展示罗马思想的历史和内容，然后是这一思想。之后，对礼仪名称的研究将基于在计算机中的进一步处理。这项工作为探索现代数字人文主义者的全球思维提供了一种方法论。
{"title":"Sadržaj\u0000glagoljskog Misala kneza Novaka u digitalnom okružju","authors":"Kristijan Kuhar, Silvio Koščak, Erich Renhart","doi":"10.34075/cs.56.4.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.56.4.4","url":null,"abstract":"Misal kneza Novaka (1368.) najstariji je datirani misal rimske kurije pisan glagoljicom i hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom. Zbog njegove vrijednosti koja proizlazi iz sačuvanosti od 1368. do danas te zbog činjenice da je bio predloškom na temelju kojega je priređivan hrvatskoglagoljski Prvotisak misala predmetom je znanstvenoga istraživanja skupine hrvatskih i austrijskih znanstvenika. Ovaj rad donosi temeljna istraživanja Misala kneza Novaka koja su potrebna da bi se sadržaj misala mogao digitalno obraditi u TEI sučelju te na taj način učiniti njegov sadržaj dostupnim široj znanstvenoj i akademskoj zajednici. U obzoru je našega istraživanja struktura sadržaja misala, odnosno njezine liturgijsko-tekstološke cjeline koje će biti predmet daljnjih istraživanja. Rad je koncipiran tako da u prvom dijelu prikaže povijest i sadržaj rimskoga misala, a potom i ovoga misala. Potom se donosi istraživanje liturgičkoga nazivlja koje će biti temeljem za daljnju obradu u računalnome sučelju. Ovim se radom postavlja metodologija suvremenoga pristupa istraživanju glagoljskih misala u okružju suvremene digitalne humanistike.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-12-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"45083104","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Prihvaćajući argumente u prilog tzv. kartuzijanskoj hipotezi, tj. stajalištu da je Holbeinova slika Mrtvi Krist u grobu izvorno zamišljena kao nadgrobni spomenik u baselskoj kartuziji, autor analizira tekst epitafa s kojim je ona trebala činiti cjelinu. Kao rezultat te analize, autor naglašava važnost ontološkog značenjskog sloja tog epitafa u čijem svjetlu razvija ontološki ključ za razumijevanje te slike, povezujući ga sa smislom tradicionalne kartuzijanske opomene memento mori. Uzimajući u obzir ontološki smisao te opomene, tjeskoba promatrača Holbeinova Mrtvog Krista tumači se na tragu refleksije o pojmu Ništa (das Nichts) u egzistencijalnoj analici Martina Heideggera i Bernharda Weltea.
{"title":"Ontološki ključ razumijevanja slike Mrtvi Krist u\u0000grobu Hansa Holbeina mlađeg","authors":"Daniel Miščin","doi":"10.34075/cs.56.4.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.56.4.5","url":null,"abstract":"Prihvaćajući argumente u prilog tzv. kartuzijanskoj hipotezi, tj. stajalištu da je Holbeinova slika Mrtvi Krist u grobu izvorno zamišljena kao nadgrobni spomenik u baselskoj kartuziji, autor analizira tekst epitafa s kojim je ona trebala činiti cjelinu. Kao rezultat te analize, autor naglašava važnost ontološkog značenjskog sloja tog epitafa u čijem svjetlu razvija ontološki ključ za razumijevanje te slike, povezujući ga sa smislom tradicionalne kartuzijanske opomene memento mori. Uzimajući u obzir ontološki smisao te opomene, tjeskoba promatrača Holbeinova Mrtvog Krista tumači se na tragu refleksije o pojmu Ništa (das Nichts) u egzistencijalnoj analici Martina Heideggera i Bernharda Weltea.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-12-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"44949360","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Iz Katekizma Katoličke Crkve i teološke literature proizlazi da su sakramenti ‘žarišne točke› Božjeg djelovanja u Crkvi i ostvarenje njezinog spasenjskog poslanja evidentnog u životu i djelovanju suvremenog vjeroučitelja. U prvom dijelu znanstvenog rada predstavljen je službeni nauk Crkve te teološka promišljanja relevantnih autora o sakramentima, posebice pomirenja, euharistije i ženidbe, kojima su vjeroučitelji pridavali većinsku pozornost u kvalitativnom istraživanju. Njihova interpretacija oslanja se na neke uporišne točke suvremene kršćanske sakramentologije, što je predmet drugog dijela znanstvenog diskursa, koji u središte promišljanja stavlja konkretna poimanja i očitovanja vjeroučiteljeve sakramentalne duhovnosti dobivene kvalitativnim istraživanjem, metodom napola strukturiranog ili dubinskog intervjua, u čemu se ujedno očituje i novost ovoga rada. Intervjuirani vjeroučitelji potvrđuju važnost teorijskih promišljanja o sakramentima, no ipak prednost daju konkretnom svjedočkom življenju usvojenih sadržaja i njihovu prenošenju na vjeroučenike.
天主教会和神学文献表明，对上帝在教会工作的“火点”的牺牲以及对其救援任务的完成，在当代信徒的生活和行动中是显而易见的。科学工作的第一部分介绍了教会的官方科学和相关秘书的理论思想，特别是和解、圣餐和婚姻，宗教非常重视这些方面的质量研究。他们的解释依赖于当代基督教圣礼学的一些关键点，这是科学辩论的另一部分的主题，它将具体的观点放在思考的中心，并澄清了通过定性研究、半结构化或深度互动访谈的方法、，učemu se ujedno očituje i novostovoga rada。受访的信徒确认了祭祀理论的重要性，但其优势在于所采用内容的具体生存及其对信徒的转移。
{"title":"Vjeroučitelji i vjeroučiteljice na nekim izvorima sakramentalne duhovnosti","authors":"K. Jurić","doi":"10.34075/cs.56.4.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.56.4.2","url":null,"abstract":"Iz Katekizma Katoličke Crkve i teološke literature proizlazi da su sakramenti ‘žarišne točke› Božjeg djelovanja u Crkvi i ostvarenje njezinog spasenjskog poslanja evidentnog u životu i djelovanju suvremenog vjeroučitelja. U prvom dijelu znanstvenog rada predstavljen je službeni nauk Crkve te teološka promišljanja relevantnih autora o sakramentima, posebice pomirenja, euharistije i ženidbe, kojima su vjeroučitelji pridavali većinsku pozornost u kvalitativnom istraživanju. Njihova interpretacija oslanja se na neke uporišne točke suvremene kršćanske sakramentologije, što je predmet drugog dijela znanstvenog diskursa, koji u središte promišljanja stavlja konkretna poimanja i očitovanja vjeroučiteljeve sakramentalne duhovnosti dobivene kvalitativnim istraživanjem, metodom napola strukturiranog ili dubinskog intervjua, u čemu se ujedno očituje i novost ovoga rada. Intervjuirani vjeroučitelji potvrđuju važnost teorijskih promišljanja o sakramentima, no ipak prednost daju konkretnom svjedočkom življenju usvojenih sadržaja i njihovu prenošenju na vjeroučenike.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-12-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"45599136","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Autor najprije tumači i razlikuje pojmove autentične skrbi za se koja je prihvatljiva i pohvalna i narcizma, koji je patološka pojava. Obrazložena je tvrdnja da je malo onih koji istinski skrbe za se i koji odabiru najbolji put vlastitog ostvarenja. To je zbog toga što sebe dobro ne poznaju i što zanemaruju svoju duhovnu dimenziju, odnosno najjaču moć koju imaju, a to je moć samotranscendencije, kao i sposobnost da vjeruju, nadaju se i nesebično vole Boga i ljude. U nastavku članka autor iznosi tezu da narcis zapravo ne voli sebe. On u stvarnosti mrzi sebe, a zaljubljen je u oklop grandioznosti kojim se zaogrnuo da sakrije negativnu predodžbu sebe i veliki osjećaj manje vrijednosti i nemoći koji ga muči i progoni u podsvijesti. Na koncu autor donosi psihodinamiku narcističke ličnosti te daje smjernice integralne psihoterapije narcističkog poremećaja ličnosti.
{"title":"Skrbi za sebe – narcizam?","authors":"Mihael Nikić","doi":"10.34075/cs.56.3.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.56.3.7","url":null,"abstract":"Autor najprije tumači i razlikuje pojmove autentične skrbi za se koja je prihvatljiva i pohvalna i narcizma, koji je patološka pojava. Obrazložena je tvrdnja da je malo onih koji istinski skrbe za se i koji odabiru najbolji put vlastitog ostvarenja. To je zbog toga što sebe dobro ne poznaju i što zanemaruju svoju duhovnu dimenziju, odnosno najjaču moć koju imaju, a to je moć samotranscendencije, kao i sposobnost da vjeruju, nadaju se i nesebično vole Boga i ljude. U nastavku članka autor iznosi tezu da narcis zapravo ne voli sebe. On u stvarnosti mrzi sebe, a zaljubljen je u oklop grandioznosti kojim se zaogrnuo da sakrije negativnu predodžbu sebe i veliki osjećaj manje vrijednosti i nemoći koji ga muči i progoni u podsvijesti. Na koncu autor donosi psihodinamiku narcističke ličnosti te daje smjernice integralne psihoterapije narcističkog poremećaja ličnosti.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-11-24","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"44822403","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Vodeći brigu o sebi želimo razumjeti svoje vlastite potrebe s ciljem da održavamo svoje fizičko i psihičko zdravlje. O tome jesu li vjera i duhovnost izvori (mentalnog) zdravlja i osobne dobrobiti ili prije rizik, vode se krajnje kontroverzne rasprave. Spor nastaje između iskustava pojedinaca s jedne strane i ideoloških rovovskih ratova s druge. Ovaj rad postavlja raspravu na „objektivnu“ osnovu predstavljajući zaključke utemeljene na dokazima iz različitih studija. Iz toga se vidi da se ponovno otkrivaju iscjeljujuće moći vjere i duhovnosti. Ipak, neophodna je savjesnost i potrebni su određeni kriteriji kako bi vjera mogla razviti svoju iscjeljujuću moć. Dakle, studije utemeljene na dokazima pokazuju: religioznost u različitim slučajevima i psihičkim situacijama nije ista! Moramo otkriti kada, gdje i zašto religioznost ima konstruktivan ili destruktivan učinak.
{"title":"Daje li vam vjera zdravlje? Zaključci iz empirijske religijske psihologije","authors":"Johannes Panhofer","doi":"10.34075/cs.56.3.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.56.3.2","url":null,"abstract":"Vodeći brigu o sebi želimo razumjeti svoje vlastite potrebe s ciljem da održavamo svoje fizičko i psihičko zdravlje. O tome jesu li vjera i duhovnost izvori (mentalnog) zdravlja i osobne dobrobiti ili prije rizik, vode se krajnje kontroverzne rasprave. Spor nastaje između iskustava pojedinaca s jedne strane i ideoloških rovovskih ratova s druge. Ovaj rad postavlja raspravu na „objektivnu“ osnovu predstavljajući zaključke utemeljene na dokazima iz različitih studija. Iz toga se vidi da se ponovno otkrivaju iscjeljujuće moći vjere i duhovnosti. Ipak, neophodna je savjesnost i potrebni su određeni kriteriji kako bi vjera mogla razviti svoju iscjeljujuću moć. Dakle, studije utemeljene na dokazima pokazuju: religioznost u različitim slučajevima i psihičkim situacijama nije ista! Moramo otkriti kada, gdje i zašto religioznost ima konstruktivan ili destruktivan učinak.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-11-24","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47652412","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Članak se bavi temom definiranja i promišljanja o osobnim i relacijskim granicama u kontekstu skrbi za vlastito psiho-fizičko i duhovno zdravlje. Osobne granice pomažu nam da definiramo naš osobni identitet, integritet, bliske odnose i pridonose stvaranju osjećaja sigurnosti. One se uče već od najranijeg djetinjstva, a kakve će granice biti, uvelike ovisi o tome kako su roditelji/skrbnici komunicirali vlastite granice te jesu li poštivali djetetov osobni integritet i moguća neslaganja. Prepoznavanje, postavljanje i komuniciranje osobnih granica imaju i svoje biblijske temelje budući da Bog i u Starom i u Novom zavjetu zna reći „ne“ te i čovjeku daruje slobodnu volju dopuštajući mu slobodu izbora. Ovaj članak želi definirati što su to osobne granice, kako se razvijaju, koja je razlika između „zdravih“ i „bolesnih“ granica, kako nam postavljanje osobnih granica može pomoći u izgradnji boljih interpersonalnih odnosa te kako se ideja o granicama uklapa u kršćansku antropologiju. U tom kontekstu će se progovoriti i o asertivnosti kao komunikacijskoj vještini kojom komuniciramo osobne granice na ispravan i zdrav - neagresivan, neosuđujući i nereaktivan – način.
{"title":"Osobne granice kao temelj interpersonalnih odnosa i skrbi za samoga sebe","authors":"Irena Sever Globan","doi":"10.34075/cs.56.3.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.56.3.5","url":null,"abstract":"Članak se bavi temom definiranja i promišljanja o osobnim i relacijskim granicama u kontekstu skrbi za vlastito psiho-fizičko i duhovno zdravlje. Osobne granice pomažu nam da definiramo naš osobni identitet, integritet, bliske odnose i pridonose stvaranju osjećaja sigurnosti. One se uče već od najranijeg djetinjstva, a kakve će granice biti, uvelike ovisi o tome kako su roditelji/skrbnici komunicirali vlastite granice te jesu li poštivali djetetov osobni integritet i moguća neslaganja. Prepoznavanje, postavljanje i komuniciranje osobnih granica imaju i svoje biblijske temelje budući da Bog i u Starom i u Novom zavjetu zna reći „ne“ te i čovjeku daruje slobodnu volju dopuštajući mu slobodu izbora. Ovaj članak želi definirati što su to osobne granice, kako se razvijaju, koja je razlika između „zdravih“ i „bolesnih“ granica, kako nam postavljanje osobnih granica može pomoći u izgradnji boljih interpersonalnih odnosa te kako se ideja o granicama uklapa u kršćansku antropologiju. U tom kontekstu će se progovoriti i o asertivnosti kao komunikacijskoj vještini kojom komuniciramo osobne granice na ispravan i zdrav - neagresivan, neosuđujući i nereaktivan – način.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-11-24","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"46685981","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Brojne psihičke i ostale zdravstvene poteškoće povezane su s nezdravim odnosima. To vrijedi za djecu i mlade, ali i za odrasle u više-manje svim razdobljima života. U tom kontekstu holistički odgoj i pedagoško savjetovanje nastoje raditi na uspostavljanju zdravog životnog prostora, što je od samog početka ujedno i vizija teologije. U teologiji su, u širem smislu, ukorijenjene zapravo sve znanstvene discipline, što znači da teologija predstavlja nekakvu alma mater znanosti kao takve. Pritom primjećujemo da povijest poznaje brojne prilično šarolike dinamike odnosa između teologije i ostalih znanosti, pogotovo znanosti koje su neposredno povezane s čovjekom. Tako se baš u dinamici odnosa između teologije i psihologije prije nekoliko desetljeća porodila kršćanska geštalt pedagogija, koja se planski izgrađuje na biblijskoj antropologiji i kršćanskoj tradiciji, a u svojim aplikacijama istodobno uvažava i koristi brojne pristupe različitih psiholoških smjerova. U središte svog istraživanja i djelovanja stavlja čovjeka, baš kao što ga u središte svog zanimanja stavljaju s jedne strane teologija, a s druge naročito humanistička psihologija. U oba slučaja radi se o čovjeku koji čezne za spasenjem i traži vizije koje će ispunjavati i osmišljavati njegov život. Snagu komplementarnosti sagledavamo u tome da teologija i geštalt pedagogija smisao čovjekova života i djelovanja ne vide u zatvaranju u samog sebe, već u otvaranju prema drugom čovjeku i Bogu. I premda geštalt pedagogija aktivira prije svega ljudske resurse u svladavanju životnih izazova, te stoga koristi brojne terapeutske elemente koje u svakom slučaju preventivno stavlja u službu cjelovitih edukativnih procesa, ona je itekako svjesna činjenice da čovjeku put do konačnog smisla života može otvoriti jedino teologija.
许多心理和其他健康问题都与健康有关。它值得孩子和年轻人，但也值得成年人在不到所有的生命时期。在这种背景下，整体成长和教学建议一直致力于建立一个健康的环境，这也是神学从一开始就有的愿景。在理论上，从广义上讲，所有科学学科都植根于事实，这意味着神学代表了某种科学的母校。我们注意到，历史知道神学与其他科学，特别是与人直接相关的科学之间动态关系的一些相当特征。Tako se bašu dinamici odnosa izmeřu teologije i psihologije prije nekoliko desetljeća porodila kršćanska geštalt Educationija，koja se planski izgra dj uje na biblijskoj antropologiji krši anskoj tradiciji，a u svojim aplikacijama istodono uvažava i koristi brojne pristupe različitih psiholoških smjerova。在他的研究和行动的中心，他被置于兴趣的中心，就像他被置于神学的一边，而另一边，尤其是人文心理学。在这两种情况下，它都讲述了一个男人不顾一切地想要拯救，寻找实现和思考自己生活的愿景。我们看到了互补的力量，而教导人的生命和行为的意义的理论和格式塔并没有在封闭本身中看到，而是在向另一个人和上帝开放中看到。尽管教学的格式塔在面对生活挑战时激活了人力资源，它也使用了许多治疗元素，在任何情况下，这些元素都会阻止所有的教育过程，但它也意识到，通往生命终结的道路只能打开神学。
{"title":"Geštalt pedagogija – briga o samom sebi kao dodirna točka teološkog i psihološkog obrazovanja","authors":"Stanko Gerjolj","doi":"10.34075/cs.56.3.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.56.3.3","url":null,"abstract":"Brojne psihičke i ostale zdravstvene poteškoće povezane su s nezdravim odnosima. To vrijedi za djecu i mlade, ali i za odrasle u više-manje svim razdobljima života. U tom kontekstu holistički odgoj i pedagoško savjetovanje nastoje raditi na uspostavljanju zdravog životnog prostora, što je od samog početka ujedno i vizija teologije. U teologiji su, u širem smislu, ukorijenjene zapravo sve znanstvene discipline, što znači da teologija predstavlja nekakvu alma mater znanosti kao takve. Pritom primjećujemo da povijest poznaje brojne prilično šarolike dinamike odnosa između teologije i ostalih znanosti, pogotovo znanosti koje su neposredno povezane s čovjekom. Tako se baš u dinamici odnosa između teologije i psihologije prije nekoliko desetljeća porodila kršćanska geštalt pedagogija, koja se planski izgrađuje na biblijskoj antropologiji i kršćanskoj tradiciji, a u svojim aplikacijama istodobno uvažava i koristi brojne pristupe različitih psiholoških smjerova. U središte svog istraživanja i djelovanja stavlja čovjeka, baš kao što ga u središte svog zanimanja stavljaju s jedne strane teologija, a s druge naročito humanistička psihologija. U oba slučaja radi se o čovjeku koji čezne za spasenjem i traži vizije koje će ispunjavati i osmišljavati njegov život. Snagu komplementarnosti sagledavamo u tome da teologija i geštalt pedagogija smisao čovjekova života i djelovanja ne vide u zatvaranju u samog sebe, već u otvaranju prema drugom čovjeku i Bogu. I premda geštalt pedagogija aktivira prije svega ljudske resurse u svladavanju životnih izazova, te stoga koristi brojne terapeutske elemente koje u svakom slučaju preventivno stavlja u službu cjelovitih edukativnih procesa, ona je itekako svjesna činjenice da čovjeku put do konačnog smisla života može otvoriti jedino teologija.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-11-24","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"48955365","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Promatrajući temeljnu misao francuskog filozofa Pierrea Hadota (1922. - 2010.) u svjetlu Heideggerova uvjerenja da ozbiljan mislilac može misliti samo jednu misao, jasno je što je Hadotova glavna ideja: antička filozofija u svojoj je biti usmjerena k praktičnoj svrsi, tj. oplemenjivanju (vlastita) života. Zato je antička filozofija u eminentnom smislu “skrb za sebe”. U tom smislu Sokrat se može smatrati paradigmom takva nastojanja. Štoviše, Hadot povezuje praktičnost antičke filozofije i s kršćanskim duhovnim vježbama. To je omogućeno utjecajem antičke metafizike na rano kršćanstvo. Imajući to u vidu, autor u dijalogu s Hadotom razmatra mogućnost obnove modernog razumijevanja filozofije i prevladavanja njezine krize. To je moguće upravo na tragu antičkog razumijevanja filozofije kao „skrbi za sebe“.
观察法国哲学家哈多塔（1922）的基本思想。鉴于海德格尔认为一个严肃的思想家只能思考一种思想，很明显，哈多的主要思想是：古代哲学旨在实践目的，即改善生活。这就是为什么古老的哲学被称为“自我照顾”。从这个意义上说，苏格拉底可以被看作是一种努力的范式。更重要的是，哈多将古代哲学的实践与基督教的精神锻炼联系在一起。这会影响早期基督徒的古代形而上学。Imajući to u vidu，autor u dijalogu s Hadotom razmatra mogućnost obnove modernog razumijevanja filozofije i prevradavanja njezine krize。这对于古代人将哲学理解为“自我照顾”是可能的。
{"title":"Sokrat Pierrea Hadota ili izazov praktičnosti antičke filozofije","authors":"Daniel Miščin","doi":"10.34075/cs.56.3.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.56.3.1","url":null,"abstract":"Promatrajući temeljnu misao francuskog filozofa Pierrea Hadota (1922. - 2010.) u svjetlu Heideggerova uvjerenja da ozbiljan mislilac može misliti samo jednu misao, jasno je što je Hadotova glavna ideja: antička filozofija u svojoj je biti usmjerena k praktičnoj svrsi, tj.\u0000oplemenjivanju (vlastita) života. Zato je antička filozofija u eminentnom smislu “skrb za sebe”. U tom smislu Sokrat se može smatrati paradigmom takva nastojanja. Štoviše, Hadot povezuje praktičnost antičke filozofije i s kršćanskim duhovnim vježbama. To je omogućeno utjecajem antičke metafizike na rano kršćanstvo. Imajući to u vidu, autor u dijalogu s Hadotom razmatra mogućnost obnove modernog razumijevanja filozofije i prevladavanja njezine krize. To je moguće upravo na tragu antičkog razumijevanja filozofije kao „skrbi za sebe“.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-11-24","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"48524244","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：