V prispevku Med tipičnim in stereotipnim: družbena občutljivost pri pripravi ilustrativnega gradiva v eSSKJ obravnavamo tipične kolokacije, ki so bile v leksikografskem procesu zaradi stereotipnosti ali politične nekorektnosti iz Slovarja slovenskega knjižnega jezika, tretja izdaja (eSSKJ) izločene, pri čemer so ostale ohranjene v slovarski bazi, ob izvozu slovarja za objavo na portalu Fran pa se ne izpišejo. Izpostavljamo štiri skupine tovrstnih tipičnih kolokacij: prve se pojavljajo pri leksemih, ki poimenujejo osebe, zlasti ranljive skupine, druge so kolokacije z zaznanimi nacionalnimi stereotipi, tretja skupina so nekorektne kolokacije pri leksemih, ki poimenujejo živali, in četrta nekorektne kolokacije pri žaljivi, vulgarni leksiki ipd. V prispevku tudi pojasnimo, zakaj se nekateri stereotipni elementi v slovar vseeno uvrščajo, ter opozorimo na pomen beleženja tovrstnih elementov, ki se je pokazal skozi proces dela, po začetnih redakcijah slovarja eSSKJ.
{"title":"Med tipičnim in stereotipnim","authors":"Mija Michelizza","doi":"10.31724/rihjj.47.2.13","DOIUrl":"https://doi.org/10.31724/rihjj.47.2.13","url":null,"abstract":"V prispevku Med tipičnim in stereotipnim: družbena občutljivost pri pripravi ilustrativnega gradiva v eSSKJ obravnavamo tipične kolokacije, ki so bile v leksikografskem procesu zaradi stereotipnosti ali politične nekorektnosti iz Slovarja slovenskega knjižnega jezika, tretja izdaja (eSSKJ) izločene, pri čemer so ostale ohranjene v slovarski bazi, ob izvozu slovarja za objavo na portalu Fran pa se ne izpišejo. Izpostavljamo štiri skupine tovrstnih tipičnih kolokacij: prve se pojavljajo pri leksemih, ki poimenujejo osebe, zlasti ranljive skupine, druge so kolokacije z zaznanimi nacionalnimi stereotipi, tretja skupina so nekorektne kolokacije pri leksemih, ki poimenujejo živali, in četrta nekorektne kolokacije pri žaljivi, vulgarni leksiki ipd. V prispevku tudi pojasnimo, zakaj se nekateri stereotipni elementi v slovar vseeno uvrščajo, ter opozorimo na pomen beleženja tovrstnih elementov, ki se je pokazal skozi proces dela, po začetnih redakcijah slovarja eSSKJ.","PeriodicalId":51986,"journal":{"name":"Rasprave","volume":"155 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.2,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"74154616","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
В даній статті образне порівняння трактується як категорія, суміжна з метафорою та логічним порівнянням, будучи свого роду єднальним елементом між асоціацією (метафора) та аналітизмом (логічне порівняння). Усі три категорії поєднує універсальність та зв’язок з мисленнєвими процесами; спільним для метафори і образного порівняння є фігуративність, тоді як для логічного і образного порівнянь – експлікація (не)подібності. Водночас, в статті актуалізується низка розбіжностей між розглядуваними категоріями, що засвідчує наявність лише деяких точок перетину між ними.
{"title":"Između metafore i logičke usporedbe","authors":"Мар’яна Оленяк","doi":"10.31724/rihjj.48.2.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.31724/rihjj.48.2.6","url":null,"abstract":"В даній статті образне порівняння трактується як категорія, суміжна з метафорою та логічним порівнянням, будучи свого роду єднальним елементом між асоціацією (метафора) та аналітизмом (логічне порівняння). Усі три категорії поєднує універсальність та зв’язок з мисленнєвими процесами; спільним для метафори і образного порівняння є фігуративність, тоді як для логічного і образного порівнянь – експлікація (не)подібності. Водночас, в статті актуалізується низка розбіжностей між розглядуваними категоріями, що засвідчує наявність лише деяких точок перетину між ними.","PeriodicalId":51986,"journal":{"name":"Rasprave","volume":"36 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.2,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"85872381","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
This paper discusses the basic characteristics of ObjExp verbs in Croatian (thematic roles, argument structure, anticausative variant, aspect of the verb), with special attention paid to the aspectual properties of such verbs. According to various authors (Arad 1998, Pylkkänen 2000, Biały 2005, Grafmiller 2013), ObjExp verbs are not a unified aspectual class since they can be interpreted as both stative and non-stative verbs. Five diagnostics that differentiate between stative and non-stative interpretation are applied to a sample of 40 verbs: (1) passive formation; (2) use in the punctual past tense; (3) co-occurrence with agent-oriented adverbs; (4) use of a verb in the imperative mood; and (5) the ability of the verb to be used as a complement of control verbs (Grafmiller 2013). The results of this research show that all Croatian ObjExp verbs with primary psychological meaning have an anticausative variant derived by reflexive morphology, that most verbs have two (or three) interpretations, and that perfective ObjExp verbs can probably be more easily interpreted as non-stative than imperfective ones.
{"title":"Basic Characteristics and Aspectual Properties of Croatian ObjExp Verbs","authors":"M. Birtić, Ivana Brač","doi":"10.31724/rihjj.47.2.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.31724/rihjj.47.2.1","url":null,"abstract":"This paper discusses the basic characteristics of ObjExp verbs in Croatian (thematic roles, argument structure, anticausative variant, aspect of the verb), with special attention paid to the aspectual properties of such verbs. According to various authors (Arad 1998, Pylkkänen 2000, Biały 2005, Grafmiller 2013), ObjExp verbs are not a unified aspectual class since they can be interpreted as both stative and non-stative verbs. Five diagnostics that differentiate between stative and non-stative interpretation are applied to a sample of 40 verbs: (1) passive formation; (2) use in the punctual past tense; (3) co-occurrence with agent-oriented adverbs; (4) use of a verb in the imperative mood; and (5) the ability of the verb to be used as a complement of control verbs (Grafmiller 2013). The results of this research show that all Croatian ObjExp verbs with primary psychological meaning have an anticausative variant derived by reflexive morphology, that most verbs have two (or three) interpretations, and that perfective ObjExp verbs can probably be more easily interpreted as non-stative than imperfective ones.","PeriodicalId":51986,"journal":{"name":"Rasprave","volume":"7 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.2,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"82292726","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U suvremenom se hrvatskom jeziku aktivno rabi desetak glagolskih frazema čije se značenje odnosi na verbalne napade. Osnovna se tema rada odnosi na frazeme baciti / bacati (sasuti i sl.) drvlje i kamenje , bacati se (nabacivati se i sl.) drvljem i kamenjem na koga, na što, zasuti drvljem i kamenjem koga, što (‘verbalno napasti / napadati koga, što’) koji svoje porijeklo vuku iz drevnog običaja kamenovanja prestupnika osuđenih na smrt. Potpuni su frazemski ekvivalenti zabilježeni u srpskom i makedonskom jeziku, dok se u drugim slavenskim jezicima upotrebljavaju semantički ekvivalenti
{"title":"O hrvatskim frazemima s komponentama drvlje\u0000i kamenje","authors":"Željka Fink","doi":"10.31724/rihjj.48.2.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.31724/rihjj.48.2.1","url":null,"abstract":"U suvremenom se hrvatskom jeziku aktivno rabi desetak glagolskih frazema čije se značenje odnosi na verbalne napade. Osnovna se tema rada odnosi na frazeme baciti / bacati (sasuti i sl.) drvlje i kamenje <na koga, na što>, bacati se (nabacivati se i sl.) drvljem i kamenjem na koga, na što, zasuti drvljem i kamenjem koga, što (‘verbalno napasti / napadati koga, što’) koji svoje porijeklo vuku iz drevnog običaja kamenovanja prestupnika osuđenih na smrt. Potpuni su frazemski ekvivalenti zabilježeni u srpskom i makedonskom jeziku, dok se u drugim slavenskim jezicima upotrebljavaju semantički ekvivalenti","PeriodicalId":51986,"journal":{"name":"Rasprave","volume":"40 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.2,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"91312841","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U ovome radu promatrane su apozicijske rečenice u hrvatskome i appositive clauses u engleskome kako bi se utvrdilo jesu li ta dva gramatička naziva istovrijednice. Pregledom hrvatskih gramatika uočava se da među kroatistima nema suglasnosti oko statusa apozicijske rečenice. U onim radovima u kojima je taj pojam obrađen (npr. Hudeček i Mihaljević 2017, Silić i Pranjković 2007), apozicijska rečenica definirana je kao zavisnosložena rečenica u kojoj se zavisna odnosna surečenica veže na imenicu ili imensku riječ kako bi dopunila njezino značenje. Naziv appositive clause koristi se pak u gramatikama engleskoga jezika dvoznačno. Quirk i dr. (1997) njime označavaju surečenicu koja je vezana na apstraktnu imenicu kako bi je preciznije odredila. Strukturno appositive clauses imenske su finitne ili nefinitne surečenice te mogu biti restriktivne i nerestriktivne. Drugi gramatičari, poput Aurana i Loocka (2011) ili de Vriesa (2006), naziv appositive relative clause upotrebljavaju za nerestriktivnu odnosnu surečenicu koja se veže na imenicu ili cijelu surečenicu kako bi prenijela dodatne obavijesti o njoj. Usporedbom rad dolazi do zaključka da apozicijska rečenica i appositive clause nisu istovrijednice, prvenstveno zbog toga što appositive clause nije vrsta rečenice, već surečenice. No, ne može se tvrditi ni da su apozicijska surečenicai appositive clause istovrijedne: apozicijske surečenice imaju širi raspon antecedenata od appositive clauses i isključivo su odnosne i nerestriktivne. Appositive relative clauses strukturno su i sadržajno bliže apozicijskim surečenicama te bi stoga taj naziv bio prihvatljiviji kao istovrijednica. Predlaže se da se u terminološke radove i baze uvrste natuknice za vrste surečenica u hrvatskome te da u natuknici za apozicijsku surečenicu kao engleska istovrijednica bude navedeno appositive relative clause. Zasebne natuknice za tipove surečenica omogućile bi ujedno točnije sparivanje hrvatskih i engleskih istovrijednica.
{"title":"Apozicijska rečenica and Appositive\u0000Clause","authors":"Iva Gugo","doi":"10.31724/rihjj.48.2.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.31724/rihjj.48.2.2","url":null,"abstract":"U ovome radu promatrane su apozicijske rečenice u hrvatskome i appositive clauses u engleskome kako bi se utvrdilo jesu li ta dva gramatička naziva istovrijednice. Pregledom hrvatskih gramatika uočava se da među kroatistima nema suglasnosti oko statusa apozicijske rečenice. U onim radovima u kojima je taj pojam obrađen (npr. Hudeček i Mihaljević 2017, Silić i Pranjković 2007), apozicijska rečenica definirana je kao zavisnosložena rečenica u kojoj se zavisna odnosna surečenica veže na imenicu ili imensku riječ kako bi dopunila njezino značenje. Naziv appositive clause koristi se pak u gramatikama engleskoga jezika dvoznačno. Quirk i dr. (1997) njime označavaju surečenicu koja je vezana na apstraktnu imenicu kako bi je preciznije odredila. Strukturno appositive clauses imenske su finitne ili nefinitne surečenice te mogu biti restriktivne i nerestriktivne. Drugi gramatičari, poput Aurana i Loocka (2011) ili de Vriesa (2006), naziv appositive relative clause upotrebljavaju za nerestriktivnu odnosnu surečenicu koja se veže na imenicu ili cijelu surečenicu kako bi prenijela dodatne obavijesti o njoj. Usporedbom rad dolazi do zaključka da apozicijska rečenica i appositive clause nisu istovrijednice, prvenstveno zbog toga što appositive clause nije vrsta rečenice, već surečenice. No, ne može se tvrditi ni da su apozicijska surečenicai appositive clause istovrijedne: apozicijske surečenice imaju širi raspon antecedenata od appositive clauses i isključivo su odnosne i nerestriktivne. Appositive relative clauses strukturno su i sadržajno bliže apozicijskim surečenicama te bi stoga taj naziv bio prihvatljiviji kao istovrijednica. Predlaže se da se u terminološke radove i baze uvrste natuknice za vrste surečenica u hrvatskome te da u natuknici za apozicijsku surečenicu kao engleska istovrijednica bude navedeno appositive relative clause. Zasebne natuknice za tipove surečenica omogućile bi ujedno točnije sparivanje hrvatskih i engleskih istovrijednica.","PeriodicalId":51986,"journal":{"name":"Rasprave","volume":"199 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.2,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"80053148","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Eva Pavlinušić Vilus, Irena Bogunović, Bojana Ćoso
English has become the dominant donor language for many languages, including Croatian. Its prestigious status reduces the likelihood of borrowed words to adapt to a recipient language. As a result, some English loanwords occur in an unadapted form. Recent computational linguistic resources have given the necessary corpus-based data on the frequency and use of English loanwords in Croatian. This paper investigates the strategies employed by 116 students of the Faculty of Maritime Studies, University of Rijeka when asked to translate 392 most frequent, corpus-derived English loanwords into Croatian. The results were then compared with the available corpus-based data. The results show that single-word Croatian equivalents were preferred over adapted forms of English loanwords and multi-word expressions. When no such equivalent was available, unadapted English forms were used more frequently compared to adapted forms and multi-word expressions. The co-existence of loanwords and their native equivalents is reflected in responses to loanwords that have and those that do not have single-word equivalents. The results highlight the need for creating semantically precise single-word native equivalents, at the same time illustrating the resistance to accept novel native words.
{"title":"Students’ Strategies for Translating Most Frequent English Loanwords in Croatian","authors":"Eva Pavlinušić Vilus, Irena Bogunović, Bojana Ćoso","doi":"10.31724/rihjj.48.2.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.31724/rihjj.48.2.7","url":null,"abstract":"English has become the dominant donor language for many languages, including Croatian. Its prestigious status reduces the likelihood of borrowed words to adapt to a recipient language. As a result, some English loanwords occur in an unadapted form. Recent computational linguistic resources have given the necessary corpus-based data on the frequency and use of English loanwords in Croatian. This paper investigates the strategies employed by 116 students of the Faculty of Maritime Studies, University of Rijeka when asked to translate 392 most frequent, corpus-derived English loanwords into Croatian. The results were then compared with the available corpus-based data. The results show that single-word Croatian equivalents were preferred over adapted forms of English loanwords and multi-word expressions. When no such equivalent was available, unadapted English forms were used more frequently compared to adapted forms and multi-word expressions. The co-existence of loanwords and their native equivalents is reflected in responses to loanwords that have and those that do not have single-word equivalents. The results highlight the need for creating semantically precise single-word native equivalents, at the same time illustrating the resistance to accept novel native words.","PeriodicalId":51986,"journal":{"name":"Rasprave","volume":"40 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.2,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"73101313","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U članku se govori o naravi naglaska talijanizama na -in u šest čakavskih govora: susačkome, vrgadinskome, primoštenskome, splitskome, milnarskome i korčulanskome. Nakon opisa naglasnoga stanja u tih šest govora sinkronijski se i dijakronijski opisuje naglasak u tim talijanizmima. Usporedbom se dolazi do zaključka o zajedničkome (općem) naglasnom stanju u njima u prošlosti i danas, odnosno o stranome (talijanskom) utjecaju na naglasnu distribuciju.
{"title":"The Accent of Italian Borrowings Ending in -in in Eight Croatian Dialects","authors":"Luka Velić","doi":"10.31724/rihjj.48.2.9","DOIUrl":"https://doi.org/10.31724/rihjj.48.2.9","url":null,"abstract":"U članku se govori o naravi naglaska talijanizama na -in u šest čakavskih govora: susačkome, vrgadinskome, primoštenskome, splitskome, milnarskome i korčulanskome. Nakon opisa naglasnoga stanja u tih šest govora sinkronijski se i dijakronijski opisuje naglasak u tim talijanizmima. Usporedbom se dolazi do zaključka o zajedničkome (općem) naglasnom stanju u njima u prošlosti i danas, odnosno o stranome (talijanskom) utjecaju na naglasnu distribuciju.","PeriodicalId":51986,"journal":{"name":"Rasprave","volume":"5 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.2,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"79565262","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U radu se propituju dosadašnje znanstvene spoznaje o početcima službene izgradnje hrvatskoga vojnog nazivlja iz druge polovice 19. stoljeća, u prvome redu o jedinstvenosti uloge Bogoslava Šuleka kao njegova utemeljitelja. Istraživanjem primarnih izvora dokazuje se da Šulek, premda stožerna figura vojnoterminografskih nastojanja, nije bio jedini stvaratelj hrvatske vojne riječi. Proučavanjem arhivske građe u Zagrebu i Beču na vidjelo izlazi niz autora, koji su u jeku ustrojavanja domobranstva prevodili vojne priručnike na hrvatski jezik. Štoviše, uz brojne naslove vojnostručne literature, objavili su i dva pionirska vojnojezična priručnika. Autori su redom pripadali domobranskom časničkom predavačkom kadru, tako da je Šulek među njima bio jedina nevojna osoba. Nova konfiguracija zaslužnikâ izgradnje hrvatskoga vojnog nazivlja otkriva da su se neki važni naslovi dosad pogrešno pripisivali Šuleku, no i upućuje na nove spoznaje o opsegu Šulekova opusa te dostupnosti njegovih naslova. Usporedbom časničkih prijevoda s onima Bogoslava Šuleka upotpunjuje se mozaik jezične koncepcije izgradnje hrvatskoga vojnog nazivlja.
{"title":"Domobranska časnička elita kao sustvarateljica vojnoga nazivlja","authors":"Dalibor Vrgoč","doi":"10.31724/rihjj.47.2.8","DOIUrl":"https://doi.org/10.31724/rihjj.47.2.8","url":null,"abstract":"U radu se propituju dosadašnje znanstvene spoznaje o početcima službene izgradnje hrvatskoga vojnog nazivlja iz druge polovice 19. stoljeća, u prvome redu o jedinstvenosti uloge Bogoslava Šuleka kao njegova utemeljitelja. Istraživanjem primarnih izvora dokazuje se da Šulek, premda stožerna figura vojnoterminografskih nastojanja, nije bio jedini stvaratelj hrvatske vojne riječi. Proučavanjem arhivske građe u Zagrebu i Beču na vidjelo izlazi niz autora, koji su u jeku ustrojavanja domobranstva prevodili vojne priručnike na hrvatski jezik. Štoviše, uz brojne naslove vojnostručne literature, objavili su i dva pionirska vojnojezična priručnika. Autori su redom pripadali domobranskom časničkom predavačkom kadru, tako da je Šulek među njima bio jedina nevojna osoba. Nova konfiguracija zaslužnikâ izgradnje hrvatskoga vojnog nazivlja otkriva da su se neki važni naslovi dosad pogrešno pripisivali Šuleku, no i upućuje na nove spoznaje o opsegu Šulekova opusa te dostupnosti njegovih naslova. Usporedbom časničkih prijevoda s onima Bogoslava Šuleka upotpunjuje se mozaik jezične koncepcije izgradnje hrvatskoga vojnog nazivlja.","PeriodicalId":51986,"journal":{"name":"Rasprave","volume":"5 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.2,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"83529137","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Razvoj rječnika u usvajanju prvoga jezika može se pratiti analizom transkripata govorenog jezika djece predškolske i rane školske dobi, dobivenih, primjerice, pričanjem nepoznate priče prema slikovnom predlošku. Pri analizi rječnika takvih jezičnih uzoraka upotrebljava se niz mjera poznatih kao mjere rječničke raznolikosti. Za dvije mjere, broj različitih riječi (BRR) ili omjer različnica i pojavnica (ORP), utvrđeno je da ovise o duljini transkripta te zbog toga nisu prikladne za analizu. Preporučuje se da se te mjere izračunavaju na ograničenom broju riječi ili da se upotrebljavaju druge mjere, primjerice parametar/mjera D (D) ili pomični prosječni omjer obličnica i pojavnica (MATTR). Dosadašnja istraživanja nisu u potpunosti razriješila dvojbu oko prikladnih mjera za mjerenje rječničke raznolikosti. Validacijska istraživanja u najvećem broju slučajeva temelje se na analizi pisanoga jezika te na analizi engleskoga jezika. Zbog toga je cilj ovog rada bio istražiti koje mjere rječnike raznolikosti mogu razlikovati govorenu jezičnu proizvodnju djece različite dobi u hrvatskom jeziku. S pomoću slikovnice bez riječi Frog, where are you? ispitano je ukupno 157 djece u četiri dobne skupine. Podatci pokazuju da rječnička raznolikost mjerena svim četirima mjerama raste s porastom kronološke dobi. Tri mjere (BRR, ORP, D) statistički značajno razlikuju dvije najmlađe skupine (četverogodišnjaci i šestogodišnjaci) od najstarije (desetogodišnjaci). No, samo mjera MATTR razlikuje dvije najmlađe skupine od dviju najstarijih skupina (osmogodišnjaci i desetogodišnjaci).
{"title":"Mjere rječničke raznolikosti u pričama djece predškolske i rane školske dobi","authors":"Gordana Hržica, Iva Trtanj","doi":"10.31724/rihjj.47.1.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.31724/rihjj.47.1.3","url":null,"abstract":"Razvoj rječnika u usvajanju prvoga jezika može\u0000se pratiti analizom transkripata govorenog jezika djece predškolske i rane\u0000školske dobi, dobivenih, primjerice, pričanjem nepoznate priče prema slikovnom\u0000predlošku. Pri analizi rječnika takvih jezičnih uzoraka upotrebljava se niz\u0000mjera poznatih kao mjere rječničke raznolikosti. Za dvije mjere, broj različitih\u0000riječi (BRR) ili omjer različnica i pojavnica (ORP), utvrđeno je da ovise o\u0000duljini transkripta te zbog toga nisu prikladne za analizu. Preporučuje se da\u0000se te mjere izračunavaju na ograničenom broju riječi ili da se upotrebljavaju\u0000druge mjere, primjerice parametar/mjera D (D) ili pomični prosječni omjer\u0000obličnica i pojavnica (MATTR). Dosadašnja istraživanja nisu u potpunosti\u0000razriješila dvojbu oko prikladnih mjera za mjerenje rječničke raznolikosti.\u0000Validacijska istraživanja u najvećem broju slučajeva temelje se na analizi\u0000pisanoga jezika te na analizi engleskoga jezika. Zbog toga je cilj ovog rada\u0000bio istražiti koje mjere rječnike raznolikosti mogu razlikovati govorenu\u0000jezičnu proizvodnju djece različite dobi u hrvatskom jeziku. S pomoću\u0000slikovnice bez riječi Frog, where are you? ispitano je ukupno 157 djece\u0000u četiri dobne skupine. Podatci pokazuju da rječnička raznolikost mjerena svim\u0000četirima mjerama raste s porastom kronološke dobi. Tri mjere (BRR, ORP, D)\u0000statistički značajno razlikuju dvije najmlađe skupine (četverogodišnjaci i\u0000šestogodišnjaci) od najstarije (desetogodišnjaci). No, samo mjera MATTR\u0000razlikuje dvije najmlađe skupine od dviju najstarijih skupina (osmogodišnjaci i\u0000desetogodišnjaci).","PeriodicalId":51986,"journal":{"name":"Rasprave","volume":"29 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.2,"publicationDate":"2021-09-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"82607217","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Previous studies show that public discourse and social media discourse around the Covid-19 pandemic heavily use war framing, despite the fact that its misuse and inaptness to elaborate all aspects of the pandemic were already noted. This paper analyses conceptual metaphors in the Croatian (social) media discourse on the pandemic, focusing on the war metaphor. Using a specialized corpus of manually chosen relevant texts in Croatian, compiled for this purpose, we investigate how frequent war framing is in the Croatian media compared to alternative figurative framings. In a qualitative analysis, we outline the conceptual and inferential structure of the Covid-19 pandemic concept and discuss the structure, function, and (in)aptness of the war metaphor in pandemic circumstances. Additionally, by detecting other source frames used in this discourse, we offer other, possibly more apt (or less resisted) framing options – or a so-called metaphor menu – designed specifically for the Croatian language based on corpus data. We show that the Covid-19 pandemic is predominantly framed as combat or war in Croatian media and social media. Even though a ‘war’ on the war metaphor has been declared both by the media and research community, we show that the use of certain other source frames (e.g. the religion frame) may be even more dangerous than the war framing. The paper also discusses the aptness and omnipresence of the war metaphor, as well as its inaptness to refer to all aspects of this pandemic, concluding that it is rarely the type of metaphor that is harmful or inappropriate – it is rather the effect of the context and how it is used.
{"title":"A War on War Metaphor","authors":"Kristina Štrkalj Despot, Ana Ostroški Anić","doi":"10.31724/rihjj.47.1.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.31724/rihjj.47.1.6","url":null,"abstract":"Previous studies show that public discourse and social media discourse around the Covid-19 pandemic heavily use war framing, despite the fact that its misuse and inaptness to elaborate all aspects of the pandemic were already noted. This paper analyses conceptual metaphors in the Croatian (social) media discourse on the pandemic, focusing on the war metaphor. Using a specialized corpus of manually chosen relevant texts in Croatian, compiled for this purpose, we investigate how frequent war framing is in the Croatian media compared to alternative figurative framings. In a qualitative analysis, we outline the conceptual and inferential structure of the Covid-19 pandemic concept and discuss the structure, function, and (in)aptness of the war metaphor in pandemic circumstances. Additionally, by detecting other source frames used in this discourse, we offer other, possibly more apt (or less resisted) framing options – or a so-called metaphor menu – designed specifically for the Croatian language based on corpus data. We show that the Covid-19 pandemic is predominantly framed as combat or war in Croatian media and social media. Even though a ‘war’ on the war metaphor has been declared both by the media and research community, we show that the use of certain other source frames (e.g. the religion frame) may be even more dangerous than the war framing. The paper also discusses the aptness and omnipresence of the war metaphor, as well as its inaptness to refer to all aspects of this pandemic, concluding that it is rarely the type of metaphor that is harmful or inappropriate – it is rather the effect of the context and how it is used.","PeriodicalId":51986,"journal":{"name":"Rasprave","volume":"2015 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.2,"publicationDate":"2021-09-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"87189370","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：