The aim of this article is to analyse Constantine P. Cavafy’s poems on death with the help of theoretical and hermeneutical literary principles and the interplay of the Greek words sema (“a grave”) and soma (“the body”). The aim is to study their forms and symbolisms as one of the fundamental motifs of Cavafy’s oeuvre. Simultaneously, the article will compare the poetic symbols with ancient philosophy on death (exemplified by Plato), as well as with the later authors’ (for instance, Stéphane Mallarmé’s) symbolistic considerations of death, which inspired Cavafy’s, modern, poetry. Through a textual analysis of his poetry on death, the poet’s influence and the sense of destruction he arouses in the reader will be explored. Furthermore, the article will focus on the thymotic power of his poetry, arguing that this author of historical heritage—that is, of the inheritance of Eros inheritance—is also an author of the inheritance of Thanatos.
{"title":"Sema and Soma in the Poems about Death by Constantine P. Cavafy","authors":"Nysret Krasniqi","doi":"10.29162/anafora.v9i2.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/anafora.v9i2.3","url":null,"abstract":"The aim of this article is to analyse Constantine P. Cavafy’s poems on death with the help of theoretical and hermeneutical literary principles and the interplay of the Greek words sema (“a grave”) and soma (“the body”). The aim is to study their forms and symbolisms as one of the fundamental motifs of Cavafy’s oeuvre. Simultaneously, the article will compare the poetic symbols with ancient philosophy on death (exemplified by Plato), as well as with the later authors’ (for instance, Stéphane Mallarmé’s) symbolistic considerations of death, which inspired Cavafy’s, modern, poetry. Through a textual analysis of his poetry on death, the poet’s influence and the sense of destruction he arouses in the reader will be explored. Furthermore, the article will focus on the thymotic power of his poetry, arguing that this author of historical heritage—that is, of the inheritance of Eros inheritance—is also an author of the inheritance of Thanatos.","PeriodicalId":40415,"journal":{"name":"Anafora","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69711213","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Az újvidéki Új Symposion folyóirat 1965-ben indult, és több belső vagy kikényszerített átalakulás, nemzedékváltás után 1992-ben szűnt meg végleg. A folyóiratnak a vajdasági magyar irodalmat megújító programjában az esszé, az irodalmi kritika mellett különös jelentőségre tesz szert az avantgárd irodalmi hagyományokra támaszkodó szabad vers. A tanulmány a szabad vers térnyerését és irodalmi eredményeit követi végig a folyóirat működésének három évtizedében.
{"title":"A szabad vers kultusza az újvidéki Új Symposion folyóiratban","authors":"István Ladányi","doi":"10.29162/anafora.v9i2.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/anafora.v9i2.4","url":null,"abstract":"Az újvidéki Új Symposion folyóirat 1965-ben indult, és több belső vagy kikényszerített átalakulás, nemzedékváltás után 1992-ben szűnt meg végleg. A folyóiratnak a vajdasági magyar irodalmat megújító programjában az esszé, az irodalmi kritika mellett különös jelentőségre tesz szert az avantgárd irodalmi hagyományokra támaszkodó szabad vers. A tanulmány a szabad vers térnyerését és irodalmi eredményeit követi végig a folyóirat működésének három évtizedében.","PeriodicalId":40415,"journal":{"name":"Anafora","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69711245","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Cilj je rada dekodirati aspekte interpretativnih kategorija interpersonalne komunikacije, društvene kritike i pjesničkog koda u poetskim i proznim tekstovima Branka Čegeca unutar pjesničkih zbirki Uspon i pad Koševskog brda; Sarajevo za prolaznike i Pun mjesec u Istanbulu te pridonijeti analizi i opisu poetike njegova pjesništva. Čegecovi poetski tekstovi iščitavaju se pomoću koncepta tekstualnih struktura pjesničkog znaka Zorana Kravara te Jakobsonove i Bühlerove jezične funkcije kojom se raščlanjuje unutrašnji značenjski rad teksta, dok se interpretacijski analitički sustav preuzima iz Koreografije teksta Gorana Rema i Kompozicije lirske pjesme Josipa Užarevića. Analiza fenomena interpersonalne komunikacije temelji se na studijama Kathleen Kelley Reardon i Rolanda Burkarta. U radu se analiziraju modeli dijakronijske intertekstualnosti u okviru interpretativne kategorije interpersonalne komunikacije utemeljene na ironizaciji petrarkističkog ljubavnog koda, funkcija seksualnosti subjekta kao figure provokacije, proces konstrukcije identiteta na primjeru oslobađanja ženskog subjekta i ostvarenja kategorija vremena i prostora koje izgrađuju unutarnji svijet subjekta. Proces dekonstrukcije i konstrukcije postaje sredstvo kojim se izgrađuje identitet subjekta ili pjesnički kod umjetničkog identiteta subjekta. Intermedijalnost se kao jedno od glavnih obilježja Čegecove poetike i poetike modernog pjesništva u cjelini prepoznaje kao sredstvo kojim se iznosi društvena kritika granica umjetnosti, autoriteta, moći i kulture.
{"title":"Interpersonalna komunikacija, društvena kritika i pjesnički kod u poetskim tekstovima Branka Čegeca","authors":"Beatriz Brkić, Paula Rem","doi":"10.29162/anafora.v9i2.8","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/anafora.v9i2.8","url":null,"abstract":"Cilj je rada dekodirati aspekte interpretativnih kategorija interpersonalne komunikacije, društvene kritike i pjesničkog koda u poetskim i proznim tekstovima Branka Čegeca unutar pjesničkih zbirki Uspon i pad Koševskog brda; Sarajevo za prolaznike i Pun mjesec u Istanbulu te pridonijeti analizi i opisu poetike njegova pjesništva. Čegecovi poetski tekstovi iščitavaju se pomoću koncepta tekstualnih struktura pjesničkog znaka Zorana Kravara te Jakobsonove i Bühlerove jezične funkcije kojom se raščlanjuje unutrašnji značenjski rad teksta, dok se interpretacijski analitički sustav preuzima iz Koreografije teksta Gorana Rema i Kompozicije lirske pjesme Josipa Užarevića. Analiza fenomena interpersonalne komunikacije temelji se na studijama Kathleen Kelley Reardon i Rolanda Burkarta. U radu se analiziraju modeli dijakronijske intertekstualnosti u okviru interpretativne kategorije interpersonalne komunikacije utemeljene na ironizaciji petrarkističkog ljubavnog koda, funkcija seksualnosti subjekta kao figure provokacije, proces konstrukcije identiteta na primjeru oslobađanja ženskog subjekta i ostvarenja kategorija vremena i prostora koje izgrađuju unutarnji svijet subjekta. Proces dekonstrukcije i konstrukcije postaje sredstvo kojim se izgrađuje identitet subjekta ili pjesnički kod umjetničkog identiteta subjekta. Intermedijalnost se kao jedno od glavnih obilježja Čegecove poetike i poetike modernog pjesništva u cjelini prepoznaje kao sredstvo kojim se iznosi društvena kritika granica umjetnosti, autoriteta, moći i kulture.","PeriodicalId":40415,"journal":{"name":"Anafora","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69711384","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
The issue of re-establishing the contemporary Irish women playwrights to prominence has gained great attention. Women playwrights feel the need to combat systemic prejudice in the theatre industry, meaning that postfeminists in Ireland are very much present. Although often regarded as a synonym for third-wave feminism, postfeminism has its separate characteristics. One of them is that postfeminism defines equality differently than has been done previously. Equality should not look like androgyny, nor should it be strictly divided based on gender since such a division ignores the human elements of thought, intellect, emotion, and expression. Furthermore, ethical issues in literature have been identified and discussed worldwide for years, not excepting the contemporary Irish theatre. The aim of this paper is to show a notable step towards an increased emphasis on the issue of gender responsibility and solidarity, or lack thereof. The paper also deals with ethical implications and consequences of the ways in which these issues underpin social interactions as well as family and gender relations that Marina Carr and Nancy Harris dramatize in their plays.
{"title":"“Women’s Voices in Contemporary Irish Theatre","authors":"Sandra Novkinić","doi":"10.29162/anafora.v9i1.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/anafora.v9i1.3","url":null,"abstract":"The issue of re-establishing the contemporary Irish women playwrights to prominence has gained great attention. Women playwrights feel the need to combat systemic prejudice in the theatre industry, meaning that postfeminists in Ireland are very much present. Although often regarded as a synonym for third-wave feminism, postfeminism has its separate characteristics. One of them is that postfeminism defines equality differently than has been done previously. Equality should not look like androgyny, nor should it be strictly divided based on gender since such a division ignores the human elements of thought, intellect, emotion, and expression. Furthermore, ethical issues in literature have been identified and discussed worldwide for years, not excepting the contemporary Irish theatre. The aim of this paper is to show a notable step towards an increased emphasis on the issue of gender responsibility and solidarity, or lack thereof. The paper also deals with ethical implications and consequences of the ways in which these issues underpin social interactions as well as family and gender relations that Marina Carr and Nancy Harris dramatize in their plays.","PeriodicalId":40415,"journal":{"name":"Anafora","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69710662","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U središtu je pozornosti članka prikazati odnos Matoševa modernog književnog opusa te njegov moderni medijski flanerizam nasuprot postmodernom intermedijskom književnom flaneriranju Branka Čegeca, oslanjajući se pritom na teorijska razmatranja Dubravke Oraić Tolić, Krešimira Nemeca, Igora Gajina te Gorana Galića. U članku se sažima povijest pojma flanera i flanerizma, s naglaskom na njegovu primjenu na Čegecov i Matošev opus. Budući da subjekt u Čegecovim poetskim tekstovima meandrira označiteljskim putanjama, vidjeti nam je kakva je njegova pozicija u odnosu spram subjekta u Matoševim tekstovima. Analiza potvrđuje kako se Čegec postmodernističkom aparaturom, uz dakako literarne odmake, oslanja na intermedijalne izvore i tragove kao i Matoš te mu na taj način šalje simbolični postmoderni odgovor.
{"title":"Modernizam AGM-ova flanera i postmoderni medijasferni flanerizam Branka Čegeca","authors":"Luka Franjić, Ivan Trojan","doi":"10.29162/anafora.v9i2.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/anafora.v9i2.7","url":null,"abstract":"U središtu je pozornosti članka prikazati odnos Matoševa modernog književnog opusa te njegov moderni medijski flanerizam nasuprot postmodernom intermedijskom književnom flaneriranju Branka Čegeca, oslanjajući se pritom na teorijska razmatranja Dubravke Oraić Tolić, Krešimira Nemeca, Igora Gajina te Gorana Galića. U članku se sažima povijest pojma flanera i flanerizma, s naglaskom na njegovu primjenu na Čegecov i Matošev opus. Budući da subjekt u Čegecovim poetskim tekstovima meandrira označiteljskim putanjama, vidjeti nam je kakva je njegova pozicija u odnosu spram subjekta u Matoševim tekstovima. Analiza potvrđuje kako se Čegec postmodernističkom aparaturom, uz dakako literarne odmake, oslanja na intermedijalne izvore i tragove kao i Matoš te mu na taj način šalje simbolični postmoderni odgovor.","PeriodicalId":40415,"journal":{"name":"Anafora","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69711266","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
This paper examines post-revolution crises, migration, and the quest for self-identity in Abdulrazak Gurnah’s Gravel Heart (2017). Gurnah is a postcolonial cosmopolitan Zanzibarian writer born and raised in Zanzibar, Tanzania, but who lives and writes in London. Gravel Heart reviews the 1964 post-independence revolution in Zanzibar with a focus on how it leads to the mass exodus of people of other ethnic backgrounds from Zanzibar. Among those forced to leave the island are the ruling Omani Arabs, the Yemenis, the Indians, and the Europeans. The paper adopts the Postcolonial theory in the analysis of the text with an emphasis on both remote and immediate causes of the revolution and the crises it generates. It is discovered that the 1964 revolution is an inevitable stage in the political development of Zanzibar going by the structure left behind by the British colonial government who fled the country in 1963. The text also reveals migration challenges faced by immigrants in the Diaspora, such as identity crises, unemployment, and accommodation problems. It can also be seen that the return of the leading migrant character serves as an epiphany for him regarding certain factors that culminated in the family and national crises. The narrator berates the revolution since the new emerging leaders failed to address the critical challenges faced by the people of Zanzibar; rather, they instituted a new government of terror. The post-revolution Zanzibar witnessed unjust arrest and detention of members of oppositions, corruption, high handedness, abuse of power and family disintegration. The paper thus concludes that forced migration, bad leadership, corruption, abuse of power, family disintegration, and crises of identity mar the post-revolution lives of Zanzibarians both at home and in the Diaspora.
{"title":"“Post‐Revolution Crisis, Migration, and the Quest for Self‐Identity” in Abdulrazak Gurnah’s Gravel Heart","authors":"Nureni Oyewole Fadare","doi":"10.29162/anafora.v9i1.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/anafora.v9i1.6","url":null,"abstract":"This paper examines post-revolution crises, migration, and the quest for self-identity in Abdulrazak Gurnah’s Gravel Heart (2017). Gurnah is a postcolonial cosmopolitan Zanzibarian writer born and raised in Zanzibar, Tanzania, but who lives and writes in London. Gravel Heart reviews the 1964 post-independence revolution in Zanzibar with a focus on how it leads to the mass exodus of people of other ethnic backgrounds from Zanzibar. Among those forced to leave the island are the ruling Omani Arabs, the Yemenis, the Indians, and the Europeans. The paper adopts the Postcolonial theory in the analysis of the text with an emphasis on both remote and immediate causes of the revolution and the crises it generates. It is discovered that the 1964 revolution is an inevitable stage in the political development of Zanzibar going by the structure left behind by the British colonial government who fled the country in 1963. The text also reveals migration challenges faced by immigrants in the Diaspora, such as identity crises, unemployment, and accommodation problems. It can also be seen that the return of the leading migrant character serves as an epiphany for him regarding certain factors that culminated in the family and national crises. The narrator berates the revolution since the new emerging leaders failed to address the critical challenges faced by the people of Zanzibar; rather, they instituted a new government of terror. The post-revolution Zanzibar witnessed unjust arrest and detention of members of oppositions, corruption, high handedness, abuse of power and family disintegration. The paper thus concludes that forced migration, bad leadership, corruption, abuse of power, family disintegration, and crises of identity mar the post-revolution lives of Zanzibarians both at home and in the Diaspora.","PeriodicalId":40415,"journal":{"name":"Anafora","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69711014","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Rad istražuje problematiku rodnih uloga u patrijarhalnom društvu u drami Dugo putovanje u noć (1956.) Eugenea O’Neilla i drami Sjećam se mame (1944.) Johna Van Drutena, s obzirom na prikaz lika majke. Eugene O’Neill donosi priču o disfunkcionalnoj obitelji Tyrone, dok John Van Druten prikazuje blisku obitelj norveških imigranata Hansona. Iako naizgled drugačije, dvije su obitelji slične po patrijarhalnom ustroju, što se odražava na likove majki koje se prilagođavaju tradicionalnim rodnim ulogama. Van Drutenova protagonistica Marta Hanson nesebična je i brižna majka zaslužna za sreću svoje obitelji, za razliku od Mary Tyrone koja je ovisna o morfiju i okrivljena za propast vlastite obitelji. Unatoč očiglednim razlikama između protagonistica, obje su procjenjivane na temelju istih kriterija – njihovog odnosa prema suprugu, djeci, te naposljetku novcu i karijeri. U radu se primjenjuje rodna teorija Simone de Beauvoir na temelju koje se proučava ponašanje protagonistica u tri situacije – bračnom životu, majčinstvu i poslovnom svijetu. Rad dolazi do zaključka da iako su Mary i Marta procjenjivane na temelju istih kriterija, razlikuju se u tome da Marta uspješno ispunjava očekivane uloge, dok Mary to ne uspijeva. Stoga majke u navedenim dramama čine binarne opreke – majka u Van Drutenovoj drami prikazana je kao svetica hvaljena za podnesene žrtve, dok je majka u O’Neillovoj drami prikana kao grešnica čiji propusti vode do obiteljske propasti.
这部作品探讨了父权社会在长夜旅行剧（1956年）中的出生角色问题。尤金·奥尼尔和戏剧《我记得妈妈》（1944年）约翰·范·德鲁滕，考虑到母亲的脸。尤金·奥尼尔（Eugene O'Neill）讲述了蒂龙（Tyrone）失调家庭的故事，而约翰·范·德鲁滕（John Van Druten）则讲述了挪威移民汉森（Hanson）的亲密家庭。虽然看起来不同，但两个家庭的父权结构相似，这反映了母亲适应传统生育角色的性格。Van Drutenova protagonitica Marta Hanson nesebična je i brižna majka zaslužna za sreću svoje obitelji，za razliku od Mary Tyrone koja je ovisna o morfiju i okrivljena za propast vlastite obitelji。尽管主角之间有明显的差异，但他们都是基于相同的标准来评估的——他们与妻子、孩子的关系，以及最终的金钱和事业。西蒙娜·德·波伏娃的出生理论是在研究主人公在婚姻、母性和商业世界三种情况下的行为的基础上运用到作品中的。这项工作的结论是，尽管玛丽和玛尔塔是根据相同的标准进行评估的，但玛尔塔成功地完成了预期的角色，直到玛丽成功。因此，上述剧中的母亲提出了二元借口——范·德鲁滕剧中的母亲是一个被牺牲的圣人，而奥尼尔剧中的母亲则是一个错失了家破人亡之水的罪人。
{"title":"Rodne uloge i ženski identitet u dramama Dugo putovanje u noć Eugenea O’Neilla i Sjećam se mame Johna Van Drutena","authors":"Lucija Periš","doi":"10.29162/anafora.v9i1.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/anafora.v9i1.2","url":null,"abstract":"Rad istražuje problematiku rodnih uloga u patrijarhalnom društvu u drami Dugo putovanje u noć (1956.) Eugenea O’Neilla i drami Sjećam se mame (1944.) Johna Van Drutena, s obzirom na prikaz lika majke. Eugene O’Neill donosi priču o disfunkcionalnoj obitelji Tyrone, dok John Van Druten prikazuje blisku obitelj norveških imigranata Hansona. Iako naizgled drugačije, dvije su obitelji slične po patrijarhalnom ustroju, što se odražava na likove majki koje se prilagođavaju tradicionalnim rodnim ulogama. Van Drutenova protagonistica Marta Hanson nesebična je i brižna majka zaslužna za sreću svoje obitelji, za razliku od Mary Tyrone koja je ovisna o morfiju i okrivljena za propast vlastite obitelji. Unatoč očiglednim razlikama između protagonistica, obje su procjenjivane na temelju istih kriterija – njihovog odnosa prema suprugu, djeci, te naposljetku novcu i karijeri. U radu se primjenjuje rodna teorija Simone de Beauvoir na temelju koje se proučava ponašanje protagonistica u tri situacije – bračnom životu, majčinstvu i poslovnom svijetu. Rad dolazi do zaključka da iako su Mary i Marta procjenjivane na temelju istih kriterija, razlikuju se u tome da Marta uspješno ispunjava očekivane uloge, dok Mary to ne uspijeva. Stoga majke u navedenim dramama čine binarne opreke – majka u Van Drutenovoj drami prikazana je kao svetica hvaljena za podnesene žrtve, dok je majka u O’Neillovoj drami prikana kao grešnica čiji propusti vode do obiteljske propasti.","PeriodicalId":40415,"journal":{"name":"Anafora","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69710612","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Ciljevi su rada analizirati suodnose suvremenog društva i nakladnika koji tvore okvir mogućnosti nakladničkog posredovanja knjiških sadržaja. Riječ je o naslijeđenom obilju knjiga koje se neprekidno povećava, o svjetonazorskoj cenzuri koja svjedoči o projekcijama društvenih vrijednosti u naslijeđeno knjiško obilje, o ulozi IT tvrtki koje su pokrenule revoluciju u distribuciji knjige, ali su prouzročile nove probleme u području autorskih prava i, naposljetku, o samom nakladniku koji je i dalje ključni jamac kvalitete objavljenog sadržaja. Rad se temelji na sadržajnoj analizi suvremene literature s područja nakladničkih studija, novinskih tekstova i komentara te statističkih izvješća. Inovativni doprinos rada ponajprije čini razrada svjetonazorske cenzure iz teorijske perspektive istraživanja čitateljskih navika, potom razrada pozitivnih i negativnih posljedica uključivanja IT tvrtki u proizvodnju i distribuciju knjiga i isticanje vrijednosti tradicionalne uloge nakladnika bez koje autorska kreativnost ostaje nevidljiva, ne-objavljena, doslovce ne-javna.
Ciljevi su rada analizirati sudnose suvremeong društva i nakladnika koji tvore okvir mogućnosti nakladničkog posredovanja knjiških sadržaja。这是关于不断增加的书籍遗产，见证书籍遗产中社会价值观投射的世界审查，IT公司在书籍发行方面发起了一场革命，但却导致了版权方面的新问题，最后，所有者本人，他仍然是出版内容质量的关键保证。这项工作是基于对当代文学的内容分析，从政府研究、报纸和评论以及统计报告等领域进行的。这项工作的一个创新贡献是从阅读习惯研究的理论角度发展光源审查制度，然后为信息技术公司参与书籍的制造和发行产生积极和消极的影响，并强调传统所有者角色的价值，如果没有传统所有者角色，作者的创造力将是无形的、未出版的、实际上是非公开的。
{"title":"Društvo i nakladništvo","authors":"Zoran Velagić","doi":"10.29162/anafora.v9i1.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/anafora.v9i1.1","url":null,"abstract":"Ciljevi su rada analizirati suodnose suvremenog društva i nakladnika koji tvore okvir mogućnosti nakladničkog posredovanja knjiških sadržaja. Riječ je o naslijeđenom obilju knjiga koje se neprekidno povećava, o svjetonazorskoj cenzuri koja svjedoči o projekcijama društvenih vrijednosti u naslijeđeno knjiško obilje, o ulozi IT tvrtki koje su pokrenule revoluciju u distribuciji knjige, ali su prouzročile nove probleme u području autorskih prava i, naposljetku, o samom nakladniku koji je i dalje ključni jamac kvalitete objavljenog sadržaja. Rad se temelji na sadržajnoj analizi suvremene literature s područja nakladničkih studija, novinskih tekstova i komentara te statističkih izvješća. Inovativni doprinos rada ponajprije čini razrada svjetonazorske cenzure iz teorijske perspektive istraživanja čitateljskih navika, potom razrada pozitivnih i negativnih posljedica uključivanja IT tvrtki u proizvodnju i distribuciju knjiga i isticanje vrijednosti tradicionalne uloge nakladnika bez koje autorska kreativnost ostaje nevidljiva, ne-objavljena, doslovce ne-javna.","PeriodicalId":40415,"journal":{"name":"Anafora","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69710542","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Eduard von Keyserling wird schon von seinen Zeitgenossen, aber auch während der späteren Rezeption als Autor aufgefasst, dessen Werke thematisch um den kulturellen Verfall seines eigenen Milieus, des deutsch-baltischen Adels, kreisen. Der schwerkranke und blinde Keyserling erscheint dabei selbst als letzte Sprosse seiner Familienlinie. Der deutsch-baltische Adel erweist sich als eine Gesellschaft, die wegen der jahrhundertealten, fast unveränderten Lebensweise beim Aufbruch der Moderne ihrem Untergang entgegenläuft. Die Verfallsstimmung lässt sich dabei durch verschiedene Anzeichen bemerken. Das familiäre und gesellschaftliche Leben dieser Menschen wird von einer Ordnung geprägt, deren Beschützer und Befürworter die alten Schlossherrschaften sind. Diese psychisch immer noch starken Menschen verlieren jedoch an Lebenskraft und blicken oft als Schwerkranke dem bevorstehenden Tod entgegen. Die Pflege der Tradition soll daher an die jüngere Generation vermittelt werden, die jedoch dieser Aufgabe nicht gewachsen ist. Die Jugend hat ebenfalls mit verschiedenen psychischen oder physischen Krankheiten zu kämpfen. Überempfindlichkeit, Reizhunger oder Neurose treiben diese jungen Menschen aus der zwar geborgenen, aber betrübenden familiären Umgebung oder schließen sie noch fester innerhalb der Schlossmauern ein, sodass jegliche äußeren Einflüsse als Bedrohung erscheinen. Beide Fälle sind dabei durch die Verneinung der Wirklichkeit zum Scheitern verurteilt. Als misslungen erweisen sich ebenfalls die häufigen Bestrebungen, über die eigene Sensibilität und Kränklichkeit durch den Genuss des häuslichen Komforts hinwegzutäuschen. Keyserling schildert eine Gesellschaft, die den eigenen Verfall mit einem Schleier des ästhetisch Schönen zu bedecken versucht, dabei jedoch von der Realität immer wieder eingeholt wird.
{"title":"Krankheit, Kultur und Komfort. Dekadenz als Lebensstil in Eduard von Keyserlings Erzählungen","authors":"Anja Orozović","doi":"10.29162/anafora.v9i1.9","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/anafora.v9i1.9","url":null,"abstract":"Eduard von Keyserling wird schon von seinen Zeitgenossen, aber auch während der späteren Rezeption als Autor aufgefasst, dessen Werke thematisch um den kulturellen Verfall seines eigenen Milieus, des deutsch-baltischen Adels, kreisen. Der schwerkranke und blinde Keyserling erscheint dabei selbst als letzte Sprosse seiner Familienlinie. Der deutsch-baltische Adel erweist sich als eine Gesellschaft, die wegen der jahrhundertealten, fast unveränderten Lebensweise beim Aufbruch der Moderne ihrem Untergang entgegenläuft. Die Verfallsstimmung lässt sich dabei durch verschiedene Anzeichen bemerken. Das familiäre und gesellschaftliche Leben dieser Menschen wird von einer Ordnung geprägt, deren Beschützer und Befürworter die alten Schlossherrschaften sind. Diese psychisch immer noch starken Menschen verlieren jedoch an Lebenskraft und blicken oft als Schwerkranke dem bevorstehenden Tod entgegen. Die Pflege der Tradition soll daher an die jüngere Generation vermittelt werden, die jedoch dieser Aufgabe nicht gewachsen ist. Die Jugend hat ebenfalls mit verschiedenen psychischen oder physischen Krankheiten zu kämpfen. Überempfindlichkeit, Reizhunger oder Neurose treiben diese jungen Menschen aus der zwar geborgenen, aber betrübenden familiären Umgebung oder schließen sie noch fester innerhalb der Schlossmauern ein, sodass jegliche äußeren Einflüsse als Bedrohung erscheinen. Beide Fälle sind dabei durch die Verneinung der Wirklichkeit zum Scheitern verurteilt. Als misslungen erweisen sich ebenfalls die häufigen Bestrebungen, über die eigene Sensibilität und Kränklichkeit durch den Genuss des häuslichen Komforts hinwegzutäuschen. Keyserling schildert eine Gesellschaft, die den eigenen Verfall mit einem Schleier des ästhetisch Schönen zu bedecken versucht, dabei jedoch von der Realität immer wieder eingeholt wird.","PeriodicalId":40415,"journal":{"name":"Anafora","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69710921","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U radu se polazi od Škrebove koncepcije književnosti kao neodvojive od društvenog i povijesnog konteksta. Na tom antropološkom temelju analizira se fenomen krize sa žarištem u sustavu obitelji sadržane u romanu Unterstadt Ivane Šojat i romanu Restoran Dalmacija Jagode Marinić. Tako se komparativnom analitičkom metodom osim proučavanja tematskih, kompozicijskih i žanrovskih značajki odabranih romana želi istražiti i način na koji književnost kontekstualizira stanje krize u suvremenom diskursu. Takva namjera zahtijeva usporedbu i analizu veza sa širim društvenim i povijesnim kontekstom. Komparativnom se analitičkom metodom osim proučavanja tematskih, kompozicijskih i žanrovskih značajki odabranih romana želi istražiti i način na koji književnost kontekstualizira stanje krize u suvremenom diskursu. Ispomažući se teorijskim odrednicama dosadašnjih istraživanja o krizi, obitelji i arhiviranju sjećanja, u radu se proučavaju i uspoređuju uzroci i pokazatelji krize u obitelji, kao i reakcije na nju, i na taj način kontekstualizira književnost. Takva namjera zahtijeva analizu koja prelazi granicu klasične strukturalističke analize i širi obzor književnog djela, pa će se u postupku istraživanja koristiti postklasična ili nova naratologija koja je osim na zatvoreni svijet romana orijentirana i na kontekst. Iz tog je razloga pristup analizi u određenoj mjeri zamišljen interdisciplinarno jer proučavanje krize, generacije i sjećanja u književnim djelima zahtijeva sociološki i kulturološki kao i književno-povijesni pristup u smislu sveukupna razumijevanja i tumačenja romana u širem kontekstu. Dosadašnja istraživanja ovih romana nisu bila usmjerena na raspravu o iskustvu krize i kontekstualnoj uvjetovanost u okvirima sustava obitelji. Rad daje nove perspektive o kontekstualnom karakteru krize obitelji u suvremenoj književnosti, o neposrednom relacioniranju obitelji s ostalim društvenim pojavama, te nove perspektive u istraživanju suvremenog generacijskog romana kao hibridnog žanrovskog oblika.
文学的概念来源于“螺丝钉”概念，与社会历史语境不同。在人类学的基础上，小说《Unterstadt Ivan Shiot》和小说《Dalmacia Jagode Marinic Restaurant》分析了家庭系统中的火灾危机现象。因此，除了对题材、构图和类型选择小说的研究之外，比较分析的方法是探索文学在当代语境中危机处境的辩论方式。这将需要将这种关系与更广泛的社会和历史背景进行比较和分析。除了研究题材、构图和类型选择的小说外，一种比较分析的方法是探索文学在当代语境中危机处境的辩论方式。通过帮助最近危机研究的理论部门、家庭和记忆档案，研究和比较家庭危机的原因和指标，以及对危机的反应，从而将文献置于情境中。这一目的需要一种跨越古典结构分析界限并扩展本书作品观点的分析，因此研究过程将是一种起源于封闭小说世界和封闭小说背景下的后古典或新叙事学。因此，分析方法被设计为跨学科的，因为对书籍中的危机、世代和记忆的研究需要在广泛的背景下对小说进行全面理解和解释，从而获得社会、文化和文学的机会。Dosadašnja istraživanja ovih romana nisu bila usmjerena na raspravu o iskustvu krize i kontekstualnoj uvjetovanost u okvirima sustava obitelji。这部作品为现代文学中的家庭危机背景、家庭与其他社会现象的直接关系提供了新的视角，并为探索作为一种混合类型的现代小说提供了新视角。
{"title":"Višegeneracijske obitelji i iskustva krize: komparativna analiza generacijskog romana Ivane Šojat i Jagode Marinić","authors":"Marijana Jeleč, Marijana Mandić, Ana Pavlović","doi":"10.29162/anafora.v9i2.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/anafora.v9i2.5","url":null,"abstract":"U radu se polazi od Škrebove koncepcije književnosti kao neodvojive od društvenog i povijesnog konteksta. Na tom antropološkom temelju analizira se fenomen krize sa žarištem u sustavu obitelji sadržane u romanu Unterstadt Ivane Šojat i romanu Restoran Dalmacija Jagode Marinić. Tako se komparativnom analitičkom metodom osim proučavanja tematskih, kompozicijskih i žanrovskih značajki odabranih romana želi istražiti i način na koji književnost kontekstualizira stanje krize u suvremenom diskursu. Takva namjera zahtijeva usporedbu i analizu veza sa širim društvenim i povijesnim kontekstom. Komparativnom se analitičkom metodom osim proučavanja tematskih, kompozicijskih i žanrovskih značajki odabranih romana želi istražiti i način na koji književnost kontekstualizira stanje krize u suvremenom diskursu. Ispomažući se teorijskim odrednicama dosadašnjih istraživanja o krizi, obitelji i arhiviranju sjećanja, u radu se proučavaju i uspoređuju uzroci i pokazatelji krize u obitelji, kao i reakcije na nju, i na taj način kontekstualizira književnost. Takva namjera zahtijeva analizu koja prelazi granicu klasične strukturalističke analize i širi obzor književnog djela, pa će se u postupku istraživanja koristiti postklasična ili nova naratologija koja je osim na zatvoreni svijet romana orijentirana i na kontekst. Iz tog je razloga pristup analizi u određenoj mjeri zamišljen interdisciplinarno jer proučavanje krize, generacije i sjećanja u književnim djelima zahtijeva sociološki i kulturološki kao i književno-povijesni pristup u smislu sveukupna razumijevanja i tumačenja romana u širem kontekstu. Dosadašnja istraživanja ovih romana nisu bila usmjerena na raspravu o iskustvu krize i kontekstualnoj uvjetovanost u okvirima sustava obitelji. Rad daje nove perspektive o kontekstualnom karakteru krize obitelji u suvremenoj književnosti, o neposrednom relacioniranju obitelji s ostalim društvenim pojavama, te nove perspektive u istraživanju suvremenog generacijskog romana kao hibridnog žanrovskog oblika.","PeriodicalId":40415,"journal":{"name":"Anafora","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69711254","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：