Cilj ovog istraživanja bio je ispitati objektivan i subjektivan školski uspjeh učenika s obzirom na neke sociodemografske varijable učenika (dob, obrazovna razina, rod), crte ličnosti, strategije učenja te korištenje digitalnih medija (DM) u učenju i nastavi. Rezultati pokazuju da učenici 6. i 8. razreda osnovne škole imaju viši objektivan školski uspjeh u odnosu na učenike 2. razreda srednje škole te da učenici 6. razreda OŠ više koriste adaptivne strategije dubokog kognitivnog procesiranja informacija (DKP) i maladaptivne strategije površinskog kognitivnog procesiranja informacija (PKP). Učenici 6. i 8. razreda OŠ viši su na osobini Ugodnosti, a veća ugodnost znači i veće zadovoljstvo školom. Ekstravertiraniji su učenici 6. razreda OŠ i 2. razreda SŠ u odnosu na učenike 8. razreda OŠ. Učenice te učenici s višim objektivnim i subjektivnim školskim uspjehom otvoreniji su, ali su ovi potonji i neurotičniji. Učenice, učenici 6. razreda OŠ te učenici s višim objektivnim školskim uspjehom savjesniji su te više koriste adaptivne strategije (meta)kognitivne kontrole učenja (MKK) i DKP. Muški rod učenika, oni s nižim školskim uspjehom te oni koji više koriste strategije DKP i PKP lakše uče uz pomoć DM. Učenici s višim školskim uspjehom i oni većeg zadovoljstva školom, viši na dimenziji Ugodnosti te oni koji više koriste strategije MKK i DKP više koriste DM u nastavi. Stariji učenici te oni koji više koriste strategije DKP i PKP više koriste DM za učenje kod kuće. Za objektivan školski uspjeh kao prvi kriterij sve varijable, osim korištenja DM, pokazale su određeni doprinos te su uspješno objasnile 34% varijance ovog kriterija. Bolji objektivan školski uspjeh pokazuju mlađi i savjesniji učenici, učenice te oni koji više koriste adaptivne strategije MKK, a manje maladaptivne strategije PKP. Veće zadovoljstvo školom kao drugi kriterij pokazuju mlađi učenici, ugodniji i neurotičniji te oni koji više koriste adaptivne strategije MKK. Korištenje DM nije doprinijelo ni objašnjenju ovog kriterija. Postotak objašnjene varijance ovog kriterija je očekivano manji i iznosi 7%. Ključne riječi: objektivan i subjektivan školski uspjeh, sociodemografske osobine učenika, crte ličnosti, strategije učenja, korištenje digitalnih medija u učenju i nastavi
{"title":"Školsko postignuće i zadovoljstvo školom s obzirom na osobne značajke, strategije učenja i korištenje digitalnih medija u učenju","authors":"Anela Nikčević-Milković","doi":"10.21465/2019-sp-221-01","DOIUrl":"https://doi.org/10.21465/2019-sp-221-01","url":null,"abstract":"Cilj ovog istraživanja bio je ispitati objektivan i subjektivan školski uspjeh učenika s obzirom na neke sociodemografske varijable učenika (dob, obrazovna razina, rod), crte ličnosti, strategije učenja te korištenje digitalnih medija (DM) u učenju i nastavi. Rezultati pokazuju da učenici 6. i 8. razreda osnovne škole imaju viši objektivan školski uspjeh u odnosu na učenike 2. razreda srednje škole te da učenici 6. razreda OŠ više koriste adaptivne strategije dubokog kognitivnog procesiranja informacija (DKP) i maladaptivne strategije površinskog kognitivnog procesiranja informacija (PKP). Učenici 6. i 8. razreda OŠ viši su na osobini Ugodnosti, a veća ugodnost znači i veće zadovoljstvo školom. Ekstravertiraniji su učenici 6. razreda OŠ i 2. razreda SŠ u odnosu na učenike 8. razreda OŠ. Učenice te učenici s višim objektivnim i subjektivnim školskim uspjehom otvoreniji su, ali su ovi potonji i neurotičniji. Učenice, učenici 6. razreda OŠ te učenici s višim objektivnim školskim uspjehom savjesniji su te više koriste adaptivne strategije (meta)kognitivne kontrole učenja (MKK) i DKP. Muški rod učenika, oni s nižim školskim uspjehom te oni koji više koriste strategije DKP i PKP lakše uče uz pomoć DM. Učenici s višim školskim uspjehom i oni većeg zadovoljstva školom, viši na dimenziji Ugodnosti te oni koji više koriste strategije MKK i DKP više koriste DM u nastavi. Stariji učenici te oni koji više koriste strategije DKP i PKP više koriste DM za učenje kod kuće. Za objektivan školski uspjeh kao prvi kriterij sve varijable, osim korištenja DM, pokazale su određeni doprinos te su uspješno objasnile 34% varijance ovog kriterija. Bolji objektivan školski uspjeh pokazuju mlađi i savjesniji učenici, učenice te oni koji više koriste adaptivne strategije MKK, a manje maladaptivne strategije PKP. Veće zadovoljstvo školom kao drugi kriterij pokazuju mlađi učenici, ugodniji i neurotičniji te oni koji više koriste adaptivne strategije MKK. Korištenje DM nije doprinijelo ni objašnjenju ovog kriterija. Postotak objašnjene varijance ovog kriterija je očekivano manji i iznosi 7%. Ključne riječi: objektivan i subjektivan školski uspjeh, sociodemografske osobine učenika, crte ličnosti, strategije učenja, korištenje digitalnih medija u učenju i nastavi","PeriodicalId":35108,"journal":{"name":"Suvremena Psihologija","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2019-06-10","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"46506566","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Istraživanje načina na koji pojedinci konceptualiziraju sreću, odnosno njihovih uvjerenja o tome što čini sretan život predstavlja važan element razumijevanja subjektivne dobrobiti jer ova uvjerenja ne reflektiraju samo njihova razmišljanja već i utječu na subjektivni osjećaj sreće. Istraživanja takvih uvjerenja pokazala su da postoje tri temeljne orijentacije koje naglašavaju mogućnost dostizanja sreće putem ugodnog, smislenog ili angažiranog života. S obzirom na to da nije dovoljno poznato koji činitelji doprinose razvoju spomenutih orijentacija, na uzorku od 415 sudionika provedeno je istraživanje čiji je cilj bio odrediti ulogu religioznosti, društvene ideologije i pet moralnih temelja koji uključuju brižnost, pravednost, lojalnost prema vlastitoj skupini, poštovanje autoriteta te tjelesnu i duhovnu čistoću u objašnjenju orijentacija prema sreći. Dobiveni rezultati izdvojili su moralne temelje lojalnosti i podložnosti autoritetu te liberalniju društvenu ideologiju i mlađu životnu dob kao statistički značajne prediktore orijentacije prema ugodnom životu. Uz to, moralni temelji brižnosti, lojalnosti i čistoće, kao i liberalnija društvena orijentacija, predviđali su izraženiju orijentiranost prema angažiranom životu, pri čemu se brižnost, zajedno s religioznošću, pokazala i kao značajan prediktor orijentacije prema smislenom životu. Dobiveni rezultati pokazuju da orijentacijama prema sreći, odnosno uvjerenjima pojedinaca o tome što predstavlja najbolji put prema sreći, doprinose njihova temeljna moralna, vjerska i društvena uvjerenja te upućuju na potrebu daljnjih istraživanja međuodnosa vrijednosnih orijentacija, zadovoljstva životom i orijentacija prema sreći. Ključne riječi: društvena ideologija, moralni temelji, orijentacije prema sreći, religioznost, subjektivna dobrobit
{"title":"Doprinos moralnih temelja, religioznosti i društvene ideologije u objašnjenju orijentacija prema sreći","authors":"Nikola Erceg, Andreja Bubić","doi":"10.21465/2019-sp-221-05","DOIUrl":"https://doi.org/10.21465/2019-sp-221-05","url":null,"abstract":"Istraživanje načina na koji pojedinci konceptualiziraju sreću, odnosno njihovih uvjerenja o tome što čini sretan život predstavlja važan element razumijevanja subjektivne dobrobiti jer ova uvjerenja ne reflektiraju samo njihova razmišljanja već i utječu na subjektivni osjećaj sreće. Istraživanja takvih uvjerenja pokazala su da postoje tri temeljne orijentacije koje naglašavaju mogućnost dostizanja sreće putem ugodnog, smislenog ili angažiranog života. S obzirom na to da nije dovoljno poznato koji činitelji doprinose razvoju spomenutih orijentacija, na uzorku od 415 sudionika provedeno je istraživanje čiji je cilj bio odrediti ulogu religioznosti, društvene ideologije i pet moralnih temelja koji uključuju brižnost, pravednost, lojalnost prema vlastitoj skupini, poštovanje autoriteta te tjelesnu i duhovnu čistoću u objašnjenju orijentacija prema sreći. Dobiveni rezultati izdvojili su moralne temelje lojalnosti i podložnosti autoritetu te liberalniju društvenu ideologiju i mlađu životnu dob kao statistički značajne prediktore orijentacije prema ugodnom životu. Uz to, moralni temelji brižnosti, lojalnosti i čistoće, kao i liberalnija društvena orijentacija, predviđali su izraženiju orijentiranost prema angažiranom životu, pri čemu se brižnost, zajedno s religioznošću, pokazala i kao značajan prediktor orijentacije prema smislenom životu. Dobiveni rezultati pokazuju da orijentacijama prema sreći, odnosno uvjerenjima pojedinaca o tome što predstavlja najbolji put prema sreći, doprinose njihova temeljna moralna, vjerska i društvena uvjerenja te upućuju na potrebu daljnjih istraživanja međuodnosa vrijednosnih orijentacija, zadovoljstva životom i orijentacija prema sreći. Ključne riječi: društvena ideologija, moralni temelji, orijentacije prema sreći, religioznost, subjektivna dobrobit","PeriodicalId":35108,"journal":{"name":"Suvremena Psihologija","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2019-06-10","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"45805611","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Gabriela Galic, Hrvatsko katoličko sveučilište Zagreb Odjel za psihologiju, ml. Matešić Krunoslav
Cilj istraživanja bio je ispitati odnos akademske prokrastinacije, akademskog lokusa kontrole, osobina ličnosti te akademskog uspjeha kod studenata. Također se ispitivala povezanost akademske prokrastinacije i osobina ličnosti. Varijable korištene u istraživanju objasnile su 20,1% ukupne varijance akademskog uspjeha. Akademska prokrastinacija nije ostvarila značajnu prediktorsku ulogu u objašnjavanju akademskog uspjeha. Rezultati provedenog istraživanja pokazuju da je veći stupanj odgađanja akademskih obveza povezan s lošijim akademskim uspjehom, ali vrijedi i suprotno, što znači da studenti koji manje odgađaju akademske obveze postižu bolji uspjeh. Osim toga, prema rezultatima značajni prediktori akademskog uspjeha su savjesnost i neuroticizam. Pokazalo se da je akademska prokrastinacija povezana s visokim rezultatima na neuroticizmu, a niskim rezultatima na savjesnosti. Internalni lokus kontrole pokazao se kao značajan prediktor akademskog uspjeha, što bi trebalo značiti da studenti s internalnim lokusom kontrole postižu bolji akademski uspjeh od studenata s eksternalnim lokusom kontrole. Ključne riječi: akademska prokrastinacija, akademski uspjeh, osobine ličnosti, lokus kontrole
{"title":"Povezanost akademske prokrastinacije, akademskog lokusa kontrole i osobina ličnosti s akademskim uspjehom","authors":"Gabriela Galic, Hrvatsko katoličko sveučilište Zagreb Odjel za psihologiju, ml. Matešić Krunoslav","doi":"10.21465/2019-SP-221-03","DOIUrl":"https://doi.org/10.21465/2019-SP-221-03","url":null,"abstract":"Cilj istraživanja bio je ispitati odnos akademske prokrastinacije, akademskog lokusa kontrole, osobina ličnosti te akademskog uspjeha kod studenata. Također se ispitivala povezanost akademske prokrastinacije i osobina ličnosti. Varijable korištene u istraživanju objasnile su 20,1% ukupne varijance akademskog uspjeha. Akademska prokrastinacija nije ostvarila značajnu prediktorsku ulogu u objašnjavanju akademskog uspjeha. Rezultati provedenog istraživanja pokazuju da je veći stupanj odgađanja akademskih obveza povezan s lošijim akademskim uspjehom, ali vrijedi i suprotno, što znači da studenti koji manje odgađaju akademske obveze postižu bolji uspjeh. Osim toga, prema rezultatima značajni prediktori akademskog uspjeha su savjesnost i neuroticizam. Pokazalo se da je akademska prokrastinacija povezana s visokim rezultatima na neuroticizmu, a niskim rezultatima na savjesnosti. Internalni lokus kontrole pokazao se kao značajan prediktor akademskog uspjeha, što bi trebalo značiti da studenti s internalnim lokusom kontrole postižu bolji akademski uspjeh od studenata s eksternalnim lokusom kontrole. Ključne riječi: akademska prokrastinacija, akademski uspjeh, osobine ličnosti, lokus kontrole","PeriodicalId":35108,"journal":{"name":"Suvremena Psihologija","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2019-06-10","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"43826030","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Einstellung efekt (E-efekt) se u psihologiji šaha opisuje kao mentalni set koji šahiste čini nefleksibilnima da optimalno riješe problemsku poziciju, kad je u poziciji prisutno drugo poznato rješenje. Percepcija iskusnih šahista funkcionira tako da im omogućuje brzo uočavanje odnosa među figurama grupirajući ih u konfiguracije, što rezultira brzim pronalaskom poznatog rješenja. Pri tome glavnu ulogu ima tzv. brzi mehanizam poput prepoznavanja, dok bi za pronalazak optimalnog rješenja u istoj situaciji bio potreban izraženiji spori mehanizam, kao što je pretraživanje polja za mogućim potezima. Tehnika koja potiče aktivaciju sporog mehanizma mogla bi biti obrnuta perspektiva opažanja šahovske pozicije. U situaciji kad brzi mehanizam nije efikasan, ako se pozicija učini perceptivno nejasnijom, možda se potakne drugačiji pristup uspostavljanja odnosa među figurama. Cilj istraživanja bio je ispitati utjecaj obrnute perspektive na smanjenje E-efekta, te utvrditi utjecaj rejtinga na nastanak E-efekta. U eksperimentu su sudjelovali klupski igrači (N = 26) s nacionalnim šahovskim rejtingom kojima se zadavao niz šahovskih problema u kojima se manipuliralo perspektivom. Ispitan je utjecaj perspektive i rejtinga na učestalost optimalnog rješenja, vrijeme odlučivanja, vremena i broja fiksacija na poljima relevantnim za Einstellung rješenje te razine sigurnosti u rješenje. Rezultati upućuju na to da obrnuta perspektiva nije imala efekt na niz zavisnih varijabli, dok se pokazalo da je redoslijed zadavanja problema utjecao na vrijeme odlučivanja. Također, utvrđeno je da su šahisti višeg rejtinga imali češće optimalno rješenje i veću razinu sigurnosti. Rejting igrača pokazuje najjači efekt na fleksibilno mišljenje u šahu. Ključne riječi: šah, obrnuta perspektiva, Einstellung efekt, fleksibilnost mišljenja
在国际象棋心理学中，Einstellung效应（E效应）被描述为一种心态，当存在另一个已知的解决方案时，它不可能优化解决问题的位置。对经验叙事的感知是有效的，这样他们就可以快速地看到将他们分组的人物之间的关系，从而快速找到已知的解决方案。此外，主要角色被称为brzi mehanizam poput preoznavanja，dok bi za pronalazak optimalnog rješenja u istoj situaciji bio potreban izraženiji spori mehaniza，kaošto je pretaživanje polja za mogućim potezima。刺激慢速机制的技术可以逆转国际象棋位置的视角。在快速机制无效的情况下，如果立场明显不明确，可能会导致采用不同的方法来建立数字之间的关系。本研究的目的是检验反向视角对E效应减少的影响，并确定E效应评级的影响。这是一个国家的问题。考察了视角和评级对最佳解决方案的频率、决策时间、在与Einstellung解决方案相关的领域中的固定次数以及解决方案中的安全水平的影响。结果表明，逆向视角不会影响许多因变量，而在决策过程中，对问题的反应会受到影响。TakoŞer，utvrŞeno je da sušahisti višeg rejinga imaličešće optimalno rješenje i veću razinu sigurnosti。棋手的评分对国际象棋中灵活意见的影响最大。关键词：国际象棋、反向视角、爱因斯坦效应、观点灵活性
{"title":"Utjecaj perspektive i rejtinga igrača na fleksibilno mišljenje u šahu","authors":"Marko Antolčić, Pavle Valerjev","doi":"10.21465/2019-sp-221-04","DOIUrl":"https://doi.org/10.21465/2019-sp-221-04","url":null,"abstract":"Einstellung efekt (E-efekt) se u psihologiji šaha opisuje kao mentalni set koji šahiste čini nefleksibilnima da optimalno riješe problemsku poziciju, kad je u poziciji prisutno drugo poznato rješenje. Percepcija iskusnih šahista funkcionira tako da im omogućuje brzo uočavanje odnosa među figurama grupirajući ih u konfiguracije, što rezultira brzim pronalaskom poznatog rješenja. Pri tome glavnu ulogu ima tzv. brzi mehanizam poput prepoznavanja, dok bi za pronalazak optimalnog rješenja u istoj situaciji bio potreban izraženiji spori mehanizam, kao što je pretraživanje polja za mogućim potezima. Tehnika koja potiče aktivaciju sporog mehanizma mogla bi biti obrnuta perspektiva opažanja šahovske pozicije. U situaciji kad brzi mehanizam nije efikasan, ako se pozicija učini perceptivno nejasnijom, možda se potakne drugačiji pristup uspostavljanja odnosa među figurama. Cilj istraživanja bio je ispitati utjecaj obrnute perspektive na smanjenje E-efekta, te utvrditi utjecaj rejtinga na nastanak E-efekta. U eksperimentu su sudjelovali klupski igrači (N = 26) s nacionalnim šahovskim rejtingom kojima se zadavao niz šahovskih problema u kojima se manipuliralo perspektivom. Ispitan je utjecaj perspektive i rejtinga na učestalost optimalnog rješenja, vrijeme odlučivanja, vremena i broja fiksacija na poljima relevantnim za Einstellung rješenje te razine sigurnosti u rješenje. Rezultati upućuju na to da obrnuta perspektiva nije imala efekt na niz zavisnih varijabli, dok se pokazalo da je redoslijed zadavanja problema utjecao na vrijeme odlučivanja. Također, utvrđeno je da su šahisti višeg rejtinga imali češće optimalno rješenje i veću razinu sigurnosti. Rejting igrača pokazuje najjači efekt na fleksibilno mišljenje u šahu. Ključne riječi: šah, obrnuta perspektiva, Einstellung efekt, fleksibilnost mišljenja","PeriodicalId":35108,"journal":{"name":"Suvremena Psihologija","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2019-06-10","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"46724840","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Strategije za promjenu tjelesnog izgleda uključuju različite načine mijenjanja i utjecanja na oblik, veličinu i/ili težinu tijela, kao i na njegovu mišićavost. Jedan od čimbenika primjene ovih strategija je nezadovoljstvo tijelom kao subjektivna negativna procjena vlastitog tjelesnog izgleda. Međutim, uloga važnosti slike tijela u njihovoj primjeni je do sada još uvijek manje istražena. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati doprinos roda, indeksa tjelesne mase, nezadovoljstva tijelom i važnosti slike tijela u objašnjavanju čestine primjene strategija za promjenu tjelesnog izgleda (strategija mršavljenja, dobivanja na tjelesnoj težini, učvršćivanja mišića i povećanja mišića) te moderatorski utjecaj važnosti slike tijela na odnos između nezadovoljstva tijelom i čestine primjene navedenih strategija za promjenu tjelesnog izgleda. 1056 učenika i učenica osnovnih i srednjih škola prosječne dobi 15-14 godina ispunilo je prevedenu i prilagođenu verziju Inventara slike tijela i promjene tjelesnog izgleda. Rezultati istraživanja pokazuju kako ženski rod, viši indeks tjelesne mase, više nezadovoljstvo tijelom i veća važnost slike tijela doprinose objašnjavanju čestine primjene strategija mršavljenja, dok muški rod, niži indeks tjelesne mase i veća važnost slike tijela doprinose objašnjavanju čestine primjene strategija dobivanja na tjelesnoj težini. Kao značajni prediktori čestine primjene strategija učvršćivanja i povećanja mišića pokazali su se muški rod i veća važnost slike tijela. Nalaz kako je važnost slike tijela prediktor svih ispitanih strategija za promjenu tjelesnog izgleda upućuje na njenu bitnu ulogu u njihovoj primjeni, zbog čega bi na nju bilo potrebno usmjeriti više pažnje u istraživanjima iz ovog područja. Ključne riječi: nezadovoljstvo tijelom, važnost slike tijela, strategije za promjenu tjelesnog izgleda, indeks tjelesne mase, adolescencija
身体外观策略的变化包括改变和影响身体形状、大小和/或重量以及肌肉的不同方式。使用这些策略的原因之一是，身体的不满是主观的，而不是对自己外表的负面评价。然而，身体图像在其使用中的作用仍然很少被研究。因此，本研究的目的是探索大自然、体重指数、，身体的不适感和身体形象在解释身体视觉策略（剥皮策略、体重增加、肌肉增强和肌肉生长）的频繁应用方面的重要性，以及身体形象的重要性对身体疾病和频繁使用所述身体视觉策略的调节影响。1056名15-14岁的学生和中小学生被转换为Inventar身体图像和身体外观变化的调整版本。Rezultati istraživanja pokazuju kakoženski rod，viši indeks tjelesne mase，viš这是一个很好的例子。作为频繁使用强化和增加肌肉策略的主要前身，男性和女性对身体表现出了更大的重要性。身体形象的重要性在于，所有被检查的身体变化策略都显示出其在应用中的重要作用，这需要更多地关注这一领域的研究。关键词：身体障碍、身体形象、身体变化策略、体重指数、青春期
{"title":"Odrednice primjene strategija za promjenu tjelesnog izgleda u adolescenciji","authors":"Inja Erceg, Gordana Kuterovac Jagodić","doi":"10.21465/2019-sp-221-07","DOIUrl":"https://doi.org/10.21465/2019-sp-221-07","url":null,"abstract":"Strategije za promjenu tjelesnog izgleda uključuju različite načine mijenjanja i utjecanja na oblik, veličinu i/ili težinu tijela, kao i na njegovu mišićavost. Jedan od čimbenika primjene ovih strategija je nezadovoljstvo tijelom kao subjektivna negativna procjena vlastitog tjelesnog izgleda. Međutim, uloga važnosti slike tijela u njihovoj primjeni je do sada još uvijek manje istražena. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati doprinos roda, indeksa tjelesne mase, nezadovoljstva tijelom i važnosti slike tijela u objašnjavanju čestine primjene strategija za promjenu tjelesnog izgleda (strategija mršavljenja, dobivanja na tjelesnoj težini, učvršćivanja mišića i povećanja mišića) te moderatorski utjecaj važnosti slike tijela na odnos između nezadovoljstva tijelom i čestine primjene navedenih strategija za promjenu tjelesnog izgleda. 1056 učenika i učenica osnovnih i srednjih škola prosječne dobi 15-14 godina ispunilo je prevedenu i prilagođenu verziju Inventara slike tijela i promjene tjelesnog izgleda. Rezultati istraživanja pokazuju kako ženski rod, viši indeks tjelesne mase, više nezadovoljstvo tijelom i veća važnost slike tijela doprinose objašnjavanju čestine primjene strategija mršavljenja, dok muški rod, niži indeks tjelesne mase i veća važnost slike tijela doprinose objašnjavanju čestine primjene strategija dobivanja na tjelesnoj težini. Kao značajni prediktori čestine primjene strategija učvršćivanja i povećanja mišića pokazali su se muški rod i veća važnost slike tijela. Nalaz kako je važnost slike tijela prediktor svih ispitanih strategija za promjenu tjelesnog izgleda upućuje na njenu bitnu ulogu u njihovoj primjeni, zbog čega bi na nju bilo potrebno usmjeriti više pažnje u istraživanjima iz ovog područja. Ključne riječi: nezadovoljstvo tijelom, važnost slike tijela, strategije za promjenu tjelesnog izgleda, indeks tjelesne mase, adolescencija","PeriodicalId":35108,"journal":{"name":"Suvremena Psihologija","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2019-06-10","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47715844","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U radu je obrazložena uloga samoregulacijskih procesa pisanoga izražavanja kao vrlo zahtjevne, složene i temeljne (meta)kognitivne vještine te sposobnosti kako u učenju jezika, tako i u cjeloživotnome učenju. Obrazovna i društvena važnost pisanoga izražavanja očituje se u činjenici da je provjera i vrednovanje učeničkoga pisanja sastavni dio svih vanjskih nacionalnih ispita. Glavna svrha ovoga članka je u analitičko-sintetičkom i kritičkom sagledavanju recentnijih spoznaja iz područja pisanoga izražavanja i to njegovih kognitivnih i metakognitivnih odrednica, s naglaskom na ulogu samoregulacijskih procesa. U prvome poglavlju pisano izražavanje objašnjeno je sa psihološkoga (kognitivnoga, metakognitivnoga i motivacijskoga) te fiziološkoga aspekta. Potom je u središnjem poglavlju objašnjena uloga samoregulacije u području pisanja i strategija kojima se ona ostvaruje. S obzirom na to da postoje velike rodne razlike u vještini i procesima pisanoga izražavanja u korist ženskoga roda, one se objašnjavaju i potkrepljuju nizom istraživanja u narednome poglavlju. Na kraju se navode instrukcijski pristupi i treninzi poučavanja pisanoga izražavanja u skladu sa socijalno-konstruktivističkim pristupom učenju koji učenicima i studentima, po uzoru na anglosaksonsku obrazovnu praksu, mogu pomoći u postizanju sve većih kompetencija pisanoga izražavanja. Ovo je vrlo važno jer je pisano izražavanje jedno od najtežih generativnih ljudskih vještina i sposobnosti koje treba naučiti. Ključne riječi: pisano izražavanje, kognitivne i metakognitivne odrednice, samoregulacijski procesi, strategije i tehnike pisanja, rodne razlike u motivaciji i postignućima pisanja, instrukcijski pristupi i treninzi poučavanja pisanoga izražavanja
{"title":"Samoregulacija i pisano izražavanje","authors":"Anela Nikčević-Milković","doi":"10.21465/2018-SP-212-03","DOIUrl":"https://doi.org/10.21465/2018-SP-212-03","url":null,"abstract":"U radu je obrazložena uloga samoregulacijskih procesa pisanoga izražavanja kao vrlo zahtjevne, složene i temeljne (meta)kognitivne vještine te sposobnosti kako u učenju jezika, tako i u cjeloživotnome učenju. Obrazovna i društvena važnost pisanoga izražavanja očituje se u činjenici da je provjera i vrednovanje učeničkoga pisanja sastavni dio svih vanjskih nacionalnih ispita. Glavna svrha ovoga članka je u analitičko-sintetičkom i kritičkom sagledavanju recentnijih spoznaja iz područja pisanoga izražavanja i to njegovih kognitivnih i metakognitivnih odrednica, s naglaskom na ulogu samoregulacijskih procesa. U prvome poglavlju pisano izražavanje objašnjeno je sa psihološkoga (kognitivnoga, metakognitivnoga i motivacijskoga) te fiziološkoga aspekta. Potom je u središnjem poglavlju objašnjena uloga samoregulacije u području pisanja i strategija kojima se ona ostvaruje. S obzirom na to da postoje velike rodne razlike u vještini i procesima pisanoga izražavanja u korist ženskoga roda, one se objašnjavaju i potkrepljuju nizom istraživanja u narednome poglavlju. Na kraju se navode instrukcijski pristupi i treninzi poučavanja pisanoga izražavanja u skladu sa socijalno-konstruktivističkim pristupom učenju koji učenicima i studentima, po uzoru na anglosaksonsku obrazovnu praksu, mogu pomoći u postizanju sve većih kompetencija pisanoga izražavanja. Ovo je vrlo važno jer je pisano izražavanje jedno od najtežih generativnih ljudskih vještina i sposobnosti koje treba naučiti. Ključne riječi: pisano izražavanje, kognitivne i metakognitivne odrednice, samoregulacijski procesi, strategije i tehnike pisanja, rodne razlike u motivaciji i postignućima pisanja, instrukcijski pristupi i treninzi poučavanja pisanoga izražavanja","PeriodicalId":35108,"journal":{"name":"Suvremena Psihologija","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2018-12-10","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"42079458","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Elza Kučera (1883-1972) značajna je kao jedna od prvih eksperimentalnih psihologinja nedugo nakon što je Wilhelm Wundt započeo razvijati tu novu disciplinu. Eksperimente je provodila u laboratoriju u Bonnu te u vlastitom laboratoriju u Zagrebu i Psihologijskom laboratoriju Fiziologijskoga instituta Sveučilišta u Zagrebu. Zajedno s dvije kolegice iz Poljske sastavila je testove za ispitivanje osobina pojedinih naroda koji su se koristili u Poljskoj i kod nas. Po uzoru na Wundta povezivala je psihologiju i filozofiju. U njezinim je tekstovima vidljiva namjera da probleme koji svoje korijene imaju u filozofiji, primjerice problem slobode volje, rješava eksperimentalnom psihologijom. Bila je članica uredništva časopisa Revija za filozofiju i psihologiju, koji je objavljivao radove iz filozofije i psihologije. U ovo radu bavim se psihologijskim djelovanjem Elze Kučere i pokazujem kako je bila pod jakim utjecajem Wilhelma Wundta te kako se u njezinim objavljenim djelima iz psihologije vidi povezivanje psihologije s filozofijom. Ključne riječi: Elza Kučera, Wilhelm Wundt, eksperimentalna psihologinja, filozofija
{"title":"Elza Kučera – prva hrvatska eksperimentalna psihologinja","authors":"Ivana Skuhala Karasman","doi":"10.21465/2018-sp-212-04","DOIUrl":"https://doi.org/10.21465/2018-sp-212-04","url":null,"abstract":"Elza Kučera (1883-1972) značajna je kao jedna od prvih eksperimentalnih psihologinja nedugo nakon što je Wilhelm Wundt započeo razvijati tu novu disciplinu. Eksperimente je provodila u laboratoriju u Bonnu te u vlastitom laboratoriju u Zagrebu i Psihologijskom laboratoriju Fiziologijskoga instituta Sveučilišta u Zagrebu. Zajedno s dvije kolegice iz Poljske sastavila je testove za ispitivanje osobina pojedinih naroda koji su se koristili u Poljskoj i kod nas. Po uzoru na Wundta povezivala je psihologiju i filozofiju. U njezinim je tekstovima vidljiva namjera da probleme koji svoje korijene imaju u filozofiji, primjerice problem slobode volje, rješava eksperimentalnom psihologijom. Bila je članica uredništva časopisa Revija za filozofiju i psihologiju, koji je objavljivao radove iz filozofije i psihologije. U ovo radu bavim se psihologijskim djelovanjem Elze Kučere i pokazujem kako je bila pod jakim utjecajem Wilhelma Wundta te kako se u njezinim objavljenim djelima iz psihologije vidi povezivanje psihologije s filozofijom. Ključne riječi: Elza Kučera, Wilhelm Wundt, eksperimentalna psihologinja, filozofija","PeriodicalId":35108,"journal":{"name":"Suvremena Psihologija","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2018-12-10","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47777631","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Vodstvo je sveprisutno u organizaciji života ljudskih grupa. Istraživanje vođa i vodstva bilo je u središtu interesa raznih društvenih znanosti poput psihologije, ekonomije ili politologije. Dosadašnja literatura iz spomenutih područja uglavnom se bavi opisivanjem kako vodstvo funkcionira i primarno je usmjerena na vođe. U novije vrijeme, pojavljuje se interes za primjenu principa evolucijske psihologije u ovom području te se neki istraživači usmjeravaju na pitanje kako je vodstvo nastalo. Pri tome, važan naglasak se stavlja na adaptivnu vrijednost vodstva od kojega korist imaju svi članovi grupe te u samim teorijskim postavkama bitnu ulogu zauzimaju i sljedbenici vođa, koji u društvu čine većinu. Smatra se da je uspostavljanje odnosa vođa-sljedbenik adaptacija nastala tijekom evolucijske prošlosti koja je bila usmjerena na rješavanje problema koordinacije grupnih zadataka. U ovom preglednom članku prikazat će se tri skupine istraživanja koja idu u prilog navedenim pretpostavkama. Prvo, prikazat će se različiti oblici vodstva i organizacije životinjskih grupa, od insekata do primata. Drugo, opisat će se antropološka istraživanja na plemenima lovaca-sakupljača, čiji je životni stil najsličniji onomu koji su vodili ljudski preci tijekom evolucijske prošlosti. Zatim, prikazat će se niz istraživanja na modernim ljudima, a koja pokazuju da u ljudskim grupama postoji pristranost prema osobinama vođa koje su vjerojatno našim precima signalizirale dobro vodstvo, a koje nisu u skladu s modernim uvjetima života. Ključne riječi: Evolucijska psihologija, evolucijska teorija vodstva, lovci-sakupljači, životinje, evolucijski nesklad, sljedbeništvo
领导力贯穿于人类群体生活的组织。Istraživanje vořa i vodstva bilo je u središtu interesa raznih društvenih znanosti poput psihologije，ekonomije ili politiologije。今天所提到的领域的文献主要描述领导力是如何运作的，并主要关注领导力。最近，人们对进化心理学原理在这一领域的应用产生了兴趣，一些研究人员正在关注领导力是如何开始的。此外，还强调了领导层的适应性价值，集团所有成员都从中受益，在理论背景下，他们还扮演着社会中最活跃的领导者的角色。据认为，适应领导者之间的关系是在过去的进化过程中建立的，旨在解决小组任务协调问题。在这篇初步文章中，将根据上述假设介绍三个研究小组。首先，将展示从昆虫到灵长类动物的不同领导和组织形式。其次，人类学研究将在猎人和收藏者部落中进行描述，他们的生活方式是人类祖先历史上最相似的。然后，一系列关于现代人的研究将表明，在人类群体中，人们对那些可能向我们的祖先发出良好领导力信号的领导者存在偏见，而这些领导者不符合现代生活条件。关键词：进化心理学、领导进化论、猎人、动物、进化障碍、序列
{"title":"Podrijetlo vodstva: Evolucijski pogled na odnos vođa i njihovih sljedbenika","authors":"Benjamin Banai, Zvjezdan Penezić","doi":"10.21465/2018-sp-212-02","DOIUrl":"https://doi.org/10.21465/2018-sp-212-02","url":null,"abstract":"Vodstvo je sveprisutno u organizaciji života ljudskih grupa. Istraživanje vođa i vodstva bilo je u središtu interesa raznih društvenih znanosti poput psihologije, ekonomije ili politologije. Dosadašnja literatura iz spomenutih područja uglavnom se bavi opisivanjem kako vodstvo funkcionira i primarno je usmjerena na vođe. U novije vrijeme, pojavljuje se interes za primjenu principa evolucijske psihologije u ovom području te se neki istraživači usmjeravaju na pitanje kako je vodstvo nastalo. Pri tome, važan naglasak se stavlja na adaptivnu vrijednost vodstva od kojega korist imaju svi članovi grupe te u samim teorijskim postavkama bitnu ulogu zauzimaju i sljedbenici vođa, koji u društvu čine većinu. Smatra se da je uspostavljanje odnosa vođa-sljedbenik adaptacija nastala tijekom evolucijske prošlosti koja je bila usmjerena na rješavanje problema koordinacije grupnih zadataka. U ovom preglednom članku prikazat će se tri skupine istraživanja koja idu u prilog navedenim pretpostavkama. Prvo, prikazat će se različiti oblici vodstva i organizacije životinjskih grupa, od insekata do primata. Drugo, opisat će se antropološka istraživanja na plemenima lovaca-sakupljača, čiji je životni stil najsličniji onomu koji su vodili ljudski preci tijekom evolucijske prošlosti. Zatim, prikazat će se niz istraživanja na modernim ljudima, a koja pokazuju da u ljudskim grupama postoji pristranost prema osobinama vođa koje su vjerojatno našim precima signalizirale dobro vodstvo, a koje nisu u skladu s modernim uvjetima života. Ključne riječi: Evolucijska psihologija, evolucijska teorija vodstva, lovci-sakupljači, životinje, evolucijski nesklad, sljedbeništvo","PeriodicalId":35108,"journal":{"name":"Suvremena Psihologija","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2018-12-10","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"41313355","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Provedenim istraživanjem nastojao se utvrditi međusobni odnos rezultata mjerenja emocionalne inteligencije, njihove relacije s mjerom verbalnih i neverbalnih sposobnosti te dobi i spola sudionika. Ispitivanje je provedeno na uzroku od 500 sudionika, širokog raspona kronološke dobi (od 15 do 65 godina; prosjek 36,9 godina) te oba spola (M = 257; Ž = 243). Dobivena je značajna povezanost varijabli emocionalne inteligencije te spola i dobi sudionika. Drugim riječima, žene i stariji sudionici imaju više razine emocionalne inteligencije. Dob je povezana s višim rezultatima emocionalne inteligencije, a negativna je povezanost utvrđena između neverbalne inteligencije i dobi, odnosno u starijim dobnim skupinama uočene su značajno niže razine neverbalnih sposobnosti. Ključni nalaz odnosi se na činjenicu kako s dobi i iskustvom dolazi do poboljšanja rezultata na mjeri emocionalne inteligencije, posebno na složenijim granama kao što su razumijevanje i analiza emocija te refleksivnost i regulacija emocija. Navedeni rezultati te dobivene korelacije s verbalnim faktorom inteligencije, doprinose potvrdi tumačenja emocionalne inteligencije kao sposobnosti nasuprot stajalištu kako se radi o osobini ličnosti koja bi se trebala mjeriti skalama samoprocjene. Ključne riječi: verbalne i neverbalne sposobnosti, emocionalna inteligencija
{"title":"Efekti dobi na međusobni odnos verbalnih i neverbalnih sposobnosti te emocionalne inteligencije","authors":"Dario Vučenović, Ljerka Hajncl","doi":"10.21465/2018-sp-212-01","DOIUrl":"https://doi.org/10.21465/2018-sp-212-01","url":null,"abstract":"Provedenim istraživanjem nastojao se utvrditi međusobni odnos rezultata mjerenja emocionalne inteligencije, njihove relacije s mjerom verbalnih i neverbalnih sposobnosti te dobi i spola sudionika. Ispitivanje je provedeno na uzroku od 500 sudionika, širokog raspona kronološke dobi (od 15 do 65 godina; prosjek 36,9 godina) te oba spola (M = 257; Ž = 243). Dobivena je značajna povezanost varijabli emocionalne inteligencije te spola i dobi sudionika. Drugim riječima, žene i stariji sudionici imaju više razine emocionalne inteligencije. Dob je povezana s višim rezultatima emocionalne inteligencije, a negativna je povezanost utvrđena između neverbalne inteligencije i dobi, odnosno u starijim dobnim skupinama uočene su značajno niže razine neverbalnih sposobnosti. Ključni nalaz odnosi se na činjenicu kako s dobi i iskustvom dolazi do poboljšanja rezultata na mjeri emocionalne inteligencije, posebno na složenijim granama kao što su razumijevanje i analiza emocija te refleksivnost i regulacija emocija. Navedeni rezultati te dobivene korelacije s verbalnim faktorom inteligencije, doprinose potvrdi tumačenja emocionalne inteligencije kao sposobnosti nasuprot stajalištu kako se radi o osobini ličnosti koja bi se trebala mjeriti skalama samoprocjene. Ključne riječi: verbalne i neverbalne sposobnosti, emocionalna inteligencija","PeriodicalId":35108,"journal":{"name":"Suvremena Psihologija","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2018-12-10","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"45495805","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Istraživanja u području pozitivne psihologije nastoje odgovoriti na pitanja koji su to osobni i okolinski čimbenici koji doprinose sreći i zadovoljstvu u životu pojedinca. U okviru ovog istraživanja cilj je bio ispitati doprinose zasebnih dimenzija emocionalne kompetentnosti (sposobnost uočavanja i razumijevanja emocija, sposobnost izražavanja i imenovanja emocija, sposobnost reguliranja i upravljanja emocijama) i dimenzija privrženosti u različitim bliskim odnosima (partnerski, obiteljski, prijateljski) u objašnjenju subjektivne dobrobiti pojedinca. U istraživanju je sudjelovalo 245 ispitanika u dobi od 18 do 30 godina. Ispitivanje je provedeno putem online upitnika, koji su se temeljili na samoprocjeni ispitanika. Rezultati provedenih hijerarhijskih regresijskih analiza, između ostalog, pokazuju, da emocionalno kompetentniji pojedinci te pojedinci koji su manje skloni izbjegavanju u odnosu s obitelji pokazuju veće zadovoljstvo životom, veći osjećaj prosperiteta te učestaliji doživljaj pozitivnih, a rjeđi doživljaj negativnih iskustava. Uz to, ako je osoba bila muškog spola, mlađa osoba i osoba uspješnija u uočavanju i razumijevanju emocija bez obzira na spol, to je bio manji doživljaj negativnih iskustava. Ključne riječi: subjektivna dobrobit, emocionalna kompetentnost, privrženost
积极心理学的研究试图回答有助于个人幸福感和满意度的个人和环境因素的问题。在这项研究中，目的是检验情绪能力的特定维度（观察和理解情绪的能力、表达和改变情绪的能力以及调节和管理情绪的能力）和不同亲密关系（伴侣关系、家庭、朋友）中的依恋维度在解释个人主观利益方面的贡献。在这项研究中，245名18至30岁的受试者参与了研究。这项研究是在自尊问卷的基础上通过在线问卷进行的。Rezultati证明了他是一个分析者，我是ostalog，我是pokazuju，我是一个情绪激动的人，我是skloni izbjegavanju u odnosu的obitelji pokazujuveće zadovoljstvoživotom，我是osjećaj prosperityta te učestaliji doživljaj pozitivnih，一个rje i doživeljaj negativenih iskazuta。此外，如果一个人是男性，一个更年轻的人，一个无论性别如何都能更成功地感知和理解情绪的人，那么在负面体验中的体验就会更少。关键词：主观利益、情感能力、依恋
{"title":"Subjektivna dobrobit: uloga emocionalne kompetentnosti i dimenzija privrženosti","authors":"Tatjana Komšo, Irena Burić, Marina Vidaković","doi":"10.21465/2018-sp-211-04","DOIUrl":"https://doi.org/10.21465/2018-sp-211-04","url":null,"abstract":"Istraživanja u području pozitivne psihologije nastoje odgovoriti na pitanja koji su to osobni i okolinski čimbenici koji doprinose sreći i zadovoljstvu u životu pojedinca. U okviru ovog istraživanja cilj je bio ispitati doprinose zasebnih dimenzija emocionalne kompetentnosti (sposobnost uočavanja i razumijevanja emocija, sposobnost izražavanja i imenovanja emocija, sposobnost reguliranja i upravljanja emocijama) i dimenzija privrženosti u različitim bliskim odnosima (partnerski, obiteljski, prijateljski) u objašnjenju subjektivne dobrobiti pojedinca. U istraživanju je sudjelovalo 245 ispitanika u dobi od 18 do 30 godina. Ispitivanje je provedeno putem online upitnika, koji su se temeljili na samoprocjeni ispitanika. Rezultati provedenih hijerarhijskih regresijskih analiza, između ostalog, pokazuju, da emocionalno kompetentniji pojedinci te pojedinci koji su manje skloni izbjegavanju u odnosu s obitelji pokazuju veće zadovoljstvo životom, veći osjećaj prosperiteta te učestaliji doživljaj pozitivnih, a rjeđi doživljaj negativnih iskustava. Uz to, ako je osoba bila muškog spola, mlađa osoba i osoba uspješnija u uočavanju i razumijevanju emocija bez obzira na spol, to je bio manji doživljaj negativnih iskustava. Ključne riječi: subjektivna dobrobit, emocionalna kompetentnost, privrženost","PeriodicalId":35108,"journal":{"name":"Suvremena Psihologija","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2018-06-11","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"44723486","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：