Im folgenden Artikel wird die Anthropologie in der Pastoralkonstitution Gaudium et spes aus christologischer Perspektive untersucht, besonders wie sie in Artikel 22 ausgearbeitet wird. Christus habe in der Offenbarung des Geheimnisses seines Vaters dem Menschen den Menschen voll kundgetan, lautet die Grundthese, die durch verschiedene Christusbilder und ihre anthropologischen Bedeutungen belegt wird: Christus, der neue Adam, und Christus, das vollkommene Bild Gottes. Im Ausblick wird die bleibende Bedeutung der Gaudium et spes gezeigt, indem besonders zwei Bereiche hervorgehoben werden, in denen die Pastoralkonstitution ihren Beitrag zum theologischen Menschenverständnis geleistet hat: zum einen der Christozentrismus als Ort der Verschränkung von Theozentrismus und Anthropozentrismus; zum anderen die heilsgeschichtliche Grundlegung der anthropologischen Themen der Schöpfung und der Gnade sowie die »Vergegenwärtigung« der eschatologischen Bestimmung des Menschen.
{"title":"Der Mensch von Christus her","authors":"Valerija Kovač","doi":"10.31823/D.27.2.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.31823/D.27.2.2","url":null,"abstract":"Im folgenden Artikel wird die Anthropologie in der Pastoralkonstitution Gaudium et spes aus christologischer Perspektive untersucht, besonders wie sie in Artikel 22 ausgearbeitet wird. Christus habe in der Offenbarung des Geheimnisses seines Vaters dem Menschen den Menschen voll kundgetan, lautet die Grundthese, die durch verschiedene Christusbilder und ihre anthropologischen Bedeutungen belegt wird: Christus, der neue Adam, und Christus, das vollkommene Bild Gottes. Im Ausblick wird die bleibende Bedeutung der Gaudium et spes gezeigt, indem besonders\u0000zwei Bereiche hervorgehoben werden, in denen die Pastoralkonstitution ihren Beitrag zum theologischen Menschenverständnis geleistet hat: zum einen der Christozentrismus als Ort der Verschränkung von Theozentrismus und Anthropozentrismus; zum anderen die heilsgeschichtliche Grundlegung der anthropologischen Themen der Schöpfung und der Gnade sowie die »Vergegenwärtigung« der eschatologischen Bestimmung des Menschen.","PeriodicalId":37626,"journal":{"name":"Diacovensia","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2019-07-05","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"46408809","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Autor u radu nastoji prikazati kako čovjek danas postaje sve više svjestan ne samo ugroženosti čovjekova okoliša nego i ugroženosti čovjekove urođene spolne naravi. Čovjek, stvoren na sliku Božju kao muško i žensko (usp. Post 1, 26-27), pozvan je ne samo odgovorno se ponašati prema stvorenoj stvarnosti koju mu je Bog darovao nego i prema slici Božjoj koja se zrcali u čovjeku, istovjetno muškarcu i ženi. I kao što kroz povijest čovjek ne upravlja odgovorno stvorenim svijetom, čiji je čuvar, a ne gospodar, na sličan način danas s pomoću rodne ideologije želi dominirati nad darovanoj mu spolnoj naravi. Autor ovim radom nastoji upozoriti koji su prema kršćansko-biblijsko-teološkoj antropologiji temeljni nedostatci rodne ideologije koja teorijskim tehnicizmom zadire u samu srž čovjekove spolne naravi, čime izravno utječe na ekologiju ljudske naravi i ekologiju obitelji.
{"title":"Utjecaj rodne ideologije na ekologiju čovjekove spolne naravi","authors":"Marijo Volarevic","doi":"10.31823/D.27.2.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.31823/D.27.2.4","url":null,"abstract":"Autor u radu nastoji prikazati kako čovjek danas postaje sve više svjestan ne samo ugroženosti čovjekova okoliša nego i ugroženosti čovjekove urođene spolne naravi. Čovjek, stvoren na sliku Božju kao muško i žensko (usp. Post 1, 26-27), pozvan je ne\u0000samo odgovorno se ponašati prema stvorenoj stvarnosti koju mu je Bog darovao\u0000nego i prema slici Božjoj koja se zrcali u čovjeku, istovjetno muškarcu i ženi.\u0000I kao što kroz povijest čovjek ne upravlja odgovorno stvorenim svijetom, čiji\u0000je čuvar, a ne gospodar, na sličan način danas s pomoću rodne ideologije želi\u0000dominirati nad darovanoj mu spolnoj naravi. Autor ovim radom nastoji upozoriti koji su prema kršćansko-biblijsko-teološkoj antropologiji temeljni nedostatci rodne ideologije koja teorijskim tehnicizmom zadire u samu srž čovjekove spolne naravi, čime izravno utječe na ekologiju ljudske naravi i ekologiju obitelji.","PeriodicalId":37626,"journal":{"name":"Diacovensia","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2019-07-05","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"https://sci-hub-pdf.com/10.31823/D.27.2.4","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"46230872","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Unatoč uvriježenom mišljenju kako metafizička refleksija o moralu i temeljnim principima ne pomaže osobito, cilj je priloga osvijetliti ishodište moralnoga diskursa koji nužno započinje od metafizičke raščlambe ljudskih čina. Metoda koju autor u razmatranju čina primjenjuje jest analitičko-ontološka, štoviše, ona se ovdje pokazuje ključnom. Tako se u prvom dijelu analize prispjelo uvidima koji neporecivo upućuju na to da se ljudski čini daju svrstati u dvije osnovne skupine: tzv. tranzeuntna (prijelazna) djelovanja na jednoj te imanentna (unutarnja) na drugoj strani. Temeljna pak karakteristika obaju vrsta djelovanja, odnosno činā jest promjena, bilo da je riječ primjerice o pjevanju, crtanju, plivanju (tranzeuntna) ili pak razmišljanju, htjenju, ljutnji (imanentna). Navedeni primjeri pokazuju da se jedno stanje stvarnosti premjestilo, promijenilo u drugo. Predočena pak analiza poslužila je kao pozadina razmatranja pojmova grijeha i krivnje, koji svojom opsežnošću i kakvoćom nužno potpadaju u jednu od predočenih vrsta djelovanja. Ubojstvo, krađa, preljub kao tranzeuntni te mržnja, pohlepa, požuda kao imanentni prijestupi, tj. grijesi, za posljedicu također imaju – kao i djelovanja općenito – promjenu, poglavito na unutarnjem te zatim, posljedično, i na vanjskom području. Uz iskustvo grijeha nužno se veže doživljaj krivnje. Članak, tako, završava razmatranjem o fenomenologiji krivnje kao unutarnjem činu. Ona se pak u svojem početnom dijelu očituje kao preuzimanje odgovornosti te u završnom kao pokajanje, koje uz oprost krivnji u konačnici daje potpuni smisao.
尽管有一种被冒犯的观点，但茧术的道德和基本反思尤其无助于启发道德辩论结果的机会，这必然开始了人类行为的形而上学分离。作者在研究中采用的方法是分析本体论等，这是本文的重点。在分析的第一部分，毫无疑问地表明，人类似乎被整合为两个基本群体，即。tranzeuntna（prijelazna）djelovanja najednoj te imanentna（unsearnja）na drugoj strani。动作类型的主要特征，即变化，是单词是唱歌、画画、游泳（过渡）还是思考、欲望、愤怒（imanent）。这些例子表明，现实的一个条件已经改变。然而，上述分析是罪恶感概念的背景，在一种预先确定的行为中，罪恶感是强迫性的和必要的。谋杀、盗窃、通奸的灾难性仇恨、贪婪、欲望作为不道德的罪行，即错误，因此，也是一种总体上的变化，在内部，然后在外部。在罪的经验中，有罪的经验是必要的。所以，文章最后将民族学犯罪视为一种内部行为。然而，在最初的部分，它被认为是在承担责任，并最终作为赦免，这最终提醒了罪犯一个完整的目的。
{"title":"Ontološka dimenzija (moralnoga) čina u svjetlu grijeha i krivnje","authors":"Stjepan Radić","doi":"10.31823/D.27.2.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.31823/D.27.2.7","url":null,"abstract":"Unatoč uvriježenom mišljenju kako\u0000metafizička refleksija o moralu i temeljnim principima ne pomaže osobito, cilj\u0000je priloga osvijetliti ishodište moralnoga diskursa koji nužno započinje od\u0000metafizičke raščlambe ljudskih čina. Metoda koju autor u razmatranju čina\u0000primjenjuje jest analitičko-ontološka,\u0000štoviše, ona se ovdje pokazuje ključnom. Tako se u prvom dijelu analize\u0000prispjelo uvidima koji neporecivo upućuju na to da se ljudski čini daju\u0000svrstati u dvije osnovne skupine: tzv. tranzeuntna (prijelazna) djelovanja na\u0000jednoj te imanentna (unutarnja) na drugoj strani. Temeljna pak karakteristika\u0000obaju vrsta djelovanja, odnosno činā jest promjena, bilo da je riječ primjerice\u0000o pjevanju, crtanju, plivanju (tranzeuntna) ili pak razmišljanju, htjenju,\u0000ljutnji (imanentna). Navedeni primjeri pokazuju da se jedno stanje stvarnosti\u0000premjestilo, promijenilo u drugo. Predočena pak analiza poslužila je kao pozadina\u0000razmatranja pojmova grijeha i krivnje, koji svojom opsežnošću i kakvoćom nužno\u0000potpadaju u jednu od predočenih vrsta djelovanja. Ubojstvo, krađa, preljub kao\u0000tranzeuntni te mržnja, pohlepa, požuda kao imanentni prijestupi, tj. grijesi,\u0000za posljedicu također imaju – kao i djelovanja općenito – promjenu, poglavito\u0000na unutarnjem te zatim, posljedično, i na vanjskom području. Uz iskustvo\u0000grijeha nužno se veže doživljaj krivnje. Članak, tako, završava razmatranjem o\u0000fenomenologiji krivnje kao unutarnjem činu. Ona se pak u svojem početnom dijelu\u0000očituje kao preuzimanje odgovornosti te u završnom kao pokajanje, koje uz\u0000oprost krivnji u konačnici daje potpuni smisao. \u0000","PeriodicalId":37626,"journal":{"name":"Diacovensia","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2019-07-05","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"https://sci-hub-pdf.com/10.31823/D.27.2.7","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"42788045","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Identitet Tvrđe čine zbirke memorije kulturno-povijesnih identiteta očuvanih u baštinskim institucijama. Djelatnost je baštinskih ustanova, s područja javnoga pamćenja, utjelovljenje prostorne i simboličke uključenosti otvorenoga grada i društva. Baštinske se institucije nalaze u središtu kulturne i tehnološke konvergencije koja se identificira u trima glavnim trendovima: digitalna konvergencija, digitalna komunikacija i digitalna odgovornost. Suvremenom informacijskom tehnologijom i procesom digitalizacije važno je osigurati vidljivost i dostupnost gradiva unutar nevidljivih i zatvorenih prostora Tvrđe. Takav je i arhiv Župe sv. Mihaela Arkanđela u osječkoj Tvrđi koji se, kao prenositelj kulturnoga identiteta, hotimice zaboravlja. On je mjesto sjećanja u kojem se predodžbe o povijesti, prošlosti ili tradiciji materijaliziraju i pohranjuju. Arhivska je građa župe prvorazredni povijesni izvor za razumijevanje građanskoga i vjerskoga života grada te stvaranje kulturne slike prostora na prijelazu iz 19. u 20. st. i prvu polovicu 20. stoljeća. U postupku digitalne konvergencije i katalogizacije koristit će se fotografije, spomenica, smrtovnice i arhivski dokumenti koji označavaju grad kao dokument. Baštinska građa bit će digitalizirana i katalogizirana prema međunarodnom standardu Cataloging Cultural Objects s pripadajućim opisnim i administrativnim metapodatcima. Standard CCO, osim što nudi smjernice za opis predmeta kulturne baštine, može poslužiti i kao model organizacije informacija i izrade relacijske baze podataka u baštinskim crkvenim arhivima. Radom će se dokazati i zaključiti da je arhiv Župe sv. Mihaela baštinska institucija, odnosno ishodište kulturnoga pamćenja prostora te čuvar osobnoga i kolektivnoga identiteta Nutarnjeg grada.
索赔人的身份构成了花园机构中保存的文化和历史身份记忆的集合。花园设施在公共记忆区的活动，影响着开放城市和社会空间对称包容的包容。流域机构处于文化和技术融合的中心，主要趋势包括：数字融合、数字通信和法律责任。同时，信息技术和数字化对于确保堡垒内部和封闭区域的可见性和可访问性非常重要。这也是圣米哈伊尔·阿坎杰洛的情感主张的档案，作为文化身份的转移，这一主张已被遗忘。这是一个记忆的地方，历史在这里被预测，过去的传统在这里被具体化和储存。Arhivska je grařažupepvorazredni povijesni izvor za razumijevanje graažanskoga i vjerskogaživotagrada te stvaranje kulturne slike prostora na prijelazu iz 19。20第1章和第1章20几个世纪以来。数字融合和目录的可用性将用于将城市标记为文件的照片、纪念碑、死亡和档案。花园农民将根据《文物编目》的国际标准进行数字化和编目，并提供详细的管理元数据。除了提供描述文化遗产项目的指南外，标准的CCO还可以作为在教堂档案中组织信息和建立关系数据库的一种手段。委员会将得出结论，圣米哈伊尔花园机构的档案、该地区的文化记忆以及纳塔尔市的个人和集体身份都是档案。
{"title":"Baštinska građa Župe sv. Mihaela Arkanđela u osječkoj Tvrđi","authors":"H. Mesić","doi":"10.31823/D.27.2.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.31823/D.27.2.3","url":null,"abstract":"Identitet Tvrđe čine zbirke memorije\u0000kulturno-povijesnih identiteta očuvanih u baštinskim institucijama. Djelatnost\u0000je baštinskih ustanova, s područja javnoga pamćenja, utjelovljenje prostorne i\u0000simboličke uključenosti otvorenoga grada i društva. Baštinske se institucije\u0000nalaze u središtu kulturne i tehnološke konvergencije koja se identificira u\u0000trima glavnim trendovima: digitalna konvergencija, digitalna komunikacija i\u0000digitalna odgovornost. Suvremenom informacijskom tehnologijom i procesom\u0000digitalizacije važno je osigurati vidljivost i dostupnost gradiva unutar\u0000nevidljivih i zatvorenih prostora Tvrđe. Takav je i arhiv Župe sv. Mihaela Arkanđela\u0000u osječkoj Tvrđi koji se, kao prenositelj kulturnoga identiteta, hotimice\u0000zaboravlja. On je mjesto sjećanja u kojem se predodžbe o povijesti, prošlosti\u0000ili tradiciji materijaliziraju i pohranjuju. Arhivska je građa župe\u0000prvorazredni povijesni izvor za razumijevanje građanskoga i vjerskoga života\u0000grada te stvaranje kulturne slike prostora na prijelazu iz 19. u 20. st. i prvu\u0000polovicu 20. stoljeća. U\u0000postupku digitalne konvergencije i katalogizacije koristit će se fotografije,\u0000spomenica, smrtovnice i arhivski dokumenti koji označavaju grad kao dokument. Baštinska\u0000građa bit će digitalizirana i katalogizirana prema međunarodnom standardu\u0000Cataloging Cultural Objects s pripadajućim opisnim i administrativnim\u0000metapodatcima. Standard CCO, osim\u0000što nudi smjernice za opis predmeta kulturne baštine, može poslužiti i kao\u0000model organizacije informacija i izrade relacijske baze podataka u baštinskim\u0000crkvenim arhivima. Radom će se dokazati\u0000i zaključiti da je arhiv Župe sv. Mihaela baštinska institucija, odnosno\u0000ishodište kulturnoga pamćenja prostora te čuvar osobnoga i kolektivnoga\u0000identiteta Nutarnjeg grada.","PeriodicalId":37626,"journal":{"name":"Diacovensia","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2019-07-05","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"https://sci-hub-pdf.com/10.31823/D.27.2.3","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"48205660","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U radu se izlažu okvirni podatci o ranokršćanskom razdoblju na području današnje Srbije, od razdoblja tetrarhije do kraja kasne antike. U to doba na tlu Srbije nalazilo se nekoliko kasnoantičkih rimskih provincija s bogatim gradovima koji su bili središta kršćanskoga života. Najvažniji grad tijekom 3. i 4. st. bio je Sirmium, središte prefekture Illyricum i od kraja 4. st. središte nadbiskupije. Izlaganje je zasnovano na povijesnim literarnim izvorima i arheološkoj građi. Iz obilja podataka izdvojeni su neki posebno zanimljivi vidovi razvoja kršćanstva na proučavanom području. Neka zbivanja, poput odvijanja progona kršćana početkom 4. st., teološke rasprave u kasnijem dijelu 4. st., uspostave nadbiskupije u gradu Iustiniana Prima u 6. st., imala su vrlo veliko značenje unutar cijeloga područja Rimskoga Carstva, te su u radu posebno naglašena. Isto tako posebno su naglašeni neki elementi arheološke ostavštine (oslikane grobnice, sahranjivanje u crkvama), koji se sagledavaju u širem kontekstu ranokršćanske arheologije.
这项工作为今天塞尔维亚的早期时期提供了一个框架，从四政体时期到晚期。当时，在塞尔维亚的土地上发现了几个在基督教生活中心拥有丰富城市的罗马晚期省份。Najvažniji grad tijekom 3。去掉四颗钻石。圣锡尔米乌姆，伊利里亚库姆州的中心和4年底。超级桩的中点。该声明基于历史文献资料和考古建筑。研究领域中一些特别有趣的基督教发展类型已经从数据大小中分离出来。可能发生，如预后发生在4月初。例如第4节中稍后的神学辩论。圣，6年在尤斯蒂亚纳普里马市建立了超级动物园。事实上，在罗马帝国的整个地区都扮演着非常重要的角色，这一点尤其受到重视。我认为这是一个非常重要的因素（oslikane grobnice，sahranjivanje u crkvama），koji se sagledavaju uširem kontekstu ranokršanske arheologije。
{"title":"Kršćanstvo na tlu Srbije od prvih početaka do dolaska Slavena","authors":"M. Jarak","doi":"10.31823/D.27.2.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.31823/D.27.2.6","url":null,"abstract":"U radu se izlažu okvirni podatci o ranokršćanskom razdoblju na području današnje Srbije, od razdoblja tetrarhije do kraja kasne antike. U to doba na tlu Srbije nalazilo se nekoliko kasnoantičkih rimskih provincija s bogatim gradovima koji su bili središta kršćanskoga života. Najvažniji grad tijekom 3. i 4. st. bio je Sirmium, središte prefekture Illyricum i od kraja 4. st. središte nadbiskupije. Izlaganje je zasnovano na povijesnim literarnim izvorima i arheološkoj građi. Iz obilja podataka izdvojeni su neki posebno zanimljivi vidovi razvoja kršćanstva na proučavanom području. Neka zbivanja, poput odvijanja progona kršćana početkom 4. st., teološke rasprave u kasnijem dijelu 4. st., uspostave nadbiskupije u gradu Iustiniana Prima u 6. st., imala su vrlo veliko značenje unutar cijeloga područja Rimskoga Carstva, te su u radu posebno naglašena. Isto tako posebno su naglašeni neki elementi arheološke ostavštine (oslikane grobnice, sahranjivanje u crkvama), koji se sagledavaju u širem kontekstu ranokršćanske arheologije.","PeriodicalId":37626,"journal":{"name":"Diacovensia","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2019-07-05","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"https://sci-hub-pdf.com/10.31823/D.27.2.6","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47411973","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U radu se daje pregled povijesnoga razvoja i važnosti epideiktičkoga žanra u retorici. Aristotel je retoriku podijelio na deliberativnu, sudsku i epideiktičku, razlikujući ih međusobno prema cilju kojem teže, prema načinima argumentiranja, prema dominantnom sredstvu uvjeravanja te prema vremenskoj usmjerenosti (deliberativno govorništvo usmjereno je na budućnost, sudsko na prošlost, a epideiktičko na sadašnjost). U radu se iznose retoričke specifičnosti epideiktičkoga žanra te se naglašava važnost i vrijednost te vrste govorništva i u klasičnoj i u suvremenoj retorici. Kao primjer aktualne prisutnosti epideiktičke retorike analiziraju se božićne poruke hrvatskih biskupa kako bi se na konkretnim primjerima pokazalo kako epideiktičko govorništvo izgleda u suvremenoj praksi, ali istovremeno se opisuju i božićne poruke kao jedna specifična i posebna govornička vrsta kršćanske retorike.
{"title":"Važnost epideiktičkoga žanra u klasičnoj i suvremenoj retorici","authors":"Gabrijela Kišiček","doi":"10.31823/D.27.2.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.31823/D.27.2.5","url":null,"abstract":"U\u0000radu se daje pregled povijesnoga razvoja i važnosti epideiktičkoga žanra u\u0000retorici. Aristotel je retoriku podijelio na deliberativnu, sudsku i\u0000epideiktičku, razlikujući ih međusobno prema cilju kojem teže, prema načinima\u0000argumentiranja, prema dominantnom sredstvu uvjeravanja te prema vremenskoj\u0000usmjerenosti (deliberativno govorništvo usmjereno je na budućnost, sudsko na\u0000prošlost, a epideiktičko na sadašnjost). U radu se iznose retoričke\u0000specifičnosti epideiktičkoga žanra te se naglašava važnost i vrijednost te\u0000vrste govorništva i u klasičnoj i u suvremenoj retorici. Kao primjer aktualne\u0000prisutnosti epideiktičke retorike analiziraju se božićne poruke hrvatskih\u0000biskupa kako bi se na konkretnim primjerima pokazalo kako epideiktičko\u0000govorništvo izgleda u suvremenoj praksi, ali istovremeno se opisuju i božićne\u0000poruke kao jedna specifična i posebna govornička vrsta kršćanske retorike.","PeriodicalId":37626,"journal":{"name":"Diacovensia","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2019-07-05","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"https://sci-hub-pdf.com/10.31823/D.27.2.5","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47464323","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U članku se predstavljaju promišljanja Ericha Przyware o reformaciji. U prvom dijelu donosi se Przywarino razumijevanje reformacije u ranijim djelima pod vidom »Jedino Bog sve«, odnosno reformacija shvaćena kao »teopanizam«. Za njemačkoga teologa takav pristup dovodi do antropocentrizma i kozmocentrizma, do ukidanja Boga, poistovjećivanja Boga s čovjekovim ja ili pak sa svijetom. Drugi dio analizira kritiku reformacije u kasnijim djelima Ericha Przyware. Dotiču se i njegova promišljanja o analogiji, katoličkoj kristologiji i mariologiji kao odgovor na teološke postavke reformacije. U trećem dijelu predstavlja se pozitivno tumačenje reformacije i teologije Martina Luthera. Przywara shvaća reformaciju kao korektiv katolicizmu, ali i kao izazov, koji u ekumenskom dijalogu s katolicizmom, shvaćenom kao dijalog razlika i oprječnosti, može pripomoći novoj obnovi i životnosti kršćanstva, napose u Europi.
{"title":"Erich Przywara o reformaciji","authors":"Ivica Raguž","doi":"10.31823/D.27.2.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.31823/D.27.2.1","url":null,"abstract":"U članku se predstavljaju promišljanja Ericha Przyware o\u0000reformaciji. U prvom dijelu donosi se Przywarino razumijevanje reformacije u\u0000ranijim djelima pod vidom »Jedino Bog sve«, odnosno reformacija shvaćena kao »teopanizam«.\u0000Za njemačkoga teologa takav pristup dovodi do antropocentrizma i\u0000kozmocentrizma, do ukidanja Boga, poistovjećivanja Boga s čovjekovim ja ili pak\u0000sa svijetom. Drugi dio analizira kritiku reformacije u kasnijim djelima Ericha\u0000Przyware. Dotiču se i njegova promišljanja o analogiji, katoličkoj kristologiji\u0000i mariologiji kao odgovor na teološke postavke reformacije. U trećem dijelu\u0000predstavlja se pozitivno tumačenje reformacije i teologije Martina Luthera.\u0000Przywara shvaća reformaciju kao korektiv katolicizmu, ali i kao izazov, koji u\u0000ekumenskom dijalogu s katolicizmom, shvaćenom kao dijalog razlika i\u0000oprječnosti, može pripomoći novoj obnovi i životnosti kršćanstva, napose u\u0000Europi.","PeriodicalId":37626,"journal":{"name":"Diacovensia","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2019-07-05","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"https://sci-hub-pdf.com/10.31823/D.27.2.1","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"43415971","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Rad je nastao u okviru proslave desete godišnjice objave Izjava i odluka Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske kao odgovor na sinodske želje: da svaki član i župna zajednica Crkve đakovačke i srijemske postanu svjesniji vlastitoga identiteta; da Crkva đakovačka i srijemska svoje poslanje ostvari po mnoštvu različitih oblika suodgovornoga služenja svih krštenika; da Crkva đakovačka i srijemska otvori prostore suodgovornosti u svom krilu. U radu se na temelju rezultata ankete provedene među vjeroučiteljima laicima traga za odgovorima na pitanja: Koliko je Druga biskupijska sinoda zaživjela u svijesti i djelovanju vjeroučitelja laika? Kakav je današnji vjeroučiteljski potencijal s kojim Nadbiskupija raspolaže u perspektivi budućih pastoralnih programa? Kako bismo na temelju tih odgovora mogli izraditi inicijalni operativni okvir? Što je potrebno učiniti u narednih deset godina kako bi se dodatno doprinijelo ostvarenju željene sinodske obnove? U prvom dijelu rada predstavljeno je da biti vjeroučitelj jest prije svega životni poziv, a tek drugotno profesija. Međutim u drugom dijelu rada prikazuje se manjak dobro programirane i organizirane strukturne skrbi za njegovanje i rast toga poziva na području prihvaćanja sinodskih zahtjeva za obnovom pastorala, što je dovelo do toga da su Sinoda i njezini pastoralni zahtjevi ostali među velikim brojem vjeroučitelja neupoznata, a posljedično i neprihvaćena stvarnost. U trećem dijelu, a na tragu neupoznatosti i neprihvaćenosti sinodskih zahtjeva analizira se stanje konkretnih područja pastoralnoga interesa i pastoralnih aktivnosti vjeroučitelja i to posebno sljedeća područja: brak i obitelj, mediji, ekumenizam, kultura, socijalni nauk Crkve, intelektualci te stari/bolesni/invalidi. U četvrtom dijelu rada analizira se uključenost vjeroučitelja u rad triju vrsta struktura suodgovornosti, župna pastoralna vijeća, župne skupine i vjernička društva te konkretno volontersko zalaganje, njegova ograničenja i mogućnosti. Rad završava praktičnim preporukama koje trebaju Nadbiskupija, svećenici i laici (studenti teologije, nezaposleni teolozi i vjeroučitelji) ostvariti na području jačanja struktura suodgovornosti kako bi se dvadeseta godišnjica Sinode proslavila u pastoralno obnovljenom ozračju.
这项工作是在雅克卡和塞尔维亚第二主教之子发表声明和决定十周年之际进行的，以回应希诺达的愿望：教会的每个成员和联合社区都更加了解自己的身份；Zacharias和斯里兰卡教会已被派去履行为所有基督徒服务的各种形式的责任；旁遮普和斯里兰卡教会在其翅膀上打开了一个责任室。根据在可信读者中进行的问卷调查结果，问题是：第二次主教会议在意识和时间信仰方面存活了多久？Nadbiskupia在未来的牧业计划中有多大的潜力？我们如何才能在这些回应的基础上建立一个初步的运营框架？在接下来的十年里，应该做些什么来为实现期望的辛迪加做出贡献？工作的第一部分是成为一个信徒，首先是一个生命的召唤，然后是另一个职业。我使用的药物是由我组织的一个项目，该项目是一个新的项目。U trećem dijelu，一位来自尼泊尔的新移民：brak i obitelj，mediji，ekumenizam，kultura，socijalni nauk Crkve，intelektualci te stari/bolesni/invalidi。工作的第四部分分析了信徒参与三种类型的共同责任结构，即联合牧事会、联合团体和宗教团体的工作，以及具体的自愿立场、其局限性和可能性。这项工作最后提出了Nadbiskupia、牧师和laici（神学、失业神学和信仰的学生）所需的切实可行的建议，以加强责任结构，以牧师的新氛围庆祝Sinode成立20周年。
{"title":"Stanje i perspektive laikata u postsinodskom vremenu – s posebnim osvrtom na vjeroučitelje laike","authors":"Igor Jakobfi","doi":"10.31823/D.27.1.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.31823/D.27.1.2","url":null,"abstract":"Rad je nastao u okviru proslave desete godišnjice objave Izjava i odluka Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske kao odgovor na sinodske želje: da svaki član i župna zajednica Crkve đakovačke i srijemske postanu svjesniji vlastitoga identiteta; da Crkva đakovačka i srijemska svoje poslanje ostvari po mnoštvu različitih oblika suodgovornoga služenja svih krštenika; da Crkva đakovačka i srijemska otvori prostore suodgovornosti u svom krilu. U radu se na temelju rezultata ankete provedene među vjeroučiteljima laicima traga za odgovorima na pitanja: Koliko je Druga biskupijska sinoda zaživjela u svijesti i djelovanju vjeroučitelja laika? Kakav je današnji vjeroučiteljski potencijal s kojim Nadbiskupija raspolaže u perspektivi budućih pastoralnih programa? Kako bismo na temelju tih odgovora mogli izraditi inicijalni operativni okvir? Što je potrebno učiniti u narednih deset godina kako bi se dodatno doprinijelo ostvarenju željene sinodske obnove? U prvom dijelu rada predstavljeno je da biti vjeroučitelj jest prije svega životni poziv, a tek drugotno profesija. Međutim u drugom dijelu rada prikazuje se manjak dobro programirane i organizirane strukturne skrbi za njegovanje i rast toga poziva na području prihvaćanja sinodskih zahtjeva za obnovom pastorala, što je dovelo do toga da su Sinoda i njezini pastoralni zahtjevi ostali među velikim brojem vjeroučitelja neupoznata, a posljedično i neprihvaćena stvarnost. U trećem dijelu, a na tragu neupoznatosti i neprihvaćenosti sinodskih zahtjeva analizira se stanje konkretnih područja pastoralnoga interesa i pastoralnih aktivnosti vjeroučitelja i to posebno sljedeća područja: brak i obitelj, mediji, ekumenizam, kultura, socijalni nauk Crkve, intelektualci te stari/bolesni/invalidi. U četvrtom dijelu rada analizira se uključenost vjeroučitelja u rad triju vrsta struktura suodgovornosti, župna pastoralna vijeća, župne skupine i vjernička društva te konkretno volontersko zalaganje, njegova ograničenja i mogućnosti. Rad završava praktičnim preporukama koje trebaju Nadbiskupija, svećenici i laici (studenti teologije, nezaposleni teolozi i vjeroučitelji) ostvariti na području jačanja struktura suodgovornosti kako bi se dvadeseta godišnjica Sinode proslavila u pastoralno obnovljenom ozračju.","PeriodicalId":37626,"journal":{"name":"Diacovensia","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2019-04-09","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"https://sci-hub-pdf.com/10.31823/D.27.1.2","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"45275365","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U radu se filozofskim izrazom svojstvenim istaknutim imenima filozofijske hermeneutike 20. stoljeća (Heidegger i Gadamer) promišlja smisao i značaj židovstva i na njega usko navezana hebrejskoga jezika prema uvidima biblijsko-teološkoga opusa Adalberta Rebića. Adalbert Rebić bio je tuzemni, glasoviti teolog, bibličar, poliglot, hebreist, sveučilišni profesor i rimokatolički svećenik. Užemu akademskomu, kao i širemu kulturnom krugu u matičnoj zemlji i izvan nje Adalbert Rebić ostao je zapamćen kao stručnjak za hebrejski jezik i židovstvo. Ljudi svakodnevice, mediji pamte ime Adalberta Rebića zahvaljujući njegovu nesebičnu angažmanu u području javnih službi u razdoblju ranih devedesetih godina 20. st. u Vladinu uredu za prognanike i izbjeglice RH. Desetke generacija studenata Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu sjeća se trenutaka kada ih je Adalbert Rebić uvodio u tajne hebrejskoga jezika – jezika na kome se Bog obratio čovjeku; jezika koji je odigrao ključnu ulogu u razumijevanju povijesti spasenja i novozavjetne poruke uskrsnuća Isusova. A možda se najradije njegova imena sjećaju hodočasnici koje je Adalbert Rebić nebrojeno mnogo puta vodio u Svetu zemlju. Hebrejski jezik, židovstvo, Isusovo uskrsnuće, Sveta zemlja samo su neki među motivima i temama o kojima će biti riječi u sadržaju ovoga rada koji je koncepcijski podijeljen u tri dijela (premda metodološki obuhvaća šest dijelova): u prvome dijelu rada autorica se, služeći se samo pjesnicima svojstvenim načinom – metaforama, fokusira na razumijevanje Adalberta Rebića kao pisca pri čemu ključnu ulogu, kako autorica zapaža, ima njegov osobni identitet, tj. karakterna postojanost bjelodana u njegovim stručnim radovima. Drugi dio rada opsegom je najveći i njime su obuhvaćene teme jezika, klasifikacija djela Rebićeva opusa s naglaskom na problematiku hebrejskoga jezika i židovstva. Treća cjelina donosi autoričina osobna razmatranja rebićevski shvaćene ontologije jednoga hodočašćenja, odnosno sinopsis glavnih tema i motiva Vodiča po Svetoj zemlji, jer je to djelo, prema autoričinu osobnu mišljenju, uz Isusovo uskrsnuće ključno za razumijevanje Adalberta Rebića, njegova života, djela i rada.
在哲学表达工作中，哲学解释学20的名称被突显出来。stoljeća（Heidegger i Gadamer）promišlja smisao i značajžidovstva i na njega usko navezana hebrejskoga jezika prema uvidima biblijsko teološkoga opusa Adalberta Rebića。阿达尔伯特·雷比奇是一位外国人，声音理论家，圣经，多语言，希伯来语，大学教授和罗马牧师。除了学院，以及祖国更广泛的文化圈，阿达尔伯特·雷比奇作为希伯来语和犹太语专家仍被人们铭记。人们每天都记得阿达尔伯特·雷比奇的名字，这要归功于他在20世纪90年代初不同寻常地参与公共服务。RH政府难民和难民办公室第2条。萨格勒布大学天主教大学的十代学生都记得阿达尔伯特·雷比奇向他们介绍秘密希伯来语的那一刻——上帝对人类说的语言；在理解救赎的历史和耶稣复活的新信息方面发挥了关键作用的语言。也许他的名字被阿达尔伯特·雷比奇多次率领的朝圣者铭记。希伯来语、犹太教、耶稣复活、圣地只是将在这部作品的背景下讨论的一些动机和主题，这部作品在概念上分为三个部分（根据六个部分的方法论范围）：首先，作者的作品，以他自己的方式只为诗人服务——隐喻，它侧重于理解阿达尔伯特·雷比奇作为一个作家，作者观察到的一个关键角色，有他的个人身份，即他作品中的白人角色。Drugi dio rada opsegom je najveći njime su obuhvaćene teme jezika，klasifikacija djela Rebićeva opusa s naglaskom na problematiku hebrejskoga jezika ižidovstva。第三部分授权考虑雷比奇的单向本体论，即世界领袖的主要主题和动机的概要，因为根据作者的个人观点，耶稣复活是理解阿达尔伯特·雷比奇及其生活、作品和工作的关键。
{"title":"Otkrivajući značenje i smisao izabranih temâ i motivâ biblijsko-teološkog opusa Adalberta Rebića","authors":"Dafne Vidanec","doi":"10.31823/D.27.1.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.31823/D.27.1.7","url":null,"abstract":"U radu se filozofskim izrazom svojstvenim istaknutim imenima filozofijske hermeneutike 20. stoljeća (Heidegger i Gadamer) promišlja smisao i značaj židovstva i na njega usko navezana hebrejskoga jezika prema uvidima biblijsko-teološkoga opusa Adalberta Rebića. Adalbert Rebić bio je tuzemni, glasoviti teolog, bibličar, poliglot, hebreist, sveučilišni profesor i rimokatolički svećenik. Užemu akademskomu, kao i širemu kulturnom krugu u matičnoj zemlji i izvan nje Adalbert Rebić ostao je zapamćen kao stručnjak za hebrejski jezik i židovstvo. Ljudi svakodnevice, mediji pamte ime Adalberta Rebića zahvaljujući njegovu nesebičnu angažmanu u području javnih službi u razdoblju ranih devedesetih godina 20. st. u Vladinu uredu za prognanike i izbjeglice RH. Desetke generacija studenata Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu sjeća se trenutaka kada ih je Adalbert Rebić uvodio u tajne hebrejskoga jezika – jezika na kome se Bog obratio čovjeku; jezika koji je odigrao ključnu ulogu u razumijevanju povijesti spasenja i novozavjetne poruke uskrsnuća Isusova. A možda se najradije njegova imena sjećaju hodočasnici koje je Adalbert Rebić nebrojeno mnogo puta vodio u Svetu zemlju. Hebrejski jezik, židovstvo, Isusovo uskrsnuće, Sveta zemlja samo su neki među motivima i temama o kojima će biti riječi u sadržaju ovoga rada koji je koncepcijski podijeljen u tri dijela (premda metodološki obuhvaća šest dijelova): u prvome dijelu rada autorica se, služeći se samo pjesnicima svojstvenim načinom – metaforama, fokusira na razumijevanje Adalberta Rebića kao pisca pri čemu ključnu ulogu, kako autorica zapaža, ima njegov osobni identitet, tj. karakterna postojanost bjelodana u njegovim stručnim radovima. Drugi dio rada opsegom je najveći i njime su obuhvaćene teme jezika, klasifikacija djela Rebićeva opusa s naglaskom na problematiku hebrejskoga jezika i židovstva. Treća cjelina donosi autoričina osobna razmatranja rebićevski shvaćene ontologije jednoga hodočašćenja, odnosno sinopsis glavnih tema i motiva Vodiča po Svetoj zemlji, jer je to djelo, prema autoričinu osobnu mišljenju, uz Isusovo uskrsnuće ključno za razumijevanje Adalberta Rebića, njegova života, djela i rada.","PeriodicalId":37626,"journal":{"name":"Diacovensia","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2019-04-09","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"https://sci-hub-pdf.com/10.31823/D.27.1.7","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"41369741","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Crkva je kroz stoljeća u mnogim područjima svoga djelovanja dala golem doprinos razvoju ljudskoga roda. Jedan od načina na koji je Crkva artikulirala i realizirala taj doprinos jest i evangelizacija. Cilj je ovoga članka da, nakon uvodnoga dijela, koji tek upućuje na važnost novoga antropološkoga pitanja kao konteksta iz kojega proizlazi potreba za evangelizacijom koja smjera humanizaciji, osvijetli važnost evangelizacije kao permanentne zadaće Crkve te da uputi na činjenicu da je objekt evangelizacije sve ono što je ljudsko te što se živi u određenoj kulturi. U tome smislu evangelizacija se pokazuje i kao put humanizacije naših odnosa. Potom se ukazuje na izabrana konkretna područja koja je potrebno evangelizirati, a koja su se ukazala kao posljedica novonastalih kulturnih promjena, npr. ekonomija i transhumanistički projekt. Završni dio članka ističe pojedine konkretne doprinose evangelizacije humanizaciji naših odnosa, kao što su kultura suživota, kultura suosjećanja i solidarnosti, međukulturni dijalog i kultura gostoljubivosti. Na koncu članak upućuje na to da je referentna točka i horizont evangelizacije koja smjera humanizaciji naših odnosa Isus Krist, njegova osoba i djelovanje, a napose njegov stil života te način ophođenja s onima koje je susretao.
{"title":"Doprinos evangelizacije humanizaciji naših odnosa","authors":"Hrvoje Kalem","doi":"10.31823/D.27.1.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.31823/D.27.1.5","url":null,"abstract":"Crkva je kroz stoljeća u mnogim područjima svoga djelovanja dala golem doprinos razvoju ljudskoga roda. Jedan od načina na koji je Crkva artikulirala i realizirala taj doprinos jest i evangelizacija. Cilj je ovoga članka da, nakon uvodnoga dijela, koji tek upućuje na važnost novoga antropološkoga pitanja kao konteksta iz kojega proizlazi potreba za evangelizacijom koja smjera humanizaciji, osvijetli važnost evangelizacije kao permanentne zadaće Crkve te da uputi na činjenicu da je objekt evangelizacije sve ono što je ljudsko te što se živi u određenoj kulturi. U tome smislu evangelizacija se pokazuje i kao put humanizacije naših odnosa. Potom se ukazuje na izabrana konkretna područja koja je potrebno evangelizirati, a koja su se ukazala kao posljedica novonastalih kulturnih promjena, npr. ekonomija i transhumanistički projekt. Završni dio članka ističe pojedine konkretne doprinose evangelizacije humanizaciji naših odnosa, kao što su kultura suživota, kultura suosjećanja i solidarnosti, međukulturni dijalog i kultura gostoljubivosti. Na koncu članak upućuje na to da je referentna točka i horizont evangelizacije koja smjera humanizaciji naših odnosa Isus Krist, njegova osoba i djelovanje, a napose njegov stil života te način ophođenja s onima koje je susretao.","PeriodicalId":37626,"journal":{"name":"Diacovensia","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2019-04-09","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"https://sci-hub-pdf.com/10.31823/D.27.1.5","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"49059444","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：