Benediktinci u Hrvatskoj bili su i glagoljaši, osim latinskoga jezika upotrebljavali su i hrvatskocrkvenoslavenski jezik i pismo glagoljicu. U benediktinsku glagoljsku baštinu ubrajaju se rani i neki od najznamenitijih spomenika hrvatskoga glagoljaštva, kao što su Bašćanska ploča te hrvatskoglagoljska Regula Svetoga Benedikta. Na benediktinsku baštinu upućuju i spomeni benediktinskih svetaca u kalendarima glagoljskih misala i brevijara i u oficijima glagoljskih brevijara. Benediktinskom glagoljskom nasljeđu pripada i ordo missae u najstarijem hrvatskoglagoljskom zborniku, Pariškom zborniku Slave 73 (1375.), rukopisu koji se umnogome razlikuje od drugih hrvatskoglagoljskih izvora, jer između ostalog sadrži rijedak primjer glagoljaškog liber horarum i predstavnik je onih liturgijskih tekstova koji su općenito nestali iz uporabe nakon franjevačke reforme. Intenzivnijim istraživanjem ovoga zbornika i utvrđivanjem izvora i predložaka na temelju kojih je kodeks sastavljen, zasigurno će se proširiti spoznaje o tragovima benediktinske glagoljske baštine u hrvatskoj kulturi.
{"title":"The Paris miscellany Slave 73 in the context of Croatian Glagolitic Benedictine heritage","authors":"Vesna Badurina Stipčević","doi":"10.34075/cs.58.1s.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.58.1s.7","url":null,"abstract":"Benediktinci u Hrvatskoj bili su i glagoljaši, osim latinskoga jezika upotrebljavali su i hrvatskocrkvenoslavenski jezik i pismo glagoljicu. U benediktinsku glagoljsku baštinu ubrajaju se rani i neki od najznamenitijih spomenika hrvatskoga glagoljaštva, kao što su Bašćanska ploča te hrvatskoglagoljska Regula Svetoga Benedikta. Na benediktinsku baštinu upućuju i spomeni benediktinskih svetaca u kalendarima glagoljskih misala i brevijara i u oficijima glagoljskih brevijara. Benediktinskom glagoljskom nasljeđu pripada i ordo missae u najstarijem hrvatskoglagoljskom zborniku, Pariškom zborniku Slave 73 (1375.), rukopisu koji se umnogome razlikuje od drugih hrvatskoglagoljskih izvora, jer između ostalog sadrži rijedak primjer glagoljaškog liber horarum i predstavnik je onih liturgijskih tekstova koji su općenito nestali iz uporabe nakon franjevačke reforme. Intenzivnijim istraživanjem ovoga zbornika i utvrđivanjem izvora i predložaka na temelju kojih je kodeks sastavljen, zasigurno će se proširiti spoznaje o tragovima benediktinske glagoljske baštine u hrvatskoj kulturi.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"138621946","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Dvadesetak godina nakon završetka Drugoga svjetskog rata papa Pavao VI. proglasio je sv. Benedikta zaštitnikom Europe. Neposredan povod bila je obnova benediktinske kuće-matice, samostana na Monte Cassinu, koji je posve razrušen u ratnim razaranjima Drugoga svjetskog rata. Nakon uvodnih misli, u kojima ukazuje na neposredni kontekst apostolskog pisma Pacis nuntius, kojim je papa Pavao VI. sv. Benedikta proglasio zaštitnikom Europe, autor sažeto prikazuje sadržaj Pisma. U trećem dijelu članka autor progovara o širem povijesnom kontekstu u kojem je nastalo apostolsko pismo Pacis nuntius, odnosno o procesima dezintegracije koji su doveli do Drugoga svjetskog rata. U posljednjem dijelu članka autor progovara o mogućoj aktualnosti apostolskog pisma Pacis nuntius, odnosno zaključuje kako nikakvo ekonomsko povezivanje nije i ne će biti dostatno za europsku zajednicu naroda. Istinsko zajedništvo moguće je jedino na kršćanskim temeljima, jer je kršćanstvo kroza stoljeća nadahnjivalo i izgrađivalo Europu i oblikovalo povijest svih europskih naroda.
{"title":"Pope Paul VI and St. Benedict","authors":"Mladen Parlov","doi":"10.34075/cs.58.1s.14","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.58.1s.14","url":null,"abstract":"Dvadesetak godina nakon završetka Drugoga svjetskog rata papa Pavao VI. proglasio je sv. Benedikta zaštitnikom Europe. Neposredan povod bila je obnova benediktinske kuće-matice, samostana na Monte Cassinu, koji je posve razrušen u ratnim razaranjima Drugoga svjetskog rata. Nakon uvodnih misli, u kojima ukazuje na neposredni kontekst apostolskog pisma Pacis nuntius, kojim je papa Pavao VI. sv. Benedikta proglasio zaštitnikom Europe, autor sažeto prikazuje sadržaj Pisma. U trećem dijelu članka autor progovara o širem povijesnom kontekstu u kojem je nastalo apostolsko pismo Pacis nuntius, odnosno o procesima dezintegracije koji su doveli do Drugoga svjetskog rata. U posljednjem dijelu članka autor progovara o mogućoj aktualnosti apostolskog pisma Pacis nuntius, odnosno zaključuje kako nikakvo ekonomsko povezivanje nije i ne će biti dostatno za europsku zajednicu naroda. Istinsko zajedništvo moguće je jedino na kršćanskim temeljima, jer je kršćanstvo kroza stoljeća nadahnjivalo i izgrađivalo Europu i oblikovalo povijest svih europskih naroda.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"138622048","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
The early medieval coenobitic tradition, starting from the ancient monastic rules, has developed a discipline on the practice of charity, which reflects social conditions and mentality proper to its time. The precept of love towards the others is also distinguished in the care for the sick in need of assistance, the guests who arrive at the monastery and the poor knocking at its door or wanderers asking to be housed.The Benedictine rule says that the guest is accepted by the prior or brothers with all charity and they pray together; the distribution of bread, food, wine and the assignment of a bed are contemplated. It is an evangelical command of monastic life.According to the Regula Benedicti handed down by Ildemaro of Corbie the hospitale pauperum is directed by the eleemosinarius monk, while the hospitale nobilium looks like lodgings in which to host the patrons of the Abbey, high prelates or influential characters, with whom the monks establishes useful public relations.The structure of the hospital of Santa Giulia, historically and archaeologically studied through unpublished documents, was wide and fit for this task. It included a central claustrum overlooked by the palacium or main building, equipped with court-distributed accommodations, the church dedicated to San Remigio, the domus consisting of accommodations, the curia communis and many other service sites.The nuns, sometimes assisted by a retrix hospitalis, performed their service into institutionalized charity in a hospital that was the largest and most important in Brescia, until the middle XV century.The aim of the research is to analyse the functions and interconnections with social and political life in a diachronic way, but also to show an example of institutionalized medieval charity.
{"title":"Charity and welcome at the monastery","authors":"Laura Del Bono","doi":"10.34075/cs.58.1s.18","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.58.1s.18","url":null,"abstract":"The early medieval coenobitic tradition, starting from the ancient monastic rules, has developed a discipline on the practice of charity, which reflects social conditions and mentality proper to its time. The precept of love towards the others is also distinguished in the care for the sick in need of assistance, the guests who arrive at the monastery and the poor knocking at its door or wanderers asking to be housed.The Benedictine rule says that the guest is accepted by the prior or brothers with all charity and they pray together; the distribution of bread, food, wine and the assignment of a bed are contemplated. It is an evangelical command of monastic life.According to the Regula Benedicti handed down by Ildemaro of Corbie the hospitale pauperum is directed by the eleemosinarius monk, while the hospitale nobilium looks like lodgings in which to host the patrons of the Abbey, high prelates or influential characters, with whom the monks establishes useful public relations.The structure of the hospital of Santa Giulia, historically and archaeologically studied through unpublished documents, was wide and fit for this task. It included a central claustrum overlooked by the palacium or main building, equipped with court-distributed accommodations, the church dedicated to San Remigio, the domus consisting of accommodations, the curia communis and many other service sites.The nuns, sometimes assisted by a retrix hospitalis, performed their service into institutionalized charity in a hospital that was the largest and most important in Brescia, until the middle XV century.The aim of the research is to analyse the functions and interconnections with social and political life in a diachronic way, but also to show an example of institutionalized medieval charity.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"138622900","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Ženski benediktinski samostani u Dalmaciji mahom su smješteni unutar gradova, a razvijaju se adaptacijom postojećih građevina i adicijom novih gradnji u skladu s crkvenom reformom. Cilj provedenih istraživanja je arhitektonska, stilska i urbanistička analiza pojedinih sklopova samostana, kao i slojevitost i spoj stambene i obrambene arhitekture. U vrijeme njihova utemeljenja u Trogiru i Splitu priljubljeni su s vanjske strane gradskih zidina da bi proširenjem grada i gradnjom novog obrambenog pojasa postali dio zaštićene jezgre. Istaknuti položaj u urbanističkom rasteru grada svjedoče samostan sv. Marije u Zadru uz gradski kardo s istočne strane foruma, samostan sv. Nikole u Trogiru uz južna gradska vrata, samostan sv. Benedikta (sv. Arnira) u Splitu uza sjeverni zid Dioklecijanove palače, samostan sv. Marije od Kaštela u Dubrovniku na najvišem dijelu grada uz južne zidine i samostan sv. Andrije na Rabu na gradskim zidinama prema moru. Samostanska arhitektura se u svom dugom trajanju adaptira i dograđuje, te proživljava arhitektonske i stilske promjene. Istaknuti su oni simbolički prostorni elementi u ženskim benediktinskim samostanima koji ukazuju na primjenu klauzurnih pravila u crkvi, kapeli, kapitularnoj dvorani i parlatoriju.
{"title":"Simboličko značenje prostora u ženskim benediktinskim samostanima dalmatinskih gradova","authors":"Vanja Kovačić","doi":"10.34075/cs.58.1s.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.58.1s.5","url":null,"abstract":"Ženski benediktinski samostani u Dalmaciji mahom su smješteni unutar gradova, a razvijaju se adaptacijom postojećih građevina i adicijom novih gradnji u skladu s crkvenom reformom. Cilj provedenih istraživanja je arhitektonska, stilska i urbanistička analiza pojedinih sklopova samostana, kao i slojevitost i spoj stambene i obrambene arhitekture. U vrijeme njihova utemeljenja u Trogiru i Splitu priljubljeni su s vanjske strane gradskih zidina da bi proširenjem grada i gradnjom novog obrambenog pojasa postali dio zaštićene jezgre. Istaknuti položaj u urbanističkom rasteru grada svjedoče samostan sv. Marije u Zadru uz gradski kardo s istočne strane foruma, samostan sv. Nikole u Trogiru uz južna gradska vrata, samostan sv. Benedikta (sv. Arnira) u Splitu uza sjeverni zid Dioklecijanove palače, samostan sv. Marije od Kaštela u Dubrovniku na najvišem dijelu grada uz južne zidine i samostan sv. Andrije na Rabu na gradskim zidinama prema moru. Samostanska arhitektura se u svom dugom trajanju adaptira i dograđuje, te proživljava arhitektonske i stilske promjene. Istaknuti su oni simbolički prostorni elementi u ženskim benediktinskim samostanima koji ukazuju na primjenu klauzurnih pravila u crkvi, kapeli, kapitularnoj dvorani i parlatoriju.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"138623202","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Polazeći od pitanja raskoraka između vjerskih uvjerenja i društvene prakse, rad iz perspektive socijalnog nauka Crkve obrađuje solidarnost kao socijalno načelo i moralnu krepost u njezinoj povezanosti s konceptom „postati bližnji“ na temelju socijalne enciklike pape Franje Fratelli tutti (2020.).Teorijski se sistematizira solidarnost kao načelo višedimenzionalne povezanosti te pitanje prijenosa solidarnosti između dimenzija. Proučava se solidarnost kao moralno-etička krepost kao i solidarnost pod vidom rasta čovještva bližnjega, ali i rasta čovještva osobe koja prakticira solidarnost (ultimum potentiae). Rezultati pojmovne analize enciklike Fratelli tutti u kombinaciji s elementima deskriptivne statistike pokazuju povezanost svih razina solidarnosti (mikro, mezo i makro) kao i paradigmatsko proširenje pojma bližnjega kroz novu sintagmu „postati bližnji“. Ona kao originalan doprinos enciklike dalje razvija formulaciju enciklike Sollicitudo rei socialis o tome kako se „strukture grijeha“ mogu pobijediti jedino dijametralno oprečnim stavom: zalaganjem za dobro bližnjega. Također sintagma pruža smjernicu za etičko pozicioniranje u odnosu na individualizam, osobito u njegovu ekonomskom obliku.
从教会社会教义的角度出发，该丛书以教皇弗朗热-弗拉特利-图蒂的社会通谕（2020 年）为基础，探讨了团结作为一项社会原则和道德美德与 "成为邻居 "概念之间的关系。该理论将团结作为高维度联系的原则，以及从维度间团结的方法问题系统化。研究了作为道德伦理美德的团结，以及从邻居的人性成长或实践团结的人的人性成长（ultimum potentiae）的角度来看团结。结合描述性统计要素对通谕《大家的兄弟》进行概念分析的结果表明，团结的所有层面（微观、中观和宏观）都是相互关联的，并通过 "成为睦邻 "的新语法对睦邻概念进行了范式扩展。作为该通谕的原创性贡献，她进一步发展了《社会的责任》通谕中的表述，即 "生活的结构 "如何能够通过一个单一的、可操作的条件来建立：对邻居利益的承诺。Također sintagma pruža smerjernicu za ethico pozicjoniranje u odnosu na individualizam, osobito u jehou ekonomskom formuku.
{"title":"The Connection Between Solidarity as a Social Principle and Moral Virtue and the Concept of “Becoming A Neighbour”. Terminological Analysis of the “Fratelli Tutti” Social Encyclical","authors":"Marijana Kompes","doi":"10.34075/cs.58.3.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.58.3.2","url":null,"abstract":"Polazeći od pitanja raskoraka između vjerskih uvjerenja i društvene prakse, rad iz perspektive socijalnog nauka Crkve obrađuje solidarnost kao socijalno načelo i moralnu krepost u njezinoj povezanosti s konceptom „postati bližnji“ na temelju socijalne enciklike pape Franje Fratelli tutti (2020.).Teorijski se sistematizira solidarnost kao načelo višedimenzionalne povezanosti te pitanje prijenosa solidarnosti između dimenzija. Proučava se solidarnost kao moralno-etička krepost kao i solidarnost pod vidom rasta čovještva bližnjega, ali i rasta čovještva osobe koja prakticira solidarnost (ultimum potentiae). Rezultati pojmovne analize enciklike Fratelli tutti u kombinaciji s elementima deskriptivne statistike pokazuju povezanost svih razina solidarnosti (mikro, mezo i makro) kao i paradigmatsko proširenje pojma bližnjega kroz novu sintagmu „postati bližnji“. Ona kao originalan doprinos enciklike dalje razvija formulaciju enciklike Sollicitudo rei socialis o tome kako se „strukture grijeha“ mogu pobijediti jedino dijametralno oprečnim stavom: zalaganjem za dobro bližnjega. Također sintagma pruža smjernicu za etičko pozicioniranje u odnosu na individualizam, osobito u njegovu ekonomskom obliku.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-10-09","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"135149519","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Rad je podijeljen na teoretski dio, u kojem se govori o PTSP-u i o procesu proglašenja ništavosti ženidbe, te na metodološki dio, u kojem je opisan motiv istraživanja, uzorak i kriterij njegova uključenja, materijali, metode i postupak istraživanja, rezultati i rasprava o rezultatima. Metode kojima je provedeno istraživanje su metode deskriptivne (opisne) statistike.Parnice koje smo uzeli u obzir odnose se na razdoblje od 2000. do 2020. g., u kojem je pokrenuto više od 1000 parnica , od kojih je njih 102 vođeno prema kanonu 1095, br. 3. U ovom istraživanju usredotočili smo se samo na 18 slučajeva u kojima su parnice vođene po kanonu 1095, br. 3., a kojima je polazište bio upravo posttraumatski stresni poremećaj. U svih 18 slučajeva ženidbe su proglašene ništavima.
本研究的目标是通过对 PTSP 和项目进展过程的研究，以及通过对方法、材料、方法和结果的分析，来确定研究的动机。Metode kojima je provádíeno istraživanje su metod deskriptivne (opisne) statistike.Parnice koje smo uzeli u obzir odnose se na razdoblje od 2000. do 2020. g.、在这项研究中，我们只关注了 18 个案例，在这些案例中，夫妻双方都是根据《教规》第 1095 条第 3 款结婚的，并且其所在地受到创伤后应激障碍的支配。在所有 18 个案例中，怀孕均被宣布无效。
{"title":"PTSP kao uzrok proglašenja ništavosti ženidbe. Istraživanje na Crkvenom interdijecezanskom sudu prvoga stupnja u Splitu","authors":"Dijana Mihalj, Gina Šparada, Boris Vidović","doi":"10.34075/cs.58.3.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.58.3.4","url":null,"abstract":"Rad je podijeljen na teoretski dio, u kojem se govori o PTSP-u i o procesu proglašenja ništavosti ženidbe, te na metodološki dio, u kojem je opisan motiv istraživanja, uzorak i kriterij njegova uključenja, materijali, metode i postupak istraživanja, rezultati i rasprava o rezultatima. Metode kojima je provedeno istraživanje su metode deskriptivne (opisne) statistike.Parnice koje smo uzeli u obzir odnose se na razdoblje od 2000. do 2020. g., u kojem je pokrenuto više od 1000 parnica , od kojih je njih 102 vođeno prema kanonu 1095, br. 3. U ovom istraživanju usredotočili smo se samo na 18 slučajeva u kojima su parnice vođene po kanonu 1095, br. 3., a kojima je polazište bio upravo posttraumatski stresni poremećaj. U svih 18 slučajeva ženidbe su proglašene ništavima.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-10-09","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"135148706","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Anamarija Ivanković, Krešimir Peračković, Ivan Šestak
Cilj rada je iznijeti pregled najvažnijih ideja o utopijama, potom analizirati i usporediti njihove najvažnije značajke, odnosno ukazati na što pojedini autori stavljaju naglasak u svojim idejama te naposljetku izraditi jednu komparativnu shemu iz uočenoga. Želi se također razmotriti što je to od ideje utopije ostalo danas. Prvo se poglavlje usredotočuje na antičke utopije, poglavito na Platona kao začetnika utopijske misli. Sljedeće poglavlje prati renesansne autore koji su pisali o idealnom društvu, počevši od Thomasa Morea, tvorca riječi utopija do Campanelle i Grada Sunca te naposljetku Bacona i Nove Atlantide. Potom slijedi poglavlje o idejama socijalnih utopista Saint-Simona, Owena te Fouriera. U posljednjem poglavlju razmatraju se i neke ideje suvremenih autora, poput Rawlsa i Bregmana. Na kraju je u zaključku prikazana shema koja na sinoptički način prikazuje temeljne elemente i najvažnije značajke utopija svakog od razmatranih autora te njihove sličnosti i razlike.
{"title":"Basic Characteristics of Ideal Societies in the Works of Some Classic and Contemporary Social Utopians","authors":"Anamarija Ivanković, Krešimir Peračković, Ivan Šestak","doi":"10.34075/cs.58.3.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.58.3.3","url":null,"abstract":"Cilj rada je iznijeti pregled najvažnijih ideja o utopijama, potom analizirati i usporediti njihove najvažnije značajke, odnosno ukazati na što pojedini autori stavljaju naglasak u svojim idejama te naposljetku izraditi jednu komparativnu shemu iz uočenoga. Želi se također razmotriti što je to od ideje utopije ostalo danas. Prvo se poglavlje usredotočuje na antičke utopije, poglavito na Platona kao začetnika utopijske misli. Sljedeće poglavlje prati renesansne autore koji su pisali o idealnom društvu, počevši od Thomasa Morea, tvorca riječi utopija do Campanelle i Grada Sunca te naposljetku Bacona i Nove Atlantide. Potom slijedi poglavlje o idejama socijalnih utopista Saint-Simona, Owena te Fouriera. U posljednjem poglavlju razmatraju se i neke ideje suvremenih autora, poput Rawlsa i Bregmana. Na kraju je u zaključku prikazana shema koja na sinoptički način prikazuje temeljne elemente i najvažnije značajke utopija svakog od razmatranih autora te njihove sličnosti i razlike.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-10-09","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"135149643","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Kritički se razmatra zastupljenost baštinske tematike u pisanom djelu don Mile Vidovića, ponajviše sadržane u reprezentativnim izdanjima. Vrednuje se kao vid populariziranja ponajprije donjoneretvanske umjetničke i arheološke topografije kao poticaja za njeno istraživanje. Naznačava se vrijednost i koristnost Vidovićevog priloga kulturnoj baštini, osobito kada se iznosi u izgledu brojnih i manje poznatih podataka. Novija terenska saznanja o lokalitetima, opisi crkava i uvid u njihov inventar, kao i informacije iz povijestnih vrela, tim putem upravo i podcrtavaju veliko značenje predočene materijalne kulturne baštine i povijestnog sadržaja.
唐-米拉-维多维奇的文字作品中对 Baštinske 主题的表现进行了批判性研究，这些作品有时会在具有代表性的版本中再现。它被评价为普及唐-约内雷特瓦流行艺术和考古地形学的一个方面，是宣传唐-约内雷特瓦的一种手段。指出了维多维奇附件对文化遗产的重要性和实用性，特别是当它以 brojnih i manj poznatih podataka 的形式呈现时。因此，关于地方的新的实地信息、对墓地的描述和对其清单的深入了解，以及战后来源的信息，都强调了物质文化遗产和战后市场的重要意义。
{"title":"Sadržaji povijestne i kulturne baštine u djelu don Mile Vidovića","authors":"Marinko Tomasović","doi":"10.34075/cs.58.3.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.58.3.7","url":null,"abstract":"Kritički se razmatra zastupljenost baštinske tematike u pisanom djelu don Mile Vidovića, ponajviše sadržane u reprezentativnim izdanjima. Vrednuje se kao vid populariziranja ponajprije donjoneretvanske umjetničke i arheološke topografije kao poticaja za njeno istraživanje. Naznačava se vrijednost i koristnost Vidovićevog priloga kulturnoj baštini, osobito kada se iznosi u izgledu brojnih i manje poznatih podataka. Novija terenska saznanja o lokalitetima, opisi crkava i uvid u njihov inventar, kao i informacije iz povijestnih vrela, tim putem upravo i podcrtavaju veliko značenje predočene materijalne kulturne baštine i povijestnog sadržaja.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-10-09","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"135149518","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Rezultati dviju održanih biskupskih sinoda o obitelji iz 2014. i 2015. su proklamacija reforme kanonskog postupka za proglašenje ništavosti ženidbe i posinodalna apostolska pobudnica Amoris laetitia. Posinodalnom apostolskom pobudnicom nije došlo do promjene u moralnoj teologiji ili nauku o nerazrješivosti ženidbe već je naglasak na promjeni pastoralne djelatnosti Crkve. Sagledavanje konkretne osobe u njezinim životnim okolnostima, danas često u tzv. neregularnim bračnim situacijama, zahtijeva pastoralno razlučivanje te papa Franjo upozorava da se ne smiju izjednačavati sve situacije u kojima se može naći pojedini vjernik. U prvom dijelu rada interpretira se stoga važnost i značenje posinodalne apostolske pobudnice s obzirom na valorizaciju osobne savjesti i njezin odnos prema zakonu. Temeljna načela posinodalne apostolske pobudnice su prihvaćanje, praćenje, razlučivanje i uključivanje te u svjetlu tih načela potrebno je iznaći rješenja za pojedine situacije. Među prvima su argentinski biskupi pastoralne regije Buenos Airesa uputili svećenicima dokument koji sadrži deset temeljnih kriterija o mogućnosti pojedinačnog, kao izuzetak, dopuštanja rastavljenima i ponovno civilno vjenčanima primanje sakramenata pomirenja i euharistije i to samo u slučajevima kada su ispunjeni određeni uvjeti. Međutim, osim o osobnom i pastoralnom razlučivanju može se kao mogućnost promišljati i o sudskom razlučivanju, koje se odvija u postupku proglašenja ništavosti ženidbe, o čemu je riječ u drugom dijelu rada. Pristup crkvenom sudu otvoren je svim osobama bez obzira na to jesu li već u novom građanskom braku ili nisu, a uvjereni su ili dvoje da je njihova kanonsko sklopljena ženidba bila nevaljano sklopljena. Reformom kanonskog postupka naglasak je stavljen na pastoralno djelovanje crkvenih sudova, na predprocesnu ili pastoralnu istragu te novo vrednovanje dokaza.
2014年和2015年举行的两次教友主教会议的成果，是宣布改革宣示婚姻单一性的教规程序，以及教宗大公会议后的宗座训诫 "爱你"（Amoris Laetitia）。宗座会议后的宗座倡议并没有导致道德神学或婚姻不可分割论的改变，而是更加强调促进教会的牧灵事工。教宗弗兰霍警告说，不应孤立地看待已婚信徒所处的所有情况。U prvom dijelu rada interpretira se stoga važnost i značenje posinodalne apostolske pobudnici s obzirom na valorizaciju osobne savjesti i jejzin odnos prema zakonu.宗座会议后使徒倡议的基本原则应在所有情况下适用、实践、区分和应用。布宜诺斯艾利斯牧区的阿根廷主教们首次向神职人员发出了一份文件，其中包含了十项基本标准，即作为例外情况，允许被处置和民事复职的和好者领受和好圣事和圣体，而且只在有明确命令的情况下才允许他们领受。因此，教会法庭对被处置和民事复职的人开放，只有在他们被明令接纳的情况下才开放。所有人都可以诉诸教会法庭，无论他们是否具有新的民事身份，但他们知道他们在教规上缔结的婚姻已被一致认可。教规程序改革的重点是教会法庭的牧灵工作、预审或牧灵程序以及对证据的新评估。
{"title":"Neregularne bračne situacije i valorizacija savjesti u svjetlu apostolske pobudnice <i>Amoris laetitia</i>","authors":"Martina s. Ana Begić, Lucija Boljat","doi":"10.34075/cs.58.3.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.58.3.1","url":null,"abstract":"Rezultati dviju održanih biskupskih sinoda o obitelji iz 2014. i 2015. su proklamacija reforme kanonskog postupka za proglašenje ništavosti ženidbe i posinodalna apostolska pobudnica Amoris laetitia. Posinodalnom apostolskom pobudnicom nije došlo do promjene u moralnoj teologiji ili nauku o nerazrješivosti ženidbe već je naglasak na promjeni pastoralne djelatnosti Crkve. Sagledavanje konkretne osobe u njezinim životnim okolnostima, danas često u tzv. neregularnim bračnim situacijama, zahtijeva pastoralno razlučivanje te papa Franjo upozorava da se ne smiju izjednačavati sve situacije u kojima se može naći pojedini vjernik. U prvom dijelu rada interpretira se stoga važnost i značenje posinodalne apostolske pobudnice s obzirom na valorizaciju osobne savjesti i njezin odnos prema zakonu. Temeljna načela posinodalne apostolske pobudnice su prihvaćanje, praćenje, razlučivanje i uključivanje te u svjetlu tih načela potrebno je iznaći rješenja za pojedine situacije. Među prvima su argentinski biskupi pastoralne regije Buenos Airesa uputili svećenicima dokument koji sadrži deset temeljnih kriterija o mogućnosti pojedinačnog, kao izuzetak, dopuštanja rastavljenima i ponovno civilno vjenčanima primanje sakramenata pomirenja i euharistije i to samo u slučajevima kada su ispunjeni određeni uvjeti. Međutim, osim o osobnom i pastoralnom razlučivanju može se kao mogućnost promišljati i o sudskom razlučivanju, koje se odvija u postupku proglašenja ništavosti ženidbe, o čemu je riječ u drugom dijelu rada. Pristup crkvenom sudu otvoren je svim osobama bez obzira na to jesu li već u novom građanskom braku ili nisu, a uvjereni su ili dvoje da je njihova kanonsko sklopljena ženidba bila nevaljano sklopljena. Reformom kanonskog postupka naglasak je stavljen na pastoralno djelovanje crkvenih sudova, na predprocesnu ili pastoralnu istragu te novo vrednovanje dokaza.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-10-09","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"135148700","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Između dva svjetska rata Pariz je postao središte umjetničkog, kulturnog i znanstvenog života, a ruski emigrantski mislioci i umjetnici značajno su tome pridonijeli. Pripadali su uglavnom personalizmu, filozofskom pravcu koji je rezultirao i stvaranjem više pokreta koji su pokušavali dati odgovore na složena onodobna kulturna, socijalna i filozofska pitanja. U radu se analiziraju pojam personalizma i njegova izvorišta, prikazuje se francuski personalizam i personalizam ruskih mislilaca te se ukazuje na njihove susrete i druženja. Iako je na francuske mislioce snažno utjecao neotomizam, a na ruske pravoslavna misao, naglašava se kompatibilnost i sličnost njihovih promišljanja, njihovo zajedničko djelovanje u razdoblju prije Drugoga svjetskog rata, koje je kasnije rezultiralo afirmacijom koncepta čovjeka kao osobe, ljudskog dostojanstva, ljudskih prava pa u konačnici i ujedinjenja Europe. Zaključuje se kako u ovom slučaju uspješno uključivanje emigranata u kulturni život nove postojbine i njihovo sinergijsko djelovanje znači i svojevrsni ekumenizam prije ekumenizma. Ostaje upitno koliko je personalistička misao, koja se može shvatiti kao simbioza neotomizma i ruske religijske misli, vratila kršćansku misao u središte europske misli, ali je nesporno da je zauzela značajno mjesto u suvremenoj raspravi o idejama.
{"title":"Russian émigré thinkers and French personalism","authors":"Ivan Čulo","doi":"10.34075/cs.58.3.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.34075/cs.58.3.5","url":null,"abstract":"Između dva svjetska rata Pariz je postao središte umjetničkog, kulturnog i znanstvenog života, a ruski emigrantski mislioci i umjetnici značajno su tome pridonijeli. Pripadali su uglavnom personalizmu, filozofskom pravcu koji je rezultirao i stvaranjem više pokreta koji su pokušavali dati odgovore na složena onodobna kulturna, socijalna i filozofska pitanja. U radu se analiziraju pojam personalizma i njegova izvorišta, prikazuje se francuski personalizam i personalizam ruskih mislilaca te se ukazuje na njihove susrete i druženja. Iako je na francuske mislioce snažno utjecao neotomizam, a na ruske pravoslavna misao, naglašava se kompatibilnost i sličnost njihovih promišljanja, njihovo zajedničko djelovanje u razdoblju prije Drugoga svjetskog rata, koje je kasnije rezultiralo afirmacijom koncepta čovjeka kao osobe, ljudskog dostojanstva, ljudskih prava pa u konačnici i ujedinjenja Europe. Zaključuje se kako u ovom slučaju uspješno uključivanje emigranata u kulturni život nove postojbine i njihovo sinergijsko djelovanje znači i svojevrsni ekumenizam prije ekumenizma. Ostaje upitno koliko je personalistička misao, koja se može shvatiti kao simbioza neotomizma i ruske religijske misli, vratila kršćansku misao u središte europske misli, ali je nesporno da je zauzela značajno mjesto u suvremenoj raspravi o idejama.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-10-09","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"135148943","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：