U radu se izlaže formalni vidik obrazovnog procesa, koji suvremena pedagoška ideologija strukturno ne uzima u obzir. Pedagogija je kao trud za ostvarenje specifičnih ciljeva, kroz svoju formaciju, postala konstitutivna srž društvene realnosti. Na isti način na koji smo nesvjesno upleteni u ideološku realnost putem zajedničkih društvenih praksi, tako ostajemo slijepi i za formalni vidik savjesnih obrazovnih djelatnosti, bez obzira na njihovu aktualnost. Dok se trudimo razumom uspostaviti red, logiku i smisao, istovremeno ostvarujemo um koji ne rezultira odgovarajućim poznavanjem sadržaja, nego onime, što spoznajni subjekt ne zna. Um izniče kroz spoznavanje neuspješnog traganja za znanjem i istinom, pri čemu je formalni vidik pedagogije – upravo odraz tog neuspjeha. Zato istinska samorefleksija ne može biti ni ishodište, a ni cilj, nego se može ostvariti samo usputno – u procesu formiranja pojedinca. Tako se Hegelov doprinos pedagogiji ne ogledava u tome što nastupa kao nositelj istinskog znanja ili ijednog ispravnog načina poučavanja, nego u tome što svojom privrženošću umu podaruje to nereflektirano ideološko jedro suvremenog društvenog uređenja.
工作中展示了对教育过程的正式看法，目前没有考虑到教育意识形态的结构方面。教育工作者是一个特殊的人，kroz svoju formaciju，postala konstituna srždruštvene realnosti。就像我们在社会实践中无意识地参与意识形态现实一样，我们在有意识的教育活动中仍然是盲目和正式的，而不管它们的现实如何。在试图理解秩序、逻辑和意义的创造的同时，我们意识到一种心智，它不会导致对内容的正确认识，而是导致熟悉的身体不知道的那些东西。心智是通过认识到知识和真理的失败而产生的，而教育学的形式视野正是这种失败的反映。因此，真正的自我灵活性既不能是结果，也不能是目标，只能在途中——在个体形成的过程中实现。因此，黑格尔对教育学的贡献并没有体现在他作为一个真正的科学家或以任何正确的教学方式行事，而是体现在他对心灵的依恋上，这是现代社会手段的一种不灵活的意识形态之帆。
{"title":"Formalna strana obrazovanja","authors":"G. Vranešević","doi":"10.21464/fi41407","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/fi41407","url":null,"abstract":"U radu se izlaže formalni vidik obrazovnog procesa, koji suvremena pedagoška ideologija strukturno ne uzima u obzir. Pedagogija je kao trud za ostvarenje specifičnih ciljeva, kroz svoju formaciju, postala konstitutivna srž društvene realnosti. Na isti način na koji smo nesvjesno upleteni u ideološku realnost putem zajedničkih društvenih praksi, tako ostajemo slijepi i za formalni vidik savjesnih obrazovnih djelatnosti, bez obzira na njihovu aktualnost. Dok se trudimo razumom uspostaviti red, logiku i smisao, istovremeno ostvarujemo um koji ne rezultira odgovarajućim poznavanjem sadržaja, nego onime, što spoznajni subjekt ne zna. Um izniče kroz spoznavanje neuspješnog traganja za znanjem i istinom, pri čemu je formalni vidik pedagogije – upravo odraz tog neuspjeha. Zato istinska samorefleksija ne može biti ni ishodište, a ni cilj, nego se može ostvariti samo usputno – u procesu formiranja pojedinca. Tako se Hegelov doprinos pedagogiji ne ogledava u tome što nastupa kao nositelj istinskog znanja ili ijednog ispravnog načina poučavanja, nego u tome što svojom privrženošću umu podaruje to nereflektirano ideološko jedro suvremenog društvenog uređenja.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-07","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68281307","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Članak obrađuje jedan aspekt psihologije Ivana Filopona, bizantskog pisca iz šestog stoljeća, kojim je obilježena ranija faza njegove filozofske karijere. Riječ je o ochēma/pneûma teoriji koja, u Filoponovu slučaju, predstavlja neobičan spoj aristotelovske, platonovske i stoičke filozofije s galenovskom fiziologijom i anatomijom. U članku se istražuje način na koji ovaj kršćanski novoplatoničar nastoji elemente dviju antičkih tradicija – filozofske i medicinske – objediniti u okviru osebujnog psihološkog koncepta.
这篇文章论述了伊凡·哲学家的心理学方面，他是一位六世纪的奇异作家，标志着他的哲学生涯的早期阶段。这是关于化学/肺炎的理论，在哲学家的案例中，它代表了亚里士多德、柏拉图和斯多葛哲学与加勒诺生理学和解剖学的不同寻常的结合。Učlanku se istražuje način na koji ovaj kršćanski novopalatoničar nastoji elemente dviju antičkih tradicija–filozofske i medicinske–objedini U okviru osebujnog psihološkog koncepta。
{"title":"Učenje Ivana Filopona o pneumatskom tijelu duše u njegovim Komentarima na Aristotelov spis O duši","authors":"D. Ignjatović","doi":"10.21464/fi41410","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/fi41410","url":null,"abstract":"Članak obrađuje jedan aspekt psihologije Ivana Filopona, bizantskog pisca iz šestog stoljeća, kojim je obilježena ranija faza njegove filozofske karijere. Riječ je o ochēma/pneûma teoriji koja, u Filoponovu slučaju, predstavlja neobičan spoj aristotelovske, platonovske i stoičke filozofije s galenovskom fiziologijom i anatomijom. U članku se istražuje način na koji ovaj kršćanski novoplatoničar nastoji elemente dviju antičkih tradicija – filozofske i medicinske – objediniti u okviru osebujnog psihološkog koncepta.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-07","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68281346","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Prevladavajuće ekonomske ideologije, koje su ušle u područje visokog odgoja i obrazovanja u posljednjih nekoliko desetljeća, poremetile su dugu tradiciju tzv. humanističkih ideala i vrijednosti. To je ujedno rezultiralo pomakom s učenja per se prema učenju za tržište rada, čime je naglasak stavljen na tehničko-funkcionalnu dimenziju obrazovanja kojom se zanemaruje pojedinac i njegov razvoj. Dok mnoga europska sveučilišta pozdravljaju neoliberalnu paradigmu u poučavanju i učenju, u azijskim zemljama posljednjih godina dolazi do oživljavanja tradicionalnog konfucijanskog koncepta odgoja i obrazovanja kao odgovora na hiperspecijalizaciju visokog obrazovanja. Pokušavajući istražiti odnos između humanističkih i neoliberalnih pristupa sveučilištu, ovaj će se rad fokusirati na prikaz europske i azijske (konfucijanske) tradicije odgoja i obrazovanja, na njihove sličnosti i razlike te načine na koje su potonje razlike institucionalizirane, s ciljem da se ukaže na važnost rekonstitucije humanističkih vrijednosti u odgoju i obrazovanju u sve više neoliberalno orijentiranom svijetu.
在过去的几十年里，进入高等教育和教育的主流经济意识形态扰乱了一个长期的传统，即人文思想和价值观。这也导致了对劳动力市场教学的逐步研究，强调了个人忽视的教育的技术和功能层面及其发展。欧洲的新自由主义者是一个传统的自由主义者。Pokušavajući istražiti odnos izmeŞu humanističkih i new liberalnih pristupa sveučilištu，ovajće rad fokusrirati na prikaz euroske i azijske（konfucijanske）tradicije odgoja i obrazovanja，na njihove sličnosti i razike te načine na koje su potonje razike institutionalizarane，为了指出在一个更加新自由主义的世界中，在教育和教育中重建人类价值观的重要性。
{"title":"Usporedba europske i azijske odgojno-obrazovne tradicije i njihova važnost u suvremenom kontekstu","authors":"R. Jurčević","doi":"10.21464/fi41405","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/fi41405","url":null,"abstract":"Prevladavajuće ekonomske ideologije, koje su ušle u područje visokog odgoja i obrazovanja u posljednjih nekoliko desetljeća, poremetile su dugu tradiciju tzv. humanističkih ideala i vrijednosti. To je ujedno rezultiralo pomakom s učenja per se prema učenju za tržište rada, čime je naglasak stavljen na tehničko-funkcionalnu dimenziju obrazovanja kojom se zanemaruje pojedinac i njegov razvoj. Dok mnoga europska sveučilišta pozdravljaju neoliberalnu paradigmu u poučavanju i učenju, u azijskim zemljama posljednjih godina dolazi do oživljavanja tradicionalnog konfucijanskog koncepta odgoja i obrazovanja kao odgovora na hiperspecijalizaciju visokog obrazovanja. Pokušavajući istražiti odnos između humanističkih i neoliberalnih pristupa sveučilištu, ovaj će se rad fokusirati na prikaz europske i azijske (konfucijanske) tradicije odgoja i obrazovanja, na njihove sličnosti i razlike te načine na koje su potonje razlike institucionalizirane, s ciljem da se ukaže na važnost rekonstitucije humanističkih vrijednosti u odgoju i obrazovanju u sve više neoliberalno orijentiranom svijetu.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-07","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47797954","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U ovom članku razmatra se odnos između umnog mišljenja i umnog djelovanja, filozofije i politike, u perspektivi u kojoj se taj odnos, ako je pravilno shvaćen, pokazuje kao odlučujući i za proces repolitizacije koji se, kako izgleda, nameće kao neodložna obaveza našeg vremena. Nastoji se pokazati da je starogrčko iskustvo razumijevanja filozofije i politike, transformirano u moderni na određen način, mjerodavno i za suvremenu emancipaciju na- šeg umnog života. A u tom sklopu umnog života, pokazuje se da mišljenje uvijek predstavlja i jedan politički čin, a politika, sa svoje strane, uvijek iznosi (i) specifično mišljenje.
在这篇文章中，思想与思想、哲学和政策之间的关系被认为是一种方式，如果正确理解，这种关系也表现为对重新政治化过程的决策，这似乎构成了对我们时代的无限承诺。Nastoji se pokazati da je starogrčko iskustvo razumijevanja filozofije i politike，transformirano u modern na odreŞen način，mjerodavno i za suvremento emancipaciju na-šeg umbogživota。在这种情况下，意见始终是一种政治行为，而政策本身始终有特定的意见。
{"title":"Mišljenje kao politički čin i politika kao mišljenje na djelu","authors":"Srđan Maraš","doi":"10.21464/fi41411","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/fi41411","url":null,"abstract":"U ovom članku razmatra se odnos između umnog mišljenja i umnog djelovanja, filozofije i politike, u perspektivi u kojoj se taj odnos, ako je pravilno shvaćen, pokazuje kao odlučujući i za proces repolitizacije koji se, kako izgleda, nameće kao neodložna obaveza našeg vremena. Nastoji se pokazati da je starogrčko iskustvo razumijevanja filozofije i politike, transformirano u moderni na određen način, mjerodavno i za suvremenu emancipaciju na- šeg umnog života. A u tom sklopu umnog života, pokazuje se da mišljenje uvijek predstavlja i jedan politički čin, a politika, sa svoje strane, uvijek iznosi (i) specifično mišljenje.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-07","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68281771","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pod biologizmom se ovdje podrazumijeva primjena striktno biologijskih znanstvenih kriterija i pojmova na područja koja nisu obilježena (ili nisu primarno obilježena) dominacijom biologijskih relacija. Prihvaćanje biologističkog determinizma (primjerice u sociobiologijskoj varijanti) nužno bi rezultiralo razumijevanjem kulture kao determinirane zakonomjernostima biologije. Kao antiteza tom redukcionizmu ispostavlja se kulturalizam, tj. naglašavanje primata kulturnih determinanti oblikovanja kulturnih tvorbi i ljudskog svijeta u cjelini. U radu se dokazuje kako takav kulturalizam predstavlja lažnu alternativu biologizmu te se ljudski svijet primjereno može pojmiti samo ako se na adekvatan način uzmu u obzir sve relevantne dimenzije koje ga oblikuju, što pretpostavlja oslobađanje od svih iskušenja redukcionizma.
{"title":"S onu stranu biologizma i kulturalizma","authors":"Lino Veljak","doi":"10.21464/fi41401","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/fi41401","url":null,"abstract":"Pod biologizmom se ovdje podrazumijeva primjena striktno biologijskih znanstvenih kriterija i pojmova na područja koja nisu obilježena (ili nisu primarno obilježena) dominacijom biologijskih relacija. Prihvaćanje biologističkog determinizma (primjerice u sociobiologijskoj varijanti) nužno bi rezultiralo razumijevanjem kulture kao determinirane zakonomjernostima biologije. Kao antiteza tom redukcionizmu ispostavlja se kulturalizam, tj. naglašavanje primata kulturnih determinanti oblikovanja kulturnih tvorbi i ljudskog svijeta u cjelini. U radu se dokazuje kako takav kulturalizam predstavlja lažnu alternativu biologizmu te se ljudski svijet primjereno može pojmiti samo ako se na adekvatan način uzmu u obzir sve relevantne dimenzije koje ga oblikuju, što pretpostavlja oslobađanje od svih iskušenja redukcionizma.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-07","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"48919152","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Jedna je od temeljnih čovjekovih odrednica ta da je obrazovljivo biće. Razlog tomu filozofijska tradicija nalazi u njegovoj duhovnoj duši. Za Humboldta je i njegovu obnovu sveučilišta, primjerice, duša osnova ovoga procesa. Suvremena filozofija obrazovanja te poglavito pedagogija i njoj srodne znanosti, međutim, (potpuno) izbjegavaju govor o duši s obzirom na odgoj, a osobito s obzirom na obrazovanje. To nas dovodi do središnje teze članka, koju sažimamo u sljedećem: obrazovanje se niti može, niti smije svesti samo na usvajanje znanja i sposobnosti, tj. vještina u vidu pukog osposobljavanja, već se mora vratiti svojim najdubljim osnovama koje se ujedno mogu promotriti i kao temeljne odrednice, perspektive obrazovanja uopće: otvaranjem prema cjelini svijeta, duša (osoba) u obrazovanju prispijeva k samoj sebi. Obrazovanje se ovim, međutim, niti svodi isključivo na teorijsko-spekulativni vid usvajanja i »procesuiranja« znanja, niti je poanta samo na razini moralno-ćudorednog aspekta, već se ukazuje na to da se u njegovo središte stavlja čovjek u svojoj sveukupnosti i osobitosti. Središnju tezu članka razvijamo u sklopu četiri nosiva poglavlja: u prvome, koje ujedno predstavlja polazište, razlažemo grčko-platonovsku misaonu tradiciju u pogledu obrazovanja ističući, pritom, dva odlučujuća pojma, imago (slika) i imitatio (nasljedovanje). Na to se nadovezuje drugo poglavlje u kojem odabiremo dva, po nama ključna teoretičara – Humboldta i Hegela – koji, svaki na svoj način, motre »dušu« obrazovanja kroz pojmove univerzalnosti u vidu otrgnuća od partikularnog te slobode u vidu samoće odnosno otrgnuća od mnoštva. Predočeni prikazi nikako ne dokidaju jednu od važnih karakteristika obrazovanja, izobrazbu, koja se izlaže u trećem poglavlju, pri čemu se nastoji dati do znanja da ona, želi li biti autentična, također mora imati u vidu »prispijeće duše k samoj sebi«. Zaključni izvodi u četvrtom poglavlju donose ukaze o stanju koje je na djelu s obzirom na obrazovanje, poput sunovrata u funkcionalizam i praksu te izostanak svake ideje o njemu, a što je u konačnici posljedica »proganjanja duha iz obrazovanja« (K. P. Liessmann).
Jedna je od temeljnihčovjekovih odrednica ta da je obrazovljivo biće。这就是为什么哲学传统存在于他的精神灵魂中。例如，这是洪堡和他的大学翻修过程的灵魂。然而，目前的教育哲学和初等教育及相关科学（完全）避免了基于成长的灵魂的言论，尤其是在教育方面。这就引出了下一篇文章的核心挑战：教育是不可能实现的，知识和技能只能实现，即公共教育技能，但它必须回归其最深层的基础，也可以作为一个核心单元来推广，即教育的观点：向世界开放，灵魂（人）在接受教育的过程中对自己。然而，这方面的教育并不完全基于对知识的接受和“加工”的理论思辨视野，也不仅仅是道德和迷人方面的观点，而是指出，在他的正直和个性中，有一个人处于他的中心。成员国的核心挑战是作为四个主要章节的一部分进行发展：首先，这也是我们的立场，我们在教育方面区分了希腊柏拉图式传统，包括两个决定性的概念，形象（图像）和模仿（继承）。第二章，我们选择了两个，以洪堡和黑格尔这两位关键理论家为基础，他们以自己的方式，在缺乏特殊性的情况下，通过普遍性的概念来观察教育的“灵魂”，并在从人群中自我吸收的情况下，通过自由来观察教育。初步的图像并不能证明教育的一个重要特征，即第三章中提出的孤立，以便让人知道，如果她想真实，她还必须考虑“自我吸收的灵魂”。Zaključni izvodi učetvrtom poglavlju没有使用任何一种方法来解决问题，比如sunovrata u funkcionalizam i praksu te izostanak svake ideje o njemu，ašto je u konačnici posljedica»proganjanja duha iz obrazovanja«（K.P.Liessmann）。
{"title":"Duh i obrazovanje","authors":"Stjepan Radić","doi":"10.21464/fi41406","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/fi41406","url":null,"abstract":"Jedna je od temeljnih čovjekovih odrednica ta da je obrazovljivo biće. Razlog tomu filozofijska tradicija nalazi u njegovoj duhovnoj duši. Za Humboldta je i njegovu obnovu sveučilišta, primjerice, duša osnova ovoga procesa. Suvremena filozofija obrazovanja te poglavito pedagogija i njoj srodne znanosti, međutim, (potpuno) izbjegavaju govor o duši s obzirom na odgoj, a osobito s obzirom na obrazovanje. To nas dovodi do središnje teze članka, koju sažimamo u sljedećem: obrazovanje se niti može, niti smije svesti samo na usvajanje znanja i sposobnosti, tj. vještina u vidu pukog osposobljavanja, već se mora vratiti svojim najdubljim osnovama koje se ujedno mogu promotriti i kao temeljne odrednice, perspektive obrazovanja uopće: otvaranjem prema cjelini svijeta, duša (osoba) u obrazovanju prispijeva k samoj sebi. Obrazovanje se ovim, međutim, niti svodi isključivo na teorijsko-spekulativni vid usvajanja i »procesuiranja« znanja, niti je poanta samo na razini moralno-ćudorednog aspekta, već se ukazuje na to da se u njegovo središte stavlja čovjek u svojoj sveukupnosti i osobitosti. Središnju tezu članka razvijamo u sklopu četiri nosiva poglavlja: u prvome, koje ujedno predstavlja polazište, razlažemo grčko-platonovsku misaonu tradiciju u pogledu obrazovanja ističući, pritom, dva odlučujuća pojma, imago (slika) i imitatio (nasljedovanje). Na to se nadovezuje drugo poglavlje u kojem odabiremo dva, po nama ključna teoretičara – Humboldta i Hegela – koji, svaki na svoj način, motre »dušu« obrazovanja kroz pojmove univerzalnosti u vidu otrgnuća od partikularnog te slobode u vidu samoće odnosno otrgnuća od mnoštva. Predočeni prikazi nikako ne dokidaju jednu od važnih karakteristika obrazovanja, izobrazbu, koja se izlaže u trećem poglavlju, pri čemu se nastoji dati do znanja da ona, želi li biti autentična, također mora imati u vidu »prispijeće duše k samoj sebi«. Zaključni izvodi u četvrtom poglavlju donose ukaze o stanju koje je na djelu s obzirom na obrazovanje, poput sunovrata u funkcionalizam i praksu te izostanak svake ideje o njemu, a što je u konačnici posljedica »proganjanja duha iz obrazovanja« (K. P. Liessmann).","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-07","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68281648","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Naš je glavni cilj opisati strukturu angažiranih akata i suosjećanja i njihovu konstitutivnu povezanost da bismo objasnili ključnu ulogu angažiranih i suosjećajnih akata za konstituiranje grupe. U prvom dijelu teksta, formuliramo ideju-vodilju: ključ za razumijevanje suosjećanja leži u razumijevanju angažmana i obratno. Zatim, okrećemo se razmatranju problematičnoga karaktera angažiranih akata: oni, s jedne strane, ne ispunjavaju uvjete pripisivosti pluralnom subjektu, dok se, s druge strane, ne mogu objasniti bez pretpostavke pluralnoga subjekta. Da bismo to razumjeli, oslanjamo se, prije svega, na Helmovu teoriju emocija i klasične fenomenološke analize konstituiranja pluralnoga subjekta, ali i ukazujemo na njihova ograničenja. U posljednjim dvama odjeljcima ćemo, nadovezujući se na Nussbauminu teoriju suosjećanja, opisati paralelizam i konstitutivnu povezanost u strukturi suosjećanja i angažmana. Na kraju, ispitat ćemo specifičan način na koji (suosjećajni) angažirani akti »stavljaju teret« i transformiraju grupu u instituciju.
{"title":"Suosjećajno djelovanje","authors":"Petar Bojanić, Igor Cvejić, Olga Nikolić","doi":"10.21464/fi41409","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/fi41409","url":null,"abstract":"Naš je glavni cilj opisati strukturu angažiranih akata i suosjećanja i njihovu konstitutivnu povezanost da bismo objasnili ključnu ulogu angažiranih i suosjećajnih akata za konstituiranje grupe. U prvom dijelu teksta, formuliramo ideju-vodilju: ključ za razumijevanje suosjećanja leži u razumijevanju angažmana i obratno. Zatim, okrećemo se razmatranju problematičnoga karaktera angažiranih akata: oni, s jedne strane, ne ispunjavaju uvjete pripisivosti pluralnom subjektu, dok se, s druge strane, ne mogu objasniti bez pretpostavke pluralnoga subjekta. Da bismo to razumjeli, oslanjamo se, prije svega, na Helmovu teoriju emocija i klasične fenomenološke analize konstituiranja pluralnoga subjekta, ali i ukazujemo na njihova ograničenja. U posljednjim dvama odjeljcima ćemo, nadovezujući se na Nussbauminu teoriju suosjećanja, opisati paralelizam i konstitutivnu povezanost u strukturi suosjećanja i angažmana. Na kraju, ispitat ćemo specifičan način na koji (suosjećajni) angažirani akti »stavljaju teret« i transformiraju grupu u instituciju.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-07","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68281682","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Aktualnost misli Friedricha Nietzschea ogleda se u kritici masovne kulture, društva, države te znanstvenih metoda koje su kasnije imale značajan utjecaj na diskurs moderne. Masovna kultura temelj je moderne društvene realnosti kao snage dekadencije i nihilizma, koja unazađuje autentičnu, a stvara mediokritetsku kulturu. Nietzsche se protivi »kulturi« koja podrazumijeva transcendenciju i sublimaciju »prirode« u oblike »moralnih« ideala i poziva na prirodno življenje, bez štetnih kulturnih utjecaja koji su prepreka za vođenje zdravih ljudskih života. Ideja nihilizma, prisutna u kulturi, relevantna je za našu suvremenost jer se očituje kao gubitak osjećaja dubine ili značaja života sâmog koji je, kao i priroda, kaos, bez strukture i bez empirijskoga dokaza. Za razumijevanje znanstvene revolucije i njezinoga zapanjujuće razornog tempa u visokotehnološkim laboratorijima našega globalnog istraživačkog ekosistema, aktualna je Nietzscheova perspektiva koja demistificira znanost, u prvom redu pozitivizam i naturalizam, posvećenu nametanju istine temeljene na znanstveno verificiranom znanju. Znanstvena tumačenja i konstrukcije napori su da se ovlada prirodom i »humanizira« ju se, prilagodbom kaosa prirode našim antropomorfnim očekivanjima, potrebama i brigama, čineći tako kaotičnu prirodu predvidljivom. Radom se dokazuje da je Nietzscheova kritika kulturalizma i naturalizma utemeljena na viđenju života »posljednjega čovjeka« koji odbacuje kulturu samonadvladavanja i umanjuje strah od neizvjesnog i iznenadnog, te živi u okviru stvarnosti kakvu predočava znanstvena zajednica. U životu suvremenog čovjeka volja za životom samo se održava jer joj nedostaje volja za moć.
尼采当前的思想体现在对大众文化、社会、国家和科学方法的批评上，这些批评后来对现代辩论产生了重大影响。大众文化是现代社会现实的基础，是一股颓废和虚无主义的力量，它促进了真实性，创造了一种平庸的文化。尼采以“道德”理想的形式反对“文化”，即“自然的超越和升华”，并呼吁自然生活不受有害的文化影响，而文化影响是健康人类生活的障碍。存在于文化中的虚无主义思想与我们当代人有关，因为它似乎是对深度感或生命本身意义的丧失，而生命本身与自然一样是混乱的，没有结构，也没有经验证据。为了理解科学革命及其在我们全球研究生态系统的高科技实验室中惊人的多样性，尼采的科学退化观，首先是积极和自然主义，致力于在科学验证知识的基础上设定真理。科学和设计的努力是治理自然并使其人性化，使自然的混乱适应我们拟人化的期望、需求和关注，使其如此混乱。Radom se dokazuje da je Nietzscheova kritika kulturizma i natizma utemeljena na viřenjuživota»posljednjegačovjeka«koji odbacuje kulturu samonadvladavanja i umanjuje strah od neizvjesnog i iznenadnog，teživi u okviru stvarnosti kakvu predočava znanstvena zajednica。在现代生活中，男人的终身意志之所以得以维持，是因为她缺乏权力的意志。
{"title":"Glavni aspekti aktualnosti Nietzscheove kritike kulturalizma i naturalizma","authors":"Vesna Stanković Pejnović","doi":"10.21464/fi41402","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/fi41402","url":null,"abstract":"Aktualnost misli Friedricha Nietzschea ogleda se u kritici masovne kulture, društva, države te znanstvenih metoda koje su kasnije imale značajan utjecaj na diskurs moderne. Masovna kultura temelj je moderne društvene realnosti kao snage dekadencije i nihilizma, koja unazađuje autentičnu, a stvara mediokritetsku kulturu. Nietzsche se protivi »kulturi« koja podrazumijeva transcendenciju i sublimaciju »prirode« u oblike »moralnih« ideala i poziva na prirodno življenje, bez štetnih kulturnih utjecaja koji su prepreka za vođenje zdravih ljudskih života. Ideja nihilizma, prisutna u kulturi, relevantna je za našu suvremenost jer se očituje kao gubitak osjećaja dubine ili značaja života sâmog koji je, kao i priroda, kaos, bez strukture i bez empirijskoga dokaza. Za razumijevanje znanstvene revolucije i njezinoga zapanjujuće razornog tempa u visokotehnološkim laboratorijima našega globalnog istraživačkog ekosistema, aktualna je Nietzscheova perspektiva koja demistificira znanost, u prvom redu pozitivizam i naturalizam, posvećenu nametanju istine temeljene na znanstveno verificiranom znanju. Znanstvena tumačenja i konstrukcije napori su da se ovlada prirodom i »humanizira« ju se, prilagodbom kaosa prirode našim antropomorfnim očekivanjima, potrebama i brigama, čineći tako kaotičnu prirodu predvidljivom. Radom se dokazuje da je Nietzscheova kritika kulturalizma i naturalizma utemeljena na viđenju života »posljednjega čovjeka« koji odbacuje kulturu samonadvladavanja i umanjuje strah od neizvjesnog i iznenadnog, te živi u okviru stvarnosti kakvu predočava znanstvena zajednica. U životu suvremenog čovjeka volja za životom samo se održava jer joj nedostaje volja za moć.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-07","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68281555","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Različite su interpretacije govora mržnje. No, svaka od njih govor mržnje promišlja u kontekstu odnosa slobode govora i mogućih nesloboda uvjetovanih pravnim reguliranjem i sankcioniranjem. U ovom se radu želi krenuti od razmatranja mržnje same (dohvaćajući filozofijske dimenzije, društvene kontekste i političke doprinose u razvoju govora mržnje) te je na taj način promatrati u njezinim biološkim i kulturnim dimenzijama. Na konkretnim primjerima govora mržnje želi se pokazati isprepletenost biološkog i misaonog, kulturnog i tjelesnog te ideološkog i emotivnog. Analiza primjera govora mržnje, ostrašćenosti pojedinaca uronjenih u takvu vrstu psihološke i misaone nezrelosti, pokazuje važnost filozofijskih iskoraka u oskudnu stvarnost – iskoraka kojima je cilj o fenomenima davati filozofijski stav, ali i temeljne kriterije po kojima bi se orijentacijski mogla odrediti druga znanstvena istraživanja.
{"title":"Bezumlje govora mržnje – biološka i kulturna dimenzija","authors":"Sead Alić","doi":"10.21464/fi41403","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/fi41403","url":null,"abstract":"Različite su interpretacije govora mržnje. No, svaka od njih govor mržnje promišlja u kontekstu odnosa slobode govora i mogućih nesloboda uvjetovanih pravnim reguliranjem i sankcioniranjem. U ovom se radu želi krenuti od razmatranja mržnje same (dohvaćajući filozofijske dimenzije, društvene kontekste i političke doprinose u razvoju govora mržnje) te je na taj način promatrati u njezinim biološkim i kulturnim dimenzijama. Na konkretnim primjerima govora mržnje želi se pokazati isprepletenost biološkog i misaonog, kulturnog i tjelesnog te ideološkog i emotivnog. Analiza primjera govora mržnje, ostrašćenosti pojedinaca uronjenih u takvu vrstu psihološke i misaone nezrelosti, pokazuje važnost filozofijskih iskoraka u oskudnu stvarnost – iskoraka kojima je cilj o fenomenima davati filozofijski stav, ali i temeljne kriterije po kojima bi se orijentacijski mogla odrediti druga znanstvena istraživanja.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-07","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47247493","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U radu je provedena povijesno-filozofska rekonstrukcija Leibnizove obrazovne teorije. U uvodu se navode egzegetski problemi koji se tiču lociranja Leibnizove »filozofije obrazovanja« unutar šireg korpusa njegovih djela i iznalaženja adekvatnog teorijskog okvira unutar kojega je moguće kontekstualizirati i rekonstruirati Leibnizove misli o obrazovanju. Potom je pokazano da nam taj okvir pruža Leibnizova praktična filozofija, tj. njegove ideje o optimalnoj državi i općem dobru. Analizirane su ključne teze Leibnizove etike i političke filozofije u cilju otkrivanja pozadine ideje o respublica optima i objašnjeno je kakvo bi obrazovanje, slijedeći Leibniza, trebalo biti da bi omogućilo usavršavanje pojedinca i društva te doprinijelo ostvarenju općeg dobra. Na kraju, tvrdi se da je Leibniz u okviru svojega obrazovnog projekta artikulirao prosvjetiteljsku ideju koja je progresivnija od obrazovnih ideja filozofa koje obično asociramo s prosvjetiteljstvom osamnaestog stoljeća.
莱布尼斯教育理论的历史哲学重构得以实施。引言介绍了埃及的问题，这些问题涉及到莱布尼佐夫的“教育哲学”在其广泛行动中的位置，以及莱布尼佐夫教育思想在一个适当的理论框架中的表达，在这个框架中，莱布尼佐夫可以被情境化和重建。Potom je pokazano da nam taj okvir pruža Leibnizova praktična filozofija，tj。njegove ideje o optimalnoj državi i općem dobru。分析了莱布尼茨伦理学和政治哲学的主要挑战，以发现乐观主义反应的背景，并解释莱布尼茨之后的教育应该使个人和社会能够改善并为整体利益做出贡献。最后，莱布尼茨认为，在他的教育项目中，他提出了一个更光明的理念，比我们通常将其与18世纪启蒙运动联系在一起的哲学教育理念更进步。
{"title":"Rekonstruiranje Leibnizove obrazovne teorije","authors":"S. Popović","doi":"10.21464/fi41408","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/fi41408","url":null,"abstract":"U radu je provedena povijesno-filozofska rekonstrukcija Leibnizove obrazovne teorije. U uvodu se navode egzegetski problemi koji se tiču lociranja Leibnizove »filozofije obrazovanja« unutar šireg korpusa njegovih djela i iznalaženja adekvatnog teorijskog okvira unutar kojega je moguće kontekstualizirati i rekonstruirati Leibnizove misli o obrazovanju. Potom je pokazano da nam taj okvir pruža Leibnizova praktična filozofija, tj. njegove ideje o optimalnoj državi i općem dobru. Analizirane su ključne teze Leibnizove etike i političke filozofije u cilju otkrivanja pozadine ideje o respublica optima i objašnjeno je kakvo bi obrazovanje, slijedeći Leibniza, trebalo biti da bi omogućilo usavršavanje pojedinca i društva te doprinijelo ostvarenju općeg dobra. Na kraju, tvrdi se da je Leibniz u okviru svojega obrazovnog projekta artikulirao prosvjetiteljsku ideju koja je progresivnija od obrazovnih ideja filozofa koje obično asociramo s prosvjetiteljstvom osamnaestog stoljeća.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2022-01-07","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47130892","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：