U članku se tematizira odnos između sveučilišta kao ideje ozbiljenja znanstveno-tehničkih mogućnosti „napretka“ i „razvitka“ čovjeka na kraju metafizike i onog što proizlazi iz razumijevanja tehnosfere kao vladavine „umjetne inteligencije“ i „umjetnoga života“ analizom četiriju temeljnih pojmova kibernetike: informacije ‒ povratne sprege (feedback) ‒ kontrole ‒ komunikacije. Kritičkom analizom mjerodavnih pristupa tom problemu unutar poststrukturalističkog kruga mišljenja od Jeana-Franҫoisa Lyotarda do Jacquesa Derridae autor pokazuje da se očuvanje „biti“ onoga što nazivamo humanistikom kao mišljenjem ‒ kazivanjem „na“ egzistencijalnu otvorenost čovjeka može izvesti jedino obratom u samoj „biti“ života izvan redukcije na njegove biogenetske procese. Kada život u svojoj posljednjoj mogućnosti produhovljenja postaje autopoietički sustav koji u tehnologiziranju bitka gubi značajke jednokratnosti i neizvjesnosti, a umjesto toga biva singularnošću i proračunljivošću, znanje „o“ kibernetičkoj razlici čovjeka i svijeta iziskuje radikalnu transformaciju. Ali ne više znanosti i njihova povijesno-epohalnoga mjesta odvijanja svjetske povijesti kao što je to ideja sveučilišta od Humboldta do tzv. Bolonjske reforme. Posljednja transformacija s kojom zapadnjačka metafizika kao onto-teo-kozmo-antropologija gubi vlastitu „bit“ odnosi se na ozbiljenje mogućnosti onog što je Friedrich W. Nietzsche namijenio ideji čovjeka ‒ da bude most između „životinje“ i „nadčovjeka“. Članak ima za nakanu ekstenzivnom analizom autorova pojma tehnosfere, kako je to izvedeno u petoknjižju istoimena naziva (Tehnosfera I-V) pokušati promisliti konzekvencije nove paradigme tehnoznanstvene konstrukcije „umjetnoga života“ za budućnost ideje sveučilišta i moguće nove „misije“ humanistike u tom sklopu.
本文通过分析控制论的四个基本概念：信息反馈，重点探讨了大学与大学之间的关系，如在形而上学末期为人的“进步”和“发展”提供重大科学技术机会的想法，以及将技术理解为艺术智能和“艺术生活”的规则所产生的东西社区。从Jeana François Lyotarda到Jacquesa Derridae，作者对后结构舆论圈中解决这一问题的监管方法进行了批判性分析，证明了只有通过“存在”才能扭转“存在”作为一种观点来维护我们所称的人道主义者的“存在”“生命在其生物成因过程中超越了减少。当生命在最后一次可能的增殖中成为一个自我生成系统时，它在战斗技术中失去了独特性和不确定性的意义，而变成了奇异性和可预测性。”“人与世界之间的控制论差异需要彻底的变革，但不需要更多的科学和他们在世界历史中的历史位置，比如从洪堡到博洛尼亚的大学改革。西方形而上学对宇宙人类学的最后一次变革失去了它自己的””指的是弗里德里希·W可能性的严重性。尼采希望人的概念成为“动物”和“超人”之间的桥梁。文章对作者的技术概念进行了非同寻常的分析，这是在同名（I-V技术）五周年之际进行的，试图反映一种新技术范式“艺术生活”的惯例“为了大学理念的未来和可能的新人道主义使命。”
{"title":"Sveučilište i tehnosfera: Kraj humanistike i mogućnosti obrata?","authors":"Žarko Paić","doi":"10.29162/ANAFORA.V7I2.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/ANAFORA.V7I2.2","url":null,"abstract":"U članku se tematizira odnos između sveučilišta kao ideje ozbiljenja znanstveno-tehničkih mogućnosti „napretka“ i „razvitka“ čovjeka na kraju metafizike i onog što proizlazi iz razumijevanja tehnosfere kao vladavine „umjetne inteligencije“ i „umjetnoga života“ analizom četiriju temeljnih pojmova kibernetike: informacije ‒ povratne sprege (feedback) ‒ kontrole ‒ komunikacije. Kritičkom analizom mjerodavnih pristupa tom problemu unutar poststrukturalističkog kruga mišljenja od Jeana-Franҫoisa Lyotarda do Jacquesa Derridae autor pokazuje da se očuvanje „biti“ onoga što nazivamo humanistikom kao mišljenjem ‒ kazivanjem „na“ egzistencijalnu otvorenost čovjeka može izvesti jedino obratom u samoj „biti“ života izvan redukcije na njegove biogenetske procese. Kada život u svojoj posljednjoj mogućnosti produhovljenja postaje autopoietički sustav koji u tehnologiziranju bitka gubi značajke jednokratnosti i neizvjesnosti, a umjesto toga biva singularnošću i proračunljivošću, znanje „o“ kibernetičkoj razlici čovjeka i svijeta iziskuje radikalnu transformaciju. Ali ne više znanosti i njihova povijesno-epohalnoga mjesta odvijanja svjetske povijesti kao što je to ideja sveučilišta od Humboldta do tzv. Bolonjske reforme. Posljednja transformacija s kojom zapadnjačka metafizika kao onto-teo-kozmo-antropologija gubi vlastitu „bit“ odnosi se na ozbiljenje mogućnosti onog što je Friedrich W. Nietzsche namijenio ideji čovjeka ‒ da bude most između „životinje“ i „nadčovjeka“. Članak ima za nakanu ekstenzivnom analizom autorova pojma tehnosfere, kako je to izvedeno u petoknjižju istoimena naziva (Tehnosfera I-V) pokušati promisliti konzekvencije nove paradigme tehnoznanstvene konstrukcije „umjetnoga života“ za budućnost ideje sveučilišta i moguće nove „misije“ humanistike u tom sklopu.","PeriodicalId":40415,"journal":{"name":"Anafora","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2020-12-30","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47307858","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Mit dem vorliegenden Aufsatz leistet der Autor der unüberschaubaren Thomas- Mann-Forschung einen ergänzenden Beitrag. Einleitend wird Thomas Manns komplizierte Beziehung zu Italien und seiner Kultur skizziert und im Anschluss werden in einigen Abschnitten wesentliche Informationen über Stoff, Entstehungsgeschichte, Inhalt und Rezeption der Novelle Mario und der Zauberer zusammengefasst. Die analysierte Novelle ist vielschichtig und lässt sich infolgedessen unterschiedlich erschließen: Abgeraten wird davon, sie lediglich als Urlaubsbericht oder als Abbildung des faschistischen Italien zu deuten. Im vorliegenden Aufsatz geht der Autor vielmehr den bisher weniger erforschten dekadenten Aspekten der Erzählung nach, analysiert die von Cipolla verwendeten Strategien der Macht und deutet kurz die konfliktvolle Kommunikation zwischen dem Zauber und dem Publikum an.
{"title":"Dekadenz und Konflikt in Thomas Manns Erzählung Mario und der Zauberer","authors":"Vito Paoletić","doi":"10.29162/anafora.v7i1.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/anafora.v7i1.3","url":null,"abstract":"Mit dem vorliegenden Aufsatz leistet der Autor der unüberschaubaren Thomas- Mann-Forschung einen ergänzenden Beitrag. Einleitend wird Thomas Manns komplizierte Beziehung zu Italien und seiner Kultur skizziert und im Anschluss werden in einigen Abschnitten wesentliche Informationen über Stoff, Entstehungsgeschichte, Inhalt und Rezeption der Novelle Mario und der Zauberer zusammengefasst. Die analysierte Novelle ist vielschichtig und lässt sich infolgedessen unterschiedlich erschließen: Abgeraten wird davon, sie lediglich als Urlaubsbericht oder als Abbildung des faschistischen Italien zu deuten. Im vorliegenden Aufsatz geht der Autor vielmehr den bisher weniger erforschten dekadenten Aspekten der Erzählung nach, analysiert die von Cipolla verwendeten Strategien der Macht und deutet kurz die konfliktvolle Kommunikation zwischen dem Zauber und dem Publikum an.","PeriodicalId":40415,"journal":{"name":"Anafora","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2020-06-29","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47122034","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2020-06-29DOI: 10.29162/anafora.v7i1.11
Šimo Šokčević, T. Živić
The relationship between the Catholic Church and the state, and between the Church and the state in general, is a very topical issue, and theoreticians at the present time provide various models that render assistance to the comprehension of that relationship. The complexity and extensiveness of the problem necessitates that it should be dealt with in two parts (articles). Basically, our objective was to represent the deliberations of John Henry Newman (1801‒1890) and Josip Juraj Strossmayer (1815‒1905), which we consider to be exceptionally valuable and relevant even today. Through such an analysis, we intended to examine how the deliberations of these two great thinkers of the nineteenth century may contribute to a better cooperation between the Catholic Church and the state in present‐day Europe. In this, the first article, in which we deal with Newman’s and Strossmayer’s perceptions of the relationship between the Catholic Church and the state, at the very outset we feature the context in which Newman and Strossmayer each take a closer look at that relationship. This context is characterized by liberalism, but with numerous negative connotations that suffocate the originally positive meaning of liberalism. A negative context of liberalism is an aggravating circumstance in the comprehension of the relationship between the Catholic Church and the state, and on the other hand, from the position of a modern liberal state, Newman’s and Strossmayer’s comprehension of history, in whose center is the principle of God’s Providence, is also qualified in this way, which simultaneously renders the Catholic Church consistent and authentic, unlike the modern liberal state, which frequently assumes utopian and ideological characteristics. For this very reason, that difference regularly seems insurmountable. Finally, we observe that the issues are additionally complicated by the erroneous notion of the Dogma of Papal Infallibility, which is not understood in the spirit of harmony between the conscience and an Authority.
{"title":"Newman and Strossmayer on the Relationship Between the Church and the State (I)","authors":"Šimo Šokčević, T. Živić","doi":"10.29162/anafora.v7i1.11","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/anafora.v7i1.11","url":null,"abstract":"The relationship between the Catholic Church and the state, and between the Church and the state in general, is a very topical issue, and theoreticians at the present time provide various models that render assistance to the comprehension of that relationship. The complexity and extensiveness of the problem necessitates that it should be dealt with in two parts (articles). Basically, our objective was to represent the deliberations of John Henry Newman (1801‒1890) and Josip Juraj Strossmayer (1815‒1905), which we consider to be exceptionally valuable and relevant even today. Through such an analysis, we intended to examine how the deliberations of these two great thinkers of the nineteenth century may contribute to a better cooperation between the Catholic Church and the state in present‐day Europe. In this, the first article, in which we deal with Newman’s and Strossmayer’s perceptions of the relationship between the Catholic Church and the state, at the very outset we feature the context in which Newman and Strossmayer each take a closer look at that relationship. This context is characterized by liberalism, but with numerous negative connotations that suffocate the originally positive meaning of liberalism. A negative context of liberalism is an aggravating circumstance in the comprehension of the relationship between the Catholic Church and the state, and on the other hand, from the position of a modern liberal state, Newman’s and Strossmayer’s comprehension of history, in whose center is the principle of God’s Providence, is also qualified in this way, which simultaneously renders the Catholic Church consistent and authentic, unlike the modern liberal state, which frequently assumes utopian and ideological characteristics. For this very reason, that difference regularly seems insurmountable. Finally, we observe that the issues are additionally complicated by the erroneous notion of the Dogma of Papal Infallibility, which is not understood in the spirit of harmony between the conscience and an Authority.","PeriodicalId":40415,"journal":{"name":"Anafora","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2020-06-29","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"46552497","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2020-01-01DOI: 10.29162/ANAFORA.V7I2.10
Etami Borjan
Cesare Zavattini was an acclaimed neorealist screenwriter and a theorist of neorealism. He has played a pivotal role in the critical rethinking of the new postwar Italian cinema although many of his concepts were considered avant-garde for that period. He stood for a direct, spontaneous, and immediate cinema with real people and real events. Despite his desire to eliminate all that was fictional from his films, Zavattini’s concept of new realist cinema cannot simply be described as a documentary approach. He was not so much interested in making documentary films but in making documentary-like fictions. He believed in the potential of cinema to reach a wide audience and in its capacity to be aesthetically subversive. The aspiration for an avant-garde cinema that would reach the masses was a naïve attempt that was too radical for the Italian cinema at the time. Most of his ideas were not accepted in Italy, but he was admired by young filmmakers all over the world. Some of his ideas were realized a few decades later in the works of the famous cinéma vérité and independent avant-garde filmmakers. Throughout his career, Zavattini argued that cinema should be socially committed art. He believed that neorealist films should direct the viewer’s gaze toward specific social issues and voice a subjective judgment on it. In neorealist films, fictional style and documentary rhetoric make the illusion that the experience of characters stands for the experience of the audience.
{"title":"Cesare Zavattini’s Poetics of Objectivity","authors":"Etami Borjan","doi":"10.29162/ANAFORA.V7I2.10","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/ANAFORA.V7I2.10","url":null,"abstract":"Cesare Zavattini was an acclaimed neorealist screenwriter and a theorist of neorealism. He has played a pivotal role in the critical rethinking of the new postwar Italian cinema although many of his concepts were considered avant-garde for that period. He stood for a direct, spontaneous, and immediate cinema with real people and real events. Despite his desire to eliminate all that was fictional from his films, Zavattini’s concept of new realist cinema cannot simply be described as a documentary approach. He was not so much interested in making documentary films but in making documentary-like fictions. He believed in the potential of cinema to reach a wide audience and in its capacity to be aesthetically subversive. The aspiration for an avant-garde cinema that would reach the masses was a naïve attempt that was too radical for the Italian cinema at the time. Most of his ideas were not accepted in Italy, but he was admired by young filmmakers all over the world. Some of his ideas were realized a few decades later in the works of the famous cinéma vérité and independent avant-garde filmmakers. Throughout his career, Zavattini argued that cinema should be socially committed art. He believed that neorealist films should direct the viewer’s gaze toward specific social issues and voice a subjective judgment on it. In neorealist films, fictional style and documentary rhetoric make the illusion that the experience of characters stands for the experience of the audience.","PeriodicalId":40415,"journal":{"name":"Anafora","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2020-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69709430","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Me’med, crvena bandana i pahuljica hibridni je roman Semezdina Mehmedinovića, objavljen 2017., koji svoju priču kazuje primjenom medija konceptualne umjetnosti. Između ostalih, on se bavi temama identiteta, sjećanja i njihova gubitka, traume, rata, migracija, pripadanja, nostalgije, zdravlja, obitelji, ljubavi i umjetnosti. Kako je sam trasnacionalni postjugoslavenski bosanskohercegovačko / južnoslavensko / istočnoeuropsko-američki književnik s imigrantskim iskustvom, Mehmedinović propituje normirane pojmove i shvaćanja identiteta time što istražuje konstrukcije i osobnog i društvenog identiteta, ali i identiteta narativa, čime se remete i poništavaju ideje „čistog“ identiteta. Njegov roman, u svom poližanrovskom, transdiskurzivnom i transumjetničkom narativu, iskazuje potrebu odbacivanja ideje čistog identiteta i, umjesto toga, prihvaćanja hibridnosti koja, između ostaloga, podrazumijeva koegzistenciju različitosti, dekonstrukciju binarnih konstrukcija (bilo između nacija, kultura, rasa, klasa ili rodova), te reflektira i (pre)oblikuje mnoge ključne pojave suvremenog ljudskog iskustva, pri čemu njegov tekst i kontekst funkcioniraju kao način i/ili zaziv prevladavanja „zamišljenih“ granica i artikulacija glasa neasimilacijskog identiteta drugotnosti.
梅梅德是一部红乐队和混合饲料小说，于2017年出版，通过使用概念媒体告诉了他的故事。IzmeÇu ostalih，关于身份，sjećanja i njihova gubitka，traume，rata，migracija，pripadanja，nostalije，zdravlja，obitelji，ljubavi i umjetnosti。由于我是一名有移民经验的波斯尼亚和黑塞哥维那/南欧/东欧跨国研究生图书管理员，Mehmedinovic通过调查个人和社会身份的构建和身份，以及自然的身份，来寻求对身份的正常概念和理解，一旦纯粹身份的概念被颠覆和废除，他的小说就以其脊髓灰质炎、跨种族和跨文化的性质表明，有必要摒弃纯粹身份的想法，而接受混合性，这意味着共存，解构二元结构。（有一个国家、文化、种族、阶级或家庭），并反映和（以前）塑造了当代人类经验的许多关键现象，在这些现象中，其文本和背景起到了一种方式和/或呼吁“想象”边界和表达非相似性身份的声音的作用。
{"title":"Poližanrovska i transdiskurzivna tekstualnost (trans)romana Me'med, crvena bandana i pahuljica Semezdina Mehmedinovića","authors":"Selma Raljević","doi":"10.29162/anafora.v7i1.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/anafora.v7i1.1","url":null,"abstract":"Me’med, crvena bandana i pahuljica hibridni je roman Semezdina Mehmedinovića, objavljen 2017., koji svoju priču kazuje primjenom medija konceptualne umjetnosti. Između ostalih, on se bavi temama identiteta, sjećanja i njihova gubitka, traume, rata, migracija, pripadanja, nostalgije, zdravlja, obitelji, ljubavi i umjetnosti. Kako je sam trasnacionalni postjugoslavenski bosanskohercegovačko / južnoslavensko / istočnoeuropsko-američki književnik s imigrantskim iskustvom, Mehmedinović propituje normirane pojmove i shvaćanja identiteta time što istražuje konstrukcije i osobnog i društvenog identiteta, ali i identiteta narativa, čime se remete i poništavaju ideje „čistog“ identiteta. Njegov roman, u svom poližanrovskom, transdiskurzivnom i transumjetničkom narativu, iskazuje potrebu odbacivanja ideje čistog identiteta i, umjesto toga, prihvaćanja hibridnosti koja, između ostaloga, podrazumijeva koegzistenciju različitosti, dekonstrukciju binarnih konstrukcija (bilo između nacija, kultura, rasa, klasa ili rodova), te reflektira i (pre)oblikuje mnoge ključne pojave suvremenog ljudskog iskustva, pri čemu njegov tekst i kontekst funkcioniraju kao način i/ili zaziv prevladavanja „zamišljenih“ granica i artikulacija glasa neasimilacijskog identiteta drugotnosti.","PeriodicalId":40415,"journal":{"name":"Anafora","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2020-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69708998","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U ovomu radu autorica istražuje ulogu izvedbenoga prostora stavljajući u komparativni odnos izvedbenu praksu engleskih i dubrovačkih komedija 17. stoljeća. Predstava se promatra kao složen produkcijsko-recepcijski proces u kojem odabir scenskoga prostora igra bitnu ulogu u oblikovanju predstave. U središtu su istraživanja javni prostori sa svojom konotativnom i denotativnom ulogom. Stavljajući u suodnos dubrovačke smješnice i englesku topografsku dramu analizira se percepcija sličnih ili gotovo istovjetnih prostora – poput gradskoga trga. Pojavljivanje trga u komedijama 17. st., označavao on realan ili imaginaran prostor izvedbe, značajno je iz razloga što scenski prostor s njime prestaje biti samo scenska kulisa već, kao na primjeru smješnica, postaje i mjesto izvedbene autohtonosti. Upravo stoga što u sebi nosi šire semantičko polje životne dramatike i specifične prepoznatljive dinamike takav scenski prostor gledatelja poziva na aktivno sudjelovanje i formiranje vlastita metajezika te istovremeno stvara kontrapunkt između scenskog i dramskog prostora koji kreira gledatelj. I engleski i dubrovački dramatičari 17. stoljeća prepoznaju važnost scenskoga prostora u ostvarivanju izvedbene uvjerljivosti svojih komedija, ali otvoreni prostor trga doživljavaju na različite načine. Uz standardnu konvenciju scenskoga prikaza komedije 17. stoljeća, i engleska i dubrovačka komedija u svojem će uprizorenju posegnuti za denotativima koji su bliski očekivanjima vlastite publike, ostvarujući na taj način određenu autohtonost izvedbe. Prizivajući društvenu dimenziju prostora autorica otkriva međuzavisnost recepcije utemeljene na mentalitetu pojedinoga naroda i odabira scenskoga prostora.
{"title":"Uloga scenskoga prostora u produkcijsko-recepcijskom procesu na primjeru engleske topografske drame i dubrovačke komedije","authors":"Ivana Krtinić","doi":"10.29162/anafora.v7i1.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/anafora.v7i1.5","url":null,"abstract":"U ovomu radu autorica istražuje ulogu izvedbenoga prostora stavljajući u komparativni odnos izvedbenu praksu engleskih i dubrovačkih komedija 17. stoljeća. Predstava se promatra kao složen produkcijsko-recepcijski proces u kojem odabir scenskoga prostora igra bitnu ulogu u oblikovanju predstave. U središtu su istraživanja javni prostori sa svojom konotativnom i denotativnom ulogom. Stavljajući u suodnos dubrovačke smješnice i englesku topografsku dramu analizira se percepcija sličnih ili gotovo istovjetnih prostora – poput gradskoga trga. Pojavljivanje trga u komedijama 17. st., označavao on realan ili imaginaran prostor izvedbe, značajno je iz razloga što scenski prostor s njime prestaje biti samo scenska kulisa već, kao na primjeru smješnica, postaje i mjesto izvedbene autohtonosti. Upravo stoga što u sebi nosi šire semantičko polje životne dramatike i specifične prepoznatljive dinamike takav scenski prostor gledatelja poziva na aktivno sudjelovanje i formiranje vlastita metajezika te istovremeno stvara kontrapunkt između scenskog i dramskog prostora koji kreira gledatelj. I engleski i dubrovački dramatičari 17. stoljeća prepoznaju važnost scenskoga prostora u ostvarivanju izvedbene uvjerljivosti svojih komedija, ali otvoreni prostor trga doživljavaju na različite načine. Uz standardnu konvenciju scenskoga prikaza komedije 17. stoljeća, i engleska i dubrovačka komedija u svojem će uprizorenju posegnuti za denotativima koji su bliski očekivanjima vlastite publike, ostvarujući na taj način određenu autohtonost izvedbe. Prizivajući društvenu dimenziju prostora autorica otkriva međuzavisnost recepcije utemeljene na mentalitetu pojedinoga naroda i odabira scenskoga prostora.","PeriodicalId":40415,"journal":{"name":"Anafora","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2020-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69709494","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Transhumanizam je intelektualni, kulturni, znanstveni i umjetnički pokret koji, temeljen na sprezi znanosti, tehnologije i gospodarstva, podržava i potiče razvoj i uporabu novih znanstvenih i tehnoloških rješenja za poboljšanje ljudskih fizičkih, mentalnih i drugih sposobnosti. S druge strane, posthumanizam predstavlja termin koji se ponajviše veže uz redefiniranje pojma ljudskog, odnosno humanog u skladu s ontoepistemološkim, znanstvenim i biotehnološkim razvojem s kraja dvadesetog i početka dvadeset i prvog stoljeća. Neminovno se preklapajući, ta dva pokreta ili pravca mišljenja neumitno utječu i na razvoj humanistike koju u današnje vrijeme obilježava tzv. tiha kriza koja se očituje u zanemarivanju ne samo umjetnosti i humanističkih znanosti, već i imaginacije, kreativnosti i kritičkog mišljenja u svakom znanstvenom području. O budućnosti humanističkih znanosti iz perspektive transhumanizma i njegova sustava vrijednosti moguće je izdvojiti dva glavna uvida ili poveznice. Prvi se tiče pozicioniranja humanistike, odnosno njezina odnosa spram prirodnih i tehničkih znanosti, dok se drugi tiče pitanja vrijednosti i vještina koje humanističke znanosti žele promicati, posebno u odnosu na izazove koje donosi znanstveno-tehnološka revolucija. Iz posthumanističke perspektive pak predlaže se potpuna rekonfiguracija humanističkih znanosti koja bi dovela do toga da se čovjek ukloni iz središta humanističkih istraživanja. Stoga, humanistika mora mutirati u posthumanistiku, ultrahumanistiku i metahumanistiku, ako ne želi (p)ostati irelevantna i po strani razvoja i kretanja u suvremenom društvu. Kritička posthumanistika, u skladu s tim, predstavlja interdisciplinarno područje usmjereno na nove diskurse u području nehumanog, transhumanog, metahumanog i posthumanog, odnosno na različite percepcije fenomena ‘humanog’, a posljedično i percepcije humanistike u posthumanom dobu.
跨人文主义是一场智力、文化、科学和艺术运动，支持和促进开发和使用新的科学技术解决方案，以提高人类的身体、心理和其他技能。另一方面，后人文主义是一个与20世纪末和20世纪初对人类、人类或人类学、科学和生物技术发展概念的重新定义最相关的术语。这两种观点的运动或方向不可避免地受到人文主义者发展的影响，而人文主义者目前的特点是无声的危机显然不仅忽视了艺术和人文科学，也忽视了每个科学领域的想象力、创造力和批判性意见。O budućnosti humanističkih znanosti iz perspektive transhumanizma i njegova sustava vrijednosti moguće je izdvojiti dva glavna uvida ili poveznice。第一个涉及人文主义者的定位，包括其在自然和技术知识之前的关系，而第二个涉及人文科学想要促进的价值和技能问题，特别是在科学和技术革命带来的挑战方面。然而，从后人文主义的角度来看，有人提出，人文科学的彻底重组应该导致将人类从人类研究的中心移除。因此，人文主义者要想在现代社会中立于不败之地，站在发展和运动的一边，就必须在后人文主义、超人文主义和元人文主义中进行变异。与此相一致，批判后人类主义者代表了一个跨学科领域，专注于非人类、跨人类、元人类和后人类领域的新讨论，分别讨论对“人类”现象的不同看法以及后人类时期人类看法的后果。
{"title":"Humanistika iz perspektive transhumanizma i posthumanizma","authors":"Milijana Mičunović, Boris Bosančić","doi":"10.29162/ANAFORA.V7I2.5","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/ANAFORA.V7I2.5","url":null,"abstract":"Transhumanizam je intelektualni, kulturni, znanstveni i umjetnički pokret koji, temeljen na sprezi znanosti, tehnologije i gospodarstva, podržava i potiče razvoj i uporabu novih znanstvenih i tehnoloških rješenja za poboljšanje ljudskih fizičkih, mentalnih i drugih sposobnosti. S druge strane, posthumanizam predstavlja termin koji se ponajviše veže uz redefiniranje pojma ljudskog, odnosno humanog u skladu s ontoepistemološkim, znanstvenim i biotehnološkim razvojem s kraja dvadesetog i početka dvadeset i prvog stoljeća. Neminovno se preklapajući, ta dva pokreta ili pravca mišljenja neumitno utječu i na razvoj humanistike koju u današnje vrijeme obilježava tzv. tiha kriza koja se očituje u zanemarivanju ne samo umjetnosti i humanističkih znanosti, već i imaginacije, kreativnosti i kritičkog mišljenja u svakom znanstvenom području. O budućnosti humanističkih znanosti iz perspektive transhumanizma i njegova sustava vrijednosti moguće je izdvojiti dva glavna uvida ili poveznice. Prvi se tiče pozicioniranja humanistike, odnosno njezina odnosa spram prirodnih i tehničkih znanosti, dok se drugi tiče pitanja vrijednosti i vještina koje humanističke znanosti žele promicati, posebno u odnosu na izazove koje donosi znanstveno-tehnološka revolucija. Iz posthumanističke perspektive pak predlaže se potpuna rekonfiguracija humanističkih znanosti koja bi dovela do toga da se čovjek ukloni iz središta humanističkih istraživanja. Stoga, humanistika mora mutirati u posthumanistiku, ultrahumanistiku i metahumanistiku, ako ne želi (p)ostati irelevantna i po strani razvoja i kretanja u suvremenom društvu. Kritička posthumanistika, u skladu s tim, predstavlja interdisciplinarno područje usmjereno na nove diskurse u području nehumanog, transhumanog, metahumanog i posthumanog, odnosno na različite percepcije fenomena ‘humanog’, a posljedično i percepcije humanistike u posthumanom dobu.","PeriodicalId":40415,"journal":{"name":"Anafora","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2020-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69709631","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pub Date : 2020-01-01DOI: 10.29162/anafora.v7i1.10
Shafigheh Keivan
“The Eve of St. Agnes” is one of Keats’s most challenging poems when it comes to the poet’s emotions and beliefs on social structures, life, death, men, and women. Consequently, “The Eve of St. Agnes” becomes the arena of the conflict between femininity and masculinity, which preoccupied the poet during the composition of the poem. In the essay, we seek to examine this conflict in “The Eve of St. Agnes” through the Lacanian concept of the Gaze. This point of view allows us to analyze Keats’s ambivalence towards gender.
{"title":"Lacanian “Gaze” in John Keats’s \"The Eve of St. Agnes\"","authors":"Shafigheh Keivan","doi":"10.29162/anafora.v7i1.10","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/anafora.v7i1.10","url":null,"abstract":"“The Eve of St. Agnes” is one of Keats’s most challenging poems when it comes to the poet’s emotions and beliefs on social structures, life, death, men, and women. Consequently, “The Eve of St. Agnes” becomes the arena of the conflict between femininity and masculinity, which preoccupied the poet during the composition of the poem. In the essay, we seek to examine this conflict in “The Eve of St. Agnes” through the Lacanian concept of the Gaze. This point of view allows us to analyze Keats’s ambivalence towards gender.","PeriodicalId":40415,"journal":{"name":"Anafora","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2020-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69709802","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Rad se sastoji iz tri dela sa uvodom i konkluzijom. U prvom delu humanistika se sagledava u perspektivi humanizacije i objašnjava se zašto tumačenje njene krize nije samorazumljivo. Na osnovu toga se tretiraju simptomi krize humanistike sada već na osnovu samorazumevanja izabranih aktera čime se tematizuju takvi fenomeni kao što je situacija u obrazovanju, kao i konstelacija određenih oblika znanja koji su neizostavni u pogledu političkog uokvirenja demokratizacije. Osovina kriznih samotumačenja se prezentuje u tome što postoji hegemonski oblik ekonomske racionalnosti koji „invazivnim ispoljavanjem“ transformiše okvire humanistike. Kako može humanistika da reaguje na nastalu situaciju? U drugom delu se traži odgovor upravo na ovo pitanje: koje oblike refleksivnosti može ona da razvija da bi se opirala pomenutoj hegemoniji? Humanistika sadrži u sebi idiosinkratične potencijale koji joj omogućavaju da rastvori vladajuće ideologeme u pogledu instrumentalne racionalnosti i utilitarizma. „Ekonomska humanistika“ je oblik refleksije za humanistiku koja se konfrontira sa pomenutom hegemonijom. U trećem delu se krizom određena humanistika kontekstualizuje posredstvom istorijske dinamike apstraktnosti i pokazuje se zašto je humanistici stalo do toga da reflektira na savremenu finalizaciju apstraktnosti povodom humanizacije. Najzad, iznosi se tvrdnja da mada sadašnja ekspanzija apstraktnosti pogađa humanistiku, kriza podrazumeva postojanje prostora mogućnosti u kojem egzistira neodlučenost.
{"title":"Samorazumevanje krize humanistike protiv „invazivne” instrumentalne racionalnosti","authors":"Alpar Lošonc","doi":"10.29162/ANAFORA.V7I2.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/ANAFORA.V7I2.3","url":null,"abstract":"Rad se sastoji iz tri dela sa uvodom i konkluzijom. U prvom delu humanistika se sagledava u perspektivi humanizacije i objašnjava se zašto tumačenje njene krize nije samorazumljivo. Na osnovu toga se tretiraju simptomi krize humanistike sada već na osnovu samorazumevanja izabranih aktera čime se tematizuju takvi fenomeni kao što je situacija u obrazovanju, kao i konstelacija određenih oblika znanja koji su neizostavni u pogledu političkog uokvirenja demokratizacije. Osovina kriznih samotumačenja se prezentuje u tome što postoji hegemonski oblik ekonomske racionalnosti koji „invazivnim ispoljavanjem“ transformiše okvire humanistike. Kako može humanistika da reaguje na nastalu situaciju? U drugom delu se traži odgovor upravo na ovo pitanje: koje oblike refleksivnosti može ona da razvija da bi se opirala pomenutoj hegemoniji? Humanistika sadrži u sebi idiosinkratične potencijale koji joj omogućavaju da rastvori vladajuće ideologeme u pogledu instrumentalne racionalnosti i utilitarizma. „Ekonomska humanistika“ je oblik refleksije za humanistiku koja se konfrontira sa pomenutom hegemonijom. U trećem delu se krizom određena humanistika kontekstualizuje posredstvom istorijske dinamike apstraktnosti i pokazuje se zašto je humanistici stalo do toga da reflektira na savremenu finalizaciju apstraktnosti povodom humanizacije. Najzad, iznosi se tvrdnja da mada sadašnja ekspanzija apstraktnosti pogađa humanistiku, kriza podrazumeva postojanje prostora mogućnosti u kojem egzistira neodlučenost.","PeriodicalId":40415,"journal":{"name":"Anafora","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2020-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69709470","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Radom će se prikazati kulturološki i identitetski značaj šetanih kola posavskoga sela Slavonski Kobaš i to: kola „polako“ i kola „na brzo“ kao dio nematerijalne kulturne baštine i tradicije hrvatskoga naroda. Šetana kola zaštićena su kao nematerijalno kulturno dobro od 2009. godine. Točnije rečeno, zaštićena su drežnička šetana kola, a predmetom ovoga rada bit će kobaška šetana kola koja pripadaju istom geografskom i kulturološkom krugu kao i drežnička. Šetana kola važan su element kulturnoga identiteta šokačke kulture i šokačkoga identiteta. Cilj je rada dati doprinos proučavanju šetanih kola koja su neopravdano zanemarena i u znanstvenim, i u stručnim krugovima, a čiji je značaj i u kulturološkom, i u etnološkom, i u povijesnom, i u lingvističkom, i književnopovijesnom kontekstu izrazito velik te ukazuje na mogućnost proučavanja slojevitosti tekstova šetanih kola kao predložaka za iščitavanje povijesti, usmene književnosti, jezika vremena u kojemu su nastajala, etnologije, identiteta i općenito kulturološkoga poimanja naroda za koji su vezana kao dio kulturne baštine i identiteta jednoga kraja. Rad se temelji na metodama
Radomće se prikazati kulturoški i identititetski značajšetanih kola posavskoga sela Slavonski Kobaši to：kola“polako”i kola“na brzo”kao dio nemerijarne kulturne baštine i tradicije hrvatskoga naroda。Šetana kola zaštićena su kao nemeriyarno kulturno dobro od 2009。戈丁。更确切地说，驱动轮是受保护的，这项工作的对象将是与驱动轮属于同一地理和文化圈的驱动轮。行走的汽车是冲击文化和冲击身份的文化身份的重要组成部分。这是为了有助于研究科学界、科学界（包括文化和种族、历史和语言）以及文学背景下的不公平和不公平的工具，并强调研究步行汽车文本的复杂性作为历史阅读建议的可能性，文学之口，时间之语，其中的文化、技术、身份认同和一般文化点的人联系在一起，成为文化遗产和身份认同的一部分。制定方法
{"title":"Kobaška šetana kola – prinosi proučavanju slavonske nematerijalne kulturne baštine","authors":"Emina Berbić Kolar, Josip Jagodar","doi":"10.29162/anafora.v7i1.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.29162/anafora.v7i1.6","url":null,"abstract":"Radom će se prikazati kulturološki i identitetski značaj šetanih kola posavskoga sela Slavonski Kobaš i to: kola „polako“ i kola „na brzo“ kao dio nematerijalne kulturne baštine i tradicije hrvatskoga naroda. Šetana kola zaštićena su kao nematerijalno kulturno dobro od 2009. godine. Točnije rečeno, zaštićena su drežnička šetana kola, a predmetom ovoga rada bit će kobaška šetana kola koja pripadaju istom geografskom i kulturološkom krugu kao i drežnička. Šetana kola važan su element kulturnoga identiteta šokačke kulture i šokačkoga identiteta. Cilj je rada dati doprinos proučavanju šetanih kola koja su neopravdano zanemarena i u znanstvenim, i u stručnim krugovima, a čiji je značaj i u kulturološkom, i u etnološkom, i u povijesnom, i u lingvističkom, i književnopovijesnom kontekstu izrazito velik te ukazuje na mogućnost proučavanja slojevitosti tekstova šetanih kola kao predložaka za iščitavanje povijesti, usmene književnosti, jezika vremena u kojemu su nastajala, etnologije, identiteta i općenito kulturološkoga poimanja naroda za koji su vezana kao dio kulturne baštine i identiteta jednoga kraja. Rad se temelji na metodama","PeriodicalId":40415,"journal":{"name":"Anafora","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1,"publicationDate":"2020-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"69709547","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：