Filozofska Istrazivanja最新文献

英文中文

4区哲学 0 PHILOSOPHY

Filozofska Istrazivanja

Pub Date : 2021-10-29 DOI: 10.21464/fi41303

Krešimir Purgar

U radu nastojimo rasvijetliti postupke koje je potrebno primijeniti utoliko, ukoliko želimo ustanoviti posljedice koje nastupaju kada se sedimenti značenja u slikama talože jedan na drugi stvarajući specifičnuslikovnu epistemologiju. Također ćemo ukazati na neke interdisciplinarne mehanizme analize slikovnog materijala, poput »kulturalne simptomatologije« i »kulturalne triangulacije«, a dat ćemo itipologiju kulturalno-povijesnih sedimentacija slikovnog značenja koje ovdje nazivamo aproprijacija. Zaključit ćemo da Bredekampova teorija slikovnih činova, jednako kao i Mitchellove slike kao »žudeći objekti« te Beltingovo razumijevanje ljudskog tijela kao »medija slike« upućuju na to da je interakcija čovjeka i slike ogledalo njegove vlastite želje za proizvodnjom paralelnog svijeta koji on doživljava stvarnim, ali, kako je to objasnio Lambert Wiesing, ne mora u njemu sudjelovati jer slika omogućava različite oblike participacije ili izostanka iz participacije u stvarnom događaju. Ono što slike »znaju« jest specifičnaposljedica činjenice da neživi slikovni objekti mogu posjedovati pamćenje, ali – za razliku od umjetne inteligencije – svoje znanje mogu aktivirati samo u recipročnom komunikacijskom odnosu s ljudima.

如果我们想通过特定的认识论来确定图像中具有重要意义的沉积物相互叠加时所产生的后果，我们正试图详细解释需要应用的程序。我们还将指出一些分析图像材料的跨学科机制，如“文化症状”和“文化三角测量”，并赋予图像的文化和历史沉积物的历史意义，我们在这里称之为挪用。我们将得出结论，布雷德坎波的绘画理论，以及米切尔的绘画作为“渴望的对象”和贝尔廷对人体作为“绘画媒介”的理解，表明人与图像的互动是由他自己在现实生活中创造一个平行世界的愿望所反映的，但正如兰伯特·维辛所解释的，它不必参与，因为图像允许不同形式的参与或不参与真实事件。“他们所知道的”是非活体摄影物体可以拥有记忆这一事实的具体结果，但与人工智能不同，他们的知识只能在与人的互动交流关系中被激活。

{"title":"Što slike znaju?","authors":"Krešimir Purgar","doi":"10.21464/fi41303","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/fi41303","url":null,"abstract":"U radu nastojimo rasvijetliti postupke koje je potrebno primijeniti utoliko, ukoliko želimo ustanoviti posljedice koje nastupaju kada se sedimenti značenja u slikama talože jedan na drugi stvarajući specifičnu\u0000slikovnu epistemologiju. Također ćemo ukazati na neke interdisciplinarne mehanizme analize slikovnog materijala, poput »kulturalne simptomatologije« i »kulturalne triangulacije«, a dat ćemo i\u0000tipologiju kulturalno-povijesnih sedimentacija slikovnog značenja koje ovdje nazivamo aproprijacija. Zaključit ćemo da Bredekampova teorija slikovnih činova, jednako kao i Mitchellove slike kao »žudeći objekti« te Beltingovo razumijevanje ljudskog tijela kao »medija slike« upućuju na to da je interakcija čovjeka i slike ogledalo njegove vlastite želje za proizvodnjom paralelnog svijeta koji on doživljava stvarnim, ali, kako je to objasnio Lambert Wiesing, ne mora u njemu sudjelovati jer slika omogućava različite oblike participacije ili izostanka iz participacije u stvarnom događaju. Ono što slike »znaju« jest specifična\u0000posljedica činjenice da neživi slikovni objekti mogu posjedovati pamćenje, ali – za razliku od umjetne inteligencije – svoje znanje mogu aktivirati samo u recipročnom komunikacijskom odnosu s ljudima.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-10-29","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68280985","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}

引用次数: 0

Teleologija i evolucija – Aristotel i Hans Jonas u kontekstu ekološke etike 目的论与进化论——生态伦理学语境中的亚里士多德和汉斯·乔纳斯

4区哲学 0 PHILOSOPHY

Filozofska Istrazivanja

Pub Date : 2021-07-09 DOI: 10.21464/fi41209

Saša Marinović

Aristotel je istraživanja pomoću empirijske metode interpretirao obimno se koristeći metafizičkim konceptima. Neki autori smatraju da je njegovametafizički intonirana filozofija biologije spojiva s modernom teorijomevolucije te s nekim od bitnih tema ekološke etike. Pokušat ćemo pokazati kako je tumačenje supstancijalne cjeline, pod vidom pojma potencijalnosti, Aristotelov doprinos raspravama ekoetičkog holizma. Nadalje, prikazat ćemo kako Hans Jonas pronalazi i mogućnost vrednovanjaindividualne organske supstancije u Aristotelovim djelima, a koje nisu samo predstavnici ljudske vrste. Hans Jonas pledira za reviziju moderne teorije evolucije koja bi, združena s nekim Aristotelovim metafizičkim elementima, mogla izbjeći redukcionizam kojemu je bila izložena nakon Descartesa.

亚里士多德通过实证方法进行的研究被广泛地用形而上学的概念来解释。一些作者认为，其神秘的生物学哲学与现代进化论和生态伦理学的一些重要主题有关。Pokušatćemo pokazati kako je tumačenje supstancijalnine cjeline，pod vidom pojma potencijarnosti，Aristotelov doprinos raspravama ekoetičkog holizma。此外，我们将表明，汉斯·乔纳斯也发现了在亚里士多德的部分中评估个体器官物质的可能性，这些物质不仅仅是人类。汉斯·乔纳斯正在为现代进化论的修正而跳舞，该理论与亚里士多德的一些形而上学元素相结合，可以避免笛卡尔之后暴露出来的还原。

引用次数: 0

Povijesni slojevi teksta Bhagavadgīte – predaja teksta, proširenja i preoblike pouke 薄伽梵歌文本的历史层次——文本、放大和文本形状

4区哲学 0 PHILOSOPHY

Filozofska Istrazivanja

Pub Date : 2021-07-09 DOI: 10.21464/FI41202

Mislav Ježić

Bhagavadgītā se nerijetko smatra najsvetijom hinduističkom pjesmom.Mnogi su se okušali u njenu tumačenju, a među filolozima nerijetki, počev od Wilhelma von Humboldt, i u utvrđivanju povijesti njena teksta koji nosi tragove višestrukih prerada. Iako su neki došli do točnih zapažanja o nekim šavovima u tekstu (Friedrich Otto Schrader, Hermann Oldenberg, Hermann Jacobi), a neki i bliže cjelovitijoj slici povijesti teksta (Jarl Charpentier, Angelika Malinar, Gajanan Shripad Khair, Purushottam Lal Bhargava), mnogi su dobri znalci, obeshrabreni nesigurnošću utvrđivanja povijesti teksta, više voljeli tumačiti ga kao nedjeljivu cjelinu (Paul Deussen, Douglas Hill, Etienne Lamotte, Franklin Edgerton, Robert Zaehner).Ipak je između 1970-ih i 2009. došlo do vrlo točnih zaključaka o slojevima teksta, koji su dobrim dijelom oko 2000-tih prihvaćeni u međunarodnoj znanosti. Ti zaključci pokazuju da su u Bhagavadgītu u raznim vremenima ugrađivani nazori većega broja filozofskih sustava (sāṃkhya, yoga, pūrvamīmāṃsā, vedānta – monistička i teistička), da su ugrađene i – nerijetko prešutne – polemike s nizom nazora (osobito s buddhizmom – u više navrata – ali i s Vedama, yogom, s monističkom vedāntom i s dharmaśāstrom). Pouke i pobude Gīte veoma su obuhvatne i inovativne jer proizlaze iz mnogobrojnih premisa.Taj ishod analiza teksta s jedne je strane prihvaćen od niza znanstvenika u svijetu (John Brockington, Georg von Simson, Horst Brinkhaus, Gavin Flood, Przemyslaw Szczurek, Ivan Andrijanić, Robert Zydenbos i dr.), ali ga s druge osporavaju neki zapadni postmodernistički religiolozi (Alf Hiltebeitel), kao i neki kolege indijskoga podrijetla senzibilizirani protiv zapadnoga »orijentalizma« ianalitičnosti (Vishwa Adluri, Joydeep Bagchi). To što oni ne uočavaju tumačeći Bhagavadgītu može se najbolje oslikati usporedbom s posjetiteljem umjetničkoga spomenika religijske naravi koji se je stoljećima preuređivao, kakva je splitska katedrala.Ako bi takav posjetitelj smatrao da svetost i umjetnička vjerodostojnostspomenika ovisi o tome je li izgrađen odjednom, od jednoga graditelja sjedinstvenom zamišlju, tada ne bi mogao uočiti složen, gdjekada polemičan, bogat i dojmljiv način na koji takav spomenik prenosi svoje poruke. A to je plod duge i složene povijesti splitske katedrale koja jeprvo bila mauzolej rimskoga cara, a poslije postala crkvom posvećenom njegovim žrtvama, prolazeći potom kroz niz pregradnja i »reinterpretacija«.U povijesti umjetnosti takve su predrasude rjeđe nego u proučavanju svetih tekstova. Zato prikladan primjer umjetničkoga spomenika religijske naravi, kao što je splitska katedrala Uznesenja B. D. Marije,posvećena i sv. Dujmu i sv. Stašu, može dobro oslikati kako bismo trebali razumjeti književni i filozofski spomenik kao što je Bhagavadgītā, koja je proživjela usporedivo složenu povijest.

Bhagawadgītāse nerijetko smatra najsvetijom hinduističkom pjesmom。许多人试图对其进行解读，在威廉·冯·洪堡等非线性哲学家中，也试图建立她文本的历史，这些文本带有多次交易的痕迹。虽然一些人观察到了文本中的一些缝线（弗里德里希·奥托·施拉德、赫尔曼·奥登伯格、赫尔曼·雅各比），一些更接近文本历史的图像（Jarl Charpentier、Angelika Malinar、Gajanan Shripad Khair、Purushottam Lal Bhargava），但许多人都是优秀的科学家，在确定文本历史方面存在不必要的不确定性，他们更喜欢把它翻译成整个星期天（Paul Deussen，Douglas Hill，Etienne Lamotte，Franklin Edgerton，Robert Zaehner）。它仍然在20世纪70年代到2009年之间。关于文本的层次，已经有了非常具体的结论，这些结论是2000年国际科学的重要组成部分。这些结论表明，在薄伽梵歌中，建立了大量的哲学体系（sākhya、瑜伽、púrvamaja、吠陀-一元论和teistic），尤其是与一系列nazor（尤其是与佛教-在更大的navrata中-但也与吠陀、瑜伽、一元论吠陀和dharmaśastro）的非前多组学。Gita的教训和胜利是非常全面和创新的，因为它们来自许多前提。一方面，文本分析的结果被世界上的一系列科学家所接受（约翰·布罗金顿、格奥尔格·冯·西姆森、霍斯特·布林豪斯、加文·弗洛德、普热米斯劳·斯祖雷克、伊万·安德里贾尼奇、罗伯特·齐登博斯和博士），但其他人则挑战了一些西方后现代宗教（阿尔夫·希尔特贝特尔），此外，一些印度同行对西方的“东方主义”很敏感（Vishwa Adluri，Joydeep Bagchi）。TošTo oni ne uočavaju tumačeći Bhagavadgītu može se najbolje oslikati usporedbom s posjetiteljem umjetničkoga spomenika religijske naravi koji se je stoljećima preureŞivao，kakva je spliska katedrala。如果这样一个游客认为纪念碑的神圣性和艺术可信度取决于它是否是突然建造的，那么从一个单一的想象的构建来看，他看不到这样一座纪念碑以复杂、脆弱、丰富和令人印象深刻的方式传播。这是一段漫长而复杂的分裂大教堂的历史，它最初是罗马皇帝的陵墓，后来成为了一座献给受害者的教堂，经历了一系列的重建和重新诠释。在艺术史上，这种偏见比研究神圣文本更困难。因此，宗教性质的艺术纪念碑的一个适当的例子，如献给圣灵和圣斯塔什的圣母玛利亚大教堂，可以画得很好，以理解生活在类似历史中的文学和哲学纪念碑，如薄伽梵加他。

{"title":"Povijesni slojevi teksta Bhagavadgīte – predaja teksta, proširenja i preoblike pouke","authors":"Mislav Ježić","doi":"10.21464/FI41202","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/FI41202","url":null,"abstract":"Bhagavadgītā se nerijetko smatra najsvetijom hinduističkom pjesmom.\u0000\u0000\u0000\u0000Mnogi su se okušali u njenu tumačenju, a među filolozima nerijetki, počev od Wilhelma von Humboldt, i u utvrđivanju povijesti njena teksta koji nosi tragove višestrukih prerada. Iako su neki došli do točnih zapažanja o nekim šavovima u tekstu (Friedrich Otto Schrader, Hermann Oldenberg, Hermann Jacobi), a neki i bliže cjelovitijoj slici povijesti teksta (Jarl Charpentier, Angelika Malinar, Gajanan Shripad Khair, Purushottam Lal Bhargava), mnogi su dobri znalci, obeshrabreni nesigurnošću utvrđivanja povijesti teksta, više voljeli tumačiti ga kao nedjeljivu cjelinu (Paul Deussen, Douglas Hill, Etienne Lamotte, Franklin Edgerton, Robert Zaehner).\u0000\u0000\u0000\u0000Ipak je između 1970-ih i 2009. došlo do vrlo točnih zaključaka o slojevima teksta, koji su dobrim dijelom oko 2000-tih prihvaćeni u međunarodnoj znanosti. Ti zaključci pokazuju da su u Bhagavadgītu u raznim vremenima ugrađivani nazori većega broja filozofskih sustava (sāṃkhya, yoga, pūrvamīmāṃsā, vedānta – monistička i teistička), da su ugrađene i – nerijetko prešutne – polemike s nizom nazora (osobito s buddhizmom – u više navrata – ali i s Vedama, yogom, s monističkom vedāntom i s dharmaśāstrom). Pouke i pobude Gīte veoma su obuhvatne i inovativne jer proizlaze iz mnogobrojnih premisa.\u0000\u0000\u0000\u0000Taj ishod analiza teksta s jedne je strane prihvaćen od niza znanstvenika u svijetu (John Brockington, Georg von Simson, Horst Brinkhaus, Gavin Flood, Przemyslaw Szczurek, Ivan Andrijanić, Robert Zydenbos i dr.), ali ga s druge osporavaju neki zapadni postmodernistički religiolozi (Alf Hiltebeitel), kao i neki kolege indijskoga podrijetla senzibilizirani protiv zapadnoga »orijentalizma« i\u0000analitičnosti (Vishwa Adluri, Joydeep Bagchi). To što oni ne uočavaju tumačeći Bhagavadgītu može se najbolje oslikati usporedbom s posjetiteljem umjetničkoga spomenika religijske naravi koji se je stoljećima preuređivao, kakva je splitska katedrala.\u0000\u0000\u0000\u0000Ako bi takav posjetitelj smatrao da svetost i umjetnička vjerodostojnost\u0000spomenika ovisi o tome je li izgrađen odjednom, od jednoga graditelja s\u0000jedinstvenom zamišlju, tada ne bi mogao uočiti složen, gdjekada polemičan, bogat i dojmljiv način na koji takav spomenik prenosi svoje poruke. A to je plod duge i složene povijesti splitske katedrale koja je\u0000prvo bila mauzolej rimskoga cara, a poslije postala crkvom posvećenom njegovim žrtvama, prolazeći potom kroz niz pregradnja i »reinterpretacija«.\u0000\u0000\u0000\u0000U povijesti umjetnosti takve su predrasude rjeđe nego u proučavanju svetih tekstova. Zato prikladan primjer umjetničkoga spomenika religijske naravi, kao što je splitska katedrala Uznesenja B. D. Marije,\u0000posvećena i sv. Dujmu i sv. Stašu, može dobro oslikati kako bismo trebali razumjeti književni i filozofski spomenik kao što je Bhagavadgītā, koja je proživjela usporedivo složenu povijest.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-07-09","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68280937","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}

引用次数: 1

Mare nostrum i čvrsto tlo fenomenologije 我们的鼻孔和坚实的现象基础

4区哲学 0 PHILOSOPHY

Filozofska Istrazivanja

Pub Date : 2021-07-09 DOI: 10.21464/fi41208

Ugo Vlaisavljević

U »Bečkom predavanju« čitava je povijest svijeta u jednom trenutku naslikana u alegoriji valovitog mora bez obala. U Ideji fenomenologije se filozof-pripovjedač zatekao usred nemirnog mora, ali na kraju uspijeva »baciti kotvu na obalu fenomenologije«. S probojem na »kopno apsolutnih danosti« putem fenomenološke redukcije, alegorijsko prikazivanje trebalo je konačno izgubiti svoje filozofsko opravdanje. Međutim, metafore koje prizivaju alegorije nastavljaju bujati čak i u najstrožim fenomenološkim deskripcijama. No, usprkos svojoj inherentnoj metaforičnosti, tako živoj da se na ključnim točkama Husserlovih analizačesto iznova pojavljuje mitski sukob zemlje i mora, fenomenološka interpretacija svijeta ipak u bitnom smislu nije alegorična.

整个世界的历史一度被描绘成对无波的大海过敏。在现象学的思想中，在一片不安的大海中发现了一位讲故事的哲学家，但他最终还是设法“把棉花扔到了现象学的岸边”。通过减少现象，过敏性展示最终应该失去其哲学合理性。然而，即使在最困难的现象描述中，引发过敏的隐喻也在继续增加。不，usparkos svojoj inherentnoj metaforičnosti，takoživoj da se na ključnim točkama Husselovih analizačesto iznova pojavljuje mitski sukob zemlje i mora，fenomenološka interpetacija svijeta ipak u bitnom smislu nije alegorična。

引用次数: 0

Smrt multikulturalizma i život Mediterana 多元文化的死亡与地中海的生活

4区哲学 0 PHILOSOPHY

Filozofska Istrazivanja

Pub Date : 2021-07-09 DOI: 10.21464/FI41210

Marita Brčić Kuljiš

Već se duže vrijeme govori o neuspjehu multikulturalizma. Štoviše, izjave su vodećih europskih političara zapravo potvrdile ono u što se sumnjalo. Kada to postane stav država članica zajednice koja svojim temeljnim dokumentima zagovara ‘jednakost u različitosti’, to postaje zabrinjavajuće. Kao antitezu neuspjehu odnosno smrti multikulturalizma stavljamo život Mediterana, iz više razloga. Prvi je razlog taj što se za Mediteran uvijek konstatira multikulturalnost. Mediteran je po sebi multikulturalan i on je rasadište kulturnog pluralizma u Zapadnoj Europi. Drugi je razlog mediteranska ruta kojom veliki broj imigranata pokušava doći u Europsku uniju, upravo sada kada je ona proglasila neuspjeh multikulturalizma. Odnos između Europske unije i Mediterana povijesno je duboko složen. Duboko povezan i duboko razdvojen. U ovom ćemo se radu dotaknuti samo djelića tog složenog odnosa.

谈论多元文化主义的失败已经有很长时间了。此外，欧洲领导人的声明实际上证实了可疑之处。当这成为共同体成员国的立场时，共同体的核心文件保证了“多样性平等”，这就变得令人担忧。作为多元文化主义失败或死亡的对立面，我们认为地中海的生活更有理由。第一个原因是地中海地区不断形成多元文化。他是一个多元文化的调停者，也是西欧文化多元主义的一部分。Drugi je razlog mediteranska ruta kojom veliki broj imigranata pokušava doći u Europsku uniju，upravo sada kada je ona prograsila neuspjeh multikulturalizma。欧洲联盟与地中海之间的关系极其复杂。深相连深分离。奥沃姆奇·埃莫·拉杜·多塔克努蒂·萨莫·德杰利奇是一位伟大的政治家。

引用次数: 0

Sokrat i Epiktet vs. prva i druga generacija sofista 苏格拉底与伊皮克与第一代和第二代智者

4区哲学 0 PHILOSOPHY

Filozofska Istrazivanja

Pub Date : 2021-07-09 DOI: 10.21464/FI41204

Tamara Plećaš

U radu se ispituje razlika između filozofije i sofistike. Preciznije, raspravlja se o onome što razlikuje Sokrata od sofista svoga vremena te oonome što razlikuje Epikteta od sofista uopće. Dok su sofisti bili prviprofesionalni učitelji, Epiktet slovi za jednog od najvećih učitelja (stoičke) filozofije ikada, a Sokrat je, sudeći po Platonovim riječima, poricao da je uopće bio učitelj, unatoč velikom broju onih koji su smatrali suprotno. Nadaleko poznati po svojim besjedama, sofisti su ponajviše privlačili one koji su željeli biti uspješni političari. Sokrat i Epiktet također su bili izvrsni govornici koje su okruživali političari Atene, odnosno Rima. Ipak, to ih nije činilo sofistima. Ono čemu i Sokrat i Epiktet teže život je u skladu s vrlinom, tj. život u skladu s razumom i filozofijom. Retorika ima instrumentalnu vrijednost injome se netko može potaknuti na bavljenje filozofijom, ali ona nije dobro po sebi.

哲学和老练之间的区别在工作中得到了检验。特别是，它讨论了苏格拉底与复杂的时间的区别，以及埃皮克特与复杂的时代的区别。虽然智者是最早的专业教师，但埃皮克特为古典哲学最伟大的教师之一写作，而根据柏拉图的话，苏格拉底甚至否认他是一名教师，尽管许多人持不同看法。老谋深算的人非但不以贫穷著称，反而最喜欢那些想成为成功政治家的人。苏格拉底和埃皮克泰也是雅典政治家、罗马的杰出演说家。Ipak，致ih niječinilo sofistima。苏格拉底和伊庇克认为，我的生活符合美德，即生活符合理解和哲学。修辞具有注入的工具性价值，但它本身并不好。

引用次数: 1

Toma Akvinski o odnosu dobra i zla u stvorenome svijetu 汤姆·阿克文斯基讲述了世界上善与恶的关系。

4区哲学 0 PHILOSOPHY

Filozofska Istrazivanja

Pub Date : 2021-07-09 DOI: 10.21464/FI41212

Maja Herman Duvel, Antonio Gavrić

Cilj je ovoga rada pokazati da Toma Akvinski problem zla promišlja ne samo kao pitanje zla u njemu samome nego i u puno širem kontekstu Božjegstvarateljskog djela i providnosnog upravljanja te na taj način dokazuje da činjenica postojanja zla u svijetu nije održiv argument protiv Božjeg postojanja. Naime, za Tomu Akvinskog zlo nije nešto, nekakvo biće sa svojom biti i naravi, nego je ono lišenost dobra, nedostatak onoga dobra koje je neko biće po naravi dužno imati. Zlo ima dobro za svoj subjekt, objekt i uzrok, a može na koncu imati i dobro kaosvoj učinak. Takva potpuna uronjenost i ovisnost zla o dobru kazuje da je ontološki status zla s jedne strane realan, a s druge strane da nije apsolutan. Zlo ne može postojati od sebe, po sebi i za sebe. Ono je pod svakim vidom podređeno dobru. Takav statuszla postaje još očitiji u Akvinčevu osvrtu na odnos zla i apsolutnog dobra koje je Bog. Bog je onaj koji jest u apsolutnom smislu, a zlo postoji samo u odnosu na dobrokoje je Božje stvorenje. Propadanje stvari je tek posljedica Božjeg stvaranja dobrog svijeta u kojemu postoje bića koja mogu biti deficijentna u dobru, što ona ponekad i jesu. To znači da Bog ne želi zlo, nego ga na neki način dopušta dok sve providnosno upravlja k dobru koje je on sam. Naime, Bog je toliko svemoguć da dopuštajući zlo može ostvariti i veća i brojnija dobra. U djelu Božjega upravljanja svijetom čovjek zauzima posebno mjesto jer je sposoban za osobni odnos s Bogom. No čovjek se slobodnom voljom može i odmetnuti od poretka i pravila kojiga vodi sjedinjenju s njegovim krajnjim dobrom koje je Bog. Takav čin se naziva moralno zlo krivnje ili grijeh. Toma Akvinski primjer i uzor pobjede dobra nad zlom nalazi u liku pravednog i nevinog Joba koji je, upravo zahvaljujući iskustvu strahovitoga zla, shvatio da Bog beskrajno transcendira ljudsku spoznaju, bitak i moć, te da bi svako pripisivanje zla Bogu bilo ludost, a svako nijekanje Božjega postojanja zbog zla kojega je zadesilo bezumlje. Job je shvatio da Božja pravednost i logos vladaju svime i da je konačna pobjeda dobra sigurna.

Cilj je ovoga rada pokazati da Toma Akvinski问题zla promišlja ne samo kao pitanje zla u njemu samome nego i u punoširem kontekstu Božjegstvarateljskog djela i提供了支持Božjeg postojanja的论点。对汤姆来说，阿基恩的邪恶并不算什么，这是一种存在和自然，但这是一次美好的消失，是一个人本该拥有的美好的缺失。恶对它的主体、对象和原因都是好的，它也可以在最后产生好的混乱。这种对善的完全污染和沉迷表明，本体论一方面是邪恶的，另一方面又不是绝对的。邪恶不可能为自己而存在，也不可能为自身而存在。一切都很好。这种地位在阿金奇对邪恶和绝对善良的沉思中变得更加明显。上帝是绝对意义上的，只有恶与善是上帝的产物。事物的毁灭是创造一个美好世界的结果，在这个世界里，有些人可能缺乏善，而他们有时就是这样。这意味着上帝不希望邪恶，而是允许它以某种方式发生，而所有的事情都暂时由他独自一人的善来支配。Božjega upravljanja svijetomčovjek zauzima posebno mjesto je sposoban za osobni odnos s Bogom Bo日耶加upravlyanja svijotomčov jek zazuzima posebno。但是，一个人可能会从秩序和规则中解脱出来，这些秩序和规则与他最终的善良相结合。这种行为被称为道德上的罪恶。阿奎尼的例子，以及战胜邪恶的例子，是一个正义而无辜的Job，由于经历了可怕的邪恶，他意识到上帝正在无限超越人类的知识、人类的战斗和力量，对上帝的每一次邪恶骄傲都是疯狂的，每一次对上帝的否认都被愚蠢的邪恶所困惑。乔布斯意识到上帝的正义和标志支配着一切，最终的胜利是安全的。

{"title":"Toma Akvinski o odnosu dobra i zla u stvorenome svijetu","authors":"Maja Herman Duvel, Antonio Gavrić","doi":"10.21464/FI41212","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/FI41212","url":null,"abstract":"Cilj je ovoga rada pokazati da Toma Akvinski problem zla promišlja ne samo kao pitanje zla u njemu samome nego i u puno širem kontekstu Božjeg\u0000stvarateljskog djela i providnosnog upravljanja te na taj način dokazuje da činjenica postojanja zla u svijetu nije održiv argument protiv Božjeg postojanja. Naime, za Tomu Akvinskog zlo nije nešto, nekakvo biće sa svojom biti i naravi, nego je ono lišenost dobra, nedostatak onoga dobra koje je neko biće po naravi dužno imati. Zlo ima dobro za svoj subjekt, objekt i uzrok, a može na koncu imati i dobro kao\u0000svoj učinak. Takva potpuna uronjenost i ovisnost zla o dobru kazuje da je ontološki status zla s jedne strane realan, a s druge strane da nije apsolutan. Zlo ne može postojati od sebe, po sebi i za sebe. Ono je pod svakim vidom podređeno dobru. Takav statuszla postaje još očitiji u Akvinčevu osvrtu na odnos zla i apsolutnog dobra koje je Bog. Bog je onaj koji jest u apsolutnom smislu, a zlo postoji samo u odnosu na dobro\u0000koje je Božje stvorenje. Propadanje stvari je tek posljedica Božjeg stvaranja dobrog svijeta u kojemu postoje bića koja mogu biti deficijentna u dobru, što ona ponekad i jesu. To znači da Bog ne želi zlo, nego ga na neki način dopušta dok sve providnosno upravlja k dobru koje je on sam. Naime, Bog je toliko svemoguć da dopuštajući zlo može ostvariti i veća i brojnija dobra. U djelu Božjega upravljanja svijetom čovjek zauzima posebno mjesto jer je sposoban za osobni odnos s Bogom. No čovjek se slobodnom voljom može i odmetnuti od poretka i pravila koji\u0000ga vodi sjedinjenju s njegovim krajnjim dobrom koje je Bog. Takav čin se naziva moralno zlo krivnje ili grijeh. Toma Akvinski primjer i uzor pobjede dobra nad zlom nalazi u liku pravednog i nevinog Joba koji je, upravo zahvaljujući iskustvu strahovitoga zla, shvatio da Bog beskrajno transcendira ljudsku spoznaju, bitak i moć, te da bi svako pripisivanje zla Bogu bilo ludost, a svako nijekanje Božjega postojanja zbog zla koje\u0000ga je zadesilo bezumlje. Job je shvatio da Božja pravednost i logos vladaju svime i da je konačna pobjeda dobra sigurna.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-07-09","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68280953","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}

引用次数: 0

Objektno orijentirana ontologija igre 面向客观的游戏本体

4区哲学 0 PHILOSOPHY

Filozofska Istrazivanja

Pub Date : 2021-07-09 DOI: 10.21464/FI41213

Matija Vigato

U ovom se radu objektno orijentirana ontologija (OOO) pokušava primijeniti na igru. Prvo se iz anti-redukcionističkog pristupa OOO-a daje osvrt na neka dosadašnja tumačenja igre u filozofiji i znanosti. Potom se, zbog konceptualne sličnosti umjetnosti i igre, konzultira već postojeća OOO umjetnosti. Na temelju radova iz discipline interakcije čovjeka i računala, teatralne interpretacije metafore Grahama Harmana tetumačenja igre Eugena Finka, koji je vidi kao mješavinu bitka i privida, igra se u konačnici analizira kao (1) spekulativno »Ja«, (2) tenzija realnog objekta i senzualnih kvaliteta te (3) međuodnos elemenata četverostrukog objekta. U potrazi za poveznicom igre s umjetnošću i filozofijom, metaforom i teatralnošću, uočava se traganje kao odgovor na susret s mješavinom privida i bitka.

在这项工作中，面向对象本体（OOO）正试图应用到游戏中。首先，从OOO的反还原方法来看，它已经被哲学和科学中对游戏的一些最新解释所检验。然后，由于艺术和游戏在概念上的相似性，对现有的OOO艺术进行了借鉴。基于人机交互的规律，对尤金·芬克游戏中Graham Harman tetumation隐喻的戏剧化解释，被视为战斗和特权的混合，最终被分析为（1）推测性的“Ja”，（2）真实对象和感官品质的张力，以及（3）四重对象的中间元素。U potrazi za poveznicom igre s umjetnošćU i filozofijom，metaforom i teatralnošU，uočava se traganje kao odgovor na susret s mješavinom privida i bitka。

引用次数: 0

Mediteranski korijeni hodočašća 地中海朝圣

4区哲学 0 PHILOSOPHY

Filozofska Istrazivanja

Pub Date : 2021-07-09 DOI: 10.21464/fi41211

Zrinka Podhraški Čizmek

U radu se tematiziraju hrvatska hodočašća pomorskim putem, tražeći im izvore u prapovijesnom mediteranskom kontekstu. Od prvih potraga za svetim, drukčijim i drugim, od prapovijesnih hijerofanija i čovjekova pokušaja objašnjenja tajni kozmosa do nastojanja davanja odgovora nepoznatom te reda kaosu – nailazimo na čovjeka koji putuje i traži odgovore. Čovjek, kao dio zajednice, putem kozmogonija i potom teofanijaobjašnjava stvaranje svijeta i pokušava dati smisao stvarnosti koja ga okružuje. Taj modus putovanja i hodočašćenja k svetom i božanskom nastavlja se i u povijesnom periodu u trima velikim monoteističkim vjerama koje se rađaju i šire na Mediteranu: židovstvu, kršćanstvu i islamu. Mediteran je prostor putovanja i putnika, križanja misli, filozofija i vjera. Od kasne antike, preko srednjega vijeka, do modernogdoba, Sredozemlje je sjecište hodočasnika sa svih smjerova Mediterana. Ovaj rad prikazuje hodočašća i hodočasnike koji su s hrvatske obale putovali u Loreto i Asiz u 18. stoljeću. Na temelju 16 000 dokumenata Hrvatskih pomorskih regesta 18. stoljeća (I. – III. sv.), pronađena su 303 hodočašća prema Loretu i Asizu koja svjedoče o 2513 hodočasnika kojisu, ponajviše u velikim i organiziranim grupama do čak 80 ljudi, putovali s istočne obale Jadrana – sa sjevera iz Umaga pa sve do juga izBoke kotorske – prema tim starim i hrvatskim vjernicima dobro poznatim svetištima. Hrvatska pomorska hodočašća pokazuju, dakle, neosporne mediteranske korijene i nevjerojatan kontinuitet od više desetaka tisućagodina.

这部作品聚焦于克罗地亚海军，在历史媒体背景下寻找消息来源。从对世界的第一次探索，不同的和不同的，从等级制度的历史，到人们试图解释宇宙的秘密，试图对未知和混乱做出回应，我们找到了一个旅行并寻求答案的人。作为社区的一部分，这个人解释世界的创造，并试图理解他周围的现实。这种游历世界和神性的方式延续了在地中海诞生和传播的三大一神教的历史：犹太教、基督教和伊斯兰教。地中海是旅行和旅行的地区，是思想、哲学和信仰的交汇点。从晚期到现代，地中海是从地中海各个方向朝圣的角落。Ovaj rad prikazuje hodočašća i hodoćasnike koji su s hrvatske obale putovali u Loreto i Asiz u 18。本世纪。根据克罗地亚海事局的16000份文件18。据老信徒和克罗地亚信徒称，在几个世纪（I-III sv.），从乌马加北部到土耳其角落南部的贾德兰东海岸发现了303名朝圣者。因此，克罗地亚海员表现出了不负责任的地中海根源和令人难以置信的十多年、数千年的连续性。

{"title":"Mediteranski korijeni hodočašća","authors":"Zrinka Podhraški Čizmek","doi":"10.21464/fi41211","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/fi41211","url":null,"abstract":"U radu se tematiziraju hrvatska hodočašća pomorskim putem, tražeći im izvore u prapovijesnom mediteranskom kontekstu. Od prvih potraga za svetim, drukčijim i drugim, od prapovijesnih hijerofanija i čovjekova pokušaja objašnjenja tajni kozmosa do nastojanja davanja odgovora nepoznatom te reda kaosu – nailazimo na čovjeka koji putuje i traži odgovore. Čovjek, kao dio zajednice, putem kozmogonija i potom teofanija\u0000objašnjava stvaranje svijeta i pokušava dati smisao stvarnosti koja ga okružuje. Taj modus putovanja i hodočašćenja k svetom i božanskom nastavlja se i u povijesnom periodu u trima velikim monoteističkim vjerama koje se rađaju i šire na Mediteranu: židovstvu, kršćanstvu i islamu. Mediteran je prostor putovanja i putnika, križanja misli, filozofija i vjera. Od kasne antike, preko srednjega vijeka, do modernog\u0000doba, Sredozemlje je sjecište hodočasnika sa svih smjerova Mediterana. Ovaj rad prikazuje hodočašća i hodočasnike koji su s hrvatske obale putovali u Loreto i Asiz u 18. stoljeću. Na temelju 16 000 dokumenata Hrvatskih pomorskih regesta 18. stoljeća (I. – III. sv.), pronađena su 303 hodočašća prema Loretu i Asizu koja svjedoče o 2513 hodočasnika koji\u0000su, ponajviše u velikim i organiziranim grupama do čak 80 ljudi, putovali s istočne obale Jadrana – sa sjevera iz Umaga pa sve do juga iz\u0000Boke kotorske – prema tim starim i hrvatskim vjernicima dobro poznatim svetištima. Hrvatska pomorska hodočašća pokazuju, dakle, neosporne mediteranske korijene i nevjerojatan kontinuitet od više desetaka tisuća\u0000godina.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-07-09","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68280926","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}

引用次数: 0

Prisjećanje na Protagoru 记住普罗塔戈

4区哲学 0 PHILOSOPHY

Filozofska Istrazivanja

Pub Date : 2021-07-09 DOI: 10.21464/FI41203

Daniel Bučan

»Πάντων χρημάτων μέτρον ἐστὶν ἄνθρωπος, τῶν μὲν ὄντων ὡς ἔστιν, τῶν δὲ οὐκ ὄντων ὡς οὐκ ἔστιν [Pántôn khrēmátôn métron éstin ánthrôpos, tôn mènόntôn hôs éstin, tôn dè ouk όntôn hôs ouk éstin]« – »Čovjek je mjerilo svih stvari, onih koje jesu da jesu, onih koje nisu da nisu«, kaže Protagora. Onaj tko hoće razmotriti Protagorin iskaz (ili raspravljati onjemu), trebao bi najprije potražiti odgovor ne prethodno pitanje: što je čovjek? Utoliko će se u ovome prilogu našem razgovoru najprije (uz pomoć Aristotela) potražiti neki odgovori na to prethodno pitanje, da bise Protagorin iskaz pokušalo razmotriti s vidika tih odgovora te da bi ga se iskušalo u dva različita vida čovjekova života – u vidu što ga Aristotel naziva θεωρετικός βίος (theōretikόs bíos) i u vidu što ga naziva πολιτικός βίος (politikόs bíos). Napokon, ako se prihvati interpretacija Protagorina iskaza kao afirmacija relativističkog načela (kako to u svojoj kritici u Theaitētu drži Platon), pokušat će se mjestoi smisao relativizma odrediti s obzirom na ta dva vida čovjekova životate s obzirom na razliku između sofizma i filozofije (sofista i filozofa). Na kraju će biti sugerirano da je Protagorin iskaz moguće i drugačije interpretirati te da svaka od različitih interpretacija može imati valjanu težinu.

«Γάμτωγχρημάτωγμάσττ8054；Γŵμθρωπς，τςμιιιτις[Pán tôn khrımátôn-métronés tinán thrôpos，tônMèn mèn 805757；nôn hôséstin，tón dèouk purr8057；»“人已经测量了所有的事物，有者，无者。”kaže Protagora。无论谁想考虑（或讨论）普罗塔戈林的陈述，都应该先问答案，而不是之前的问题：人是什么？我们一发言，亚里士多德就会寻求上一个问题的答案。为了证明普罗塔戈林试图从答案的角度来考虑答案，他以两种不同的生活方式受到了考验——根据亚里士多德的说法，他被称为θεωρετικίςβίις。最后，如果普罗塔戈琳娜的解释被接受为一种相对论原则的肯定（在其戏剧的批评中，柏拉图认为这一点），那么相对主义的观点将基于这两种类型的人的生活来确定，因为复杂性和哲学（复杂性和哲学）之间存在差异。最后，有人认为Protagorin可以对证据进行不同的解释，并且每种不同的解释都有有效的权重。

{"title":"Prisjećanje na Protagoru","authors":"Daniel Bučan","doi":"10.21464/FI41203","DOIUrl":"https://doi.org/10.21464/FI41203","url":null,"abstract":"»Πάντων χρημάτων μέτρον ἐστὶν ἄνθρωπος, τῶν μὲν ὄντων ὡς ἔστιν, τῶν δὲ οὐκ ὄντων ὡς οὐκ ἔστιν [Pántôn khrēmátôn métron éstin ánthrôpos, tôn mèn\u0000όntôn hôs éstin, tôn dè ouk όntôn hôs ouk éstin]« – »Čovjek je mjerilo svih stvari, onih koje jesu da jesu, onih koje nisu da nisu«, kaže Protagora. Onaj tko hoće razmotriti Protagorin iskaz (ili raspravljati o\u0000njemu), trebao bi najprije potražiti odgovor ne prethodno pitanje: što je čovjek? Utoliko će se u ovome prilogu našem razgovoru najprije (uz pomoć Aristotela) potražiti neki odgovori na to prethodno pitanje, da bi\u0000se Protagorin iskaz pokušalo razmotriti s vidika tih odgovora te da bi ga se iskušalo u dva različita vida čovjekova života – u vidu što ga Aristotel naziva θεωρετικός βίος (theōretikόs bíos) i u vidu što ga naziva πολιτικός βίος (politikόs bíos). Napokon, ako se prihvati interpretacija Protagorina iskaza kao afirmacija relativističkog načela (kako to u svojoj kritici u Theaitētu drži Platon), pokušat će se mjesto\u0000i smisao relativizma odrediti s obzirom na ta dva vida čovjekova života\u0000te s obzirom na razliku između sofizma i filozofije (sofista i filozofa). Na kraju će biti sugerirano da je Protagorin iskaz moguće i drugačije interpretirati te da svaka od različitih interpretacija može imati valjanu težinu.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-07-09","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"68281116","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}

引用次数: 0

首页上一页

下一页尾页

类型

全部化学•材料生命科学医学物理工程技术环境•农林材料科学地球科学法学管理学化学环境科学与生态学计算机科学教育学经济学农林科学人文科学生物学数学物理与天体物理心理学综合性期刊其他工业工程理学历史学农学文学信息工程

数据库

全部 ACS Publications Elsevier ieeexplore Springer The Royal Society of Chemistry Wiley

期刊

Filozofska Istrazivanja

全部 Acc. Chem. Res. ACS Applied Bio Materials ACS Appl. Electron. Mater. ACS Appl. Energy Mater. ACS Appl. Mater. Interfaces ACS Appl. Nano Mater. ACS Appl. Polym. Mater. ACS BIOMATER-SCI ENG ACS Catal. ACS Cent. Sci. ACS Chem. Biol. ACS Chemical Health & Safety ACS Chem. Neurosci. ACS Comb. Sci. ACS Earth Space Chem. ACS Energy Lett. ACS Infect. Dis. ACS Macro Lett. ACS Mater. Lett. ACS Med. Chem. Lett. ACS Nano ACS Omega ACS Photonics ACS Sens. ACS Sustainable Chem. Eng. ACS Synth. Biol. Anal. Chem. BIOCHEMISTRY-US Bioconjugate Chem. BIOMACROMOLECULES Chem. Res. Toxicol. Chem. Rev. Chem. Mater. CRYST GROWTH DES ENERG FUEL Environ. Sci. Technol. Environ. Sci. Technol. Lett. Eur. J. Inorg. Chem. IND ENG CHEM RES Inorg. Chem. J. Agric. Food. Chem. J. Chem. Eng. Data J. Chem. Educ. J. Chem. Inf. Model. J. Chem. Theory Comput. J. Med. Chem. J. Nat. Prod. J PROTEOME RES J. Am. Chem. Soc. LANGMUIR MACROMOLECULES Mol. Pharmaceutics Nano Lett. Org. Lett. ORG PROCESS RES DEV ORGANOMETALLICS J. Org. Chem. J. Phys. Chem. J. Phys. Chem. A J. Phys. Chem. B J. Phys. Chem. C J. Phys. Chem. Lett. Analyst Anal. Methods Biomater. Sci. Catal. Sci. Technol. Chem. Commun. Chem. Soc. Rev. CHEM EDUC RES PRACT CRYSTENGCOMM Dalton Trans. Energy Environ. Sci. ENVIRON SCI-NANO ENVIRON SCI-PROC IMP ENVIRON SCI-WAT RES Faraday Discuss. Food Funct. Green Chem. Inorg. Chem. Front. Integr. Biol. J. Anal. At. Spectrom. J. Mater. Chem. A J. Mater. Chem. B J. Mater. Chem. C Lab Chip Mater. Chem. Front. Mater. Horiz. MEDCHEMCOMM Metallomics Mol. Biosyst. Mol. Syst. Des. Eng. Nanoscale Nanoscale Horiz. Nat. Prod. Rep. New J. Chem. Org. Biomol. Chem. Org. Chem. Front. PHOTOCH PHOTOBIO SCI PCCP Polym. Chem.

﹀