U cilju omogućenja dijaloga između mišljenja Martina Heideggera i Rudolfa Steinera polazimo od teze Rainera Thurnhera da su Heideggerovi egzistencijali raspoloženje, razumijevanje i govor korelati tradicionalnih psihičkih fenomena u njihovoj trostrukoj klasifikaciji na mišljenje, htijenje i osjećanje (koju uvelike koristi i Steiner). Radi provjere te teze analiziramo vremensku konstituciju tih psihičkih fenomena, odnosno njihovih egzistencijalnih korelata iz vremenskih dimenzija budućnosti, sadašnjosti i prošlosti u Heideggerovu Bitku i vremenu i u određenim Steinerovim predavanjima.
{"title":"Mišljenje, htijenje, osjećanje i »dimenzije« vremena kod Martina Heideggera i Rudolfa Steinera","authors":"Davor Katunarić","doi":"10.21464/FI40409","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/FI40409","url":null,"abstract":"U cilju omogućenja dijaloga između mišljenja Martina Heideggera i Rudolfa Steinera polazimo od teze Rainera Thurnhera da su Heideggerovi egzistencijali raspoloženje, razumijevanje i govor korelati tradicionalnih psihičkih fenomena u njihovoj trostrukoj klasifikaciji na mišljenje, htijenje i osjećanje (koju uvelike koristi i Steiner). Radi provjere te teze analiziramo vremensku konstituciju tih psihičkih fenomena, odnosno njihovih egzistencijalnih korelata iz vremenskih dimenzija budućnosti, sadašnjosti i prošlosti u Heideggerovu Bitku i vremenu i u određenim Steinerovim predavanjima.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2020-12-28","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68280671","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Inspiriran radom Erica Santnera (1996, 2011) o političkoj teologiji i kraljeva dva tijela, u ovom radu propitujem političku teologiju filma, tj. kako drugo tijelo kralja, tijelo njegove moći, migrira u novo tijelo, tijelo naroda, te sablasno, u raznim tragovima, prati filmski način proizvodnje koji je obilježio dvadeseto stoljeće. U radu dovodim u imaginarnu vezu dva lika (jedan stvarni, drugi fiktivni) koji na određeni način utjelovljuju to migriranje: (1) sudca Daniela Paula Schrebera (čiji je autobiografski zapis mentalne bolesti, od trenutka kada je objavljen 1903., okupirao pažnju ne samo psihijatara i psihoanalitičara nego i raznih teoretičara), i (2) doktora Caligarija, hipnotizera u filmu Kabinet doktora Caligarija (red. Robert Wiene, 1920.), jednog od najpoznatijih junaka njemačkog ekspresionističkog filma, kako bih analizirao kako njihovi slučajevi utjelovljuju »sublimno rojalističko meso« u nacionalnim fantazmagorijama dvadesetoga stoljeća (koje se sve više vraćaju i u naše vrijeme u doba rastućeg populizma i brojnih teorija zavjere).
埃里卡·桑特纳（Erica Santner，19962011）关于政治神学和两个身体的国王的启发性作品，在这部作品中，质疑了电影的政治神学，即国王的第二个身体，他的权力，迁移到一个新的身体，人民的身体，并在各个轨道上共同遵循了20世纪电影的制作方式。在我的作品中，我介绍了两个对移民有一定影响的人（一个是真实的，另一个是虚构的）：（1）丹尼尔·保拉·施雷伯法官（一本关于精神疾病的自传体记录，自1903年出版以来，不仅关注精神病学家和精神分析学家，还关注各种理论家），hipnotizera u filmu Kabinet doktora Caligarija（红色。Robert Wiene，1920年），jednog od najpoznatijih junaka njemačkog eksprisionističkog-filma，kako bih analizirao kako njihovi slučajevi utjelovljuju»升华的rojalističko meso«u nacionalnim fantzmagorijama dvadesetoga stoljeća（koje se sve više vraćjnih teorija zavjere）。
{"title":"Kralj bez tijela i njegova sjena","authors":"Mario Vrbančić","doi":"10.21464/FI40404","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/FI40404","url":null,"abstract":"Inspiriran radom Erica Santnera (1996, 2011) o političkoj teologiji i kraljeva dva tijela, u ovom radu propitujem političku teologiju filma, tj. kako drugo tijelo kralja, tijelo njegove moći, migrira u novo tijelo, tijelo naroda, te sablasno, u raznim tragovima, prati filmski način proizvodnje koji je obilježio dvadeseto stoljeće. U radu dovodim u imaginarnu vezu dva lika (jedan stvarni, drugi fiktivni) koji na određeni način utjelovljuju to migriranje: (1) sudca Daniela Paula Schrebera (čiji je autobiografski zapis mentalne bolesti, od trenutka kada je objavljen 1903., okupirao pažnju ne samo psihijatara i psihoanalitičara nego i raznih teoretičara), i (2) doktora Caligarija, hipnotizera u filmu Kabinet doktora Caligarija (red. Robert Wiene, 1920.), jednog od najpoznatijih junaka njemačkog ekspresionističkog filma, kako bih analizirao kako njihovi slučajevi utjelovljuju »sublimno rojalističko meso« u nacionalnim fantazmagorijama dvadesetoga stoljeća (koje se sve više vraćaju i u naše vrijeme u doba rastućeg populizma i brojnih teorija zavjere).","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2020-12-28","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68280511","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Posljedice jaza između siromašnih i bogatih mogu biti različitih razmjera, u zavisnosti od toga trpi li ih pojedinac ili veća grupa ljudi. Iako se u slučaju različitih društvenih grupa zahvaća znatno šire polje djelovanja, naročito ako se ono omasovljava u vidu prosvjeda, posljedice mogu biti gore za pojedinca jer ih može osjetiti snažnije. U ovom se radu razmatra pojam egzistencije iz dva aspekta, sociološkoekonomskog i filozofskog, na primjerima filmova Parazit (2019.) i Joker (2019.), s posebnim usmjerenjem na problem siromaštva.
贫富差距的后果可能会有所不同，这取决于一个或多个群体是否受到影响。Iako se u slučaju različitih društvenih grupa zahvaća znatnošire polje djelovanja，naročito ako se ono omasovljava u vidu prosvjeda，posljedice mogu biti gore za pojedinca jer ih može osjetiti snažnije。这项工作从社会经济和哲学两个方面处理存在的概念，例如，在Parazite（2019）和Joker（2019）中，特别关注贫困。
{"title":"(Ne)premostivi jaz između bogatih i siromašnih, volja za životom i sloboda – Parazit i Joker","authors":"Goran Gavrić","doi":"10.21464/FI40408","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/FI40408","url":null,"abstract":"Posljedice jaza između siromašnih i bogatih mogu biti različitih razmjera, u zavisnosti od toga trpi li ih pojedinac ili veća grupa ljudi. Iako se u slučaju različitih društvenih grupa zahvaća znatno šire polje djelovanja, naročito ako se ono omasovljava u vidu prosvjeda, posljedice mogu biti gore za pojedinca jer ih može osjetiti snažnije. U ovom se radu razmatra pojam egzistencije iz dva aspekta, sociološkoekonomskog i filozofskog, na primjerima filmova Parazit (2019.) i Joker (2019.), s posebnim usmjerenjem na problem siromaštva.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2020-12-17","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"48354987","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U radu se propituje odnos filma i filozofije, naročito u svjetlu Wittgensteinove filozofije i tvrdnje da (pokretna) slika predočuje svijet čak i bolje od jezika te da je u tom smislu posebno filozofski relevantna. Polazi se od čestog razlikovanja filma kao ilustracije filozofije, filma o filozofiji ili filozofima te filma kao filozofije. I dok se prva dva načina njihova odnošenja ne smatraju problematičnima, ali ni filozofski posebno relevantnima ili teorijski izazovnima, za treći se koncept pokazuje suprotno te mu se pristupa unutar Wittgensteinove filozofije. Naime, valja pokazati zašto je film kao pokretna slika za Wittgensteina uopće moguć kao filozofija, odnosno što točno omogućuje filmu da bude kao ta specifična ljudska aktivnost. Da bi se to pokazalo, analizira se Wittgensteinova filozofija s jasno naglašenom razlikom u njegovu ranom i kasnom filozofskom radu. No dva njegova djela, koja paradigmatski stoje iza dviju faza, pokazuju i određeni kontinuitet u razmatranju slika. Prije svega, tiče se to ideje o mogućnosti da upravo slika, a onda ekstenzijom i film kao nizanje slika, najbolje predočava svijet, odnosno da za njega stoji kao dvodimenzionalni model. Budući da je moguće utvrditi kako za Wittgensteina slika ne ovisi o jezičnoj interpretaciji, pokazuje se da je film kao filozofija moguć upravo, premda ne i isključivo, iz kuta Wittgensteinova filozofskog rada koji sliku tretira kao samostalnog nositelja značenja, a što u konačnici rezultira i shvaćanjem Wittgensteinove filozofije kao izravno suprotstavljene filozofskoj tradiciji Zapada. Stoga je jedno od tumačenja relevantnosti filma za filozofiju moguće utemeljiti upravo u Wittgensteinovu razumijevanju slike.
电影和哲学之间的关系受到了质疑，尤其是从维特根斯坦的哲学角度来看，从这个意义上说，（感人的）图像比语言更好地预测世界的说法尤其具有哲学意义。Polazi se odčestog razlikovanja filma kao ilostracije filozofije，filma o filozofizi ili filozofima te filma kao-filozofiye。我认为这是一个小问题。换言之，很好地展示了为什么这部电影是维特根斯坦的一幅感人的画面，甚至是一种哲学，它让电影成为一种特定的人类活动。为了证明这一点，维特根斯坦在其早期和晚期的哲学著作中对其哲学进行了明确的分析。但他的两个动作，在两个阶段之后，在形象考量上显示出一定的连续性。首先，这是关于现在绘画的可能性，然后是延伸和电影作为绘画的一滴，这是世界上最好的二维模型预测。既然可以确定维特根斯坦的形象取决于语言解读，那么从维特根斯坦哲学作品的一个角落来看，电影作为一种哲学是可能的，尽管这并不完全是因为它将形象视为一个自我容器，因此，把维特根斯坦的哲学理解为与西方哲学传统的直接对立。因此，在维特根斯坦对这幅画面的理解中，对这部电影与哲学的相关性的一种解释是可能的。
{"title":"Film kao filozofija: slučaj Wittgenstein","authors":"Marko Kardum","doi":"10.21464/FI40401","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/FI40401","url":null,"abstract":"U radu se propituje odnos filma i filozofije, naročito u svjetlu Wittgensteinove filozofije i tvrdnje da (pokretna) slika predočuje svijet čak i bolje od jezika te da je u tom smislu posebno filozofski relevantna. Polazi se od čestog razlikovanja filma kao ilustracije filozofije, filma o filozofiji ili filozofima te filma kao filozofije. I dok se prva dva načina njihova odnošenja ne smatraju problematičnima, ali ni filozofski posebno relevantnima ili teorijski izazovnima, za treći se koncept pokazuje suprotno te mu se pristupa unutar Wittgensteinove filozofije. Naime, valja pokazati zašto je film kao pokretna slika za Wittgensteina uopće moguć kao filozofija, odnosno što točno omogućuje filmu da bude kao ta specifična ljudska aktivnost. Da bi se to pokazalo, analizira se Wittgensteinova filozofija s jasno naglašenom razlikom u njegovu ranom i kasnom filozofskom radu. No dva njegova djela, koja paradigmatski stoje iza dviju faza, pokazuju i određeni kontinuitet u razmatranju slika. Prije svega, tiče se to ideje o mogućnosti da upravo slika, a onda ekstenzijom i film kao nizanje slika, najbolje predočava svijet, odnosno da za njega stoji kao dvodimenzionalni model. Budući da je moguće utvrditi kako za Wittgensteina slika ne ovisi o jezičnoj interpretaciji, pokazuje se da je film kao filozofija moguć upravo, premda ne i isključivo, iz kuta Wittgensteinova filozofskog rada koji sliku tretira kao samostalnog nositelja značenja, a što u konačnici rezultira i shvaćanjem Wittgensteinove filozofije kao izravno suprotstavljene filozofskoj tradiciji Zapada. Stoga je jedno od tumačenja relevantnosti filma za filozofiju moguće utemeljiti upravo u Wittgensteinovu razumijevanju slike.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2020-12-17","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68280218","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Ovaj rad pokušava suočiti dvije radikalne struje promišljanja filmske slike. U prvom se koraku definira kako je unutar određenih marksističkih teorija (Jonathan Beller, Guy Debord, Jean Baudrillard) filmska slika na osnovi svog tehničkog podrijetla, ali i efekata koje proizvodi, određena kao fenomen ontološki utemeljen u otuđenju i destrukciji neposredne prisutnosti. U drugom se koraku demonstrira kako je André Bazin, potaknut fenomenologijom i polazeći od gotovo identičnih premisa kao i marksisti, uspostavio dijametralno suprotne zaključke: tek se na filmu uistinu razotkriva stvarno. Oslanjajući se na rad Jacquesa Rancièrea, Jean-Luca Nancyja i Giorgia Agambena, u trećem koraku nastojim izvesti svojevrsnu sintezu među navedenim pozicijama i ispitati kako spektakl ostaje sačuvan, ali i prevrednovan unutar režima filmskih slika. Oko tog prevrednovanja počinju se nazirati konture zahtjevnog estetičkog programa koji se donekle podudara s, ali i odudara od ustaljenih interpretacija filmskog postmodernizma.
{"title":"Probiti spektakl: o nekim paradoksima filmske slike","authors":"Adrian Pelc","doi":"10.21464/fi40302","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/fi40302","url":null,"abstract":"Ovaj rad pokušava suočiti dvije radikalne struje promišljanja filmske slike. U prvom se koraku definira kako je unutar određenih marksističkih teorija (Jonathan Beller, Guy Debord, Jean Baudrillard) filmska slika na osnovi svog tehničkog podrijetla, ali i efekata koje proizvodi, određena kao fenomen ontološki utemeljen u otuđenju i destrukciji neposredne prisutnosti. U drugom se koraku demonstrira kako je André Bazin, potaknut fenomenologijom i polazeći od gotovo identičnih premisa kao i marksisti, uspostavio dijametralno suprotne zaključke: tek se na filmu uistinu razotkriva stvarno. Oslanjajući se na rad Jacquesa Rancièrea, Jean-Luca Nancyja i Giorgia Agambena, u trećem koraku nastojim izvesti svojevrsnu sintezu među navedenim pozicijama i ispitati kako spektakl ostaje sačuvan, ali i prevrednovan unutar režima filmskih slika. Oko tog prevrednovanja počinju se nazirati konture zahtjevnog estetičkog programa koji se donekle podudara s, ali i odudara od ustaljenih interpretacija filmskog postmodernizma.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2020-10-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"https://sci-hub-pdf.com/10.21464/fi40302","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68280592","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Članak donosi pregled najosnovnijih postavki transhumanističkog pokreta. Transhumanistički pokret počinje krajem 20. stoljeća i zalaže se za korištenje tehnologije u svrhu unapređivanja ljudskog stanja. S obzirom na izvjesnu razinu sličnosti s posthumanizmom, pregled transhumanizma počinje analizom osnovnih pojmova: transhumanizam, posthumanizam, transhumano biće i posthumano biće. Nakon toga, transhumanizam se proučava iz perspektive različitih disciplina. Te su discipline: filozofija znanosti, metafizika, etika, filozofija uma, filozofija religije i filozofija politike.
这篇文章回顾了跨人文主义运动的最基本背景。跨人文主义运动始于20世纪末。stoljeća i zalaže se za korištenje tehnologije u svrhu unapreřivanja ljudskog stanja。鉴于与后人文主义有一定程度的相似性，对超人文主义的回顾始于对基本概念的分析：超人文主义、后人文主义、超人文主义和后人文主义。之后，从不同学科的角度对超人文主义进行了研究。这些学科包括：科学哲学、形而上学、伦理学、心灵哲学、宗教哲学和政治哲学。
{"title":"Transhumanizam – filozofska osnova","authors":"Lovro Furjanić","doi":"10.21464/fi40202","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/fi40202","url":null,"abstract":"Članak donosi pregled najosnovnijih postavki transhumanističkog pokreta. Transhumanistički pokret počinje krajem 20. stoljeća i zalaže se za korištenje tehnologije u svrhu unapređivanja ljudskog stanja. S obzirom na izvjesnu razinu sličnosti s posthumanizmom, pregled transhumanizma počinje analizom osnovnih pojmova: transhumanizam, posthumanizam, transhumano biće i posthumano biće. Nakon toga, transhumanizam se proučava iz perspektive različitih disciplina. Te su discipline: filozofija znanosti, metafizika, etika, filozofija uma, filozofija religije i filozofija politike.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":"18 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2020-08-20","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"https://sci-hub-pdf.com/10.21464/fi40202","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68279727","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Posljednji đerski i prvi pečuški tezarij Josipa Franje Domina, sastavljeni od 25 teza »iz eksperimentalne fizike«, a naslovljeni De corpore generatim, bili su prvi tezariji što ih je Zagrepčanin tiskao nakon što je objavio raspravu Dissertatio physica de aeris factitii genesi, natura, et utilitatibus (1784.), a izlažu jezgru prirodne filozofije u obliku nauka o ustroju tvari, temeljnim silama u prirodi i općim svojstvima tijelā, zatim mehaniku i nauk o gravitaciji te osnove kemije i astronomije. Tiskani u travnju 1785. i 1786. godine, oni označuju prijelomnicu u Dominovim prirodnofilozofskim gledištima. U đerskom tezariju 1785. Domin prvi put poimence spominje Boškovića i prvi put zadaje tezu o kemiji kao znanosti. Prvi spomen Boškovićeva prezimena podudara se s Dominovom transformacijom iz strogoga boškovićevca, kakav je bio u tezarijima od 1778. do 1784. godine, u prirodnoga fillozofa koji se nastoji izboriti za vlastite uvide. Teza o kemiji kao »znanosti podređenoj eksperimentalnoj fizici« svjedoči pak o utjecaju Dominova kompendija o kemiji plinova, ali je i programatski korak naprijed: »najjednostavnija počela« tijela Zagrepčanin naziva molekulama. U pečuškom tezariju 1786. Domin prvi put dodaje tezu o sili inercije, kamenu kušcu tadašnjih prirodnofilozofskih rasprava. Stoga oznaka »iz eksperimentalne fizike« s naslovnice tezarija ne znači da Domin isključuje prirodnu filozofiju iz svojih razmatranja, štoviše, ne znači da Domin prestaje biti filozofom prirode. Upravo obratno, kao »profesor teorijske i eksperimentalne fizike te mehanike kao i poljoprivrede« Domin se suočava s cijelim prirodnofilozofskim nasljeđem epohe, a glavni su mu sugovornici Newton, Bošković i dva boškovićevca: Leopold Biwald u Grazu i Ivan Krstitelj Horvath u Trnavi, Budimu i Pešti. Svoje stavove Domin ponekad oblikuje prema Boškovićevu tumačenju, ponekad s izričitim odmakom od Boškovića, a ponekad se vraća izvornom Newtonu.
Josip Franje Domino的最后一座教堂和第一座三明治剧院，由25个实验物理学主题组成，称为“物质发生器”，是Zagreča nin在发表了《物理学的起源、自然和利用》（1784）的讨论后印刷的第一座剧院，并以科学的形式展示了自然哲学的核心，自然界的基本力和物体的一般性质，然后是引力的力学和科学，以及化学和天文学的基础。1785年4月出版。1786年。年复一年，它们在达美乐的自然哲学视角中只占了一小部分。1785年在教堂剧院。多明第一次提到博斯科维奇，也是他第一次将化学融入科学。第一次提到博斯科维奇的姓氏与1778年多米诺从严格的博斯科维奇转变而来的名字相吻合。直到1784年。一年，在一种试图为自己的观点而战的自然哲学中。化学作为一门“实验物理科学”，也是达美乐气体化学公司影响的主要见证，也是编程向前迈出的一步：萨格勒布身体的“最简单的开始”被称为分子。1786年在博物馆的剧院里。多明第一次增加了惯性的重量，这是对自然哲学辩论的试金石。Stoga oznaka»iz eksperementalne fizike«s naslovnice tezarija ne znači da Domin isključuje prirodnu filozofiju iz svojih razmatranja，štoviše，ne znaći da多明presaje biti filozofom priride。相反，作为一名理论和实验物理学、机械以及农业的教授，多明面临着这一事件的整个自然哲学遗产，他的主要伙伴是牛顿、博斯科维奇和两位博斯科维奇：格拉茨的利奥波德·毕瓦尔德和特纳瓦、布迪玛和佩斯蒂的伊万·克里斯蒂尔·霍瓦特。多明的态度有时受到博斯科维奇的诠释，有时与博斯科维奇有着明显的距离，有时又回到了东牛顿。
{"title":"Prirodnofilozofska gledišta Josipa Franje Domina u tezariju De corpore universim (1785., 1786.) ; Josip Franjo Domin","authors":"Ivica Martinović","doi":"10.21464/fi39301","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/fi39301","url":null,"abstract":"Posljednji đerski i prvi pečuški tezarij Josipa Franje Domina, sastavljeni od 25 teza »iz eksperimentalne fizike«, a naslovljeni De corpore generatim, bili su prvi tezariji što ih je Zagrepčanin tiskao nakon što je objavio raspravu Dissertatio physica de aeris factitii genesi, natura, et utilitatibus (1784.), a izlažu jezgru prirodne filozofije u obliku nauka o ustroju tvari, temeljnim silama u prirodi i općim svojstvima tijelā, zatim mehaniku i nauk o gravitaciji te osnove kemije i astronomije. Tiskani u travnju 1785. i 1786. godine, oni označuju prijelomnicu u Dominovim prirodnofilozofskim gledištima. U đerskom tezariju 1785. Domin prvi put poimence spominje Boškovića i prvi put zadaje tezu o kemiji kao znanosti. Prvi spomen Boškovićeva prezimena podudara se s Dominovom transformacijom iz strogoga boškovićevca, kakav je bio u tezarijima od 1778. do 1784. godine, u prirodnoga fillozofa koji se nastoji izboriti za vlastite uvide. Teza o kemiji kao »znanosti podređenoj eksperimentalnoj fizici« svjedoči pak o utjecaju Dominova kompendija o kemiji plinova, ali je i programatski korak naprijed: »najjednostavnija počela« tijela Zagrepčanin naziva molekulama. U pečuškom tezariju 1786. Domin prvi put dodaje tezu o sili inercije, kamenu kušcu tadašnjih prirodnofilozofskih rasprava. Stoga oznaka »iz eksperimentalne fizike« s naslovnice tezarija ne znači da Domin isključuje prirodnu filozofiju iz svojih razmatranja, štoviše, ne znači da Domin prestaje biti filozofom prirode. Upravo obratno, kao »profesor teorijske i eksperimentalne fizike te mehanike kao i poljoprivrede« Domin se suočava s cijelim prirodnofilozofskim nasljeđem epohe, a glavni su mu sugovornici Newton, Bošković i dva boškovićevca: Leopold Biwald u Grazu i Ivan Krstitelj Horvath u Trnavi, Budimu i Pešti. Svoje stavove Domin ponekad oblikuje prema Boškovićevu tumačenju, ponekad s izričitim odmakom od Boškovića, a ponekad se vraća izvornom Newtonu.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":"65 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2019-10-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68279991","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U ovom se radu ističe i argumentira da je Boškovićeva prirodoznanstvena teorija toliko ukorijenjena u metafizici i njome prožeta da se može ustanoviti kako je posrijedi osobiti primjer oštroumnog, domišljenog i dalekosežnog metafizičkog prirodoslovlja. Kritički se osvrćući na neutemeljena osporavanja metafizike i višestoljetne pokušaje njezina nadvladavanja, autor pokazuje da je Bošković metafizičkim mišljenjem u 18. stoljeću dospio do svog pojma jedinstvene privlačnoodbojne sile te proniknuo u strukturu tvari, čime je anticipirao, uz ostalo, teoriju relativnosti i kvantnu fiziku. Premda se Bošković izdašno i uspješno služio kvantitativnim metodama pri rješavanju problemâ iz geodezije, astronomije, optike, građevinske statike, hidrotehnike itd. – najznačajniji dijelovi njegove prirodoznanstvene ostavštine, kojima se transponirao stoljeće ili dva ispred svojega vremena, podržani su geometrijskom intuicijom i provedeni poglavito kvalitativnom metodom, odnosno metafizičkom spekulacijom. Autor k tome objašnjava da se za nastanak i razvoj elektromagnetizma odlučujućim pokazalo opisivanje elektromagnetskih pojava s pomoću Boškovićeve jedinstvene sile i njegove teorije o građi tvari, što je u posve određenom smislu istaknuo ‘otac elektromagnetizma’ James Clerk Maxwell; a do tih prirodoznanstvenih ideja Bošković nije dospio utječući se egzaktnom znanstvenom pristupu, nego metafizički zasnovanom i vođenom ‘ispravnom razmišljanju’.
{"title":"Znanstveno-tehnički dosezi Boškovićeva metafizičkog prirodoslovlja","authors":"M. Letica","doi":"10.21464/fi39302","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/fi39302","url":null,"abstract":"U ovom se radu ističe i argumentira da je Boškovićeva prirodoznanstvena teorija toliko ukorijenjena u metafizici i njome prožeta da se može ustanoviti kako je posrijedi osobiti primjer oštroumnog, domišljenog i dalekosežnog metafizičkog prirodoslovlja. Kritički se osvrćući na neutemeljena osporavanja metafizike i višestoljetne pokušaje njezina nadvladavanja, autor pokazuje da je Bošković metafizičkim mišljenjem u 18. stoljeću dospio do svog pojma jedinstvene privlačnoodbojne sile te proniknuo u strukturu tvari, čime je anticipirao, uz ostalo, teoriju relativnosti i kvantnu fiziku. Premda se Bošković izdašno i uspješno služio kvantitativnim metodama pri rješavanju problemâ iz geodezije, astronomije, optike, građevinske statike, hidrotehnike itd. – najznačajniji dijelovi njegove prirodoznanstvene ostavštine, kojima se transponirao stoljeće ili dva ispred svojega vremena, podržani su geometrijskom intuicijom i provedeni poglavito kvalitativnom metodom, odnosno metafizičkom spekulacijom. Autor k tome objašnjava da se za nastanak i razvoj elektromagnetizma odlučujućim pokazalo opisivanje elektromagnetskih pojava s pomoću Boškovićeve jedinstvene sile i njegove teorije o građi tvari, što je u posve određenom smislu istaknuo ‘otac elektromagnetizma’ James Clerk Maxwell; a do tih prirodoznanstvenih ideja Bošković nije dospio utječući se egzaktnom znanstvenom pristupu, nego metafizički zasnovanom i vođenom ‘ispravnom razmišljanju’.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2019-10-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"https://sci-hub-pdf.com/10.21464/fi39302","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68280049","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U središte svog propitivanja tekst stavlja Hegelovu Filozofiju povijesti, posebno završne dijelove u kojima se, među ostalim, tvrdi da se ne može očekivati mijenjanje pravnih sloboda bez oslobođenja savjesti te da je pogrešno očekivati uspješnost revolucije ne prethodi li joj religijska reformacija. Hegelove se stavove o reformaciji, revoluciji te povijesti želi kritički promisliti u svjetlu suvremenih religijskih, teoloških, filozofijskih, politologijskih, znanstvenih, ali i kulturoloških teza i istraživanja. Filozofija povijesti se ovdje promatra kao svojevrstan ključ za razumijevanje Hegelove (nerijetko hermetične) filozofijske misli. Istovremeno, želi se njegove sjajne uvide staviti u kontekst suvremenog oživljavanja fenomena religijskog/vjerskog.
在其研究的中心，文本将黑格尔的历史哲学，特别是其中的最后部分，除其他外，没有意识自由的法律自由的变化是不可预期的，在不影响宗教改革的情况下期待革命的成功是错误的。Hegelove se stavove o reformaciji，revoluciji te povijestiželi kritički promiliti u svjetlu suvremenih religijkih，teoloških，filozofijkih politiologijskih，znanstvenih，ali i kulturološkich teza i istraživanja。这里的历史哲学被认为是理解黑格尔哲学思想的关键。同时，他希望对宗教现象的当代复兴有深刻的见解。
{"title":"Je li moguća revolucija bez religijske reformacije?","authors":"Sead Alić","doi":"10.21464/fi39309","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/fi39309","url":null,"abstract":"U središte svog propitivanja tekst stavlja Hegelovu Filozofiju povijesti, posebno završne dijelove u kojima se, među ostalim, tvrdi da se ne može očekivati mijenjanje pravnih sloboda bez oslobođenja savjesti te da je pogrešno očekivati uspješnost revolucije ne prethodi li joj religijska reformacija. Hegelove se stavove o reformaciji, revoluciji te povijesti želi kritički promisliti u svjetlu suvremenih religijskih, teoloških, filozofijskih, politologijskih, znanstvenih, ali i kulturoloških teza i istraživanja. Filozofija povijesti se ovdje promatra kao svojevrstan ključ za razumijevanje Hegelove (nerijetko hermetične) filozofijske misli. Istovremeno, želi se njegove sjajne uvide staviti u kontekst suvremenog oživljavanja fenomena religijskog/vjerskog.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2019-10-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"https://sci-hub-pdf.com/10.21464/fi39309","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68280177","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Članak polazi od pretpostavke da je u Petrićevoj filozofiji sveukupnost analogna filozofiji cjelokupnosti (philosophia universi), odnosno djelu koje ju izlaže. Sve što u sveukupnosti nastaje ima svoje umještanje, chora. Isto tako, u filozofskom djelu sve izloženo mora biti izloženo na svom mjestu. Petrićevo djelo Peripatetičke rasprave promišljeno je ustrojeno brojem svojih dijelova i odnosima među njima. Nije slučajan broj svezaka, broj knjiga u svakome od njih, a ni broj folija u svakom pojedinom svesku. Sve to upućuje na ustroj djela prema Platonovoj crti. Svrha djela je procjena (censura) Aristotelove filozofije spram istinske filozofije, filozofije Platona i prethodnika, njihova učenja o prvim počelima, a prije svega Platonova nepisanog učenja o velikom i malom te jednom. Govor o tome kod istinskih filozofa ne može biti u svemu izravan, nego mora biti zagonetan u onom bitnom.
{"title":"Petrićev zagonetni govor kroz ustroj Peripatetičkih rasprava","authors":"Ćiril Čoh","doi":"10.21464/fi39304","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/fi39304","url":null,"abstract":"Članak polazi od pretpostavke da je u Petrićevoj filozofiji sveukupnost analogna filozofiji cjelokupnosti (philosophia universi), odnosno djelu koje ju izlaže. Sve što u sveukupnosti nastaje ima svoje umještanje, chora. Isto tako, u filozofskom djelu sve izloženo mora biti izloženo na svom mjestu. Petrićevo djelo Peripatetičke rasprave promišljeno je ustrojeno brojem svojih dijelova i odnosima među njima. Nije slučajan broj svezaka, broj knjiga u svakome od njih, a ni broj folija u svakom pojedinom svesku. Sve to upućuje na ustroj djela prema Platonovoj crti. Svrha djela je procjena (censura) Aristotelove filozofije spram istinske filozofije, filozofije Platona i prethodnika, njihova učenja o prvim počelima, a prije svega Platonova nepisanog učenja o velikom i malom te jednom. Govor o tome kod istinskih filozofa ne može biti u svemu izravan, nego mora biti zagonetan u onom bitnom.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":"37 9 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2019-10-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"https://sci-hub-pdf.com/10.21464/fi39304","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68279715","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：