Cilj ovoga kvantitativnog anketnog istraživanja bio je utvrditi doživljaj i iskustva rodne diskriminacije na Sveučilištu u Zagrebu iz perspektive studenata/ica te doprinos sociodemografskih obilježja i obilježja studiranja u objašnjavanju iskustva, svjedočenja i percepcije rodne diskriminacije. Kao polazište korištene su teorije kongruentnosti uloga i teorija grupne osviještenosti. U istraživanju koje je provedeno 2020. godine sudjelovalo je 274 studenata/ica sa Sveučilišta u Zagrebu. Rezultati su analizirani regresijskom analizom (jednostavna i hijerarhijska regresijska analiza s dodatnom provjerom moderatorskog učinka svjedočenja rodnoj diskriminaciji na odnos između iskustva i percepcije rodne diskriminacije). Rezultati su pokazali da iskustvo rodne diskriminacije postoji na onim studijima gdje je nominalno izjednačen broj studenata i studentica, no postoje određeni džepovi diskriminacije poput biomedicinskih studija i integriranih studija gdje se češće osobno doživljava rodna diskriminacija i svjedoči diskriminaciji drugih. U percepciji i svjedočenju rodne diskriminacije ključan je čimbenik osobno iskustvo koje pomaže izgradnji grupne osviještenosti. Rodni stereotipi najčešći su oblik rodne diskriminacije. Kad govorimo o sadržaju stereotipa, češće se uočavaju rodni stereotipi deskriptivnog karaktera usmjerenog na oba spola, ali i preskriptivni stereotipi koji su usmjereni protiv žena na pozicijama moći. Stoga možemo zaključiti kako je akademsko okruženje iz perspektive studenata i studentica još uvijek obilježeno „staklenim stropom“, i to neovisno o dominantnoj zastupljenosti studentica na sveučilištu. No, iskustvo diskriminacije nije isključivo žensko pitanje te su svakako potrebna dodatna istraživanja kako bi se istražile dimenzije diskriminacije studenata. Rezultati upućuju na potrebu snažnije zastupljenosti teme rodne ravnopravnosti u akademskoj zajednici uz uspostavljanje institucionalne podrške u suzbijanju diskriminacije.
本次定量调查的目的是从学生的角度确认萨格勒布大学性别歧视的经历和看法，以及社会人口学丰 富程度和学习丰富程度在揭示性别歧视的经历、看法和认知方面的作用。在此基础上，提出了角色一致性和群体取向理论。该研究于 2020 年进行，涉及萨格勒布斯韦奇利什特的 274 名学生。研究结果显示了学生对角色一致性和群体取向的认识。在生物医学研究和综合研究中，我们的研究结果表明，我们的经验可以帮助我们更好地分辨和感知奥斯特拉特尼（Ostatní）磁场。对性别的认识和歧视的关键在于个人经历，这有助于建立群体意识。性别刻板印象是最常见的性别歧视形式。当我们谈论陈规定型观念的市场时，描述性的性别陈规定型观念往往被用来针对两性，而规定性的陈规定型观念则被用来针对处于权力地位的女性。Stoga možemo conclude kako je akademsko okruženje iz perspekektivtive studenata i studentica još uvijek obilježeno "staklenim stropom", i to neovisno o dominnoj zastupljenosti studentica na sveučilištu.不，"磁盘阅读 "不是一个简单的概念，它可以帮助学生更好地理解磁盘阅读。在磁盘研究方面，我们的研究成果被广泛应用于高等院校和研究机构。
{"title":"Percepcija i iskustvo rodne diskriminacije studenata i studentica na Sveučilištu u Zagrebu","authors":"Iva Ćavar, Ana Opačić","doi":"10.5613/rzs.53.2.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.5613/rzs.53.2.1","url":null,"abstract":"Cilj ovoga kvantitativnog anketnog istraživanja bio je utvrditi doživljaj i iskustva rodne diskriminacije na Sveučilištu u Zagrebu iz perspektive studenata/ica te doprinos sociodemografskih obilježja i obilježja studiranja u objašnjavanju iskustva, svjedočenja i percepcije rodne diskriminacije. Kao polazište korištene su teorije kongruentnosti uloga i teorija grupne osviještenosti. U istraživanju koje je provedeno 2020. godine sudjelovalo je 274 studenata/ica sa Sveučilišta u Zagrebu. Rezultati su analizirani regresijskom analizom (jednostavna i hijerarhijska regresijska analiza s dodatnom provjerom moderatorskog učinka svjedočenja rodnoj diskriminaciji na odnos između iskustva i percepcije rodne diskriminacije). Rezultati su pokazali da iskustvo rodne diskriminacije postoji na onim studijima gdje je nominalno izjednačen broj studenata i studentica, no postoje određeni džepovi diskriminacije poput biomedicinskih studija i integriranih studija gdje se češće osobno doživljava rodna diskriminacija i svjedoči diskriminaciji drugih. U percepciji i svjedočenju rodne diskriminacije ključan je čimbenik osobno iskustvo koje pomaže izgradnji grupne osviještenosti. Rodni stereotipi najčešći su oblik rodne diskriminacije. Kad govorimo o sadržaju stereotipa, češće se uočavaju rodni stereotipi deskriptivnog karaktera usmjerenog na oba spola, ali i preskriptivni stereotipi koji su usmjereni protiv žena na pozicijama moći. Stoga možemo zaključiti kako je akademsko okruženje iz perspektive studenata i studentica još uvijek obilježeno „staklenim stropom“, i to neovisno o dominantnoj zastupljenosti studentica na sveučilištu. No, iskustvo diskriminacije nije isključivo žensko pitanje te su svakako potrebna dodatna istraživanja kako bi se istražile dimenzije diskriminacije studenata. Rezultati upućuju na potrebu snažnije zastupljenosti teme rodne ravnopravnosti u akademskoj zajednici uz uspostavljanje institucionalne podrške u suzbijanju diskriminacije.","PeriodicalId":39535,"journal":{"name":"Revija za Sociologiju","volume":"1 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-10-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"135963000","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U radu se problemski razmatra teorija Ludwika Flecka s posebnim naglaskom na njegovu primjenu sociološke analize na problematiku spoznaje i znanosti. Fleckove se prosudbe zatim uspoređuju s teorijom Thomasa Kuhna i teorijom edinburške sociološke škole (SSK) s ciljem da se ocrtaju njihove konceptualne i metodološke razlike glede definiranja društvenog u znanosti. Postoji kontinuirana osovina sociološkog analiziranja znanosti i spoznaje u dvadesetom stoljeću na relaciji Fleck, Kuhn, SSK. Međutim, u radu se argumentira da su Fleckova i Kuhnova teorija fundamentalno podudarne zbog analize racionalnih čimbenika koji utječu na proces znanstvenog odlučivanja, no da se SSK izuzima svojom radikalnom interpretacijom Kuhna zbog pretpostavke o snažnom utjecaju iracionalnih i neznanstvenih čimbenika na znanstvene procese. Postoji značajna razlika u njihovoj primjeni sociološkog pristupa, a posljedično i stavu o uspjehu znanstvenih istraživanja. Zato je potrebno razlikovati što Fleck i Kuhn podrazumijevaju pod 'društveno', a što pripadnici SSK. Prvi pod društvenim podrazumijevaju međuodnose unutar znanstvenih kolektiva i samih znanstvenika koji se temelje u epistemičkim čimbenicima – prvenstveno u spoznajama koje pripadnici međusobno dijele temeljem racionalnosti i dokaza. Pripadnici SSK, pak, proširuju analizu na odnos znanosti i šireg društvenog konteksta s ciljem da se prepoznaju iracionalni i neznanstveni čimbenici u takvim odnosima. U istraživanju navedene relacije leži radikalnost, ali i originalnost SSK u primjeni vlastitog sociološkog polazišta, a što je dovelo do kritike da pristup predstavlja jedan znanstveni antirealizam koji relativizira racionalnost i uspjeh znanosti.
{"title":"Ludwik Fleck","authors":"Mislav Uzunić","doi":"10.5613/rzs.53.2.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.5613/rzs.53.2.2","url":null,"abstract":"U radu se problemski razmatra teorija Ludwika Flecka s posebnim naglaskom na njegovu primjenu sociološke analize na problematiku spoznaje i znanosti. Fleckove se prosudbe zatim uspoređuju s teorijom Thomasa Kuhna i teorijom edinburške sociološke škole (SSK) s ciljem da se ocrtaju njihove konceptualne i metodološke razlike glede definiranja društvenog u znanosti. Postoji kontinuirana osovina sociološkog analiziranja znanosti i spoznaje u dvadesetom stoljeću na relaciji Fleck, Kuhn, SSK. Međutim, u radu se argumentira da su Fleckova i Kuhnova teorija fundamentalno podudarne zbog analize racionalnih čimbenika koji utječu na proces znanstvenog odlučivanja, no da se SSK izuzima svojom radikalnom interpretacijom Kuhna zbog pretpostavke o snažnom utjecaju iracionalnih i neznanstvenih čimbenika na znanstvene procese. Postoji značajna razlika u njihovoj primjeni sociološkog pristupa, a posljedično i stavu o uspjehu znanstvenih istraživanja. Zato je potrebno razlikovati što Fleck i Kuhn podrazumijevaju pod 'društveno', a što pripadnici SSK. Prvi pod društvenim podrazumijevaju međuodnose unutar znanstvenih kolektiva i samih znanstvenika koji se temelje u epistemičkim čimbenicima – prvenstveno u spoznajama koje pripadnici međusobno dijele temeljem racionalnosti i dokaza. Pripadnici SSK, pak, proširuju analizu na odnos znanosti i šireg društvenog konteksta s ciljem da se prepoznaju iracionalni i neznanstveni čimbenici u takvim odnosima. U istraživanju navedene relacije leži radikalnost, ali i originalnost SSK u primjeni vlastitog sociološkog polazišta, a što je dovelo do kritike da pristup predstavlja jedan znanstveni antirealizam koji relativizira racionalnost i uspjeh znanosti.","PeriodicalId":39535,"journal":{"name":"Revija za Sociologiju","volume":"126 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-10-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"135962825","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Many scholars argue that media literacy is crucial for the development of citizenship and political engagement, especially in the digital environment. While a positive relationship between news consumption and political participation has long been established, we still lack sufficient knowledge on how media literacy influences political participation. Studies about the connection between media literacy and political engagement do not point to a clear relationship between the two. Most studies on media literacy and participation focus on young media users, overlooking generational differences in news consumption. Moreover, studies should also acknowledge the expanding repertoires of political participation in a digitally networked environment. This study uses a news media literacy (NML) scale and an extended political participation scale to analyse the relationship between media literacy and different dimensions of political participation, taking into account generational differences among news audiences. Data from the survey on media literacy is used, and regression analysis is used to assess the relationship between media literacy and political participation. The results are not unequivocally in line with the normative understanding of the relationship between media literacy and civic engagement. Although media literacy education programmes have a positive impact on some forms of political participation, there is no significant relationship between news media literacy and political participation. There is also a generational gap in news media literacy and political participation. The results call for further validation of the NML scale and research of inequalities in news media literacy.
{"title":"Traženje povezanosti medijske pismenosti i političke participacije kod različitih generacija","authors":"Dina Vozab","doi":"10.5613/rzs.53.2.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.5613/rzs.53.2.4","url":null,"abstract":"Many scholars argue that media literacy is crucial for the development of citizenship and political engagement, especially in the digital environment. While a positive relationship between news consumption and political participation has long been established, we still lack sufficient knowledge on how media literacy influences political participation. Studies about the connection between media literacy and political engagement do not point to a clear relationship between the two. Most studies on media literacy and participation focus on young media users, overlooking generational differences in news consumption. Moreover, studies should also acknowledge the expanding repertoires of political participation in a digitally networked environment. This study uses a news media literacy (NML) scale and an extended political participation scale to analyse the relationship between media literacy and different dimensions of political participation, taking into account generational differences among news audiences. Data from the survey on media literacy is used, and regression analysis is used to assess the relationship between media literacy and political participation. The results are not unequivocally in line with the normative understanding of the relationship between media literacy and civic engagement. Although media literacy education programmes have a positive impact on some forms of political participation, there is no significant relationship between news media literacy and political participation. There is also a generational gap in news media literacy and political participation. The results call for further validation of the NML scale and research of inequalities in news media literacy.","PeriodicalId":39535,"journal":{"name":"Revija za Sociologiju","volume":"123 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-10-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"135964004","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
This paper combines social practice theory, new literacy studies, and critical media literacy. Media literacy allows citizens to participate in society through traditional and digital media. Using existing survey instruments such as the News Literacy Scale and the Internet Skills Survey with originally developed items, we observe media literacy as a social practice encompassing the dimensions of critical thinking, content production, and technical skills. The three dimensions were further operationalised into additive scales of the Critical perception of traditional news media (CPTNMS), Critical perception of digital tools (CPODTS), Media and social justice issues (MSJIS), Content production (CPSS), and Internet information search skills (IISSS). The results from a stratified survey conducted on a sample of adult Croatian citizens (n=1033), representative of gender, age, region, and education, show that age is the main predictor for all scales. The relation between scales shows a positive correlation between CPTNMS, CPODTS, and MSJIS. At the same time, CPTNMS, CPODTS, and MSJIS correlate negatively with the IISS. Those less skilled in internet search are less critical of traditional media and digital tools and are less convinced that media should cover social justice issues. Additionally, being more skilled in content production does not imply any other attitudinal relationship except for a negative association with the lack of IISSS. This paper contributes to the operationalisation of media literacy for sociological research and a better understanding of media literacy in the general population of Croatia.
{"title":"Biti medijski pismen u Hrvatskoj","authors":"Paško Bilić, Marija Brajdić Vuković","doi":"10.5613/rzs.53.2.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.5613/rzs.53.2.3","url":null,"abstract":"This paper combines social practice theory, new literacy studies, and critical media literacy. Media literacy allows citizens to participate in society through traditional and digital media. Using existing survey instruments such as the News Literacy Scale and the Internet Skills Survey with originally developed items, we observe media literacy as a social practice encompassing the dimensions of critical thinking, content production, and technical skills. The three dimensions were further operationalised into additive scales of the Critical perception of traditional news media (CPTNMS), Critical perception of digital tools (CPODTS), Media and social justice issues (MSJIS), Content production (CPSS), and Internet information search skills (IISSS). The results from a stratified survey conducted on a sample of adult Croatian citizens (n=1033), representative of gender, age, region, and education, show that age is the main predictor for all scales. The relation between scales shows a positive correlation between CPTNMS, CPODTS, and MSJIS. At the same time, CPTNMS, CPODTS, and MSJIS correlate negatively with the IISS. Those less skilled in internet search are less critical of traditional media and digital tools and are less convinced that media should cover social justice issues. Additionally, being more skilled in content production does not imply any other attitudinal relationship except for a negative association with the lack of IISSS. This paper contributes to the operationalisation of media literacy for sociological research and a better understanding of media literacy in the general population of Croatia.","PeriodicalId":39535,"journal":{"name":"Revija za Sociologiju","volume":"26 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-08-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"136037003","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
This paper aims to identify whether dimensions of cultural capital affect traditional and media literacy by using survey data collected in 2022 as part of the project Medijsko obrazovanje je važno (N=1033). Using Bourdieu's theoretical framework, three dimensions of cultural capital were operationalised as independent variables: objectified (number of books in the household), embodied (taste in TV programmes), and institutionalised (level of education) cultural capital. Traditional media literacy was operationalised as critical reading of media messages, while digital media literacy was operationalised as creating online digital content. Both of these variables were used as dependent variables in the analysis. Following principal component analysis (PCA), hierarchical regression analysis was conducted to establish whether cultural capital has explanatory power for both dimensions of media literacy. The results point to the statistically significant role of objectified cultural capital in explaining traditional media literacy, although that explanation’s statistical power remains questionable. Digital media literacy exhibited no statistically significant connection with all three cultural capital dimensions. However, additional analysis points to the relevance of digital skills as a more potent factor in explaining traditional and digital media literacy. Overall, digital capital represents a more relevant distinction factor than users’ classic cultural capital in a contemporary media environment. The implications of this data point to the conclusion that media literacy is primarily shaped through various forms of digital capital, although the role of television should not be neglected when developing future programmes in media literacy.
本文旨在通过使用作为Medijsko obrazovanje važno项目一部分的2022年收集的调查数据(N=1033)，确定文化资本的维度是否影响传统和媒体素养。利用布迪厄的理论框架，文化资本的三个维度作为独立变量进行操作:客观化(家庭中的书籍数量)，具体化(电视节目品味)和制度化(教育水平)文化资本。传统媒体素养被操作为对媒体信息的批判性阅读，而数字媒体素养被操作为创建在线数字内容。这两个变量在分析中被用作因变量。在主成分分析(PCA)的基础上，进行层次回归分析，以确定文化资本是否对媒介素养的两个维度都具有解释力。结果指出，客体化文化资本在解释传统媒体素养方面的统计意义显著，尽管这种解释的统计能力仍然值得怀疑。数字媒体素养与所有三个文化资本维度没有统计学上的显著联系。然而，额外的分析指出，数字技能的相关性是解释传统和数字媒体素养的一个更有力的因素。总体而言，在当代媒体环境中，数字资本比用户的经典文化资本代表了一个更相关的区分因素。这一数据的含义表明，媒体素养主要是通过各种形式的数字资本形成的，尽管在制定未来的媒体素养方案时不应忽视电视的作用。
{"title":"Gledaj (TV) i uči? Važnost (utjelovljenog) kulturnog kapitala u objašnjenju klasične i digitalne medijske pismenosti","authors":"Krešimir Krolo","doi":"10.5613/rzs.53.2.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.5613/rzs.53.2.5","url":null,"abstract":"This paper aims to identify whether dimensions of cultural capital affect traditional and media literacy by using survey data collected in 2022 as part of the project Medijsko obrazovanje je važno (N=1033). Using Bourdieu's theoretical framework, three dimensions of cultural capital were operationalised as independent variables: objectified (number of books in the household), embodied (taste in TV programmes), and institutionalised (level of education) cultural capital. Traditional media literacy was operationalised as critical reading of media messages, while digital media literacy was operationalised as creating online digital content. Both of these variables were used as dependent variables in the analysis. Following principal component analysis (PCA), hierarchical regression analysis was conducted to establish whether cultural capital has explanatory power for both dimensions of media literacy. The results point to the statistically significant role of objectified cultural capital in explaining traditional media literacy, although that explanation’s statistical power remains questionable. Digital media literacy exhibited no statistically significant connection with all three cultural capital dimensions. However, additional analysis points to the relevance of digital skills as a more potent factor in explaining traditional and digital media literacy. Overall, digital capital represents a more relevant distinction factor than users’ classic cultural capital in a contemporary media environment. The implications of this data point to the conclusion that media literacy is primarily shaped through various forms of digital capital, although the role of television should not be neglected when developing future programmes in media literacy.","PeriodicalId":39535,"journal":{"name":"Revija za Sociologiju","volume":"12 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-08-31","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"136037002","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Početkom 21. stoljeća publika televizijskih serija u Hrvatskoj se fragmentira, a na zemaljskim televizijama dominaciju preuzimaju turske telenovele. Cilj istraživanja bio je usporediti gledatelje turskih telenovela i one koji to nisu po pitanju vrijednosne kulturne bliskosti s Turskom, odlika njihovoga kulturnog kapitala povezanih s kulturnim angažmanom i znanjem stranih jezika te njihovoga televizijskog ukusa. Istraživanje ujedno po prvi puta na hrvatskom uzorku odrasle populacije klasificira televizijske igrane i zabavne sadržaje na tri žanrovska stila (niskoga, srednjeg i visokoga kulturnog statusa) te utvrđuje povezanosti između kulturnog kapitala gledatelja i preferencija prema tim stilovima. Istraživanje je provedeno metodom snježne grude putem društvene mreže Facebook. Sudjelovalo je 1 185 sudionika podijeljenih u dvije skupine: gledatelji (316) i negledatelji turskih telenovela (869). Rezultati upućuju na to da gledatelji turskih telenovela izražavaju vrijednosnu kulturnu bliskost s Turskom i slabijega su kulturnog angažmana te poznavanja stranih jezika od negledatelja. Uskog su spektra žanrovskih preferencija, uglavnom prema sadržajima niskoga kulturnog statusa, a najviše prema domaćim telenovelama. Negledatelji turskih telenovela nemaju izraženu vrijednosnu kulturnu bliskost s Turskom, snažnije su kulturno angažirani i bolje poznaju strane jezike od gledatelja turskih telenovela. Prihvaćaju igrane žanrove srednjeg i visokoga kulturnog statusa, a ignoriraju narative niskoga kulturnog statusa. Vezano za kulturnu stratifikaciju povezanu s televizijskim ukusima, najveće, statistički značajne pozitivne povezanosti nađene su između kulturnog angažmana, znanja stranih jezika i obrazovanja sa stilom visokoga kulturnog statusa te potom sa stilom srednjega kulturnog statusa. Sa stilom niskoga kulturnog statusa povezanosti su negativne.
从21开始。克罗地亚的数百个电视节目支离破碎，土耳其的电视小说在地球电视上占据主导地位。这项研究的目的是比较土耳其电视小说观众和那些不值得与土耳其文化亲近的观众，他们的文化资本特征与文化参与和外语知识以及他们的电视品味有关。在克罗地亚，这项针对成年人的研究首次将电视游戏和娱乐分为三种类型风格（低、中、高文化地位），并建立了观察者的文化资本和对这些风格的偏好之间的关系。这项研究是通过脸书上的社交网络采用雪箱法进行的。1185名参与者分为两组：观众（316人）和土耳其电视小说观察员（869人）。Rezultati upućuju na to da gledatelji turskih telewella izražavaju vrijednosnu kulturnu bliskot s Turskom i slabijega su kulturng angažmana te poznavanja stranih jezika od gnoredatelja。接近一般偏好的范围，主要根据内容文化地位低，而大多根据国产电视小说。土耳其电视小说观察者与土耳其没有宝贵的文化接触，他们在文化参与方面更强，而且他们比土耳其电视小说观察员懂外语。他们接受中高文化地位的游戏类型，而忽视了低文化地位的本质。在与电视品味相关的文化策略中，在文化参与、外语知识和教育之间发现了最大的、统计上显著的正相关，即高文化地位和中等文化地位。低文化地位的联系是消极的。
{"title":"Publika TV serija u Hrvatskoj","authors":"Vesna Karuza Podgorelec","doi":"10.5613/rzs.53.1.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.5613/rzs.53.1.4","url":null,"abstract":"Početkom 21. stoljeća publika televizijskih serija u Hrvatskoj se fragmentira, a na zemaljskim televizijama dominaciju preuzimaju turske telenovele. Cilj istraživanja bio je usporediti gledatelje turskih telenovela i one koji to nisu po pitanju vrijednosne kulturne bliskosti s Turskom, odlika njihovoga kulturnog kapitala povezanih s kulturnim angažmanom i znanjem stranih jezika te njihovoga televizijskog ukusa. Istraživanje ujedno po prvi puta na hrvatskom uzorku odrasle populacije klasificira televizijske igrane i zabavne sadržaje na tri žanrovska stila (niskoga, srednjeg i visokoga kulturnog statusa) te utvrđuje povezanosti između kulturnog kapitala gledatelja i preferencija prema tim stilovima. Istraživanje je provedeno metodom snježne grude putem društvene mreže Facebook. Sudjelovalo je 1 185 sudionika podijeljenih u dvije skupine: gledatelji (316) i negledatelji turskih telenovela (869). Rezultati upućuju na to da gledatelji turskih telenovela izražavaju vrijednosnu kulturnu bliskost s Turskom i slabijega su kulturnog angažmana te poznavanja stranih jezika od negledatelja. Uskog su spektra žanrovskih preferencija, uglavnom prema sadržajima niskoga kulturnog statusa, a najviše prema domaćim telenovelama. Negledatelji turskih telenovela nemaju izraženu vrijednosnu kulturnu bliskost s Turskom, snažnije su kulturno angažirani i bolje poznaju strane jezike od gledatelja turskih telenovela. Prihvaćaju igrane žanrove srednjeg i visokoga kulturnog statusa, a ignoriraju narative niskoga kulturnog statusa. Vezano za kulturnu stratifikaciju povezanu s televizijskim ukusima, najveće, statistički značajne pozitivne povezanosti nađene su između kulturnog angažmana, znanja stranih jezika i obrazovanja sa stilom visokoga kulturnog statusa te potom sa stilom srednjega kulturnog statusa. Sa stilom niskoga kulturnog statusa povezanosti su negativne.","PeriodicalId":39535,"journal":{"name":"Revija za Sociologiju","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-04-30","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"41499660","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
This article examines women's activism and feminism in Bosnia and Herzegovina, focusing on marginalised women's groups and organisations that are often excluded from academic research and international donor interests. The theoretical section presents the main characteristics of the development of women's organisations in post-war BIH, addressing the problem of NGO-isation of activism and feminism, which marginalises groups of women and organisations that do not belong to prominent liberal feminist organisations that pursue gender mainstreaming. Qualitative research based on in-depth interviews and analysis shows that these organisations mostly focus on the local level to meet diverse, specific, and sometimes urgent needs of women (e.g., Roma women, rural women, impoverished as well as women in small local communities) facing particular challenges while doing so. Although most of them do not clearly profess a feminist identity, they are aware of the patriarchal context, especially in their local communities, and their interpretations are mostly in line with the feminist ethics of care. However, the lack of organisational capacity, sustainable funding, and a clear feminist agenda in their work undermine their critical potential to be triggers for social change.
{"title":"(Un)doing Feminisms Their Own Way","authors":"Amila Ždralović, Zlatiborka Popov Momčinović","doi":"10.5613/rzs.53.1.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.5613/rzs.53.1.2","url":null,"abstract":"This article examines women's activism and feminism in Bosnia and Herzegovina, focusing on marginalised women's groups and organisations that are often excluded from academic research and international donor interests. The theoretical section presents the main characteristics of the development of women's organisations in post-war BIH, addressing the problem of NGO-isation of activism and feminism, which marginalises groups of women and organisations that do not belong to prominent liberal feminist organisations that pursue gender mainstreaming. Qualitative research based on in-depth interviews and analysis shows that these organisations mostly focus on the local level to meet diverse, specific, and sometimes urgent needs of women (e.g., Roma women, rural women, impoverished as well as women in small local communities) facing particular challenges while doing so. Although most of them do not clearly profess a feminist identity, they are aware of the patriarchal context, especially in their local communities, and their interpretations are mostly in line with the feminist ethics of care. However, the lack of organisational capacity, sustainable funding, and a clear feminist agenda in their work undermine their critical potential to be triggers for social change.","PeriodicalId":39535,"journal":{"name":"Revija za Sociologiju","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-04-30","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47365080","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Nagli prelazak na nastavu na daljinu 2020. godine zbog pandemije bolesti COVID-19 od nastavnika je zahtijevao proces prilagodbe stvaranjem novih nastavnih rutina, koji je bio popraćen složenim emocionalnim iskustvom, dok su nastavnici istodobno pokušavali živjeti svoj profesionalni i osobni život. Pozivajući se na Giddensovu teoriju strukturacije s fokusom na procese rutinizacija i regionalizacije interakcija te Turnerovu analizu integracijskih procesa i uloge emocija u njima, u radu se ukazuje na važnost održavanja rutina radi ontološke sigurnosti i socijalne integracije te na relevantnost emocija tijekom nastave na daljinu. U radu se ispituje (i) kako su oblikovane i regionalizirane nastavne rutine te (ii) kakve su pozitivne i negativne emocije nastavnici doživjeli tijekom razdoblja provođenja nastave na daljinu u susretima i interakciji s različitim akterima. U analizi su korištene kvalitativne metode, odnosno analizirani su intervjui provedeni 2020. godine s 32 predmetna učitelja i nastavnika, a kao metoda analize korištena je deduktivno-induktivna tematska analiza. Prodiranje javnog u osobni prostor nastavnika, uspostavljanje rutina i emocionalna iskustva teme su konstruirane tijekom analize, pri čemu su identificirane i podteme. U radu se pokazuje da su očuvanje starih i stvaranje novih rutina te (pozitivne) emocije i očekivanja u interakcijama potencijal koji može omogućiti prevladavanje kriznih ili izazovnih situacija poput nastave na daljinu, ponekad tako da se narušava razgraničenje javnog i privatnog. S druge strane pojava negativnih emocija i dugotrajnih negativnih emocionalnih stanja na mikrorazini upućuju na, iz perspektive nastavnika, neadekvatnu valorizaciju njihova rada od viših institucionalnih razina te predstavljaju potencijal za dezintegracijske procese.
快进到2020年。新冠肺炎大流行一年后，教师们要求进行一个适应新课程惯例的过程，这是通过复杂的情感体验来促进的，同时教师们也在努力过自己的职业和个人生活。该作品引用了吉登斯的结构理论，重点关注日常和区域互动的过程，以及特纳对整合过程和情感在其中的作用的分析，强调了维护日常对本体安全和社会整合的重要性，以及情感在进一步发展中的相关性。这项工作考察了（i）教育惯例是如何形成和区域化的，以及（ii）教师在继续与不同参与者会面和互动的过程中经历了积极和消极的一面。分析中使用了定性方法，并对2020年的访谈进行了分析。戈丁32岁，是一位分析korištena je deduktivno induktivna tematska analiza的专家。在分析、识别和接受过程中，设计了公众对教师个人空间、日常生活和情感体验的访问。这项工作表明，在潜在的互动中，保持旧的和新的习惯以及（积极的）情绪和期望，有助于克服危机或挑战，例如更远的距离，有时会扰乱公共和私人的差异。另一方面，从教师的角度来看，微杂志中的负面情绪和长期负面情绪状况表明，他们的工作在更高的机构层面上没有得到充分的验证，并有可能解体。
{"title":"Rutine i emocije nastavnika kao strukturacijski element obrazovnog sustava tijekom nastave na daljinu","authors":"Đurđica Degač, Jana Vukić","doi":"10.5613/rzs.53.1.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.5613/rzs.53.1.1","url":null,"abstract":"Nagli prelazak na nastavu na daljinu 2020. godine zbog pandemije bolesti COVID-19 od nastavnika je zahtijevao proces prilagodbe stvaranjem novih nastavnih rutina, koji je bio popraćen složenim emocionalnim iskustvom, dok su nastavnici istodobno pokušavali živjeti svoj profesionalni i osobni život. Pozivajući se na Giddensovu teoriju strukturacije s fokusom na procese rutinizacija i regionalizacije interakcija te Turnerovu analizu integracijskih procesa i uloge emocija u njima, u radu se ukazuje na važnost održavanja rutina radi ontološke sigurnosti i socijalne integracije te na relevantnost emocija tijekom nastave na daljinu. U radu se ispituje (i) kako su oblikovane i regionalizirane nastavne rutine te (ii) kakve su pozitivne i negativne emocije nastavnici doživjeli tijekom razdoblja provođenja nastave na daljinu u susretima i interakciji s različitim akterima. U analizi su korištene kvalitativne metode, odnosno analizirani su intervjui provedeni 2020. godine s 32 predmetna učitelja i nastavnika, a kao metoda analize korištena je deduktivno-induktivna tematska analiza. Prodiranje javnog u osobni prostor nastavnika, uspostavljanje rutina i emocionalna iskustva teme su konstruirane tijekom analize, pri čemu su identificirane i podteme. U radu se pokazuje da su očuvanje starih i stvaranje novih rutina te (pozitivne) emocije i očekivanja u interakcijama potencijal koji može omogućiti prevladavanje kriznih ili izazovnih situacija poput nastave na daljinu, ponekad tako da se narušava razgraničenje javnog i privatnog. S druge strane pojava negativnih emocija i dugotrajnih negativnih emocionalnih stanja na mikrorazini upućuju na, iz perspektive nastavnika, neadekvatnu valorizaciju njihova rada od viših institucionalnih razina te predstavljaju potencijal za dezintegracijske procese.","PeriodicalId":39535,"journal":{"name":"Revija za Sociologiju","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-04-30","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"45452975","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Kvalitativna istraživačka etika u sociologiji primarno je vezana uz brojne metodološke značajke kvalitativnih istraživanja, istraživački kontekst i interakcijski proces provedbe kvalitativnih istraživanja, ali i uz klasičan razvoj etičkih kodeksa socioloških društava i širih etičkih regulacija. Etička se pitanja, konvencionalno gledano, odnose na zaštitu sudionika u istraživanju i u Hrvatskoj su regulirana ponajprije na profesionalnoj i institucionalnoj razini. No imajući u vidu razvoj istraživačkih metoda, novih tehnologija i društvenih promjena koje uključuju sadašnje etičke regulacije, nekoliko je aspekata koji se problematiziraju i povezuju u ovom radu. U radu se kvalitativna istraživačka etika razmatra kroz analizu postojećih etičkih kodeksa u sociologiji, primjenu etičkih procedura u istraživanjima te izazove s kojima se istraživači pritom susreću. Etičke regulacije koje zadnjih godina impliciraju standardizaciju etičkih procedura i istraživačke prakse upućuju na važnost kontinuiranih teorijsko-metodoloških rasprava o istraživačkoj etici, posebice u kvalitativnim istraživanjima. Većina metodološke literature sadržava dio o etičkim procedurama (informiranom pristanku, anonimnosti i povjerljivosti, rizicima i sl.) koje se primjenjuju u sociološkim istraživanjima. Ipak, u njima se uočavaju argumenti da se spomenute procedure unutar kvalitativne istraživačke etike trebaju smjestiti sukladno značajkama kvalitativnih istraživanja koje u sociologiji mogu biti dodatno etički, metodološki i istraživački izazovne. U radu se zaključuje da se specifičnosti kvalitativne istraživačke etike očituju u etičkoj praksi kojom se u kvalitativnim istraživanjima etičke procedure primjenjuju na refleksivan način.
{"title":"Aspekti kvalitativne istraživačke etike u sociologiji","authors":"Marija Lončar, Zorana Šuljug Vučica, Larica Hržić","doi":"10.5613/rzs.53.1.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.5613/rzs.53.1.5","url":null,"abstract":"Kvalitativna istraživačka etika u sociologiji primarno je vezana uz brojne metodološke značajke kvalitativnih istraživanja, istraživački kontekst i interakcijski proces provedbe kvalitativnih istraživanja, ali i uz klasičan razvoj etičkih kodeksa socioloških društava i širih etičkih regulacija. Etička se pitanja, konvencionalno gledano, odnose na zaštitu sudionika u istraživanju i u Hrvatskoj su regulirana ponajprije na profesionalnoj i institucionalnoj razini. No imajući u vidu razvoj istraživačkih metoda, novih tehnologija i društvenih promjena koje uključuju sadašnje etičke regulacije, nekoliko je aspekata koji se problematiziraju i povezuju u ovom radu. U radu se kvalitativna istraživačka etika razmatra kroz analizu postojećih etičkih kodeksa u sociologiji, primjenu etičkih procedura u istraživanjima te izazove s kojima se istraživači pritom susreću. Etičke regulacije koje zadnjih godina impliciraju standardizaciju etičkih procedura i istraživačke prakse upućuju na važnost kontinuiranih teorijsko-metodoloških rasprava o istraživačkoj etici, posebice u kvalitativnim istraživanjima. Većina metodološke literature sadržava dio o etičkim procedurama (informiranom pristanku, anonimnosti i povjerljivosti, rizicima i sl.) koje se primjenjuju u sociološkim istraživanjima. Ipak, u njima se uočavaju argumenti da se spomenute procedure unutar kvalitativne istraživačke etike trebaju smjestiti sukladno značajkama kvalitativnih istraživanja koje u sociologiji mogu biti dodatno etički, metodološki i istraživački izazovne. U radu se zaključuje da se specifičnosti kvalitativne istraživačke etike očituju u etičkoj praksi kojom se u kvalitativnim istraživanjima etičke procedure primjenjuju na refleksivan način.","PeriodicalId":39535,"journal":{"name":"Revija za Sociologiju","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-04-30","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"42945385","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Jelena Ombla, Ana Slišković, Matilda Nikolić Ivanišević, Ana Šimunić, Marija Ljubičić
Roditelji djece s teškoćama u razvoju suočavaju se s brojnim izazovima i stresorima koji se mogu negativno odraziti na njihovu dobrobit. Jedna od relativno zanemarenih tema, osobito u nacionalnim okvirima, jest otežana mogućnost usklađivanja zahtjeva radne i obiteljske uloge te skupine roditelja. Stoga je cilj ovog rada bio dobiti dublji uvid u čimbenike koji imaju potencijalno važnu ulogu u objašnjenju dobrobiti zaposlenih roditelja djece s teškoćama u razvoju u RH; preciznije, identificirati čimbenike koji promoviraju i/ili ometaju usklađivanje radnog i obiteljskog života te skupine roditelja. U istraživanju temeljenom na dubinskim intervjuima sudjelovalo je ukupno 25 zaposlenih roditelja (15 majki i 10 očeva) djece s različitim vrstama i stupnjevima teškoća u razvoju. Većina sudionika (N=23) ima jedno dijete, dok dvoje sudionika ima dvoje djece s objektivno dijagnosticiranim teškoćama u razvoju. Većina sudionika (N=21) provedenog istraživanja zaposlena je na puno radno vrijeme. Podatci su analizirani tematskom analizom. Rezultati su ukazali na četiri skupine čimbenika: društvene, organizacijske, obiteljske i osobne, koji, iz perspektive sudionika istraživanja, olakšavaju i/ili otežavaju usklađivanje radne i obiteljske uloge. S obzirom na to da je dobrobit roditelja djece s teškoćama u razvoju snažno oblikovana specifičnim društvenim kontekstom, što otežava poopćavanje rezultata te tematike dobivene u različitim zemljama, rezultati istraživanja provedenog u RH imaju važan teorijski doprinos. Identifikacija i opis relevantnih čimbenika koji omogućuju usklađivanje radne i obiteljske uloge te tako oblikuju dobrobit te skupine roditelja pružaju snažno polazište za kvantitativna istraživanja u tom području. Uz spomenuto rad pruža niz praktičnih implikacija usmjerenih unapređenju dobrobiti te skupine roditelja.
处于发展阶段的父母面临着许多挑战和压力，这些挑战和压力可能会对他们的福利产生不利影响。Jedna od relativno zanemarenih tema，osobito u nacionalnim okvirima，jest otežana mogućnost usklařivanja zahtjeva radne i obiteljske uloge te skupine roditelja。因此，这项工作的目的是更深入地了解在解释残疾儿童的就业父母在RH发展中的益处方面可能具有重要意义的因素；特别是，确定促进和/或阻碍工作和家庭生活以及父母群体协调的因素。共有25名员工父母（15名母亲和10名父亲）的不同类型和程度的发展困难儿童参加了深度访谈。大多数参与者（N=23）有一个孩子，而两名参与者有两个孩子，客观诊断有发育问题。进行研究的大多数参与者（N=21）已经工作了很长时间。在专题分析中对数据进行了分析。研究结果表明，四个因素组：社会、组织、家庭和个人，从研究参与者的角度来看，这有助于和/或促进工作和家庭角色的协调。鉴于发展困难儿童在特定的社会背景下受益匪浅，这使得很难改进在不同国家获得的结果和主题，在RH中进行的研究结果具有重要的理论影响。识别和描述相关因素，以协调工作和家庭角色，从而塑造父母的利益，并为该领域的定量研究提供强有力的地位。Uz spomenuto rad pruža niz praktičnih implikacija usmjerenih unapreŞenju dobrobiti te skupine roditelja。
{"title":"Kako zaposleni roditelji djece s teškoćama u razvoju usklađuju zahtjeve radne i obiteljske uloge?","authors":"Jelena Ombla, Ana Slišković, Matilda Nikolić Ivanišević, Ana Šimunić, Marija Ljubičić","doi":"10.5613/rzs.53.1.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.5613/rzs.53.1.3","url":null,"abstract":"Roditelji djece s teškoćama u razvoju suočavaju se s brojnim izazovima i stresorima koji se mogu negativno odraziti na njihovu dobrobit. Jedna od relativno zanemarenih tema, osobito u nacionalnim okvirima, jest otežana mogućnost usklađivanja zahtjeva radne i obiteljske uloge te skupine roditelja. Stoga je cilj ovog rada bio dobiti dublji uvid u čimbenike koji imaju potencijalno važnu ulogu u objašnjenju dobrobiti zaposlenih roditelja djece s teškoćama u razvoju u RH; preciznije, identificirati čimbenike koji promoviraju i/ili ometaju usklađivanje radnog i obiteljskog života te skupine roditelja. U istraživanju temeljenom na dubinskim intervjuima sudjelovalo je ukupno 25 zaposlenih roditelja (15 majki i 10 očeva) djece s različitim vrstama i stupnjevima teškoća u razvoju. Većina sudionika (N=23) ima jedno dijete, dok dvoje sudionika ima dvoje djece s objektivno dijagnosticiranim teškoćama u razvoju. Većina sudionika (N=21) provedenog istraživanja zaposlena je na puno radno vrijeme. Podatci su analizirani tematskom analizom. Rezultati su ukazali na četiri skupine čimbenika: društvene, organizacijske, obiteljske i osobne, koji, iz perspektive sudionika istraživanja, olakšavaju i/ili otežavaju usklađivanje radne i obiteljske uloge. S obzirom na to da je dobrobit roditelja djece s teškoćama u razvoju snažno oblikovana specifičnim društvenim kontekstom, što otežava poopćavanje rezultata te tematike dobivene u različitim zemljama, rezultati istraživanja provedenog u RH imaju važan teorijski doprinos. Identifikacija i opis relevantnih čimbenika koji omogućuju usklađivanje radne i obiteljske uloge te tako oblikuju dobrobit te skupine roditelja pružaju snažno polazište za kvantitativna istraživanja u tom području. Uz spomenuto rad pruža niz praktičnih implikacija usmjerenih unapređenju dobrobiti te skupine roditelja.","PeriodicalId":39535,"journal":{"name":"Revija za Sociologiju","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2023-04-30","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"43147714","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：