Zadovoljenje temeljnih potreba (smještaj, hrana itd.) za osobe u beskućništvu je iznimno važno, ali nije dovoljno jer im ne osigurava psihološku i duhovnu pomoć potrebnu za suočavanje sa životnim poteškoćama i za izlaz iz stanja beskućništva. U prvom dijelu rada prikazujemo pod kojim se vidovima istraživala važnost religije/duhovnosti u životu osoba u beskućništvu. U drugom dijelu donosimo rezultate kvalitativnog istraživanja o ulozi vjere u njihovim životima, provedenog u Hrvatskoj u sklopu međunarodnog projekta „Istraživanje beskućništva i puteva do socijalne inkluzije: Komparativna studija konteksta i izazova u švicarskim i hrvatskim gradovima”. Istraživanje je pokazalo da je vjera važan čimbenik u životu osoba u beskućništvu. U suočavanju sa životnim poteškoćama sugovornici rabe pozitivne vjerske strategije: molitvu, odlaske u crkvu i na hodočašća, sudjelovanje u obredima, i čitanje Biblije. Svrha je rada potaknuti razvoj pastorala osoba u beskućništvu u Hrvatskoj.
{"title":"„Božja toplina daje mi snagu“","authors":"Jadranka Rebeka Anić, Filip Trbojević","doi":"10.34075/cs.58.1.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.58.1.3","url":null,"abstract":"Zadovoljenje temeljnih potreba (smještaj, hrana itd.) za osobe u beskućništvu je iznimno važno, ali nije dovoljno jer im ne osigurava psihološku i duhovnu pomoć potrebnu za suočavanje sa životnim poteškoćama i za izlaz iz stanja beskućništva. U prvom dijelu rada prikazujemo pod kojim se vidovima istraživala važnost religije/duhovnosti u životu osoba u beskućništvu. U drugom dijelu donosimo rezultate kvalitativnog istraživanja o ulozi vjere u njihovim životima, provedenog u Hrvatskoj u sklopu međunarodnog projekta „Istraživanje beskućništva i puteva do socijalne inkluzije: Komparativna studija konteksta i izazova u švicarskim i hrvatskim gradovima”. Istraživanje je pokazalo da je vjera važan čimbenik u životu osoba u beskućništvu. U suočavanju sa životnim poteškoćama sugovornici rabe pozitivne vjerske strategije: molitvu, odlaske u crkvu i na hodočašća, sudjelovanje u obredima, i čitanje Biblije. Svrha je rada potaknuti razvoj pastorala osoba u beskućništvu u Hrvatskoj.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-03-17","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"48242730","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Đuro Kokša (Molve, 17. svibnja 1922. – Zagreb, 26. studenog 1998.) bio je vicerektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu od 11. rujna 1957. do 15. rujna 1959., kada je preuzeo službu rektora. Papa Pavao VI. imenovao ga je 20. travnja 1978. naslovnim biskupom Grumenta i pomoćnim zagrebačkim biskupom. Zavodom je upravljao sve do 8. veljače 1980., kada je na njegovo mjesto došao mostarsko-duvanjski svećenik Ratko Perić. Vrijeme Kokšina upravljanja Zavodom obilježili su vrlo složeni crkveno-politički odnosi u Jugoslaviji, odnosno u Hrvatskoj, dok je stanje u cijeloj Crkvi bilo vrlo izazovno. Kokša je kao upravitelj Zavoda ponekad mimo svoje volje morao izvršavati odluke koje su dolazile s viših crkvenih razina, a s kojima se nije uvijek slagao, zbog čega je bio meta napada od strane hrvatskih emigrantskih skupina. S druge strane, bio je pod stalnom pratnjom komunističke vlasti. Usprkos svemu ostavio je trag u povijesti Zavoda. Uz pomoć crkvenog vodstva otvorio je Zavod za svećenike studente iz domovine, a papa Pavao VI. je na molbu kardinala Franje Šepera u srpnju 1971. dotadašnji naziv „Ilirski zavod sv. Jeronima” promijenio u „Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima”. Dok je Kokša bio rektor Zavoda, Jozo Kljaković je dovršio dva pokrajnja mozaika na sjevernom pročelju zavodske zgrade, a Ivan Meštrović mu je 1960. dao dopuštenje za odljev u gipsu njegove Pietà. Ovaj rad je nastao na temelju prethodnih istraživanja i Kokšine arhivske građe, koja se čuva u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu i u Zavodu sv. Jeronima u Rimu. Rimsku je ostavštinu godine 2017. složio . i inventar sastavio splitski arhivist Ivan Balta.
Jiro Kokša（莫尔夫，17岁。1922年5月萨格勒布，26岁。1998年11月，自11世纪以来，他一直担任罗马圣杰罗姆巴布亚-克罗地亚理事会副主席。1957年9月高达15。1959年9月，他接管了录音机的服务。教皇保罗六世给他起名叫20。1978年4月格鲁门的头衔主教和乐于助人的希腊主教。Zavodom je upravljao sve do 8。1980年2月，大使馆部长拉特科·佩里奇来到他的住处。在科希纳执政期间，《宪法》标志着南斯拉夫，特别是克罗地亚非常复杂的宗教和政治关系，而整个教会的情况非常具有挑战性。可口可乐是宪法的主管，有时会超出他的意愿，做出来自高等教会的决定，而他并不总是同意这些决定，这就是为什么他成为克罗地亚移民团体的目标。另一方面，他一直受到共产党当局的护送。尽管如此，他还是在宪法的历史上留下了痕迹。在教会领导层的帮助下，教皇帕沃六世于1971年7月成立了全国学生牧师理事会。到目前为止，“Ilirska zavota sv.Jeronima”的名称已改为“Papinska Croatian zavota sv.Jeronia”。Kokša是Zavoda的负责人，Jozo Kljakovic完成了司法大楼北侧Mosaic区的两部分，Ivan Meštrovic是1960年。他允许他乘坐吉卜赛人号帆船。Ovaj rad je nastao na temelju prethodnih istraživanja i Kokšine arhivske gra je，koja sečuva u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu i u Zavodu sv.Jeronima u Rimu。罗马于2017年辞职。同意。我发明了萨斯塔维奥·斯普利茨基的阿尔希夫主义者伊万·巴尔塔。
{"title":"Đuro Kokša (vice)rektor zavoda sv. Jeronima u Rimu (1957. - 1980.)","authors":"Josip Dukić","doi":"10.34075/cs.58.1.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.58.1.4","url":null,"abstract":"Đuro Kokša (Molve, 17. svibnja 1922. – Zagreb, 26. studenog 1998.) bio je vicerektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu od 11. rujna 1957. do 15. rujna 1959., kada je preuzeo službu rektora. Papa Pavao VI. imenovao ga je 20. travnja 1978. naslovnim biskupom Grumenta i pomoćnim zagrebačkim biskupom. Zavodom je upravljao sve do 8. veljače 1980., kada je na njegovo mjesto došao mostarsko-duvanjski svećenik Ratko Perić. Vrijeme Kokšina upravljanja Zavodom obilježili su vrlo složeni crkveno-politički odnosi u Jugoslaviji, odnosno u Hrvatskoj, dok je stanje u cijeloj Crkvi bilo vrlo izazovno. Kokša je kao upravitelj Zavoda ponekad mimo svoje volje morao izvršavati odluke koje su dolazile s viših crkvenih razina, a s kojima se nije uvijek slagao, zbog čega je bio meta napada od strane hrvatskih emigrantskih skupina. S druge strane, bio je pod stalnom pratnjom komunističke vlasti. Usprkos svemu ostavio je trag u povijesti Zavoda. Uz pomoć crkvenog vodstva otvorio je Zavod za svećenike studente iz domovine, a papa Pavao VI. je na molbu kardinala Franje Šepera u srpnju 1971. dotadašnji naziv „Ilirski zavod sv. Jeronima” promijenio u „Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima”. Dok je Kokša bio rektor Zavoda, Jozo Kljaković je dovršio dva pokrajnja mozaika na sjevernom pročelju zavodske zgrade, a Ivan Meštrović mu je 1960. dao dopuštenje za odljev u gipsu njegove Pietà. Ovaj rad je nastao na temelju prethodnih istraživanja i Kokšine arhivske građe, koja se čuva u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu i u Zavodu sv. Jeronima u Rimu. Rimsku je ostavštinu godine 2017. složio . i inventar sastavio splitski arhivist Ivan Balta.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-03-17","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"48856976","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U ovom se radu autori bave rukopisom Petra Stankovića „Idee primitive dell’uomo in istato di natura presso tutti i popoli del mondo per conoscere rapporti delle lingue e loro origine”, koji nije objavljen te je nepoznat široj znanstvenoj zajednici. Analizira se rječnički dio rukopisa, koji pokazuje da Stankovićev rad nema paralele u dotadašnjoj hrvatskoj leksikografiji, s obzirom na to da se radi o šesnaestojezičnom malom rječniku, i koji je usto specifičan po izboru leksema i njihovoj sistematizaciji. Analiza leksema pokazala je da se Stankovićev izbor temeljio na pretpostavci o postojanju fonda osnovnih, temeljnih civilizacijskih riječi. Autori su pokazali da je Stanković pratio suvremena kretanja i rezultate relevantnih istraživanja na području komparativne filologije. Pogledom u Stankovićevo leksikografsko djelovanje ovaj rad ide u prilog kulturno–povijesnim kao i jezično–povijesnim leksičkim istraživanjima, za kojima je u novije vrijeme prepoznata potreba, a svoj doprinos može naći i u hrvatskim dijalektološkim istraživanjima.
在这部作品中，作者Petra Stankovic写道“Idee primitive dell'uomo In istato di natura presso tutti i popoli del mondo per conoscere raportei delle lingue e loro originane”，该书尚未出版，更广泛的科学界对此一无所知。对手稿的语言部分进行了分析，这表明斯坦科维奇的作品到目前为止在克罗地亚语讲座中没有类似的内容，因为它是关于第十六种语言的，通常是特定于课程的选择和系统化。Stanković的分析结果表明，这是一个很好的例子。作者们已经表明，斯坦科维奇监督了比较哲学的当前运动和相关研究的结果。Pogledom u Stankovićevo leksikografsko djelovanje ovaj rad de u prilog kulturno–povijesnim kao i jezično–povijesnim leksičkim istraž。
{"title":"Leksikografski rad kanonika Petra Stankovića","authors":"Nada Bulić, Ante Matan","doi":"10.34075/cs.58.1.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.58.1.5","url":null,"abstract":"U ovom se radu autori bave rukopisom Petra Stankovića „Idee primitive dell’uomo in istato di natura presso tutti i popoli del mondo per conoscere rapporti delle lingue e loro origine”, koji nije objavljen te je nepoznat široj znanstvenoj zajednici. Analizira se rječnički dio rukopisa, koji pokazuje da Stankovićev rad nema paralele u dotadašnjoj hrvatskoj leksikografiji, s obzirom na to da se radi o šesnaestojezičnom malom rječniku, i koji je usto specifičan po izboru leksema i njihovoj sistematizaciji. Analiza leksema pokazala je da se Stankovićev izbor temeljio na pretpostavci o postojanju fonda osnovnih, temeljnih civilizacijskih riječi. Autori su pokazali da je Stanković pratio suvremena kretanja i rezultate relevantnih istraživanja na području komparativne filologije. Pogledom u Stankovićevo leksikografsko djelovanje ovaj rad ide u prilog kulturno–povijesnim kao i jezično–povijesnim leksičkim istraživanjima, za kojima je u novije vrijeme prepoznata potreba, a svoj doprinos može naći i u hrvatskim dijalektološkim istraživanjima.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-03-17","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69754322","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Sloboda savjesti počiva na dostojanstvu čovjeka a štiti pojedinca od izvanjskog određivanja njegove volje. Ta bi sloboda bila besmislena kada se ne bi mogla u konkretnom životu i praktično ostvarivati. Papa Franjo je cijepljenje nazvao činom ljubavi. Smjestivši ga u širi kontekst zapovijedi ljubavi, je li tom činu nelegitimno oduzeo mogućnost prava priziva na prigovor savjesti? Ne oduzima li sama javna vlast tu mogućnost i pravo nametanjem obveze cijepljenja? Premda zbog inherentne složenosti tema možda čak i ne dopušta jasna i uokvirena definiranja, ipak itekako zahtijeva određeno preciziranje. Naime, ako je u pitanju priziv savjesti iz vjerskih motiva nužno je vidjeti postoje li teološki razlozi na koje se ti motivi pozivaju. U tu svrhu, u prvom dijelu članak objašnjava povezanost čina ljubavi i priziva savjesti, precizirajući dodatno njihovu unutarnju vezu u kontekstu moralnog načela suradnje u zlu. Budući da se iz tog djela cijepljenje kristalizira kao oblik moralne obveze, drugi dio članka objašnjava može li se ta moralna obveza pravno sankcionirati, odnosno može li postati dužnost. Ovaj dio upozorava i na eventualne rizike nesavjesnog priziva na prigovor savjesti. Na kraju se donose zaključne misli o samoj savjesti, nužne za ispravnije shvaćanje tog fenomena putem kojega čovjek doduše jest doveden pred teški napor promišljanja, ali napor zahvaljujući kojemu ulazi u prostor nepojmljive, neizrecive i neprocjenjive slobode.
良心自由建立在人的尊严之上，并保护个人不受其意志的非凡决心的影响。如果这种自由不能在特定的生活和实践中实现，那么它将毫无意义。教皇佛朗哥称之为爱的行为。把他放在爱的戒律的大背景下，这一行为是否非法地剥夺了要求良心忏悔的可能性？难道公共当局不抓住这个机会和权利，将疫苗接种义务强加给自己吗？Premda zbog inherentne složenosti tema moždačak i ne dopušta jasna i uokvirena definiranja，ipak itekako zahtijeva odreřeno precisiraje。特别是，如果宗教动机对意识的呼吁是必要的，看看这些动机是否有理论原因。为此，文章的第一部分解释了爱的行为和良知的忏悔之间的关系，并在邪恶合作的道德原则背景下阐明了它们的内在关系。由于疫苗接种是一种道德义务，该条的另一部分解释了这种道德义务是否可以得到法律制裁，或者它是否可以成为一种义务。这一部分还警告了无意识诉诸意识的潜在风险。最后，还有关于意识本身的结论，这对于更好地理解这样一种现象是必要的，即一个人面临着难以思考的努力，但却努力进入一个不利、公正和不利的空间。
{"title":"Cijepljenje protiv COVID-a 19 između čina ljubavi i priziva savjesti","authors":"Zorica Maros","doi":"10.34075/cs.58.1.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.58.1.1","url":null,"abstract":"Sloboda savjesti počiva na dostojanstvu čovjeka a štiti pojedinca od izvanjskog određivanja njegove volje. Ta bi sloboda bila besmislena kada se ne bi mogla u konkretnom životu i praktično ostvarivati. Papa Franjo je cijepljenje nazvao činom ljubavi. Smjestivši ga u širi kontekst zapovijedi ljubavi, je li tom činu nelegitimno oduzeo mogućnost prava priziva na prigovor savjesti? Ne oduzima li sama javna vlast tu mogućnost i pravo nametanjem obveze cijepljenja? Premda zbog inherentne složenosti tema možda čak i ne dopušta jasna i uokvirena definiranja, ipak itekako zahtijeva određeno preciziranje. Naime, ako je u pitanju priziv savjesti iz vjerskih motiva nužno je vidjeti postoje li teološki razlozi na koje se ti motivi pozivaju. U tu svrhu, u prvom dijelu članak objašnjava povezanost čina ljubavi i priziva savjesti, precizirajući dodatno njihovu unutarnju vezu u kontekstu moralnog načela suradnje u zlu. Budući da se iz tog djela cijepljenje kristalizira kao oblik moralne obveze, drugi dio članka objašnjava može li se ta moralna obveza pravno sankcionirati, odnosno može li postati dužnost. Ovaj dio upozorava i na eventualne rizike nesavjesnog priziva na prigovor savjesti. Na kraju se donose zaključne misli o samoj savjesti, nužne za ispravnije shvaćanje tog fenomena putem kojega čovjek doduše jest doveden pred teški napor promišljanja, ali napor zahvaljujući kojemu ulazi u prostor nepojmljive, neizrecive i neprocjenjive slobode.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-03-17","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"42968781","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Papinstvo je jedna od glavnih prepreka na ekumenskom putu kojim zajedno hode Katolička Crkva i njezini ekumenski partneri. Budući da je to pitanje od iznimne važnosti, Katolička Crkva, otkako se intenzivno priključila suvremenom ekumenskom pokretu nakon Drugoga vatikanskog sabora, sa svojim ekumenskim partnerima u bilateralnim i multilateralnim dokumentima i o njemu progovara. U ovom radu istražit će se svi ekumenski dokumenti u kojima se o tom pitanju govori, i to od vremena neposredno nakon Drugoga vatikanskog sabora pa sve do najnovijeg vremena, te će se u ekumenskom duhu osvijetliti kako problematiziranje ovog pitanja, tako i neka rješenja koja su ponuđena, a sve s ciljem međusobnog približavanja i ujedinjavanja razjedinjenih kršćana. Tako će ovaj rad donijeti pregled ove iznimno važne ekumenske problematike u okviru postavljene teme.
{"title":"Problematika papinstva u ekumenskim dokumentima između Katoličke Crkve i ekumenskih partnera","authors":"Ivan Macut","doi":"10.34075/cs.57.s1.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.57.s1.2","url":null,"abstract":"Papinstvo je jedna od glavnih prepreka na ekumenskom putu kojim zajedno hode Katolička Crkva i njezini ekumenski partneri. Budući da je to pitanje od iznimne važnosti, Katolička Crkva, otkako se intenzivno priključila suvremenom ekumenskom pokretu nakon Drugoga vatikanskog sabora, sa svojim ekumenskim partnerima u bilateralnim i multilateralnim dokumentima i o njemu progovara. U ovom radu istražit će se svi ekumenski dokumenti u kojima se o tom pitanju govori, i to od vremena neposredno nakon Drugoga vatikanskog sabora pa sve do najnovijeg vremena, te će se u ekumenskom duhu osvijetliti kako problematiziranje ovog pitanja, tako i neka rješenja koja su ponuđena, a sve s ciljem međusobnog približavanja i ujedinjavanja razjedinjenih kršćana. Tako će ovaj rad donijeti pregled ove iznimno važne ekumenske problematike u okviru postavljene teme.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-22","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"45012220","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Zbog progrediranja svijeta kao simulakruma, kao kopije za koju ne postoji original, u Francuskoj se rodila ideja za jedan novi medijski proizvod. Radi se o bivšim novinarima Libérationa koji su željeli utemeljiti novi tip novinarstva i nazvali ga slow journalism. On kreće „u rat” protiv „vijesti bez memorije”, vijesti koje konzumiramo, ali ih ne promišljamo, ne produbljujemo, ne analiziramo, pa, u krajnjem smislu, i ne razumijemo, ma koliko se činile jasnima i preciznima. Na tom tragu u ovom radu propitujemo medijske izjave i geste pape Franje u kontekstu „vijesti bez memorije”, nastojeći vidjeti je li to što papa Franjo govori ili čini, od pitanja homoseksualaca, brige za sirotinju, pastorala rastavljenih i ponovno vjenčanih, odnosa prema medijima te drugih tema, nešto „revolucionarno” i „novo”, što njegovi prethodnici nisu na svoj način činili i govorili.
由于世界的投影是模拟的，是没有原作的复制品，新媒体产品的想法诞生于法国。这是关于前自由党记者，他们想建立一种新型的新闻业，并称之为慢新闻。他“在战争中”反对“无记忆新闻”，即我们理解的新闻，但我们不去思考，不去深化，不去分析，所以最终，我们不理解它的确切外观。在这方面，我们正在质疑教皇弗朗索瓦在“令人难忘的新闻”背景下的媒体声明和姿态，试图看看教皇弗朗索瓦是否在谈论或做同性恋、对贫困的担忧、牧师离婚和再婚、媒体关系和其他话题，一些“革命性”和“新的”što njegovi prethodnici nisu na svoj načinčinili i govorili。
{"title":"Papa Franjo, medijski i doktrinarni revolucionar? Između medijske percepcije i zbilje","authors":"Ivica Šola","doi":"10.34075/cs.57.s1.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.57.s1.4","url":null,"abstract":"Zbog progrediranja svijeta kao simulakruma, kao kopije za koju ne postoji original, u Francuskoj se rodila ideja za jedan novi medijski proizvod. Radi se o bivšim novinarima Libérationa koji su željeli utemeljiti novi tip novinarstva i nazvali ga slow journalism. On kreće „u rat” protiv „vijesti bez memorije”, vijesti koje konzumiramo, ali ih ne promišljamo, ne produbljujemo, ne analiziramo, pa, u krajnjem smislu, i ne razumijemo, ma koliko se činile jasnima i preciznima. Na tom tragu u ovom radu propitujemo medijske izjave i geste pape Franje u kontekstu „vijesti bez memorije”, nastojeći vidjeti je li to što papa Franjo govori ili čini, od pitanja homoseksualaca, brige za sirotinju, pastorala rastavljenih i ponovno vjenčanih, odnosa prema medijima te drugih tema, nešto „revolucionarno” i „novo”, što njegovi prethodnici nisu na svoj način činili i govorili.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-22","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47535775","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Nakon Drugoga vatikanskog sabora u Crkvi se sve više aktualizira pitanje pripuštanja žena svećeničkom ređenju. Sve glasniji pritisak laičkih feminističkih krugova izvan Crkve, ali i unutar nje, traži afirmaciju žena u svećeničkom staležu, shodno dostojanstvu svakog čovjeka i nasuprot bilo kakvoj diskriminaciji. Pape trećeg tisućljeća morali su pružiti adekvatan odgovor ovakvim zahtjevima. U njihovim istupima prepoznaje se itekako značajna uloga i nepobitno dostojanstvo žene u Crkvi. Progovarajući na više mjesta vrlo jasno o ovoj temi, Ivan Pavao II., Benedikt XVI. i Franjo zalažu se za jednako dostojanstvo i prava svakog čovjeka, muškarca i žene, koje je utemeljeno na čovjekovoj naravnoj sakramentalnosti. U tom smjeru u ovom će se radu nastojati u tri koraka iznijeti viđenje trojice papa trećeg tisućljeća, koje su sličnosti i vlastitosti u njihovim promišljanjima vezanim za ređenje žena i njihovo ljudsko dostojanstvo.
在梵蒂冈第二次教会大会之后，妇女对牧师的同意问题日益更新。在教会之外，但在教会内部，女权主义圈子施加了更大的压力，寻求在牧师职位上对女性的肯定，寻求每个男人的一贯尊严，反对任何歧视。第三份千年文件必须充分回应这些要求。在她们的阶段，人们认识到妇女在教会中的作用和不同寻常的尊严也很重要。Progovarajući na više mjesta vrlo jasno o ovoj temi，伊万·帕沃二世。，本笃十六世。François建立在每个男人、男人和女人平等的尊严和权利的基础上，建立在人性牺牲的基础上。通过这种方式，这项工作将尝试采取三个步骤来迎接第三个千年教皇，这与他们对妇女及其人类尊严的思想中的财产相似。
{"title":"Pitanje dostojanstva i svećeničkog ređenja žena u nauku papa trećega tisućljeća","authors":"Emanuel Petrov, Marijo Volarević","doi":"10.34075/cs.57.s1.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.57.s1.1","url":null,"abstract":"Nakon Drugoga vatikanskog sabora u Crkvi se sve više aktualizira pitanje pripuštanja žena svećeničkom ređenju. Sve glasniji pritisak laičkih feminističkih krugova izvan Crkve, ali i unutar nje, traži afirmaciju žena u svećeničkom staležu, shodno dostojanstvu svakog čovjeka i nasuprot bilo kakvoj diskriminaciji. Pape trećeg tisućljeća morali su pružiti adekvatan odgovor ovakvim zahtjevima. U njihovim istupima prepoznaje se itekako značajna uloga i nepobitno dostojanstvo žene u Crkvi. Progovarajući na više mjesta vrlo jasno o ovoj temi, Ivan Pavao II., Benedikt XVI. i Franjo zalažu se za jednako dostojanstvo i prava svakog čovjeka, muškarca i žene, koje je utemeljeno na čovjekovoj naravnoj sakramentalnosti. U tom smjeru u ovom će se radu nastojati u tri koraka iznijeti viđenje trojice papa trećeg tisućljeća, koje su sličnosti i vlastitosti u njihovim promišljanjima vezanim za ređenje žena i njihovo ljudsko dostojanstvo.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-22","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"42902374","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Članak se dotiče nekih dijelova pobudnice pape Franje Amoris laetitia koja su u katoličkoj javnosti izazvala najveće polemike, kao što su određene točke unutar osmoga poglavlja koje se odnose na pripuštanje pričesti rastavljenih i civilno ponovno vjenčanih parova. Teza koju članak nudi jest da je ono što spomenute točke čini spornima nerijetko pogrješan okvir za tumačenje te pristup razumijevanju pobudnice Amoris laetitia. Smatrajući da je filozofija Karola Wojtyłe prikladna za stvaranje interpretacijskoga okvira za tumačenje pobudnice, članak će ukratko prikazati glavne uvide u Wojtyłinu filozofiju kako bi oni poslužili za tumačenje onih mjesta pobudnice koja su u dijelu katoličke javnosti izazvala polemike. Poseban naglasak bit će na razjašnjavanju mjesta koja govore o pripuštanju pričesti rastavljenih i civilno ponovno vjenčanih. Članak pokazuje da Amoris laetitia ne donosi promjenu u službenom nauku Crkve, ali donosi promjenu u pastoralnom pristupu.
{"title":"Osporavani dijelovi Amoris\u0000laetitia","authors":"Hrvoje Vargić","doi":"10.34075/cs.57.s1.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.57.s1.3","url":null,"abstract":"Članak se dotiče nekih dijelova pobudnice pape Franje Amoris laetitia koja su u katoličkoj javnosti izazvala najveće polemike, kao što su određene točke unutar osmoga poglavlja koje se odnose na pripuštanje pričesti rastavljenih i civilno ponovno vjenčanih parova. Teza koju članak nudi jest da je ono što spomenute točke čini spornima nerijetko pogrješan okvir za tumačenje te pristup razumijevanju pobudnice Amoris laetitia. Smatrajući da je filozofija Karola Wojtyłe prikladna za stvaranje interpretacijskoga okvira za tumačenje pobudnice, članak će ukratko prikazati glavne uvide u Wojtyłinu filozofiju kako bi oni poslužili za tumačenje onih mjesta pobudnice koja su u dijelu katoličke javnosti izazvala polemike. Poseban naglasak bit će na razjašnjavanju mjesta koja govore o pripuštanju pričesti rastavljenih i civilno ponovno vjenčanih. Članak pokazuje da Amoris laetitia ne donosi promjenu u službenom nauku Crkve, ali donosi promjenu u pastoralnom pristupu.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-22","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"49226931","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Autor u doprinosu istovremeno predstavlja i promišlja o nekim moralnim naglascima u naučavanju pape Franje. U prvom dijelu doprinosa predstavlja i analizira moralne naglaske sadržane u njegovu nastupnom dokumentu, apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium iz 2013. godine. U drugom dijelu autor ukratko predstavlja glavno nadahnuće moralnog naučavanja pape Franje, a to je božansko milosrđe, koje je istovremeno uzvišeno Božje svojstvo i sama srž Kristove evanđeoske poruke. Treći dio donosi autorova promišljanja o nekim aspektima obnove crkvenoga moralnog govora u porukama pape Franje te pozivu na dosljednost kršćanskoga svjedočenja, a na to se vezuje u četvrtom dijelu ovog doprinosa prikaz i analiza ključnih pojmova Franjine vizije Crkve kao Kristove zajednice koja u povijesti predstavlja sveti Božji narod na putu koji poznaje radosti i nade, ali također žalosti i tjeskobe. Budući da su neka moralna promišljanja i izjave pape Franje u nekim krugovima izazvali burne reakcije i žučljive rasprave, autor u posljednjem dijelu doprinosa ukratko predstavlja razloge i kontekst, a to je posinodalna apostolska pobudnica Amoris laetitia iz 2016. godine, s jasnom porukom, koja se proteže i na zaključak, da u tumačenju moralnoga naučavanja pape Franje treba njegovati ljubav i poštovanje, objektivnost i rasterećenost od predrasuda, a pritom nastojati zahvaćati dublje i cjelovitije u koncilsku viziju obnove moralne teologije u duhu evanđelja i cjelovitoga kršćanskog personalizma.
{"title":"Promišljanje o nekim moralnim naglascima u naučavanju pape Franje","authors":"Tonči Matulić","doi":"10.34075/cs.57.s1.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.57.s1.5","url":null,"abstract":"Autor u doprinosu istovremeno predstavlja i promišlja o nekim moralnim naglascima u naučavanju pape Franje. U prvom dijelu doprinosa predstavlja i analizira moralne naglaske sadržane u njegovu nastupnom dokumentu, apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium iz 2013. godine. U drugom dijelu autor ukratko predstavlja glavno nadahnuće moralnog naučavanja pape Franje, a to je božansko milosrđe, koje je istovremeno uzvišeno Božje svojstvo i sama srž Kristove evanđeoske poruke. Treći dio donosi autorova promišljanja o nekim aspektima obnove crkvenoga moralnog govora u porukama pape Franje te pozivu na dosljednost kršćanskoga svjedočenja, a na to se vezuje u četvrtom dijelu ovog doprinosa prikaz i analiza ključnih pojmova Franjine vizije Crkve kao Kristove zajednice koja u povijesti predstavlja sveti Božji narod na putu koji poznaje radosti i nade, ali također žalosti i tjeskobe. Budući da su neka moralna promišljanja i izjave pape Franje u nekim krugovima izazvali burne reakcije i žučljive rasprave, autor u posljednjem dijelu doprinosa ukratko predstavlja razloge i kontekst, a to je posinodalna apostolska pobudnica Amoris laetitia iz 2016. godine, s jasnom porukom, koja se proteže i na zaključak, da u tumačenju moralnoga naučavanja pape Franje treba njegovati ljubav i poštovanje, objektivnost i rasterećenost od predrasuda, a pritom nastojati zahvaćati dublje i cjelovitije u koncilsku viziju obnove moralne teologije u duhu evanđelja i cjelovitoga kršćanskog personalizma.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-22","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"44035207","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U analizi Šegedinova romana Djeca božja polazi se od Milanjina zapažanja da je roman sastavljen od dihotomija, a jedna od izraženijih jest ona između profanog i svetog, tj. Božjeg i đavoljeg. Autorica rada u navedenoj dihotomiji uočava različite elemente koji utječu na značenjsku razinu romana. Prvi od njih jest lik svećenika, koji se u radu uspoređuje s inkvizitorom, a kontrastira s metaforom o svećeniku kao o „dobrom pastiru” onako kako ga se opisuje u Bibliji i važnim dokumentima Kongregacije za kler. U središnjem dijelu rada razmatra se važnost koju za značenje romana imaju teološka pitanja kao što su ona o sudbini životinja i nekrštene djece u kršćanstvu. Šegedinovi stavovi o prvom pitanju uspoređuju se s djelima filozofa Radoslava Tasovca Saidif i Saidifovi učenici, što do sada u kritici nije učinjeno. Pri analizi važnosti sakramentološkog pitanja o sudbini umrle nekrštene djece autorica je konzultirala Dokument o limbu i obrednike sprovoda. U završnom dijelu rada fokus je na glavnom liku dječaku Stakanu koji sebe uspoređuje s đavlom, a figura đavla ide u prilog tezi o prepletanju crkvenih koncepata i usmenih predaja koje u konačnici utječu na iskrivljenu sliku o vjeri u romanu. Uz pomoć dihotomije o Božjem i đavoljem u romanu autor usvaja ateističke stavove koji utječu na njegovu ideju o jezi života, iako Boga i vjeru ne odbacuje u potpunosti.
{"title":"Svećenik, Crkva i vjera nasuprot đavlu u Šegedinovu romanu Djeca\u0000božja","authors":"Lucijana Armanda Šundov","doi":"10.34075/cs.57.4.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.57.4.6","url":null,"abstract":"U analizi Šegedinova romana Djeca božja polazi se od Milanjina zapažanja da je roman sastavljen od dihotomija, a jedna od izraženijih jest ona između profanog i svetog, tj. Božjeg i đavoljeg. Autorica rada u navedenoj dihotomiji uočava različite elemente koji utječu na značenjsku razinu romana. Prvi od njih jest lik svećenika, koji se u radu uspoređuje s inkvizitorom, a kontrastira s metaforom o svećeniku kao o „dobrom pastiru” onako kako ga se opisuje u Bibliji i važnim dokumentima Kongregacije za kler. U središnjem dijelu rada razmatra se važnost koju za značenje romana imaju teološka pitanja kao što su ona o sudbini životinja i nekrštene djece u kršćanstvu. Šegedinovi stavovi o prvom pitanju uspoređuju se s djelima filozofa Radoslava Tasovca Saidif i Saidifovi učenici, što do sada u kritici nije učinjeno. Pri analizi važnosti sakramentološkog pitanja o sudbini umrle nekrštene djece autorica je konzultirala Dokument o limbu i obrednike sprovoda. U završnom dijelu rada fokus je na glavnom liku dječaku Stakanu koji sebe uspoređuje s đavlom, a figura đavla ide u prilog tezi o prepletanju crkvenih koncepata i usmenih predaja koje u konačnici utječu na iskrivljenu sliku o vjeri u romanu. Uz pomoć dihotomije o Božjem i đavoljem u romanu autor usvaja ateističke stavove koji utječu na njegovu ideju o jezi života, iako Boga i vjeru ne odbacuje u potpunosti.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-12-13","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"41977069","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：